Društvo| Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Moj grad| Roditeljstvo

Magic Garden: SVRATI ZA SVRATIŠTE!

Sestre Bogavac RSS / 30.01.2011. u 19:01

Akcija prikupljanja pomoći za decu koja žive i rade na ulici 

Ako prolazite preko Trga, čekate noćni bus, izlazite sa predstave u Narodnom pozorištu, ili se smrzavate kod konja dok neki princ koga čekate kasni- svratite u Pab. Pab je „nadimak" za lokal Magic Garden. To je onaj bar u Stalkencu, odmah iza picerije Trg.
To je najbolje mesto u gradu, jer svaki put kad ovde svatite, imate priliku da uradite nešto zaista dobro. Možete da ostavite dobrovoljni prilog za decu koja dolaze u Svratište. Svakog prvog u mesecu, od 16h organizovano je i druženje sa ovom decom, a tog dana volonterima iz Svratišta možete da donesete i stvari - tople džempere, kape, jakne, rukavice, čarape, majice, pantalone, igračke, dečije knjige i sve ono što vam ne treba, a bilo bi vam potrebno da ste dete, da nemate gde da se ugrejete, okupate i presvučete.

Akcija prikupljanja pomoći u Magic Gardenu, dogodila se slučajno. Ekipa koja radi u Svratištu, često je dolazila u ovaj lokal. Upoznali su se sa ljudima koji ovde rade, ili ispijaju piće posle radnog vremena... Razgovarali smo, i došli na ideju: kada se već ovde okupljamo, zašto ne bismo uradili nešto korisno?! ...

Šta je najpotrebnije ovoj deci, pitala sam Jelenu Hadži Manić. Jelena je moja prijateljica, koja radi kao terenska radnica u Svratištu i na moje pitanje prvo je odgovorila: „Čarape i donji veš!!! Kroz Svratište dnevno prođe sedamdesetoro dece. Svi oni treba da se okupaju i presvuku. Ljudi nam kao pomoć šalju razne stvari, ali je ono što nam stalno treba baš ono najosnovnije: donji veš, čiste čarape, šamponi i sapuni. Toga nikad nemamo dovoljno! Kad bismo skupili pet hiljada pari čarapa, za nekoliko meseci bilo bi nam potrebno još!"

Pošto se dosetila kako ona i njene kolege kupuju po trista ili četristo pari čarapa, i pošto nam je ispričala kako su najveće potrebe ove dece vezane za one najmanje stvari, Jelena je u priči otišla i malo dalje.

„Ponekad je dovoljan samo jedan zagrljaj. Najvažnija stvar koju sam naučila u radu s decom jeste to koliko je važno imati šansu da budeš dete. Ova deca su drugačija. Oni postaju odrasli sa pet ili šest godina. I pored toga što nisu spremni za to, to je ono što se od njih očekuje. Svako od ove dece je kao mala zagonetka. Nose se sa problemima koji prevazilaze njihove godine. Svi mi to znamo i svi to vidimo... Ipak, toga nismo svesni dok se sa njima ne upoznamo. Radeći sa njima, čini mi se da sam u sebi osvestila jedno veliko dete.Razumela sam da nije važno slušati, nego čuti, jer ova deca imaju mnoge tajne koje možeš da shvatiš tek kada naučiš da i sam razmišljaš kao dete. Sve nas u životu određuju mnoge stvari na koje nismo mogli da utičemo, a mi se kasnije, međusobno, prema takvim stvarima ocenjujemo. Kada si blizu ovoj deci, bolje razumeš sebe, jer shvataš da ta deca nisu izabrala svoj put. Oni bi mnogo radije išli da se igraju. Oni bi mnogo radije bili bezbrižni na nekom drugom mestu, ali tu su gde su, jer tako moraju, jer nisu birali roditelje ni mesto na kom će se roditi."


Iz kakvih zapravo porodica dolaze ova deca?

„Ova deca dolaze od svuda. Iz porodica, iz domova, iz izbegličkih kampov i smeštaja...
Njihovi uslovi za život su jako loši i prinuđeni su da izlaze na ulicu u potrazi za načinom da prežive. Postoje i deca koja rastu u porodicama, ali njihovi roditelji nemaju sredstava ni mogućnosti da detetu pruže podršku. Tada se dete samo nađe na ulici. Tamo sreće svoje vršnjake koji su iz istog razloga, tu obrazuju vršnjačke grupe i na taj način odrastaju, uče, stiču navike, istražuju, i usvajaju pravila svoje grupe. Postoje i deca koja ‘'ne postoje''. To su pravno nevidljiva deca. Ne postoji ni jedan dokaz da oni postoje na ovoj planeti. Nemaju matični broj, državljanstvo, mesto prebivanja. Nemaju mogućnost da idu u školu, dobiju socijalnu pomoć, zdravstvenu negu...Svi oni dolaze u Svratište. I svi se mi trudimo da im pomognemo na različite načine. Pomažemo im oko domaćih zadataka. Vodimo ih kod lekara. Razgovaramo s njihovim porodicama, obilazimo ih kad su na ulici. Učimo ih kako da žive u zajednici. Učimo ih pravilima, učimo ih šta su obaveze i na taj način im pomažemo da steknu samopouzdanje. U Svratištu imaju priliku da makar na kratko budu deca, da se igraju a da neko drugi brine za njih. Vrlo je važno da mali ljudi u ovom uzrastu upoznaju što više različitih stvari. Zbog toga ih, zahvaljujući pomoći mnogih divnih ljudi, vodimo na mesta kao što su pozorišta, luna parkovi, bioskopi, klizališta, koncerti... Na terenu posećujemo i njihove porodice, predlažemo im alternativna rešenja i načine ponašanja. Ukoliko imaju neke potrebe oko kojih možemo da im pomognemo, bavimo se i time. Kada radimo s decom koja nemaju dokumenta, vodimo ih kod lekara. Ukoliko su u pitanju deca koja nemaju podršku kod kuće i nekoga ko će ići sa njima- tu smo... Naravno, deca imaju razne talente i afinitete. U okruženjima u kojim žive, to nema ko to da prepozna. Zato u Svratištu postoje razne radionice i načini da deca vežbaju i uče. Tako primećujemo da postoje deca koja lepo crtaju, pišu pesme, pevaju, igraju košarku ili brejk dens... Toj deci je potrebno da nastave da razvijaju svoj talenat. Trudimo da ih motivišemo, kada prepoznamo šta je ono u čemu su dobri. Jako je bitno objasniti im da su dobri u nečemu, jer njima to nema ko drugi da kaže... Ipak, praktično je nemoguće baviti se razvojem svakog deteta na tom nivou, pošto u Svratištu postoji jako puno dece sa jako puno različitih želja, ljubavi, talenata i afiniteta."

Šta se događa sa ovom decom kada odrastu? Da li ostajete u kontaktu sa njima?

„Svratište mogu da koriste deca mlađa od osamnest godina. Ipak, i kada postanu punoletni, to su i dalje mladi ljudi kojima treba podrška, pomoć i pažnja. Trudimo se da ih i dalje ohrabrujemo kao i pre. Postoji Program prevencije HIVa i HCVa, gde deca do mogu da dolaze do devetnaeste. Program prevencije ne pruža usluge kao i Svratište ali ovo je prostor gde učimo, radimo radionice, gde mogu da dobiju pravnu i psihološku pomoć, a s njima rade socijalni radnici i vaspitači. Drugi vid podrške je terenski rad. To znači da odlazimo na mesta gde deca žive i rade, komuniciramo sa njima i trudimo se da steknemo njihovo poverenje. Za ovaj vid rada, najvažnije je znati da smo svi jednaki i da moramo da poštujemo sve različite kulture ili sve poslove koje ljudi rade. Postoji i projekat LiceUlice. To su ulične novine koje prodaju korisnici Svratišta, na ulicama, u klubovima, na dešavanjima kao što su koncerti, predstave - ili bilo koje drugo mesto na koje nas ljudi pozovu. U ovaj projekat su uključeni i bivši korisnici Svratišta. Njima pomažemo i da se zaposle ili da ostvare svoja prava, ako dođe do zaposlenja."

Poslednje pitanje nisam postavila Jeleni, već sebi. Kako i na koji način mogu da pomognem Jeleni i njenim kolegama, u plemenitoj i teškoj misiji s kojom se svakodnevno suočavaju... Razmišljajući o ovome, uz pomoć prijatelja, došla sam do sledeće jednačine:

Feniranje u frizerskom salonu = 500 dinara = 5 litara šampona = 14 sapuna =32 Pampers pelene = 42 čokoladne bananice = 56 jabuka =333 šolje čaja

Pivo u kafiću = 180 dinara = 1,8 litara šampona = 5 sapuna = 12 Pampers pelena = 15 čokoladnih bananica = 20 jabuka = 120 šolja čaja

Pakla cigareta = 150 dinara = 1,5 litar šampona = 4 sapuna = 10 Pampers pelena = 12 čokoladnih bananica = 16 jabuka = 100 šolja čaja

Dva sata parkinga u prvoj zoni = 1 litar šampona = 3 sapuna = 7 Pampers pelena = 10 čokoladnih bananica = 12 jabuka = 73 šolje čaja

Tiket u sportskoj kladionici = 50 dinara = pola litre šampona = 2 sapuna = 3 Pampers pelene = 4 čokoladne bananice = 6 jabuka = 33 šolje čaja

 


Svratite u Magic Garden! Svratite na kafu, na pivo, na super muziku... i ne zaboravite: kutija u kojoj se ostavljaju prilozi, stoji na šanku. Najmanja suma koju možete da odvojite, za nekog znači - čiste čarapice ili šolju čaja.

