Za dva dana Srbija ulazi u drugu deceniju od petooktobarskih promena koje su obećavale demokratiju, prosperitet, evropsku perspektivu, visoki standard, zaposlenost za sve i sve, sve, sve najbolje, baš kao u novogošnjoj čestitki.
Iduća godina biće predizborna, a možda i izborna pa su opravdana upozorenja da stranke vladajuće koalicije, ukoliko se stvari drastično ne promene, na sledećim izborima čeka debakl,jer bi siromaštvo, beda, nezaposlenost i sveopšte nazadovoljstvo mogli da okrenu glasače opoziciji. Lično mislim da bi, s obzirom ko je opozicija, to tek bilo katastrofalno.Svaka ozbiljna analiza bi moralo da prvo sagleda objektivno gde smo, a to nije teško, pa onda zašto smo tu gde jesmo, ko je odgovoran i šta se mora uraditi odmah da se eliminišu sistemske greške. Nema narod baš mnogo od toga što će mu neko obećati da će 2050.godine živeti bolje jer je to neproverljivo i nepoverljivo. Dakle, Srbija ulazi u predizbornu 2011.godinu sa nimalo ružičastim startnim pozicijama, a evo samo nekih:
- Broj nezaposlenih dostigao 735.000
- Bez plate radi više od 130.000 ljudi
- Ispod linije siromaštva najmanje 700.000 ljudi
- Površine zasejane pšenicom upola manje nego 1990.
- Konkurentnost privrede pala za osam mesta
- Spoljni dug dostigao 32,75 milijardi dolara
- Javni dug premašio 10 milijardi evra
- Računi 69.000 preduzeća blokirani
- Industrijska proizvodnja smanjena za 12 odsto
- Trgovina na veliko i malo manja za 12 odsto
- Obim građevinskih radova smanjen za 30 odsto
- Saobraćaj smanjen za 8 odsto
- Izvoz robe i usluga smanjen za 22 odsto
Nesumnjivo da je u mnogim oblastima postignut napredak ali i u mnogima skoro da je primetan. Istina , mnogi su enormno napredovali i enormno se, što manje pristojno, što nepristojno obogatili. S druge strane, Srbija po mnogo pokazatelja nepristojno nisko kotira. Iako smo tokom ovog desetljeća imali mnoge strategije i sve pompezno najavljivane kao prave i dugoročne ali rešenja nisu nađena. Po broju strategija i stratega ispada imamo mnogo jačih umova nego što je bio čuveni Sun Cu Vu . Mnogo je krupnih reči a malo dela. Svi su nešto prepoznali i dalje još uvek samo prepoznaju umesto da konačno nešto i znaju,a činjenica je da su mnoga obećanja i očekivanja izneverena
Narodu je obećano da će se konačno raskinuti sa diktatorskim režimom jednopartijskog sistema, da će uvesti istinsku, maltene neposrednu demokratiju kao u Periklovo doba, da će ukinuti društvenu svojinu i dogovornu ekonomiju, ukinuti socijalističke nebuloze i uvesti moderni kapitalistički sistem sa slobodnim tržištem i neviđenim slobodama. Jednom rečju, obećano je blagostanje za samo nekoliko godina, skoro po istom modelu kao što je Milošević obećao švedski standard.
I šta bi od svega toga.?
- umesto jednopartijske diktature imamo diktaturu više stranaka,
- umesto efikasnog funkcionisanja pravne države i njenih institucija imamo dogovorno funkcionisanje partijske države više stranaka
- umesto očekivane i obećane odliučne borbe protiv svih oblika kriminala i korupcije imamo porast nasilja, kriminala i korupcije u svim oblastima i na svim nivoima i nema oblasti gde ne postoje organizovanje mafije od putne, građevinske, farmakološke, narko, lekarska, prosvetna, đubretarska, pa čak i pogrebna ...itd
- umesto državne ekomonije imamo monopolsko tržište koje diktiraju tajkuni
- umesto dogovorne ekonomije imamo sve dogovorno, državu u kojoj sve funkcioniše onako kako se stranske dogovore počev od razmeštanja stranačkih kadrova preko sudstva, zdravstva, školstva, kulture .... i svih oblasti, uključujući i budžet
- umesto komunističke ideologije sada imamo pravoslavlje kao utočište i oslonac svih stranaka i institucija, a izgleda je i narodu ostalo jedino da se moli Bogu
- umesto obećanog visokog životnog standarda imamo nagli porast siromaštva širokih slojeva ali i naglo bogaćenje pojedinaca
- umesto modernizacije proizvodnih kapaciteta uništeni su i rasprodati i oni oronuli nasleđeni iz predhodnog perioda
- umesto da se ulaže u proizvodnju fabrike su rasprodate i ugašene, a zemljište prodato po visokim cenama kao građevinsko
- umesto da se priliv po raznim osnovama iz inostranstva, a procenjuje se da je to bilo oko 75 milijardi , ulaže u oživljavanje privrede, sve češće se spekuliše da se ne zna gde je tačno taj novac potrošen;
- umesto i umesto, ima toga dosta šta je trebalo a nije urađeno i zato smo tu gde jesmo.
Pojedini stranački predstavnici, zavisno od pozicije, situaciju različito ocenjuju. U pravu je Rasim Ljajić kad kaže da "ova Vlada nije kriva za sve probleme sa kojima se suočavamo, nasledili smo milion problema iz prošlosti, jer je svaka Vlada prenosila, niko se nije uhvatio u koštac sa rešavanjem tih ključnih problema". E, ali je zaboravio da kaže da su upravo sve vlade, pa i ova, krive što su tako radile- prenosle umesto da su rešavale.
U pravu je takođe i kad kažeda"mi više ne možemo da pričamo da smo lider u regionu, ako to ne pokažemo"i kad kaže da «Srbija mora da smanji javnu potrošnju, odliv para "i gde treba i gde ne treba", da štedi kao država i kao administracija. "Šta će nama ambasada u Meksiku ako mi sa Meksikom imamo milion evra robne razmene? Veći su troškovi te ambasade nego što je ukupna robna razmena između naših zemalja". A dodao bi i dokle će država iz budžeta plaćati brljotine državnih organa i funkcionera.
Profesor Fakulteta političkih nauka kaže Zoran Stojiljković kaže da su
"Svi političari su svesni dagrađane Srbije u poslednjih pet-šest godina zanima samo preživljavanje, standard i borba protiv korupcije. Budući da u ovom trenutku u ovim oblastima nema koherentne politike niti napretka, s pravom se kaže da će ukoliko se tako nastavi, vladajuća opcija izgubiti fotelje", i da se "zbog toga i insistira da se izbori održe kada je i planirano, to jest 2012, dokle ćeimati vremena da, na primer, prodaju Telekom ili donesu zemlji kandidaturu za EU, a samim tim i veću popularnost. Ukoliko se takve stvari ne dogode, to će biti šamar u lice koalicionim tenzijama".
Portparolka DS Jelena Trivan se “nada” da će da „ispune obećanja koja su građanima dali, ali iz objektivnih razloga do sada nisu mogli da ispune“, jer "Neosporno je da je ovaj mandat Vlade tekao uporedo sa ekonomskim krahom u svet i da su to bile neverovatno teške godine. Građani su pokazali strpljenje, ali sada očekuju da sa izlaskom iz krize počne period osetno boljeg života i period ispunjavanja datih obećanja", kaže Trivanova, koja nezadovoljstvo i pesimizam građana vidi u lošoj ekonomskoj situaciji, koja se, kako kaže, ne može uperiti protiv Demokratske stranke.
Ona svoj optimizam ovako formuliše:
"Ne vidim da iko na našoj političkoj sceni ili u svetu ima bolji ekonomski plan od našeg. Građani su nas podržali, podržavaju nas, a očekujemo da će tako biti i na sledećim izborima".
Slična očekivanja deli i Vladimir Ilić, politički direktor G17. "Mi smo svi svesni da građani teško žive, ali mislim da je Vlada uspela u dobroj meri da sačuva sve sisteme.Zato ne mogu da podelim mišljenje da će vladajuća koalicija doživeti fijasko. Ima prostora do 2012. da se stvari poprave, prilika da Vlada ispuni deo obećanja, da se učvrsti ekonomski put, smanji javna potrošnja, obezbedi dovoljan obim stranih investicija, ublaže socijalne tenzije i nezaposlenost...",
Čeda Jovanović je potpuni pesimista a ostali deo opozicije obećava med i mleko samo da ona dođe na vlast, pa ko je naivan neka veruje.
E sada, nije baš da nije ništa urađeno, da mnoge stvari nisu bolje no što su bile pre 10 godina, recimo gradski saobraćaj, pa i plate su veće nego pre deset godina i ima toga još ali to se podrazumeva i to je bila dužnost onih koji su bili na vlasti i , kako se to moderno kaže , preuzeli odgovornost.
Problem sa kojim će se stranke susresti u predizbornoj godini je ne šta su dobro uradile već zašto mnogo toga nije urađeno a moglo je i obećano je.
Što se 2011. godine tiče treba je dočekati sa optimizmom jer, pošto je predizborna, svi će se truditi da se dodvore biračkom telu pa eto nade da se i neće tako loše živeti.
Ne treba zanemariti i scenarije koji bi mogli biti diktiran socijalnim nemirima, što pojedine opozicione stranke i najavljuju.
U svakom slučaju, po onoj zagorskoj da nikada nije bilo da nekako nije bilo, biće nekako,
a svima nama ŽELIM DOBRO ZDRAVLJE, SREĆNU,VESELU, USPEŠNU 2011.godinu.