gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Ako ste od onih što kritikuju religiju svako malo neko će vam se s neodobravanjem obratiti - „Ok, ne veruješ u boga ali bi mogao da pokažeš malo više poštovanja za one koji veruju." I možda ćete se zamisliti - „Hm, možda su u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom najobičniji strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva." To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja.Moja savest zna da ne postoji nikakav razlog za bilo koga na ovoj planeti da na bilo koji način poštuje religiju. Zapravo, sama religija u neverovatnom obilju pruža razloge da joj se aktivno ukazuje nepoštovanje do tačke neuvijenog psovanja. I, iskreno, činjenicu da se religiji ukazuje tako malo nepoštovanja u odnosu na to koliko ga zaslužuje, mogu da pripišem samo neverovatnoj toleranciji, uzdržanosti i lepom vaspitanju ateista i sekularista širom sveta.
Tako da ako ste vernik i razmišljate o tome da zahtevate još više poštovanja za svoja verovanja molim vas da imate na umu da vi i vaša religija već dobijate daleko više poštovanja nego što zaslužujete. Vaša vera je najobičnija sprdnja. Vaš bog je sprdnja. Apsurdan i nepriličan čak i za one koji ne veruju u njega a još uvek je na njemu i vama da čitavu tu smejuriju dokažete. Za sada nema nikakvog dokaza na pomolu, a izgledi su da ih neće ni biti, kao što nam je to svima savršeno dobro jasno. Tako da poštovanje, bojim se, ne dolazi u obzir. Sve čemu možete da se nadate je duhovita skepsa i to onda kad sam dobre volje.Ljudi kažu - „Religiju možeš razumeti jedino ako veruješ". Drugim rečima onda kada suspenduješ svoje kritičke sposobnosti i samog sebe hipnotišeš kako bi poverovao u gomilu fašističkih besmislica o svojoj večnoj duši, onda ćeš razumeti veru. Pa, verujem da je to tako.
Verski torbari vole da sebe izuzmu od svakog ispitivanja tako što će tvrditi da njihova vera prevazilazi razum, što je, u najmanju ruku, vrlo zgodna stvar. Da, vera prevazilazi razum na način na koji kriminalac prevazilazi zakon. Reč prevazilazi vrlo je popularna među religijskim aktivistima jer nikad ne moraju da objasne šta tačno znači ta transcedencija sem nekog maglovitog, superiornog shvatanja dubljeg od razuma, što je prosto i pojednostavljeno do nivoa profinjenosti i dubina verovanja bez dokaza.
Ako čujete nekog sveštenika, a svakako hoćete, kako koristi izraz transcedencija kako bi objasnio besmislice u koje veruje, budite sigurni u dve stvari - kao prvo, nema pojma o čemu govori, i drugo, ne želi ni da vi znate o čemu govori. Vera uopšte ne prevazilazi razum. Vera izbegava razum. Beži od razuma jer je on ugrožava njenu udobnu iluziju, tako da vera diskvalifikuje razum na način na koji holandski sud diskvalifikuje istinu i svedoke iz u mnogome istog razloga.Ukoliko ste vernik vera vam dopušta da usvojite niz verovanja koja nemaju apsolutno nikakvog smisla, pri čemu znate da se o njima neće suditi na osnovu njihove smislenosti već količine pobožnosti koju ispoljavate verujući u njih. Drugim rečima, spremnost da poričete stvarnost postaje mera vaše vrline. Nije ni čudo što je religija toliko popularna.
Ali, koja je cena te vaše vrline. Ubedili su vas da je verovanje u nemoguće vaša jedina nada. Kako se to dogodilo? I da je vam je svrha da obožavate nešto što prevazilazi vaše poimanje a koje je definisano i jedino pristupačno kroz samoproklamovanog posrednika. Vaše misli, reči i identitet nisu više isključivo vaši da o njima odlučujete već su predmet odobravanja (ili neodobravanja) onih koji su prigrabili vlast nad vama putem vere. Ljudi koji su vam rekli da od rođenja sa vama nešto nije u redu. Da ste rođeni, molim vas, ništa manje nego u grehu. Stanje koje se jedino može izlečiti potpunim podčinjavanjem i poslušnošću njima samima, gle iznenađenja, od trenutka rođenja pa do smrti.
I ako sve ovo baš i ne laska vašem egu, a i zašto bi, ne brinite, možemo tome nadenuti posebno ime i učiniti da se osećate bolje i ubediti vas u to da vam je još uvek preostalo nešto dostojanstva. Nazovimo to verom i smatrajmo je najvišom, najplemenitijom i najdubljom od svih vrlina. I pretvarajmo se da dolazi iznutra, iako svi znamo da ničemu u vezi vaše vere nije dozvoljeno da dođe iznutra, jer bi vam to dalo snagu i slobodu, dve stvari koje vaša religija želi da drži što je moguće dalje od vas.Vera je okov kojim vas sveštenstvo drži na lancu. Ona je nevidljiv konopac oko vašeg vrata koji vas vuče po drumu kojim oni žele da putujete zarad njihove a ne vaše koristi. Ona je reč koja označava ćorsokak. Lance. Reč koja vas pušta da verujete u ono što su vam rekli da verujete bez da osećate da su vam rekli u šta da verujete, a rekli su vam. A možete prestati da se pretvarate kad god to odlučite. Ona nije nikakva vrlina, to je poslednja stvar da jeste. Ona je poricanje stvarnosti. Ona je tupav čin samohipnoze. Kukavičko odustajanje. Lakovernost na granici gluposti, a skrivanje iza nje je isto kao praviti se da ste invalid.
Tako da zapravo uopšte ne razumem šta je tu za poštovanje. Izgleda mi kao da je potrebno da budem čovek od gume u moralnom smislu da bih poštovao nešto tako štetno, nešto čije postojanje zavisi od zatvorenog uma i što očito čovečanstvo vuče u pogrešnom smeru, dajući nam pogrešne ideje o nama samima kao i o prirodi stvarnosti. Moj osećaj je da kad bih tako nešto poštovao da bih samo bespotrebno doprinosio gluposti i neznanju ljudske vrste. A to, bez uvrede, nešto što nikako ne bih hteo na svojoj savesti.
pogledati i: