Otoplilo je. Ne prija, ali šta da radim.Valja se prilagodjavati. Ceo život se prilagodjavam i od tog silnog pristizanja čini mi se da nisam ništa dostigao. Nešto se kao samo predalo, nije htelo da beži, ostalo još jurcam po okolini glave i grudi, spolja i iznutra, pokušavam da se pronadjem i spojim ako ikako može u nedovršenu sliku, mozaik sa napuklim delovima, u reč, i sa više reči da namamim smisao, da mu ja kažem šta mislim o tome i tome. Sve se razularilo, raštimovalo, počelo da peva svoju pesmu i nikad se nisam toga uplašio kao do pre koju godinu shvativši da me nema nigde, da ne znam kazati ono što mislim i osećam, da nemam kome reći nepoznato o lepoti, ljubavi, nadanju, sreći...propasti, ličnoj i sveopštoj, o blagoj prednosti nad tugom, o svetskom bolu zakopanom negde u svemiru, o izobilju koje se divi pesmi siromaha...glupostima svesti i nesavesti....I, mogao bih tako da redjam da mi nije žao reči, ne želim da se rasplinim, da joj uzmem srž, predstavim je u drugom svetlu...
I, nisam do skora znao da su žene slične gazelama, lepo ih je pogledati od kolena do ramena(zahvalan Majstoru) pogled se zaledi od te divote, tih linija na život što liče, iz kojih se krvotoci množe, u zabit se beži da se izroni poslednja suza.I, da je toliko prisan ženski hod sa muzikom zemlje i sjajem u očima, i, da zrela žena zna da pokaže obale prvog poljupca na utihnuloj mesečini.
Prisetih se filma /Žan Klod van Dame/, noć, mlada žena se kupa, deca spavaju, on sramežljivo gleda kroz prozor, nju prži pogled po ledjima, a on odlazi u šator da se muči. Budala, a koliko sam ja puta bio budala!? Muškarci, nedostojni onoga što im pripada, umišljeni vukovi koji bi želeli da je sve u njihovom čoporu, ali da to ne bude baš tako, nego ako može da se provuče nežnost i iskrenost, onakva kao kad su rodjeni. Pa, koliko puta bi želeli da se rodimo!? A, deca se radjaju, ženska i muška, neopterećena onim šta ih čeka, upijaju, ne mire se sa onim šta znaju, slatko šeprtljasta pamte da su od juče do danas naučila kome mogu da povere svoj korak, svoju igračku, ljubav onakvu sa kakvom se više neće susretati...sve će to svest da poručka, trka bez cilja, borba sa samim sobom, zato je nesebično dele. Znam, da je meni takve ljubavi ostalo negde pod kamenom ili u njegovom mirisu posle kiše.
I, ljude sam gledao kao nepresušan izvor informacija. O, kakav pogrešan pristup, od koga sam živeo, stvarao porodicu, život sam kalemio kroz njihove oči i usta oblikujući tela, kuće, travnjake, parkove...i ništa više. U neku dublju analizu nisam stizao da se upuštam. I, sad tek vidimda su se neki dobro hranili, neki su baš na hrani štedeli, jedni menjaju garderobu četiri puta godišnje, drugi je prilagodjavaju svakih četiri-pet godina, otkud odjednom da se od probisveta i nasilnika izrode tanane duše, a tanane duše da postanu buntovne, da čiste u korenu. Nije li se i tu nešto poremetilo ili je tako bilo odvajkada samo ja nisam primećivao. Politikom se bave neradnici i oni koji nemaju kuće, znao je da keže čiča Mitar, dodajući i da o njoj ne vredi pričati jer te tera da stalno lažeš. Nisam hteo o ovome, al' mi palo na pamet.
I, znam da sada mogu da kažem šta god hoću, nešto su mi oslabile kočnice i brže izleće iz blatnjavih sokaka svesti, malkice me nervira što se i na OVOJ čistini utvrdjduje, bunkeriše, prave se raznorazne, ali uvek istog ukusa, oblande...sipa se vatra, tupi pamet, šilji zob i farba paradajez, vode mali ratovi, na sreću, sa mirnim ishodima. I, ponekad me obraduje što nemam Internet nekoliko dana (kao sada), pa ne mogu na Blog, niti Fejsbuk, osećam da sam dosadio sebi, a ne drugima, zato ponekad zaćutim, presaberem se, počnem ili pročitam koju knjigu(npr.o životu Žozefine B. eto, nisam ni znao da je Ruso voleo brezove grančice), otkrijem koju muziku (Vidim te kako šetaš po kiši ili tako nešto) ili otkrijem da smo žena i ja još uvek bliski, da mogu da legnem kad i ona, u 23,oo.!?!
I, prija mi čaša-dve crnog vina u ovoj penzionerskoj nejasnoći, i, doručak sa unukom i njeno „deeeeda“, i, kad me ljudi prepoznaju po glasu i pruže ruku ja sam vas slušao/la 30 godina i ja im ne verujem jer sam navikao da sve uzimam sa rezervom, da posumnjam, proverim...A, zbog čega!?
I, prija mi ovaj boravak na Blogu.