Društvo

klinci: moć (početak iz glave – deo prvi)

snezana mihajlovic RSS / 17.12.2007. u 12:10

 

Jedan skorašnji dogadjaj me je ponovo podsetio da se o deci raspravlja samo onda kada već postoji problem, ili kada se ista vešto ubacuju u odredjeni (pod)kontekst, da bi se pokazalo već nešto (po default-u), strašno i bla-bla; kako, eto, nemaju dobre rezultate; i da je zaista (da preskočim bla na trenutak) krajnje vreme da se po tom pitanju (dečinjem) nešto učini; i u tom „ko je kriv" natezanju, zaboravlja se da ta ista deca od pre par godina više nisu deca, a da je krajnje vreme skrajnuto u neki ćošak (o koji se uvek neko, po potrebi očeša), čekajući neka bolja vremena da se sa decom radi.

Dogadjaj:

Otac ulazi u učionicu, želi da me nešto pita. Vidno je uzbudjen.

„Da li ste primetili nešto čudno kod mog sina?"

Odgovaram da nisam i pitam da li se nešto dogodilo, jer sam zbunjena.

Dogodilo se.

Roditelji su pozvani na razgovor kod učiteljice, u vezi sa ponašanjem (naravno problematičnim). Učiteljica je naime, jako iznervirana što joj to dete, kada ona nešto objasni, stalno postavlja nekakva pitanja, dok sva ostala deca lepo ćute. Takodje je jako ružno, jer kaže da zna - kada nešto zna, i da je lako - kada je lako, a vrhunac bezobrazluka je to, što je (o, užasa), jednom prilikom pitao zašto rade to što rade, i zašto ne rade nešto drugo.

Problematično dete ima 8 godina. Otac ponavlja pitanje o čudnom ponašanju, jer je moj odgovor bio nepriličan u odnosu na gore opisan dogadjaj. Ne veruje da nisam primetila bilo šta. Ne veruje da je moguće da ni on nije ništa primetio.

Moj stav: pomenuto problematično dete zaista postavlja pitanja kad god nije sigurno da je poruku koju šaljem, shvatilo na pravi način. Ponekad traži i dodatne informacije, ukoliko je to što radimo „naslonjeno" na ono što smo prethodno radili. Ukoliko to nije cilj vaspitno-obrazovnog procesa, ja zaista ne znam šta jeste.

Ovaj dogadjaj me je zaprepastio, ne zato što mislim da je učiteljica pogrešila u pogledu procene željenog ili neželjenog ponašanja ovog deteta, već zato što mi, gore pomenuti detalj pokazuje koliko je nama kao predavačima, mišljenje onih koje podučavamo ne samo nebitno, već krajnje nepoželjno. (S'tim u vezi, mene rezultati testiranja srednjoškolaca nisu iznenadili. I ako me neko napadne da je ovo izolovan slučaj, ja sa apsolutnim predumišljajem, guram pomenute rezultate pod nos. Jer, ako smo generalno dobri kao predavači, onda znači da nam jedino nedostaju još dobra deca.)

Na kraju, zaključak mi se samo-nameće. Deca nikada nisu u fokusu, iako se stalno pozivamo na njih kao na našu budućnost; kao na one, kojima sve ostavljamo i zbog kojih sve ovo (ma šta to bilo) činimo.

Deca su kolateralna šteta postavke, u kojoj se o njima mnogo priča (ćoše, iz uvoda), ali se njima malo ko bavi.

Dečija prava, iako propisana zakonom, ne dolaze do aktuelizacije, makar (da se ogradim) ne u onoj meri, u kojoj bismo omogućili da ta naša deca budu zaštićena - ali, to bi trebalo da bude tek početak cele priče.

Društvo, u kome se opravdava stav da deca nema šta da se pitaju, već se od njih očekuje da odgovaraju na zahteve, koje mi propisujemo - i ne zaslužuje decu. Ako to znači da nestajemo - neka i bude tako.

Pišem, po ko zna koji put - 70% dece trpi neki vid nasilja u Srbiji. (Da se razumemo, za mene je nasilje i dogadjaj koji sam opisala, ali ne znam da li ulazi u statistiku, kao ni to, da li se prepoznaje kao takvo.)

Porast agresivnosti u populaciji maloletnih nas stalno ostavlja bez daha, a ja bih svim tim, teško dišućim ljudima poručila da se, umesto zgražavanja, dobro osvrnu oko sebe.

Decu ćemo zaslužiti onda, kada kao društvo budemo više upućeni na njih i njihove potrebe. Umesto da promovišemo njihovo radjanje, radi našeg opstanka, ja bih da radije promovišemo ideje koje će dovesti do toga, da toj deci obezbedimo normalnu sadašnjost - za budućnost će se sama pobrinuti.

Atačmenti



Komentari (37)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dunjica dunjica 13:02 17.12.2007

Alternativa

In every job...
Obrati pažnju na prvu rečenicu!
Gothsa Gothsa 18:21 17.12.2007

Re: Alternativa

Deca su kolateralna šteta postavke, u kojoj se o njima mnogo priča (ćoše, iz uvoda), ali se njima malo ko bavi.
Apsolutno nam je nazadan čitav sistem školovanja počev od godine polaska u školu, nastavnog programa, izbora predmeta koji se uče a o metodama rada sa učenicima ni da ne spominjem. Upravo si opisala metodiku jedne od armije sličnih njoj koji dečju otvorenost i radoznalost ubijaju "lepim ponašanjem".
Dete mi sledeće godine polazi u školu pa ajde rekoh sebi da vidim na netu kakve su škole, šta nude, šta se uči... Prosto je zapanjujuće da na njihovim sajtovima (većina škola ih ni nema) nema ništa što bi moglo da posluži kao neka od bitnih informacija (ako izuzmemo adresu i spisak kadra) za roditelje i za đake. O sadržaju šta se uči iz matematike, srpskog... po godinama nema ni slova. Npr. nema kodeksa ponašanja u školi na većini sajtova, nisu navedena uputstva za đake koji se suočavaju sa maltretiranjem bilo od strane drugih učenika ili je po sredi nastavnik, roditelj ili neko treći...nisu navedena prava deteta, ma ništa što ima smisla i svrhe. Potpuno razočarana ali sa nadom odem na par sajtova privatnih škola - ISTI slučaj samo što su naveli cenovnike!
Poražavajuća je činjenica da deca sa 7 godina u UK znaju da računaju (sab, množe, dele, oduz) do 100, poznaju geometriju(simetrije, tela...) i decimalne brojeve, znaju da čitaju i pišu(+ gramatika)-o biologiji, geografiji i istoriji da ne pričam. Moje dete je sad u NULTOM(!?) obaveznom razredu a da niko ne zna šta oni to uče (na sajtu ministarstva nema ništa) ako se izuzme grafomotoika tj. razgibavanje ručnog zgloba a za to vreme mali Englez je već provalio šta je to
0, 25 itd.
dunjica dunjica 19:08 17.12.2007

Re: Alternativa

Gothsa,
ne smijemo zaboraviti da je jednako toliko važno (neki smatraju, i važnije!) učenje socijalnih vještina, plus naučiti dijete da kritički razmišlja, propituje, sumnja i traži drugačije odgovore, argumentira, zna artikulirati i izraziti svoje mišljenje, prepoznaje emocije, imenuje i izražava ih.

Ovo sve što sam navela, na žalost, ne pripada mainstream školstvu u većini društava, pa i onih bogatijih.

Zalažem se za alternative, za mogućnost izbora. Osobno sam veliki pobornik tzv. slobodnih škola, ud kojih u mnogima kognitivno učenje nije najvažnije i jedino.

jedna mogućnost
Gothsa Gothsa 19:49 17.12.2007

Re: Alternativa

učenje socijalnih vještina, plus naučiti dijete da kritički razmišlja, propituje, sumnja i traži drugačije odgovore, argumentira, zna artikulirati i izraziti svoje mišljenje, prepoznaje emocije, imenuje i izražava ih.

Sve što si napisala spada u domen metoda rada. Ne kažem da na zapadu cvetaju ruže ali sigurno imaju napredniji način rada sa decom/studentima.
Evo jednog prostog i lakog metoda "artikulisanja i izražavanja mišljenja/emocija" koje se primenjuje u jednom običnom vrtiću u Kanadi (koleginica mi pričala): svako dete donese omiljenu igračku u vrtić i predstavlja je grupi - počev od kako se zove...deca postavljaju pitanja dete odgovara....i vežba se ponavlja dok se ne stekne samopouzdanje nastupa pred grupom(naravno nema prisile). Zanimljivo je da to rade deca u uzrastu od 4 godine.

U UK, deca se od samog početka uče da je sve podložno kritici ali naravno argumentovano. Upečatljivo mi je u sećanju ostala lekcija iz istorije za uzrast od 9 godina kada su učili o Henriju VIII gde je dotični prikazan u stilu strip crteža, sa oblačićem u kojem govori zašto je protiv katoličke crkve a drugi oblačić šta stvarno misli i u kojem piše kako će maznuti lovu i staviti je sebi u džep.

što se tiče prepoznavanje emocija, imenovanja i izražavanja - e pa to se uči ceo život ali verujem da se može dotaći i kroz školovanje npr. glumu.
dunjica dunjica 19:55 17.12.2007

Re: Alternativa

Ne kažem da na zapadu cvetaju ruže ali sigurno imaju napredniji način rada sa decom/studentima.


Nije ni na Zapadu svuda isto. Razlike su velike. Ima vrtića i škola koji veoma podsjećaju, ili se ne razlikuju od negativnih primjera iz npr. Srbije. Tako i u Srbiji ima pozitivnih primjera. Ja znam za primjer jednog vrtića u koji su išla moja djeca u Beogradu. Kada smo napuštali Bg nakon 3 godine, bila sam doista skeptična da ćemo nazad u Njemačkoj pronaći nešto jednako dobro. Vjerovala ili ne!

Na sreću, našli smo.
Gothsa Gothsa 20:04 17.12.2007

Re: Alternativa

dunjica

Zalažem se za alternative, za mogućnost izbora. Osobno sam veliki pobornik tzv. slobodnih škola, ud kojih u mnogima kognitivno učenje nije najvažnije i jedino.

/quote]
Deca Samerhila! Ostala sam paf kad sam je čitala pre 17 godina.
Jaril Jaril 20:22 17.12.2007

Re: Alternativa

što se tiče prepoznavanje emocija, imenovanja i izražavanja - e pa to se uči ceo život ali verujem da se može dotaći i kroz školovanje npr. glumu.
Премало се пажње придаје образовању афективног, чини ми се, било где у свету. Човек се у образовном процесу поприлично своди на когнитивно, дакле, на једну своју половину. Ја верујем да се афективно може, не само дотаћи, већ да се томе може (а рекао бих и мора) посветити макар трећина времена (ако не и половина) колико се посвећује когнитивном.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:03 17.12.2007

Re: Alternativa

Ovo sve što sam navela, na žalost, ne pripada mainstream školstvu u većini društava, pa i onih bogatijih.

eh...
tom tom 13:02 17.12.2007

deca

Slažem se potpuno sa zaključkom. Jedini način da se nešto uradi u ovom društvu je da se posvetimo deci, njihovom obrazovanju i vaspitanju, pa da kad oni porastu nešto urade kvalitativno, inače od starog psa se ne može očekivati da uči nove trikove...
dunjica dunjica 13:08 17.12.2007

Nužnost

"Trebamo se stalno podsjećati da na stvari treba gledati na različite načine" - takav stav očekujem od nastavnika!

We must constantly look at things in a different way...

ili

Carpe Diem
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 13:11 17.12.2007

Ajmo stvarno od početka..!!


Sve je to OK. Dodatak: licemerno je da pričamo o deci - a da ovamo, na svakom koraku, negujemo korupciju, demagogiju, netrpeljivost... Dok negujemo ove "vrednosti", ništa u državi neće funkcionisati kako valja. Ambijent za stasavanje dece biće i dalje neudoban i frustrirajuć. Stoga, manimo se cakanih pričica o dečici i krenimo da za tu istu dečicu stvaramo bolji ambijent (čiji deo smo i mi, koji smo kao odrasli).
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:58 17.12.2007

Re: Ajmo stvarno od početka..!!

ne znam da li se reči "licemerno" i "manimo se" odnose na moje pisanje.
ukoliko jeste tako, moj odgovor je ne, tj. nije licemerno (s'moje strane) i neću se manuti.
o deci ne pišem zato što su cakana, već zato što sa njima radim; i s'tim u vezi, svakodnevno pokušavam da nešto uradim.
da ne budem pogrešno shvaćena, slažem se sa napisanim
zato u naslovu cele priče i postoji reč - moć.
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 14:04 17.12.2007

Re: Ajmo stvarno od početka..!!

ne znam da li se reči "licemerno" i "manimo se" odnose na moje pisanje.