 

 

 

Atačmenti



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:13 30.01.2011

Deca

koliko je važno imati šansu da budeš dete. Ova deca su drugačija. Oni postaju odrasli sa pet ili šest godina. I pored toga što nisu spremni za to, to je ono što se od njih očekuje. Svako od ove dece je kao mala zagonetka. Nose se sa problemima koji prevazilaze njihove godine. Svi mi to znamo i svi to vidimo... Ipak, toga nismo svesni dok se sa njima ne upoznamo

To je ono što je najteže i najžalosnije kod te dece. To što nemaju priliku da budu deca.
Drage, dobre sestre Bogavac, obećavam da ću prvi idući put kad dođem u Beograd doći u Magični vrt i ostaviti za te male odrasle ljude bar nekoliko pari čarapica.
grafit.fit grafit.fit 19:32 30.01.2011

Devojčica sa šibicama

Bilo je strahovito hladno.Padao je sneg,spuštalo se veče.Bilo je to poslednje veče u godini,veče uoči Nove godine.Po toj hladnoći u mraku,išla je siromašna devojčica gologlava i bosonoga.Ona je doduše imala papuče,kada je pošla od kuće,ali šta bi joj pomoglo!Papuče su joj bile vrlo velike,ranije ih je nosila njena majka.Mala ih je izgubila kada je požurila preko ulice da izbegne kolima koja su besno jurila.Jednu papuču nije mogla da nađe,a drugu zgrabi neki dečak,koji reče da će je upotrebiti kao kolevku kad bude imao dece.
Tako ide devojčica bosih nožica,crvenih i modrih od zime.U nekoj staroj kecelji nosila je puno sumpornih žižica, a jedan svežanj drzala je u ruci.Niko ih celog dana nije kupio od nje,niko joj nije dao ni groša.Gladna i prozebla išla je potištena,jadnica mala.Pahuljice su padale na njenu dugu plavu kosu, koja joj se tako lepo kovrdzala na potiljku.
Svi prozori bili su osvetljeni I cela ulica mirisala je na guščije pečenje.Ta bilo je veče uoči Nove Godine.
Tamo, u uglu izmedju dve kuće, jedna se izbočila malo više prema ulici od druge devojčica sede I skupi se.Nožice je podvukla poda se,ali joj je bilo još hladnije,a kući nije mogla da ide jer nije prodala ni jedan jedini svežnjic žičica,nije dobila ni groša pa bi je otac tukao.A I kod kuće je bilo hladno,jedva su imali krov nad glavom,vetar je duvao sa svih strana,mada su one najveće pukotine zacepili slamom I krpama.Rucice su joj bile gotovo ucocene od zime.Ah,jedna zizica bi joj dobro cinila.Kad bi smela samo da izvuče jednu,da je kresne o zid I da zagreje prste.Izvuce jednu,vrc!.Kako je buknula,kako je plamsala.Bio je to topao,jasan plamen kao sveća.Bila je to čudesna sveća: devojčici se učini da sedi pored velike gvozdene peći,sa sjajnim mesinganim kuglama I mesenganim postoljem.Vatra je gorela tako lepo I prijatno grejala.Ali šta to bi?Kada je već bila ispružila noge da I njih ogreje ,plamen se ugasi ,peć nestade,sedela je sa izgorelim drvencetom žižice u ruci.
Kresnu drugu,ona sine jos svetlije,I svetlost obasja zid.Ovaj postade proziran kao veo.Videla je sobu:sto postavljen,prekriven velikim belim stolnjakom,a na njemu skupoceni porcelan;pečena guska punjena jabukama I sljivama divno se pušila.I sto je bilo lepše guska skoci s činije I stane gegati po podu sa viljuškom I nožem u ledjima,isla je pravo prema sirotoj devojčici.Tada se ugasi žižica I ostade samo hladni debeli zid.
Ona zapali jos jednu žižicu,I sad se nadje pod prekrasnom jelkom još većom I bogatijom od one koju je videla nedavno kroz staklena vrata kod bogatog trgovca.Hiljade sveća gorelo je na zelenim granama I šarene slike kao one kojima ukrašavaju izloge gledale su u nju.Mala pruzi obe rukei žižica se ugasi.Svećice na jelki stadoše se penjati sve više I više,I one vide da su to jasne zvezde. Jedna od njih pade I ostavi dug svetao trag na nebu.
-Sad neko umire!-reče mala,jer joj je tako kazala baka,baka koja ju je jedina volela,ali sad je I ona bila mrtva.
Devojčica opet kresnu jednu žižicu o zid: oko nje sinu,a u tom sjaju stajala je baka,sjajna I blistava,blaga I dobra.
Bako viknu mala.Povedime sa sobom!Znam da ćes nestati kad žižica izgori,kao sto su nestali I topla pec I pečena guska,I divna jelka!
I devojčica brzo zapali ceo svežanj žižica;htela je sto duže da zadrži baku.Žižice su plamsale takvim sjajem,da je bilo svetlije nego usred bela dana.Baka nikad ranije nije bila tako lepa,tako velika ona diže devojčicu u naručje I polete u sjaj I radost visoko,visoko!Više nije bilo ni hladnoće,ni gladi ,ni straha.
Ali u hladnu zoru,u uglu kraj kuće ,sedela je devojčica rumenih obraza sa osmehom na usnama.Bila je mrtva.Smrzla se od poslednje noći stare godine.Novogodišnja zora javi se nad malim telom devojčice,koja je čvrsto držala svežanj izgorelih žižica.Htela je da se ogreje,govorili su.Niko ne zna šta je sve lepo videla I u kakav je sjaj ušla sa svojom bakom da se raduje Novoj Godini.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:18 30.01.2011

Re: Devojčica sa šibicama

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 00:40 31.01.2011

Re: Deca

Draga Jelice.
Hvala na srcasto-prugastim carapicama i lepom komentaru!
Znam da bi nam se sigurno pridruzila prvog, da si tu.





sto hugsova!
m.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 00:46 31.01.2011

Re: Devojčica sa šibicama

Predivna devojcica sa sibicama!
Predivni Andersen!

Hvala puno.
Ta se prica morala pojaviti na ovom blogu. :)

mlekac mlekac 19:33 30.01.2011

Nisam skoro

dolaizla do grada, ali moracu da prodjem ovih dana.
Pa se vidimo.

A videcemo i da nesto poradimo na tom donjem vesu i carapama...

Puno pozdrava za Svratiste i Magic Garden!
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:52 30.01.2011

Re: Nisam skoro

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 00:42 31.01.2011

Re: Nisam skoro


A videcemo i da nesto poradimo na tom donjem vesu i carapama...


Dobrodosla, Mlekac!
markod.1970 markod.1970 20:59 30.01.2011

jeste nek svrate

agilnost i doslednost su im mane, kad otkriju talente prema svojim nahođenjima - teško da će išta dati i rođenoj deci.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 00:43 31.01.2011

Re: jeste nek svrate

kad otkriju talente prema svojim nahođenjima - teško da će išta dati i rođenoj deci.




fantomatsicna fantomatsicna 01:07 31.01.2011

Ja bih

Svratila i pomogla koliko god mogu.Znam da u svakom gradu postoji potreba(nazalost) i za onu decu koja su napustena cak i bez domova za nezbrinutu decu.Imam veliko postovanje za svaku humanu akciju da im se pomogne..i pozdravljam Sestre Bogavac iz srca i zelim da se jos brace i sestara jave i pomognu ovu zaista humanu akciju.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:53 31.01.2011

Re: Ja bih

znam da u svakom gradu postoji potreba(nazalost) i za onu decu koja su napustena cak i bez domova za nezbrinutu decu.


Draga Fantomisticna.
Skoro je neverovatno koliko je ova potreba velika, a koliko ljudi iz Svratista imaju male kapacitete. Nedavno sam saznala da na Novom Beogradu postoji dnevni centar za decu, koji je toliko mali, da u njemu, istovremeno, moze da boravi samo osmoro dece. Kada dodje deveto, onaj ko je stigao prvi mora da ide jer za njega vise nema mesta. ... Pritom, u gradu ima toliko napustenih prostora i stanova koji zvrje prazni... Od Jelene i njenih kolega, cula sam da puno dece zivi oko Ibarske magistrale... Njima je Svratiste stvarno daleko i bilo bi idealno kada bi postojalo i jedno na Vidikovcu, ali ekipa koja radi u Svratistu ima problem da zadrzi i taj prostor koji ima, kamoli da dobije novi.

Kad razmislis o tome, dodje ti da predlozis neku radikalnu akciju.
Recimo da nateras sve predsednike beogradskih opstina, da samo 10 sati provedu na nekoj raskrsnici, brisuci sofer-sajbne. Ne znam da li bi im to iskustvo pomoglo da malo ozbiljnije shvate vaznost otvaranja novih stvratista...
vishnja92 vishnja92 08:36 01.02.2011

Re: Ja bih

Nedavno sam saznala da na Novom Beogradu postoji dnevni centar za decu, koji je toliko mali, da u njemu, istovremeno, moze da boravi samo osmoro dece.

mozes li da dodjes do adrese tog svratista? hvala.
Neko Iz Mase Neko Iz Mase 01:12 31.01.2011

:)))

Micka, ovo je fenomenalno! :)))) I akcija i text! :))))

Ljub i hug za, moje omiljene, sestre Bogavac :)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:47 31.01.2011

Re: :)))

L
jub i hug za, moje omiljene, sestre Bogavac :)


Pozdrav, F.V.
Da sam ranije znala da si Neko iz Mase, Masivno bih te Attackovala.

Neko Iz Mase Neko Iz Mase 02:01 31.01.2011

Re: :)))

Pa blento, znala si! :) Josh nekad davno, na nekom od tvojih prvi blogova sam neshto prokomentarisao i ti si me privarno pitala jesam to ja, zbog "rukopisa" i ja ti reko da jesam :))

Videcemo se nekad u Svratishtu :) tj. u Magic Gardenu :)








Sestre Bogavac Sestre Bogavac 02:05 31.01.2011

Re: :)))

Josh nekad davno, na nekom od tvojih prvi blogova sam neshto prokomentarisao i ti si me privarno pitala jesam to ja, zbog "rukopisa" i ja ti reko da jesam :))


Aj, ne zameri mi... vidis da sam jedna neredovna blogerka.. prodje po nekoliko meseci da nista ne objavim... pa nije ni cudo sto zaboravim.

ali, dobro... u svakom slucaju, grafologija tastature jos mi ide od ruke.
Neko Iz Mase Neko Iz Mase 02:30 31.01.2011

Re: :)))

Ma shto bi ti zamerao :)))) Ali zameram shto si neredovna blogerka, jer se najcheshce isplachem od smeha chitajuci tvoje blogove, a i komentare :)))
Tako da obidji ovo malo cheshce! Udovolji shirokim narodnim masama, gladnim za tvojim blogovima :))))
angie01 angie01 14:11 31.01.2011

Re: :)))

jer se najcheshce isplachem od smeha chitajuci tvoje blogove, a i komentare :)))


pa gde si ti???:)
Neko Iz Mase Neko Iz Mase 19:29 31.01.2011

Re: :)))

Hahahaha! Ti mene pitash gde sam? Pa gde si ti milion godina??? I ti si, kao ova Minja, pochela da zabushavash na blogu. :))) Mene nema poslednjih nedelju dve, pa sam tek nocas video tvoje blogove, ali bilo kasno da ih chitam, jer ne bih legao do ujutru. :))) Chitam ih vecheras. :)
angie01 angie01 21:01 31.01.2011

Re: :)))

Ti mene pitash gde sam?


pa kad ko Fantom, niko te ne vidi, (duh koji hoda:)))), samo iznenada zvizznesh pesnicom:))))

al dobro da znamo da si tu!

Biljana 77 Biljana 77 10:21 31.01.2011

Znači sutra od 16?

Inače prvi tekst koji sam uvrstila u favorite na ovom blogu - Ničija deca.

Stalno treba ponavljati ljudima - to su deca!
natasavb natasavb 17:03 31.01.2011

Re: Znači sutra od 16?

Stalno treba ponavljati ljudima - to su deca!


Da.




Volim Garden i lepe stvari me vezu za to mesto.
Svraticu sigurno.
fantomatsicna fantomatsicna 05:04 01.02.2011

Re: Znači sutra od 16?

Sve su to nasa deca..
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 14:14 02.02.2011

HVALA <3

Dragi, dragi, divni ljudi!
Zelim da vam se zahvalim na svoj dobroj energiji i svemu ostalom sto ste sinoc doneli u Magic Garden!
Nadam se da cete nastaviti da podrzavate ovu akciju a ja vam obecavam da cu o njoj jos mnogo pisati na blogu! Ustvari, odlucila sam da se ponasam kao blog reminder, pa da pistim dok nam svima ne dosadi.

Puno vas pozdravljam uz jos jedno, veliko- veliko- veliko
HVALA

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 14:15 02.02.2011

Re: Znači sutra od 16?

Sve su to nasa deca..


Kopiram tvoj post, da bih ga bolje zapamtila.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana