Ekologija| Nauka| Planeta| Putovanja| Životinjski svet

Ptičarenje u slanoj pustinji Kač (Indija 1.3)

albicilla RSS / 30.12.2010. u 19:54

U Dasadu stižemo kroz gaj eukaliptusa, u kome se u sumrak okupljaju hiljade aleksandara, zelenih papagaja koje su, kako se veruje, u Evropu odavde doneli vojnici Aleksandra Velikog, i ulazimo u lodž Rann Riders: prostrana otvorena trpezarija sa slamnim krovom i, u bujnom vrtu, niz okruglih blatnih koliba slamnih krovova - sa klima uređajima. Sutradan ustajemo oko pola šest, u šest doručkujemo (poneki tost, ko još u to vreme može da jede?), da u pola sedam već budemo u otvorenom džipu: pravac Mala slana pustinja Kač!

68224_1767237302249_1278672467_2064179_6041628_n.jpg 

photos copyright © ms. & mr. albicilla

To „Mala“ treba shvatiti uslovno – iako znatno manja od Velike, i dalje zauzima pristojnih 5000 km2. Jutro je prilično hladno, naročito u otvorenom vozilu u pokretu. Prolazimo kroz prljave ulice sela koje se tek budi. Trgovci otvaraju radnje i čiste ulicu ispred njih tako što sakupljene kese i hartije spaljuju i koriste priliku da se uz taj plamen ogreju. Nastavljamo pokraj hindu hrama u izgradnji (bezmalo svako selo ima pokoji u izgradnji), pa pored brda soli (dve trećine svojih potreba za solju Indija zadovoljava odavde) i zalazimo u rezervat biosfere Kač.

163410_1767233902164_1278672467_2064163_2891080_n.jpg 

Isprva je područje obraslo niskim, trnovitim žbunjem. Držimo se tragova točkova, a potom vodič, bez reči najave, skreće među žbunove, vijuga kroz njih... dok jedna ritska sova (u Srbiji retka vrsta koju ranije nisam posmatrao), a potom i druga, ne uzleti odatle. Ponovo smo na „putu“. Na obližnjem žbunu je pustinjska beloguza (dole), a zatim 5-6 divljih svinja nestaje u bušu. To je ista vrsta svinje kao kod nas, Sus scrofa, koja živi od severne Afrike i Evrope sve do Indonezije, ali drugačija podvrsta, S.s. davidi.

148263_1767233462153_1278672467_2064161_319130_n.jpg 

Još malo vijuganja i pred nama je prvi ugroženi indijski divlji magarac, Equus hemionus khur. Usamljeni mužjak (i iz daleka je pol bio očigledan...) nas pogleda, odmeri nezainteresovano (nismo ženstveni), pa polako odlazi. Danas je preostalo oko tri i po hiljade ovih životinja, koje nastanjuju jedino Kač. Na nedalekom žbunu je vetruška, malo dalje i crni drongo.

163453_1767232742135_1278672467_2064156_1784883_n.jpg 

Sa zemlje uzleće crnokrila sadža, ptica slična jarebici, čije srodstvo s golubovima odaje samo način na koji pije vodu: za razliku od drugih ptica koje uzmu gutljaj pa zabace glavu da ga progutaju, ona pije kao magarac (ili golub) - zaroni kljun i pije.

Na putu je ćubasta ševa. Uvek me je zanimalo kakva mesta nastanjuje ova toploljubiva vrsta koja se u Srbiji viđa samo na golom tlu, uz puteve ili na njivama, što ukazuje na njene pustinjske korene... evo ovakva mesta. Slede južni veliki svračak, pa stepska trepteljka, krakteristčne vrste ovakvih staništa.

Pred nama, poput fatamorgane, krdo magaraca nestaje na golom, ravnom i od nedavnog monsuna, glibovitom tlu. A tokom monsuna ova prostranstva prekrije nekoliko centimetara vode, pretvarajući ih u ogromnu kaljugu.

163747_1788267467990_1278672467_2112555_7190123_n.jpg 

Prelazimo niži deo slatine, još natopljen od nedavnih kiša. Do sada smo vozili duž nešto viših rubova takvih područja, a sada jedno presecamo po sredini – i posred kaljuge. Prolazi mi kroz glavu „šta ako se zaglibimo“ (čekamo da nam iz lodža pošalju drugi džip, a ovaj nek' vade kako znaju?) i ulazimo u već postojeći zabareni trag točkova... šlajfujemo... vodiču ne pada na um da nas upozori da zaštitimo sočiva dvogleda i fotoaparata (baš me briga za blato na odeći) zbog čega ću ga u sebi psovati narednih nekoliko sati... i konačno izlazimo na suvlje tlo na drugoj strani.

A tamo nas čeka MekKvinova droplja, mužjak i jedna, dve... četiri ženke na čistini neposredno uz žbunje, u kome će uskoro nestati – 168. vrsta na mojoj indijskoj listi. Sledi pustinjska lisica s povećim ušima koja, vidno povređena, odlazi u žbunje, pa jedan neodoljivi pupavac. Sa kratkom travom obraslog tla uzleće leganj, kratko leprša u mestu, pa sleće iza žbunja. Naš vodič odlazi  da ga potraži, ali bez uspeha – leganj je savršeno kamufliran i on to dobro zna, pa se neće ponovo pomeriti. Vodič zaliva blatnjavi vetrobran vodom i pere ga.

166227_1767235622207_1278672467_2064169_320726_n.jpg 

Penjemo se na jednu „ostrvsku“ uzvisinu, gde lišće brste plavosivi mužjaci antilope nilgaj. Slana pustinja ima niže oblasti, ravno i zaslanjeno tlo na kome ništa ne raste, i neznatne uzvisine, sa kojih se voda, i s njom, rastvorena so, donekle spira, pa su obrasle niskom grubom travom i bodljikavim žbunovima. Tu je i krdo magaraca, koji neprestanim hodom održavaju istu razdaljinu od nas. Zahvaljujući ovim travnim ostrvima, magarci opstaju u inače beživotnoj pustinji. U vrhu krošnje je krupan orao, nismo sigurni koji, pa čekamo da poleti i pokaže se. Najzad – zmijar.

Mašam se ključa za identifikaciju ptica, samo da otkrijem da, već dobro natopljen, pliva u vodi koja se pri pranju vetrobana slila na policu s knjigom i notesom s opažanjima. Sad mi se vodič već smrtno zamerio!

Slede mala ševa (ponovo, kod nas veoma retka vrsta, dok se ovde sreće i u jatima od više stotina ptica), eja livadarka, pustinjski svračak, utva zlatokrila (konačno! a bezuspešno sam ih tražio po Turskoj), pa još jedna toploljubiva vrsta, riđi mišar.

65447_1767232022117_1278672467_2064153_5698422_n.jpg 

Kako napuštamo pustinju i izlazimo na asfalt, držim i ključ i notes na vetru, ne bi li se osušili, i u sebi psujem vodiča. Iznenada stajemo, a on nam skreće pažnju na bramansku kukumavku u krošnji pokraj puta. I kako sad da ostanem ljut?

156778_1759766195476_1278672467_2050067_7424348_n.jpg 

Zahvalnost: na pozivu na Global Bird Watchers' Conference 2010 autor se najljubaznije zahvaljuje vladi indijske države GudžaratTurističkoj korporaciji Gudžarata i Odeljenju za šume Gudžarata



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 21:40 30.12.2010

Pozdrav

Je l' praviš neku željoteku kad kreneš na tako neko udaljeno ptičarenje?
albicilla albicilla 21:46 30.12.2010

Re: Pozdrav

NNN
Je l' praviš neku željoteku kad kreneš na tako neko udaljeno ptičarenje?


pravim, da. ovog puta je bilo previse ptica da pravim posebnu listu zelja, ali su se na vrhu liste nalazili strvinari, posebno bela kanja: video preko 100 - odjednom :)))
albicilla albicilla 21:49 30.12.2010

Rann Riders Lodge, Dasada





mlekac mlekac 02:51 31.12.2010

Meni je najlepsa

ova sovica! Kukumavka?
Slatikis!
albicilla albicilla 08:29 31.12.2010

Re: Meni je najlepsa

mlekac
ova sovica! Kukumavka?
Slatikis!


ta je cesto uz sela, neretko i u njima, nju smo na vise mesta posmatrali...
kakapo kakapo 08:48 31.12.2010

aleksanderi



"hiljade aleksandara, zelenih papagaja koje su, kako se veruje, u Evropu odavde doneli vojnici Aleksandra Velikog"
A sada se po parkovima Evrope bore s golubovima oko penzionerskih donacija mrvica, kao ovaj u parku u Barseloni. Iako je manji od golubova imao je vrlo samouveren siledžijski nastup i golubovi su se mirno sklonili dok se on nije namirio.
Bramanska kukumavka je senzacionalna! Vredi kvašenja, a beležnica i knjiga će dobiti posebnu istraživačku patinu ( blato iz pustinje Kač!) Ko se time još može pohvaliti?
albicilla albicilla 08:55 31.12.2010

Re: aleksanderi


"hiljade aleksandara..." A sada se po parkovima Evrope bore s golubovima oko penzionerskih donacija mrvica, kao ovaj u parku u Barseloni.


mislim da ih ima i u barseloni, u londonu ih je 30.000, ali ovaj na slici nije aleksandar, vec kaludjerica myiopsitta monachus

Bramanska kukumavka je senzacionalna! Vredi kvašenja, a beležnica i knjiga će dobiti posebnu istraživačku patinu ( blato iz pustinje Kač!) Ko se time još može pohvaliti?


i dobili su patinu, da. na dvogledu jos imam blata, samo sam oprao ono sa sociva (u blatu ima prasine, koja nosi rizik od grebanja sloja magnezijum fluorida kojim su presvucena)
kakapo kakapo 10:44 31.12.2010

Re: aleksanderi

ovaj na slici nije aleksandar, vec kaludjerica myiopsitta monachus

To objašnjava samouveren stav. Pa da, aleksandri su sasvim zeleni. Evo još jedne kaluđerice iz istog parka u Barseloni. A sto belih kanja odjednom? Au!
albicilla albicilla 12:04 31.12.2010

Re: aleksanderi

A sto belih kanja odjednom? Au!


preko 100 belih kanja neophron percnopterus, nekoliko stepskih orlova a. nipalensis, pokoji crni orao a. clanga i pregrst crnih lunja milvus migrans - sve djuture :))

Neophron percnopterus & Milvus migrans

Aquila clanga & Neophron percnopterus

Neophron percnopterus & Aquila nipalensis
jedan.kub jedan.kub 23:17 01.01.2011

Re: aleksanderi

Imala sam priliku da kao dete držim u rukama mladunče pupavca u jedom našem parku ( u Čoki) i moram da priznam da u prirodi mnogo lepše izgleda. Ne znam da li ga još uvek ima kod nas ili je nestao?
Takođe u bašti povremeno doleti crvendać, uglavnom s jeseni i naravno senice. Senice su prilično pitome, vole mrvice oraha dok je crvendać bojažljiv i nikad nije prišao prozoru bliže od 2m.
Pre nekoliko godina na kajsiju mi je sletao prava napast žuti kos. Veličine je približno kao divlji golub. Njega je lepo opisao Lajoš Zilahi u jednom od svojih romana (ne mogu da se setim trenutno kako se zove, nešto vezano za proleće). Ima lep karakterističan zvižduk. To je ptica selica.
I naravno, preporuka.
Srećna Nova godina i da vam se ostvare sve želje.
albicilla albicilla 09:13 02.01.2011

Re: aleksanderi

Imala sam priliku da kao dete držim u rukama mladunče pupavca u jedom našem parku ( u Čoki) i moram da priznam da u prirodi mnogo lepše izgleda. Ne znam da li ga još uvek ima kod nas ili je nestao?


ima ga, da. to je vrsta koja voli topla i osuncana mesta i otvorena stanista. ja sam ih najvise - u istom danu, mislim oko 7, posmatrao sredinom aprila u deliblatskoj pescari, tada im je valjda bio vrhunac seobe. neke beleska iz maja iz pescare, plus pupavac, su ovde

Takođe u bašti povremeno doleti crvendać, uglavnom s jeseni i naravno senice. Senice su prilično pitome, vole mrvice oraha dok je crvendać bojažljiv i nikad nije prišao prozoru bliže od 2m.


crvendaci su kod nas brojni u brdsko-planinskim krajevima, ali nigde nisu tako prisli ljudima kao oni bastenski, engleski. ne ocekujte to. lepo je sto vam dolazi na hranilicu. vise o hranjenju ovde

Pre nekoliko godina na kajsiju mi je sletao prava napast žuti kos. Veličine je približno kao divlji golub. Njega je lepo opisao Lajoš Zilahi u jednom od svojih romana (ne mogu da se setim trenutno kako se zove, nešto vezano za proleće). Ima lep karakterističan zvižduk. To je ptica selica.


pojma memam sta bi to bilo

I naravno, preporuka.
Srećna Nova godina i da vam se ostvare sve želje.


hvala, takodje, sve najlepse
jedan.kub jedan.kub 19:30 02.01.2011

Re: aleksanderi

Ne znam da li će ovo biti dovoljno? Telo ptice je žuto a krila i rep su crni, kljun malo duži kao u gačka i malo je krupniji od njega. Voli kajsije. Leti u paru. Mislim da mu je stanište u Mađarskoj.
albicilla albicilla 21:40 02.01.2011

Re: aleksanderi

Ne znam da li će ovo biti dovoljno? Telo ptice je žuto a krila i rep su crni,


opis odgovara samo jednoj ptici, vugi, oriolus oriolus

kljun malo duži kao u gačka i malo je krupniji od njega.


ali je i kljun manji, a i ptica vidno manja, ni pola gacca

ovo je pesma vuge:
http://www.scricciolo.com/eurosongs/Oriolus.oriolus.wav
jedan.kub jedan.kub 23:42 03.01.2011

Re: aleksanderi

Jeste. Toje ta ptica. Ja sam usvojila naziv iz pomenute knjige, jer je nikad pre u nekoj literaturi nisam videla. Sad znam sta sam zapravo videla. Hvala na obuci.
I ja mrzim zimu.
albicilla albicilla 08:53 04.01.2011

Re: aleksanderi

jedan.kub
Jeste. Toje ta ptica. Ja sam usvojila naziv iz pomenute knjige, jer je nikad pre u nekoj literaturi nisam videla. Sad znam sta sam zapravo videla. Hvala na obuci.
I ja mrzim zimu.


dosta je brojna, ali se tesko vidja, obicno tek u preletu od krosnje do krosnje, jer se drzi samih vrhova krosnji. zato se u prolece lako cuje.

a zima... sad bih se vratio u indiju, znaju ptice zasto se sele...
Milutin Milošević Milutin Milošević 11:17 02.01.2011

Uživali ste...

.... baš lepo.
albicilla albicilla 22:43 02.01.2011

Re: Uživali ste...

Milutin Milošević
.... baš lepo.


i jeste
gledam sneg i mislim o tom suncu...
mrzim zimu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana