Juče se desio omanji skandal. Znao sam da sam na crnim listama, jer previše lajem, ali sada imam i dokaze. Obratio sam se Rekonstrukcija Ženskom fondu za finansijsku pomoć oko prevođenja i titlovanja feminističkog dokumentarca „The Heretics", koji će biti prikazan na narednom Merlinka festivalu, čiji sam direktor.
Molba je odbijena sa sledećim obrazloženjem, koju je potpisala koordinatorka programa, Mirjana Mirosavljević:
„Pedja,
Hvala sto si nam poslao prikaz filma.
Odluka Rekonstrukcije Zenski fond je da ne podrzi aktivnosti koje organizujes, jer tvoja istupanja i napadi na braniteljke ljudskih prava u poslednje vreme, nisu u skladu sa feministickom politikom i kriterijumima Fond-a."
Ono što me je najviše povredilo jeste da mi draga Mirjana Mirosavljević ne persira, oslovljava me nadimkom, bez dragi. To vam je ona „feministička" politika kad nekog hoćete da omalovažite onda mu se obraćate kao na pijaci ili na šalteru. Umesto izvolte, kažete mu na, umesto izvinite, kažete mu ej... Znate, često to čujete. E to vam je „feministička" politika.
Na ovom sam blogu mnoge kritikovao, pljuvao, blatio i svašta im radio, te se među njima našla i Nataša Kandić zbog rasipništva i luksuziranja, Žene u crnom zbog svoje neefikasne politike i kontraproduktivnosti, organizatori gej parade zbog lupetanja, uskogrudih ličnih interesa i politikantstva.
A šta sam ja to sve izjavljivao što im je smetalo. Rekao sam da je sramota da je budžet Koalicije za REKOM 3,5 miliona evra, i što im treba 11 hiljada evra godišnje za sajtić (koji i web amater može da postavi za 100 evra), 58 hiljada evra za štampani materijal (kad sam pisao blog bilo je 30, ali se u međuvremenu duplirao iznos). Nije mi za pare, ali mi je žao zbog genocida nad šumama. Ako smo plakali nad platanima možemo da plačemo i nad drvećem koje će biti posečeno da se napravi štampani materijal u vrednosti od 58 hiljada evra. Zbog bloga „Nale, jel može blokče na zajam?" nisam imao samo ja problema, već i ostale gej grupe (po logici svi su pederi isti), te su mi sugerisali da se dotičnoj javno izvinim. Pošto nisam, onda su se maksimalno ograđivali od mene i dokazivali da samnom nisu u rodbinskim odnosima, niti da su samnom ljubav vodili.
Kritikovao sam neefikasnost NVO sektora u poređenju sa količinom novca koju je potrošio za 20 i više godina borbe za ljudska prava, demokratizaciju ili šta već. NVO sektor Srbije doživeo ogroman poraz, jer je vrlo malo promenjeno njihovom zaslugom, a potrošena je ogromna količina novca. Veliki deo tog novca je i pokraden. Svi znamo makar jednu priču o tome kako je neko proneverio ili pokrao lovu, koliko stanova u Beogradu ima kolega bloger, koliko projekata je propalo i nisu imali nikakve rezultate... Pa ne kažu za džabe NVO mafija.
Tu je i licemerje, jer se 99% NVO sektora bori za prava drugih. Za prava Roma, protiv nasilja u porodici, rodnu ravnopravnost, za bolji položaj HIV pozitivnih, za prava LGBT populacije, a da ih se to uopšte lično ne dotiče. Bore se zato što imaju veliko srce, zato što su super, zato što su demokrate i žele da kreiraju bolji svet za građane Srbije. Čista laž. Profitira se na tuđoj muci u najvećem broju slučajeva i mogu da se kladim da mnoge gricka ideja da ako dođe do promene i rešenja problema oni ostaju bez posla i finansija. Zato je u Srbiji sve tako sporo i neefikasno. Uopšte neću da pričam o eksploataciji, mobingu, radu na crno i ostalim krasotama srpskog NVO sektora.
Idemo dalje. Ne mogu ni da mi oproste što sam izjavio da su organizatori prošlogodišnje Povorke ponosa moralno odgovorne za ubistvo Brisa Tatona. Zvuči malo da se naježiš, ali ja sam to izjavio i dan danas stojim iza toga. Kao što NVO sektor kaže da su građani Srbije odgovorni za zločine koji su počinjeni u njihovo ime u Hrvatskoj, BIH, Kosovu, onda su i organizatori prošlogodišnje Povorke ponosa moralno odgovorni za ubistvo Brisa Tatona, jer su 782% znali da će biti sranja. Moralnu odgovornost u smislu da izađete i javno izjavite saučešće porodici, izvinite se zbog toga što se desilo, kažete da vam je žao, možda se sretnete sa porodicom ubijenog i zajedno plačete i to je to. Ne mešajte odgovornost i krivicu. Krivicu snose ubice, koje će se izvući pred srpskim nezavisnim sudstvom. Isto tako postoji i odgovornost ovogodišnjih organizatora Parade ponosa za nerede u Beogradu, jer su znali da će ih biti, jer svako ko ima oči, uši i internet je znao šta će se dogoditi u Beogradu. Organizatori su rekli da ne osećaju odgovornost, jer nisu znali šta će se dogoditi u gradu (što je čista laž), umesto da se izvinu Beograđanima i kažu da bi nereda bilo i da su paradu odložili za 2110. i da ne mogu večno da čekaju u četiri zida jer život prolazi i da je odgovornost države da suzbija nasilja i obuzdava nasilnike.
I sad sledi ono što mene najviše nervira. Mnogi smatraju da u NVO sektoru u Srbiji ima mnogo truleži i dele moje mišljenje, ali u ovom slučaju nisu u fazonu da čiste „svoje" dvorište, jer bi to bio vetar u leđa desničarima, nacionalistima, fašistima i ostalim karakondžulama kojima plašimo NVO decu. Naravno tu je i „argument" da su to „naši". Moji nisu, eto ovaj „naš" na kraju završio u SPS-u i tu me nije on ni malo iznenadio, jer od dotičnog bolje i nisam očekivao. Iznenadili su me i iznervirali bivši opozicionari, otporaši, borci protiv režima, koji danas poručuju da je Ivica Dačić super, da ne živimo više u prošlosti, da je vreme da se gleda u budućnost. Uhlebila se deca, zakačila za raznorazne budžete, imaju love, njima lepo, sve je superiška. Ali ako neko udari na vlast i njima se ljulja pozicija, te reže i ujedaju. Nego da se vratim na temu.
I tako sam se našao na crnim formalnim i neformalnim listama, donatorima sam suviše ekstreman, neki za razliku od Rekonstrukcije ni ne odgovaraju na mailove (ovi srećom ostavljaju pismene zapise i dokaze), ali ja se ne brinem, jer znam nešto što su mnogi borci i borkinje za ljudska prava zaboravili tokom svih ovih godina. ZA BORBU ZA LJUDSKA PRAVA NE TREBA UVEK NOVAC.
Možete samo da mi poljubite moje zgodno, veliko, mišićavo, depilirano dupe.
Predrag M. Azdejković
www.azdejkovic.com