Trebalo mi je nesto duze od pola godine boravka u Maleziji da isplaniram i napokon odem do ostrva zvanog Langkawi. Za mene totalna nepoznanica dok nisam sleteo ovde, a ispostavice se da je to jedno od najpopularnijih mesta za odmor, zurke i uzivanciju.
Sam dolazak na ostrvo je poput nekih filmova jer je Langkawi u stvari arhipelag od 99 ostrva izmedju kojih
katamaran vijuga dok ne stigne do najveceg medju njima. A ta ostrva se razlikuju od onih na koje su moje oci navikle po Mediteranu. Kao da su ogromni oblutci prekriveni mahovinom pali u vodu i tako plutaju. A na svakom od njih duz cele obale su pescane plaze koje sijaju na suncu, jer su od belog peska. Pvi korak na ostrvu nadzire ogroman orao koji je simbol ostrva. Siroko rasirenih krila kao da upozorava na nesto, ili samo stavlja do znanja cije je ostrvo. Postoje i organizovane ture gde turisti mogu da hrane te ogromne ptice na sred mora. Taksijem do glavne plaze gde je smestena vecina odmaralista, restorana i prodavnica, a to je na jednom dugackom korzou koji se prostire uz kilometrima dugacku pescanu plazu. Mirisi koji se sire ovim setalistem izazivaju pravu eksploziju cula jer se mesaju svakakva jela od
Arapskih, preko Japanskih pa sve do Tajlandskih i Indijskih specijaliteta. Na svakom cosku drugacija muzika, iznajmljivanje skutera i bicikala, ljudi svih boja koze i veseli domacini koji se (logicno i skroz ocekivano) utrkuju da nesto prodaju, ponude smestaj ili prevoz.
Tik uz plazu je bungalov. Nista posebno, a i zasto bi bio kada sluzi samo za prenociste, za ostatak dana plaza ce dobro doci. A, ako se tu iznurimo obliznji restorani nude vec pomenutu raznoliku kuhinju i specijalitete. Opet sticajem nekih cudnih, a meni ovde tako svojstvenih okolnosti, prvi dan smo upoznali lokalne ljude, momke koji rade na plazi i devojke i zene koje izdaju smestaj i koji se svi zajedno bave organizovanjem dogadjaja na svim ostrvima. Mi smo zapravo zbog toga i dosli ovde, da prisustvujemo "Zurci punog meseca". Tako da smo od turista, zahvaljujuci jednoj veceri sa njima na picu, sutradan vec postali domace zivotinje koje su svi pozdravljali na ulici. Atmosfera opustenosti i uzivanja se oseca na svakom koraku i u svakom trenu dana i noci. Niko nigde ne zuri, svi se svima nasmejano javljaju na ulici, plazi i u klubovima, da je meni to tako priraslo za srce. Cak sam u jednom trenutku mogao sebe da zamislim kako kupujem neki bar na plazi na jednom od ostrva i tu provodim par godina, samo uzivajuci i upijajuci tu predivno opustenu atmosferu Langkawija.
Plaza sadrzi sve sto bi jedna plaza koja pretenduje da dovuce turiste sirom sveta i trebalo da sadrzi - od lezaljki, preko sunocbrana i glisera, pa skutera, banana gumenih brodova, padobranskog letenja, itd. Ono sto je meni interesantno je pesak. Na svakoj plazi je drugaciji, iako je svugde skoro pa beo. Na jednoj je tvrd, toliko da ni stopalo ne moze da se otisne, dok na drugoj plazi dok setas jednostavno utones do clanaka. Na nekim plazama su pomesane te vrste peska pa dok hodas izgleda da si pijan ili van ravnoteze. A, najzanimljivija stvar oko tih plicaka su nocni planktoni koji su ljubicaste boje i svetlucaju kako se dotaknu. Nista veci od nokta ti mali fascinantni kruzici stvaraju utisak da sam u sred filma Avatar, samo mi fali konjski rep da se prikacim za njih. Scena koja se samo na filmovima vidja.
Nocni zivot traje od sumraka do svitanja a i posle. Mi smo se obreli na jednoj zurci koja je bila na manjem ostrvu, preko puta glavne plaze, i do tamo je organizovan prevoz gliserima. A tamo - raj na zemlji! Trskani bar sa sankom, rostilj, drvene klupe i stolovi i nista vise! Ceo prostor je velicine 20x20 metara, ali tako slatko uradjen da je uzivancija zagarontavana. Prekriven ogromnim drvetom odakle se spustaju ukrasne svetiljke sank i prostor ispred njega se za tren oka pretvori u plesni podijum. Sa razglasa house muzika, pa regge, pa R&B, pa hitovi leta, i tako u krug. Na svakih sat vremena performansi momaka sa plaze koji bljuju vatru izvodeci vratolomije. Velika ljuljaska koja visi na desetak metara visokoj grani pruza jedinstven osecaj ljuljanja dok oko tebe cela plaza djuska u ritmu otkucaja svacijeg srca. Toliko razlicitosti na jednom malom mestu, toliko osmeha na raznim jezicima, i toliko pogleda koji se ukrstaju govoreci samo jedno - ovo treba doziveti.
Preko dana leskarenje na plazi pod hladovinom palmi ili trskanih suncobrana, predvece setnja korzoom, a uvece izlazak dokle dusa ne zamoli za odmor. Tri dana - taman. Krace bi bilo premalo, duze mozda previse. Treba izdrzati sve te nalete uzivanja. Odmor za telo, uzivanje za dusu i raj za srce. Ko jednom ode uvek ce se vracati, a ko nije bio zudi da oseti sve sto se sa razlogom prica o Langkawiju.
Dalibor Kokic
Snimci