Političke scene u Srbiji postaje izgleda sve uprošćenija ali istovremeno i sve komplikovanija za razumevanje ko, koga, sa kim,protiv koga, za koga jer sve može da bidne a ne mora da znači. Evidentno je opadanju značaja programa za za stranačke elite., a imidž postaje važniji od programa kao prepoznatljivog stranačkog identiteta, umesto demokratije imamo praksu koja se moženazvati „imidžokratijom“, „videopolitikom“ i „inscenacijama ideoloških razlika“.
Odgovore na to kakva će nam izgledati politička scena u narednim godinama nude nam tri kompetentne stranačke ličnosti, građanima ostaje da na osnovu toga zaključimo šta god nam volja, a u pravu će biti onaj za koga se pokaže da je bio u pravu.U svakom slučaju, oni će biti u pravu i kada promene iznete stavove, a ko se za njih zalepi sam je kriv.
Dakle:"Nemam nameru da podržavam promene izbornih zakona ili Ustava da bih pomogao Demokratskoj stranci i Srpskoj naprednoj stranci da stvore dvostranačku Srbiju",kaže Ivica Dačić
Tomislav Nikolić kaže da je njegov cilj uspostavljanje dvopartijskog sistema u Srbiji, ali da na tome ne radi sa Demokratskom strankom, jer "Dok se to ne desi (dvopartijski sistem) Srbija ne može da napreduje. Dok god bude imala 17 stranaka u vlasti, Srbija ne može ići napred" tvrdi Nikolić
Jelena Trivan na to kaže da"Dvopartijski sistem u Srbiji neće biti moguć za sto godina", i da “ DS nema ništazajedničko sa naprednjacima i da sa njima razgovara samo o državnim pitanjima.”
S druge strane dnevni list Politika piše da su lrazlike između DS i SNS samo u nijansama
I sada, povrh svega toga, građane dodatno zbunjuju i razna istraživanja javnog mnenja gde se prikazuje sumorna stvarnost,a ima i onih koji tvrde da su Srbi i dalje crveni u duši jer Socijaldemokratska uverenja deli 60 odsto građana, stavove konzervativaca ima 30, a liberala oko 10 odsto.
A da sve bude još više zakomplikovano pojavilo se i još jedno istraživanje. Agencija za istraživanje javnog mnjenja „Milion“,kaže da je “za razliku od poluamaterskih agencija koje rezultate prilagođavaju potrebama naručioca”, sprovela je anketu na značajnom uzorku od 6.401 ispitanika, u periodu od 20 decembra 2010. do 11. januara 2011, u 160 opština u Srbiji. Pa još kaže da je, “bez namere da se bilo kome dopadne”,došla do podataka koji precizno oslikavaju odnose političkih snaga u Srbiji koji nagoveštavaju da nam spasa nema.
I evo tih rezultata:
“Razočarenje, apatija, rezigniranost i bes, osnovna su osećanja građana Srbije, bez obzira na vrstu pitanja i pažljive formulacije istraživača. Naime, čak 81,2% ispitanika smatra da Vlada republike Srbije nije dobro radila u protekle tri godine, dok poražavajućih 66,2% misli da se ni u narednih pet godina stanje neće bitnije popraviti. Da je aktuelna Vlada otišla predaleko, a da nije stigla nigde, govori i podatak od signifikantnih 49,1% ispitanika koji priželjkuju nove izbore. Protiv novih izbora izjasnilo se 21,7% građana, potencijalnih birača.
Sveukupna aktivnost Vlade i političkih partija u Srbiji dovela je i do značajnog pada u podršci evropskim integracijama. Svega 44% onih koji priželjkuju ulazak Srbije u EU, predstavlja uznemirujuću okolnost ako se ima u vidu da je 2006. opredeljenje za EU bilo veće za 24,6 procentnih poena. Članstvo u NATO podržava samo 9,7% ispitanih, što predstavlja pad od 20,3% u odnosu na braspoloženje javnog mnjenja u 2006. godini. Prema mišljenju ispitanika, strateškog partnera Srbije trebalo bi da bude Rusija (47,4%), potom EU (44,1%), dok SAD kao glavne partnere prepoznaje samo 14,5% građana.
Da su izbori održani početkom 2011, najviše glasova bi osvojila Srpska napredna stranka (SNS) sa 31,1% opredeljenih birača. Na drugom mestu je Demokratska stranka (DS) za koju se opredelilo 29,7% ispitanika. Potom slede Socijalistička partija srbije (SPS) sa 9,1% i Ujedinjeni regioni Srbije (URS) sa 8,8%. Za Liberalno demokratsku partiju (LDP) izjasnilo se 4,5% opredeljenih ispitanika, dok će probijanje cenzusa biti skoro nemogući zadatak za Demokratsku stranku Srbije (DSS) koju je podržalo 3,9%, PUPS (3,2%), SRS (2,8%), JS (2,1%) i NS (1,2%).
Istraživanje je pokazalo da predsednik Boris Tadić ima podršku javnog mnjenja od 19,4% za predsedničku funkciju, ali je čak 12,9% ispitanika mišljenja da bi Tadić trebalo i zvanično da preuzme premijersko mesto. Za Tomislava Nikolića kao predsednika izjasnilo se 17,1% građana, dok je 7,6% ispitanika izrazilo uverenje da bi Nikolić bio odgovarajući premijer ovakve države. Čak 75% ispitanika ne zna koga bi videlo na mestu premijera, što dosta precizno govori o raspoloživim ljudskim resursima. Zanimljivi je i podatak da Vojislava Koštunicu na mestu predsednika države „vidi“ celih 0,9% ispitanika.
Ocenama od 1 do 5, ispitanici su vrednovali „učinak“ pojedinačnih aktera srpskog političkog pozorišta. Vredniji i efikasniji od ostalih bio je, prema mišljenju uzorka od 6.401 ispitanika, gradonačelnik Beograda Dragan Đilas koji je „zaslužio“ srednju ocenu 3,05 (dobar). Slede: Tomislav Nikolić (3,02), Vuk Jeremić (2,8), Boris Tadić (2,69), Aleksandar Vučić (2,48), Dragan Šutanovac (2,44), Ivica Dačić (2,31), Dragan Marković Palma (2,1), Čedomir Jovanović (1,93), Rasim Ljajić (1,75), Milutin Mrkonjić (1,71), Mirko Cvetković (1,69), Božidar Đelić (1,43), Mlađan Dinkić (1,32), Velimir Ilić (1,21) i Vojislav Koštunica, takođe „nedovoljan“ sa ocenom 1,11.
Na osnovu odgovora koji obrađuju međusobne relacije dve najveće stranke u Srbiji (SNS i DS), stiče se utisak da eventualna koalicija ovih stranaka ne bi predstavljala razočarenje ni za simpatizere DS-a (52% podržava ovakvu koaliciju), ali ni za poklonike SNS-a (47% za postizbornu koaliciju).
Ispitanici agencije “Milion” identifikuju socijalno-ekonomske probleme kao ključnu kočnicu u napretku društva i ekonomije. Najviše ih brine nezaposlenost (stravičnih 55,6%), korupcija (17,1%), niski životni standard (11%), kriminal (6,2%) i Kosovo (3,7%). Koliko je aktuelna vlast traćila dragoceno vreme na “diplomatsku borbu za Kosovo”, najbolje govori podatak da 80,4% ispitanika smatra da je “Kosovo praktično nezavisno”. Čak 93,6% od onih koji Kosovo doživljavaju kao nezavisnu državu, misli da bi Srbija trebalo da prizna tu činjenicu.”
Ne zna se ko više zbunjuje i zabrinjava građane, da li stranački lideri svojim estradnim nastupima ili razna istraživanja koja je opet neko naručio, ali ono što je sigurno svaki građanin zna kako živi i sve će teže biti i njemu ali i onima koji će mu pokušavati i dalje da prodaju demagogiju. Što neko reče, građani su imali i imaju očekivanja.
Biće ipak da se polako zahuktava predizborna kampanja, pa bi možda bilo najbolje da naprave dvopartijski jer bi to bilo u interesu građana jer bi im olakšali glasanje, a građanin i njegov interes su u centru svake stranke.