Anyway, po prvi put mi nisu krivi političati vladajuće elite, jer oni pričaju ovakve gluposti zbog toga što su predugo igrali na kartu Kosova i onog što se zove „srpski nacionalni interes“. Kao što znamo, svaka igra ima svoj kraj. Međutim, mediji kojima su dve ili pet zemalja bitniji od 20 i koji pišu članke kao da je sada 1987. a ne 2007. su zbilja neverovatni . Zbog toga, svako ko je mlad, a želi da bude novinar, mora znati o čemu i kako se (ne) izveštava:
1. Kosovo: To što vi znate da Kosovo više nije Srbija i da će se uskoro ceo proces i formalno završiti, ne igra nikakvu ulogu u pisanju/izveštavanju. Vaša uloga kao novinara je da istražite različite načine i razloge zašto je Kosovo Srbija. Pošto su vas učili da priča mora imati više strana, pored ministra Samardžića, pozovite i savetnika Simića, a kao ekstrem u priču uvedite i Dušana Janjića. To je dovoljno za objektivno izveštavanje o Kosovu. Rasprave vam se moraju kretati od toga da je Kosovo totalno Srbija do toga da ono treba da uživa nekakvu autonomiju. Dodajte i spisak novih država u Evropi posle Kosova i tekst će vam biti kao bombona.
2. Život na Kosovu: Uz vaš tekst/prilog obavezno iskopajte sliku/snimak na kome se vidi žena iz Prištine u dimijama,a čovek sa tradicionalnim kečetom. To radite zbog toga što treba da prikažete Albance kao lošije i zaostalije od Srba i što već pomoću prve slike morate u Srbima pobuditi sve ono što su oduvek slušali o Albancima: kriminal, droga, krvna osveta, zaostalost, urođeni terorizam i mržnja prema svemu srpskom. Vaš zadatak kao novinara je da sve objasnite što jednostavnije, pa u vašim tekstovima mora provejavati to da albanski predstavnici imaju uvek isti stav oko svega (stav uvek na štetu Srbije), dok Srbe sa Kosova uvek trebate predstaviti kao žrtve raznovrsnih napada. Sve druge incidente u kojima se Srbi vraćaju na Kosovo ili žive sa Albancima ili učestvuju u izborima/vlasti tretirajte upravo tako – kao nemile/neželjene incidente.
3. Patrijarhovo zdravlje: Ovde takođe imate više sagovornika koji će dati različite izjave o ovom fenomenu. To su VMA i Sveti Sinod. U vašim tekstovima uvek navodite kako je stanje ozbiljno, ali naglašavajte kako se Patrijarh bori. Ako vam ponestane ideja, koristite tekstove iz Ekspresa i Politike u vreme dok je drug Tito ležao u bolnici. Prilikom prepisivanja, pazite da „Centralni Komitet“ uvek zamenite sa „Sveti Sinod“.
4. Nevladine organizacije: Možete potpuno slobodno izveštavati o radu svih nevladinih organizacija jer su one veoma važne – ekologija, humanitarne aktivnosti, aktivnosti pletilja, udruženja pčelara i ljubitelja Guče svakako jesu bitne, ali su još bitnije one koje se bave problemima u društvu – npr. Obraz, Sveti Justin Filozof, 1389, Aktivni centar itd. Pošto i ovde mora da se čuje druga strana, ponekad pozovite i organizacije za ljudska prava, ali ih uvek predstavite kao ekstrem, da ne biste uznemiravali javnost. Predpostavku nevinosti negovati naročito u slučajevima kada se govori o nekakvim zločinima koje su činile srpske snage, kao i u slučajevima nekakve policijske torture ili korupcije (WC od 30 kvm mora da košta 70.000 EUR jer su cene skočile).
5. Ratko Mladić: Što se ovoga tiče, suština je da izveštavate o tome kako on beži, gde je sve bio, sa kim se video, do kada je gde bio, koja je nova knjiga o njemu napisana, šta su vlasti obećale u vezi njim. Nemojte se zamarati onim zbog čega je optužen – to je samo optužnica, a već smo naučili da je to sve nebitno dok neko ne bude osuđen. Ne koristite termin „optužen“ ili „osumnjičen“ da ne biste zbunjivali javnost. Pošto ne smete koristiti termin „heroj“ koji bi bio jasan svakom građaninu, opredelite se za umeren termin „General Mladić“.
6. Fašizam/nacionalizam: Ovi fenomeni naprosto ne postoje u Srbiji. Ovaj prvi nikada nije postojao, a ovaj drugi možete pomenuti samo u kontekstu Miloševićevog režima. Sada naprosto nema fašizma i nacionalizma, ma koliko vas događaji neodoljivo podsećali na sve elemente fašizma. Iako se možda lično ne slažete da antifašisti treba da budu tretirani kao i fašisti, novinarstvo zahteva od vas da napravite ovaj balans. Kada to uspete, svi će vas zvati kao eksperta da pišete za njih, a možda postanete i „analitičar“. Imajte u vidu da prof. Antonić sa ovakvim balansom uspeva da inkasira gotovo 1.000 EUR za 4 mala teksta. To možete i vi!7. Novinari: O kolegama sve najbolje. Nemojte se nikada baviti onim što je neko pisao 90tih. Iako se sećate kakve je tekstove neko pisao, o tome treba ćutati jer se sutra neko može setiti kakve ste vi pisali tekstove o Kosovu. I u drugim branšama postoji solidarnost.
8. Političari: Suština vašeg posla je da prenesete izjavu političara, a nikako da je objasnite, kritički njoj pristupite itd. Jedini autentični tumači ovih izjava mogu vam biti savetnici političara ili tzv. nezavisni analitičari koje vam sami političari predlože posle davanja izjave. Činjenicom da samo prenosite izjave činite uslugu narodu/čitaocima – oni će morati da misle mnogo više i zbog toga će njihovi mozgovi napredovati (npr. počeće da veruju da Kosovo može biti Srbija, iako je to nemoguće).
9. LDP: Ovo je jedina partija o kojoj morate pisati/izveštavati negativno, jer je naprosto – antisistemska partija. Oni se bore protiv postojećeg sistema vrednosti, a to je neprihvatljivo, zar ne ? Ako vam ponestane municije za napad, uvek se možete setiti da im je vulgarni Pera Luković član, a i tu su eksperti koji mogu dosta reći o drogama, tetovažama, avionima i džipovima Čedomira Jovanovića. Da vas ne bi optužili za neobjektivnost – ubacite malo Branislava Lečića, čovek je ipak insajder.
10. LGBT populacija: Pošto se zbog pritiska sve manje smemo koristiti termin „peder“, možete koristiti simpatične termine „pozadinci“, „topla braća“, „trećepolci“ i sl. uz obavezno pojašnjenje da je aktivnost kojom se ova grupa bavi nastrana, a uvek ubacite u neku priču o konzumiranju droge na kraju žurki. To što ste čuli da se lake droge koriste na početku kako bi se ljudi opustili, ne važi za ovu populaciju. Oni to koriste kada krenu kući (čak je i Kurir to provalio). Inače, postoji gomila stvari o kojima možete pisati vezano za ovu grupu ljudi – zamislite samo koliko načina za njihovu eliminaciju i lečenje postoji i eto vam novih ideja. Vesti o nasilju nad ovim osobama nikada nisu tačne jer srpski narod kao jedan hrišćanski narod nije SPOSOBAN da učini takva zlodela.
A sad, sedite i pišite. Ionako je sve više novina u Srbiji, a sve manje novinara !!!