Ne, ne odnosi se na vaše pisanje. To je dodatak vašem pisanju. Pozdrav.
mcvetkovic mcvetkovic 13:43 17.12.2007

Razvoj (kritickog) misljenja kod dece


Problem je sistemski. Mi imamo problem sa vrednostima koje negujemo kao drustvo. U te vrednosti izrazavanje sopstvenog misljenja evidentno ne spada. Zbog toga se u nasim skolama deca nikada nisu podsticala da kriticki razmisljaju o nekom problemu, da postavljaju pitanja i da na primer kroz diskusiju dodju do zakljucka i resenja. Uvek je bilo drustveno prihvatljivije da se cuti, slusa nastavnik, vode beleske i nista ne pita. Izrazavanje sopstvenog misljenja se uvek na neki nacin kaznjavalo, sto ilustruje i dati primer. U takvom sistemu, dete se tokom svog odrastanja u jednom trenutku slomi, i vise nije svoje, vec podlozno uticajima i nesposobno da kriticki misli i samo donosi odluke. Covek u koga izraste to dete je nesamostalan, jer uvek ocekuje savet ili odobrenje od starijih (po godinama, cinu ili funkciji).

Ako ovo imamo u vidu onda je i jasno zasto je u Srbiji tako kako je. Dok god kao drustvo ne odbacimo takav sistem vrednosti, necemo moci da promenimo ni skolski sistem, a jos manje nasu politicku stvarnost.

direktorka i nastavni kadar

ne mogu a da se ne setim filma Majstori, majstori...
mcvetkovic mcvetkovic 14:06 17.12.2007

Re: direktorka i nastavni kadar

MAJSTORI, MAJSTORI

Majstore zatekoh na krovu stare kuće,
menjaju slomljen crep na njemu.
Majstor je unutra.
Majstori, majstori, ko vas je zvao?
Zašto dirate moj crni krov
na kome stoji roda bela,
na kome raste trava kudrava,
moj krov u podnožju dugoga veka.
Zašto ste mi kuću zauzeli ?
Zašto ste napali čekićima,
ekserima, četkama, bojama ?
Majstori, majstori,izlazite !
Pustite me da sam kuću uređujem!

Ne čuju oni ...
Zakucavaju moje kosti,
farbaju mojom krvlju,
iznose iz mog srca nameštaj stari .
Nepodnošljivi majstori,
njih trideset na meni jednom stoje.
Kažu doći će čuveni gost,
loviće maglu po šumarcima,
s tvojom će se kućom sudariti,
mora da bude kao iz bajke.
Evo tebi ogledalo, češljaj smeh u njemu,
Lice ti je poduprto železnom tugom.
Majstori, majstori !
Šta ste to učinili ?
To nije moja kuća !
To moj gost nije !
To više nisam JA !
zvek zvek 14:16 17.12.2007

Aferim!

Društvo, u kome se opravdava stav da deca nema šta da se pitaju, već se od njih očekuje da odgovaraju na zahteve, koje mi propisujemo - i ne zaslužuje decu. Ako to znači da nestajemo - neka i bude tako.


Nigde toliko često kao ovde ne čujem da se deca hvale zato što su "mirna".
Kad to kažu za moju decu, pipam im čelo. Ne priliči im. Deca su.


Dejan Stanković Dejan Stanković 14:49 17.12.2007

ja sam se iz tog razloga preselio

sretnem profanku na ulici a ona krene drvlje i kamenjepo mom sinu - opinativan je kaze.
pitam jel nepristojan. kaze nije.
ja sam ga tako vaspitao. u cemu je vas problem?
kaze; tesko joj da radi.
reko- a sto ne cuvate ovce, velika je potraznja za cobanima, a ovce su zgodne, nista ne pitaju.
nije joj se dopala moja metafora.
od kad smo u prestonici, vidim da mi se dete oseca cenjenijim i da mu to prija.
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 19:07 17.12.2007

Vaspitno-obrazovni

cilj vaspitno-obrazovnog procesa...


A mozda bi najbolje bilo da se ova oblast, konacno zakonski preuredi, tako da se iz sintagme "vaspitno-obrazovni proces" izbaci "vaspitno", tako da, barem znamo na cemu smo? :)

Takodje, mozda bi bilo dobro da se iz navedene sintagme izbaci i rec "obrazovni", te zameni formulacijom "ispunjavanje nastavnog plana i programa". Uz ove dve izmene, nestaje, gubi se i "proces"- sta ce nam kad vec imamo slogan prepun pozitivnih emocija. :)
Deca su kolateralna šteta postavke...

Poslednji i kljucni predlog za temeljniu reformu skolstva odnosio bi se upravo - na decu, odn. ucenike. Njih, svakako, treba ukloniti iz ucionica (ali i iz skolskih dvorista, bezbednosti radi) i dozvoliti im da se bave slobodnim aktivnostima (od mobilne lopte to mobilnog telefona). Tako bi "ispunjavanje nastavnog plana i programa" moglo da tece sasvim neometano.

PS: Da ne zaboravim, treba izmeniti i odredbu po kojoj "deca idu u skolu". "U" bi moglo da se promeni u "pri", tako da bi za vreme trajanja nastave, deca bila pri skoli.

PPS: Uspesnom primenom predlozene reforme, rezultati "PISA" za nasu zemlju bili bi, politicki gledano, znatno povoljniji. Pored naziva drzave, Srbija, ne bi stajao broj poena, vec n/a ("not applicable", sto bi se kod nas prevodilo: "Srbija: van konkurencije".
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:12 17.12.2007

Re: Vaspitno-obrazovni

nije važno kako se zove, dokle god se ispuni nastavni rad i program : )
i to, neometano

da, deci treba dozvoliti da se bave
i to, ne samo u, ili pri školi...
jelena arsovic jelena arsovic 20:51 17.12.2007

princip individualizacije i socijalizacije

sustina ovog principa se zasniva na cinjenici da je svako dete potpuno autenticno u pogledu svojih psihofizickih sposobnosti, saznajnih kapaciteta, strukture licnosti, itd.... U tom smislu neophodno je izvrsiti individualno prilagodjavanje, ne samo programskih sadrzaja vec i izbora metoda, nastavnih sredstava, kao i nacina komunikacije....
a sta ce se tek desiti kod nas kada pocne inkluzija?!

NAMA treba mnooooogo rada na svemu....
Gothsa Gothsa 20:57 17.12.2007

Re: princip individualizacije i socijaliza

jelena arsovic

a sta ce se tek desiti kod nas kada pocne inkluzija?!




pa to je daleko nekoliko svetlosnih godina
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:14 17.12.2007

Re: princip individualizacije i socijaliza

jelena, da ne stavljam ceo komentar u citat, al' kao da jesam.
Vera Johnson Vera Johnson 21:47 17.12.2007

odlican tekst

and right on target. preporuka. snezana, ako na sledecim izborima vas kandiduju za ministra obrazovanja na nekoj listi (bilo kojoj) glasacu za vas.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:18 17.12.2007

Re: odlican tekst

za mene nećete moći glasati - jako sam individualno nasadjena (koja god lista bila u pitanju)
a verujem i da sam korisnija u učionici, onako, terenski baš.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:26 17.12.2007

Re: ja sam se iz tog razloga preselio

iako si bio grub, sve si tačno rek'o
a i ona je - (makar to) - "teško joj da radi".

ja se nekad vratim s' posla i ne mogu, ne samo da progovorim nešto smisleno,
već ni da pratim šta mi neko priča (moram da se resetujem) - ko mi je kriv, kad neću da mi bude lako : )

edit:
ne znam kako je ovi komentar dospeo gde je dospeo
Vera Johnson Vera Johnson 22:35 17.12.2007

Re: odlican tekst

steta snezana, steta. znam da ste terenka, vidi se to po vasem pisanju. u ucionici mozete mnogo toga dobrog uraditi. ali: jedna ucionica ne cini prolece. mozda ce i srpska politika jednog dana na ministarske polozaje postavljati strucnjake.ne strance, pardon, nestranacke.

pozdrav i postovanje.
Vera Johnson Vera Johnson 23:05 17.12.2007

Re: ja sam se iz tog razloga preselio

snezana mihajlovic
iako si bio grub, sve si tačno rek'oa i ona je - (makar to) - "teško joj da radi".ja se nekad vratim s' posla i ne mogu, ne samo da progovorim nešto smisleno, već ni da pratim šta mi neko priča (moram da se resetujem) - ko mi je kriv, kad neću da mi bude lako : )edit:ne znam kako je ovi komentar dospeo gde je dospeo


sreca me strefila pa poterala u neke druge krajeve gde nije bitno biti 15 minuta daleko od posla. jedan sat u vozu koji vozi po redu voznje...

snezana: posao se ne nosi kuci, dom se ne nosi na posao :( nemojte mi zameriti. mislim vam sve najbolje.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 23:37 17.12.2007

a u obdanistu

Ja sam iz druge, ali veoma slicne price, pa koristim priliku da otvorim diskusiju i na drugom frontu. Moje dete je jos malo za skolu - 2god i 10m - ali sam i u vrticu primetio jednu pojavu koja mi smeta. Naime, Filip je isao u jedan privatni vrtic, izvesno vreme, i sve je bilo ok, svi su ga hvalili da je vredan i dobar, pametan i snalazljiv i slicne stvari. Ipak, odlucili smo da ga prebacimo u drzavni vrtic jer smo smatrali da je infrastruktura daleko bolja, a da je osoblje strucnije. Medjutim, vec prvih dana desilo se nesto veoma cudno, jer mi je vaspitacica odmah skrenula paznju da mi dete "mnogo trci", te da ne moze da ga obuzda. Posle nekoliko dana je vec bio "vodja bande" jer su sva ostala deca bila mirna dok on nije dosao a sada svi slede njega .Uzgred on je u grupi najstariji. Zaista ne znam kako da se postavim, rekao bih joj sve i svasta ali ne zelim da moje dete posle ispasta, ali mnogo puta mi je doslo da joj na njeno dete mi mnogo trci uzvratim:" a izvinite gospodjo, zasto radite onda taj posao". Mislio sam da je za nekog ko jos nema ni 3 godine u opisu radnog mesta da bude nestasan i nemiran, a vaspitacicama da ih prate i paze. Izgleda da sam pogresio
Jaril Jaril 23:53 17.12.2007

Re: a u obdanistu

Некоме, ко је васпитан и образован погрешним системом, тешко да ћете моћи вербално да објасните да није проблем у детету него у њему. Зар није најједноставније да се дете врати у претходни (приватни) вртић?
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 00:01 18.12.2007

Re: a u obdanistu

Зар није најједноставније да се дете врати у претходни (приватни) вртић?


ma njemu je super i one se ne izivljavaju nad njim, nego mi je smetao njen odnos. A taj vrtic ipak nije tako dobar kao sadasnji. Generalno, malo je dobrih privatnih vrtica a da nisu preskupi! Konacno, ne bih voleo da ga cas setam ovamo, cas onamo...
Jaril Jaril 00:04 18.12.2007

Re: a u obdanistu

ma njemu je super i one se ne izivljavaju nad njim, nego mi je smetao njen odnos.
Мене брине могућност да дете, у таквом окружењу, може да помисли да је оно криво због тога што је такво. То су огромне трауме. Чувајте га тога.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 00:24 18.12.2007

Re: a u obdanistu

Мене брине могућност да дете, у таквом окружењу, може да помисли да је оно криво због тога што је такво. То су огромне трауме. Чувајте га тога.

imacu na umu, hvala.....samo ja to gledam kao na pojavu u srbiji a ne kao na izolovan slucaj....polako gubimo vrednosti, sami smo sebi najvazniji,pa nam ni deca nisu nista drugo do alatka na poslu... naravno, necu da prenebrgnem cinjenicu da ima i onih,pogotovo mladjih, kojima je zasad to zadovoljstvo. Samo cekam da ih stari pokvare. Laku noc, nastvljamo sutra.......
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 01:32 18.12.2007

Re: a u obdanistu

Некоме, ко је васпитан и образован погрешним системом, тешко да ћете моћи вербално да објасните да није проблем у детету него у њему.

mislim da to nema toliko veze sa ustrojavanjem u pogrešnom sistemu - svoje, kako vaspitanje, tako i obrazovanje ne bih nikako opisala boljim (ponajmanje ispravnim), pa opet, stalno se preispitujem, pokušavam da razumem, odradim bolje, etc.

rekla bih da je ovde problem pojedinca - da li on/ona ima predstavu šta bi sve zapravo trebalo da obuhvata njen/njegov posao? (sistem tu ne igra važnu ulogu jer ne sankcioniše, ili, blaže rečeno, ne daje jasne okvire obaveza - ono što je pedja napisao: plan i program. takodje ne obezbedjuje obuku, proveru profila ljudi koji se bave decom, etc)

tromost uma ne bih uvek opravdavala pogrešnim sistemima, to je biranje lakšeg puta, gde se nećete previše pomučiti za odredjene rezultate. (ukoliko ih uopšte imate pred sobom u vidu zacrtanih ciljeva)
ko/šta brani meni (ili bilo kome drugom) da se posvetim svom poslu - plata, sistem, znanje, kreativnost, želja?

roditelji su, u slučajevima kako si naveo, u pat poziciji - ne reaguju, jer misle da će tako navući gnev - a da će, na kraju, dete ispaštati. kada bi veći broj ljudi / roditelja blagovremeno reagovao, verujem da bi to omogućilo preispitivanje ne nekim višim nivoima...
naravno, kada se uzme u obzir podatak iz posta i cifra 70, postavlja se pitanje: koliko ima roditelja kojima bi odredjeno ponašanje onih koji se bave njihovom decom zasmetalo? meni su mnogi roditelji sugerisali da sa njihovom decom mora, citiram: čvrsto; i dali mi dozvolu da istu vučem za uši, malo čupnem, može i po guzi i tome slično.
kada tako posmatram stvari, ispada da smo mi sistem i da ga ne menjamo, jer nam ovako odgovara.
Unfuckable Unfuckable 01:26 18.12.2007

Sasvim sam siguran

da je ključ cele priče u ljudima koji sa decom rade - kako god priču okrenuli.
A ti ljudi su izgubili kompas, poprilično i iz mnogo razloga - za većinu njih nisu sami krivi čime ih ne pravdam. Postojanje jasnijih kriterijuma i pravila pomoglo bi klincima bez obzira kako to "grubo" zvučalo. A u našim predškolskim i školskim ustanovama - pored crvljive apatije, zapatila se još gora - nedoslednost. A klinci su "snimači" lako vide i primenjuju. Ja ih često poredim i sa malim avionima : njihovo je da lete, a "odrasli" su kontrolni toranj. Bez kojeg su pogubljeni i dezorijentisani.
Aj da vidimo primer školice - dete tamo dođe ujutro oko 7-8, izađe popodne oko 3-4 : znači, više vremena provede sa vaspitačem nego sa roditeljima, bar što se radne nedelje tiče. Zamislite sada nadrndanu vaspitačicu koja živi u pomoćnoj prostoriji te iste školice, egzistencijalno usplahirenu - na šta liče njeni živci ? E sad - imamo i drugu vaspitačicu koja živi u istim uslovima, ali je ok sa decom - u svakom smislu : bavi se njima, vidi ih, čuje, poznaje ih, uči ih, igra se sa njima, hvali ili grdi, svejedno. Deca nekada traže pažnju i izazivanjem nevolja. Dakle ta druga vaspitačica može da radi svoj posao kako treba, bez obzira na okolnosti. Želi, jednostavno.( to je ono : pravi doktor će da sredi stvar i na sred livade, ako je pravi. Ako nije - ni svi Hjustoni ovog sveta mu neće pomoći)
Dakle : selekcija i kontrola kadrova. Uvesti kao povredu radne discipline i delikt nečinjenja - koji je tako čest i kod roditelja. Ispitati jednom u 3 meseca koliko poznaje decu koja su joj poverena.
Nije najbolja ona vaspitačica koja će ih pustiti da ganjaju loptu ( vole deca ...) i rešavati ukrštene reči - od one koja pokušava nečemu da ih nauči. Pa čak i nečemu što roditelji nisu umeli ili stigli, nije to greh...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 01:44 18.12.2007

Re: Sasvim sam siguran

selekcija i kontrola kadrova (samo bih dodala i reč: obuka)
e, slični nam komentari - ovaj tvoj, i moj iznad.
jasni kriterijumi i pravila ne zvuče grubo - pravila (zbog grubosti) negiraju oni, koji ih se sami ne pridržavaju.
takodje, jaaaako bitne reči - želja i jednostavno.
Unfuckable Unfuckable 02:03 18.12.2007

Re: Sasvim sam siguran

e, slični nam komentari - ovaj tvoj, i moj iznad.


...resava, ybg ; ))))
obuku nisam ni spominjao naivno misleći da se to podrazumeva ....ali vaspitački posao je, fakat, krvav.
Mada, mislim da količina "krvi" najviše zavisi od njih samih, ne od dece.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana