Putovanja

Mali svet, a velika familija

robylad RSS / 18.12.2010. u 03:04

Razmisljanje
Razmisljanje
"Mali je svet" je izreka koja se najcesce mota po ovoj mojoj cudnoj glavi od kako sam stigao na ovu stranu sveta. Ali da je toliko mali nisam mogao ni da pretpostavim. Da cu ovde upoznati ljude sa kojima sam delio naselje dok sam ziveo na primer u Novom Sadu, a da se ni na ulici nismo sreli, tome sam se najmanje nadao. Da cu zbog mojih tekstova objavljenih na ovom mestu dobijati mailove podrske i pohvale od ljudi koje ni ne poznajem, ni to nisam ocekivao. Osim one cuvene "ma, sve je to slucajnost" nista drugo mi se ne cini logicno i objasnjivo. Ali, ne postoji tako nesto kao sto je slucajnost, jer verujem da se sve desava sa razlogom. Sve ima svoj tok i svoj razlog, pa i moj odlazak iz Beloga grada u beli svet. Kao sto jedna od mojih mudrih tetki rece: " Mozda nasi potomci budu pricali o tebi kao nekome ko je napravio prve korake iz nase familije, i zahvaljujuci tebi sada oni uzivaju pod palmama vrelog istoka".


Moja familija je velika i cudna. Nema sta nema - od brakova, razvoda (pa to pomnozeno vise puta u svakoj generaciji), podrske, svadje, ljubavi, suza i zagrljaja. Od uspesnih do manje uspesnih ljudi, od gastrabajtera preko starijih koji skoro da nisu krocili sa ostrva na kojem su se rodili. Velika i cudna, da je nema trebalo bi je izmisliti. Takva je kakva je i ja nemam drugu, a zbog takve cudnovate familije svakakvi geni teku mojim venama i mozda sam bas zbog takve cudnovate mesavine svega i svacega ja i nasao svoje mesto ovde, daleko od svega poznatog u dzungli nepoznatih stvari. Braca od oboje roditelja se malo vise izdvajaju od nas ostalih smrtnika po uspesnosti. Jedan je gradonacelnik svog mesta a drugi radi u Vladi dugi niz godina. Dok ujak pliva od skoro, stric odavno krstari vodama uspeha, a i sa njim sam u bliskijim odnosima, jer smo i komsije ali i u istoj smo zemlji ziveli, do skoro. Sa seniorove strane familije kada se pomene njegovo ime to je sinonim za uspeh. Od kako sam ja poceo da radim i koracam ulicama sa odraslima on se trudio da na svakom koraku ako je potrebno dobijem njegovu podrsku. I kada sam ziveo u Novom Sadu, pa i sada kada sam Bogu iza tregera, ako mi nesto zatreba uvek imam kontakt osobe blizu mene na koju mogu da se oslonim, sve to zahvaljujuci njegovim poznanstvima.


Zato me i raduje cinjenica da ce bas on od cele familije prvi doci u ove krajeve da me poseti. On mene da poseti, ej? Pa to tako nelogicno zvuci. Ko sam ja? Zar od cele familije bas ja nekako zavrsim tamo negde (ovde) gde svi zele da dodju. Kako sam ja dosao do toga da osoba koja nema sta nema i nema koga ne poznaje u svakom kutku ove planete kaze da se ponosi sa mnom? Sa mnom? I to bas on. Naravno da su roditelji najponosniji na svoju decu, i mene i sestru koja je vec iskusni gastrabajter, i koja je jos mladja bila kada se otisnula u strane tokove severnih reka Evrope. Ali to se nekako i podrazumeva, mada je ruzno reci da se ponos, ljubav i postovanje podrazumevaju. I naravno da se i tetke raspekmeze kada se cujemo, pa i legendarna baka kojoj je preko 80 leta a i dalje primam redovno mailove od nje. Svi su oni u mom srcu, svako na svoj jedinstven i drugaciji nacin. Ali ova situacija sa stricom je kao kada si klinac koji trenira na Marakani, celo detinjstvo ima idola u Stankovicu ili Vidicu, i onda ga jednog dana oni pocnu hvaliti i govoriti kako oni jesu medju najboljima, ali da fudbal ne bi bio to sto jeste da nema mene. Mozda je prejako poredjenje, ali se ja tako osecam kada sa druge strane zice cujem "Dado, svaka cast!"


Da li sada i prica o ruznom pacetu dobija na znacenju? Moguce... Iz ovog ugla i sa ove daljine sve price se izgleda pretvaraju u stvarnost.

 

Dalibor Kokic

Snimci

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mrdax mrdax 08:49 18.12.2010

:)

E sto volim price o putovanju i uspehu pa to ti je .
Na zalost ja bas i nisam nesto imao razumevanje i podrsku sire familije ali sve sto sam stariji ponasaju se prema meni u stilu "mozda si ipak sve vreme bio u pravu" .
Sve u svemu ja uskoro treba da se otisnem u beli svet kao sto sam i rekao na tvom proslom blogu pa mi ovo dodje kao ohrabrenje.
Pozdrav
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:26 18.12.2010

Re: :)

Mrdax
... E sto volim price o putovanju i uspehu


I ja volim priče o putovanjima, i Dalibor uglavnom lepo priča.

Samo kada bi bilo malo manje naglašavanja uspeha, sve bi bilo čitljivije.

Putovanja se ne preduzimaju da bi se dokazivala nekakva uspešnost; pogotovu se na Istoku putovanjima prilazi na jedan drugi, malo suptilniji način...

Mozda je prejako poredjenje, ali se ja tako osecam kada sa druge strane zice cujem "Dado, svaka cast!"


Ja pokušavam da ne čujem ako i kada mi neko za nešto kaže ovo prozaično "svaka čast". Obično se okrenem, misleći da se to odnosi na nekoga iza mene... i vidim prazninu

A kako nas blogokolega Kazezoze nedavno podseti, praznina je, manje ili više, svuda oko nas. Punoća često smeta.
mrdax mrdax 10:22 18.12.2010

Re: :)

Samo kada bi bilo malo manje naglašavanja uspeha, sve bi bilo čitljivije.


Pa dobro , nece sigurno da istice u cemu sve nije uspeo na putovanjima.
jovanajovanica jovanajovanica 10:40 18.12.2010

Re: :)

Dalibor nema potrebe da bude lazno skroman, jer je dostigao i postigao mnogo, i treba da bude ponosan na to kao sto smo i svi mi ostali....
Na putovanja svako krece iz razlicite potrebe i sa razlicitim ciljem i koliko ce isti biti uspesan i koliko ce na tom putu nauciti zavisi samo od pojedinaca!
Dado necu vise da cujem pitanje '' Ko sam ja ?'' jer si ti prvenstveno veliki covek....
I Dado, svi tvoji prijatelji ti kazu SVAKA CAST, molim te potrudi se da nas cujes.... Ljubimo te....
radekokic radekokic 15:56 18.12.2010

Pridruzujem se...

DALIBORE - SVAKA TI CAST!
kick68 kick68 16:38 18.12.2010

Re: Pridruzujem se...

Evo i ja se pridruzujem.

Ovo sto je radekokic rekao:

DALIBORE - SVAKA TI CAST!


Samo napred, ne dozvoli da te snovi cekaju! Sve najbolje.
mariopan mariopan 21:36 18.12.2010

Re: Pridruzujem se...

Lep tekst, stvarno je lepo što si odao priznanje za podršku koju si dobijao, često se to preskače u pričama o uspehu...samo ne treba da zaboraviš da je sve što si uradio, samo tvoja zasluga.

Imam decu koja su otišla i znam kako je to u početku teško.
Za sve što su uradili samo oni su zaslužni i niko više.
Možeš sebi najzad da daš malo pohavle i da se malo opustiš, čestitaj i ti sebi, zaslužio si i nemoj biti skroman.
Želim ti da ta poseta protekne baš onako kako si zamišljao, da te pohvale dobiješ iz prve ruke od nekoga koga toliko poštuješ, jer to najviše znači i biće ti lepo, zasluženo uživaj...i lepo se provedite.
Pozdrav oboma što ste ljudi jedan drugome

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana