Istorija| Putovanja

Povratak u Istoriju

mikele9 RSS / 09.12.2010. u 16:53

Iza-mene-je-Celzijusova-biblioteka.12192.jpgBojan me dovezao do Guverdžinlika i pravio mi društvo dok nije stigao autobus , a to je bilo oko 15 do sedam uveče. Poljubismo se kako i dolikuje i ja se u ukrcah kroz srednja vrata u bus. Krenuo sam za Selčuk gde mi je Fu telefonski već rezervisala sobu u pansionu Homeros. Bojan je tamo odseo pre nekih pet godina i preporučio mi ga pričajući mi zanimljive priče, događanja i druženja sa vlasnicima, sestrom i bratom, Ojom i Dervišem. Jutros za doručkom sam otkrio da postoji još jedna sestra, starija, koja me srdačno dočekala i poslužila fantastično neobičnim doručkom. Kasnije smo nastavili komunikaciju...ali o tome kad dođe vreme.

Vraćamo se u autobus. Osim šofera, konduktera i mene, u busu je bilo još samo četiri putnika! Intimna skoro porodična atmosfera. Već sam pisao o zadivljujućoj čistoći i vođenju računa o higijeni u Turskoj, svuda i na svakom mestu ali ne mogu a da ne nastavim! Autobus je izgledao kao da je tek izašao iz Mercesove fabrike! Moram da ih reklamiram, firma je AYDIN i vozi od Bodruma do Izmira sa stajanjem u Kušadasiju i Selčuku. Elem, zavalim se ja u udobno i prostrano sedište, što nije mala stvar uzimajući u obzir moje gabarite, 185cm visine i 92 kg težine, skroz ispružim noge (ne mogu da verujem!) i počnem da zevam u mrklinu mraka koja se prostirala oko busa, sa podrazumevajućim zvezdama na vedrom i hladnoću donosećem nebu. Ljubazni kondukter kojem sam jedva uturio pare za prevoz, Neka, ima vremena, pa ljudi smo...nije znao šta će samnom! Nudio mi slatku i gorku tursku kafu, nes kafu iz kesice, čaj, sokove, Jao kako dobro miriše a tek ukus..., govorio je pokazujući mi flašice sokova od marelica, pomorandži, borovnica, višanja, ananasa.... Dobro poznavajući sopstvenu bešiku, morao sam više puta da ga ljubazno odbijem. Bio je vidno razočaran! Ali nije posustao, pucnuo je prstima i na licu mu se videlo da se setio još nečega. Odnekud je izvukao kutiju i iz nje mi pružio tri kesice sa kolačima na fotografijama. Nisam ga odbio. U dve (odmah sam otvorio jednu) su bili kolači koje bih napribližnije da mogao opišem kao mali Milchbrot sa sve suvim grožđem a treći, kojeg sam poslednjeg pojeo, isto to ali sa kakaom. Mehkano, ukusno, prste da poližeš...i jesam. Put se otegao a mene ni brige, miran i opušten kao nirvanisani Buda. Stigao sat ranije ili sat kasnije, meni ravno do Republike Kosovo!

U neko doba, doba koje mi je kondukter označio kao vreme stizanja u Selčuk, svratimo mi u Kušadasi, na autobusku stanicu. Izađe šofer, izađe kondukter i ono preostalih putnika. Izađem i ja, šta je trebalo, da izigravam stidljivu snašu u praznom autobusu? Izađem da protegnem noge i ne zapalim cigaretu. Kolodvor poluprazan, dva, tri autobusa pristigla posle nas, iz njih tri babe, nekoliko klinaca i petorica, rekao bih Kurda. Muvljem se ja po kolodvoru desetak minuta, 'ladnoća mi se već uvukla u giljke, ne zapalim još jednu i odoh domu da se vrnem, tj toplom sedištu. Potraja to stajanje, brat bratu jedno pola sahata. Moja neubeđenost da čekamo gomilu turista koja će se jedni preko drugih grabiti za mesto, pokaza se ispravnom. Kad najzad krenusmo, iz Kušadasija nam se priključiše još dva putnika.

I dok dlanom o dlan, eto nas u Selčuku! Pozdravih se autobuskim življem a posebno s kondukterom, adrese ne razmenismo, videćemo se mi još. Na stanici, ivičnjaku bulevara Sečučkog, dočekao me, bilo je već prošlo deset, Derviš mašući rukama i uzvikujući nešto kao Mićka, Mićika! Taj sam, rekoh, you are Dervich? Ma kako da ne, idemo u pansion da se smestiš. Pansion uređen kao iz vremena naših, pardon, njihovih, ne baka nego prabaka i pradeka. Moja soba ima dva od masivnog drveta izrezbarena kreveta, s obe strane uzglavlja dve cvetne rukom slikane arabeske koje nisu kič nego avec amour urađena dela nepoznatog Majstora. Kupatilo iznutra najsavremenije a spolja „ograđeno" drvenim, takođe rezbarenim zidom čiji slobodan prostor u vidu većih ili manjih pravougaonika, zauzimaju tkane tapete sa motivima cveća, puzavica i svakojakog ali oku prijajućeg biljnog rastinja. Nahtkasne, noćni ormarići, cenim da su iz vremena Mehmed Paše Sokolovića. Na jednom, sedeći na krevetu, sada ovo pišem. Ispod LapTopa se nalazi nekakva čipkana stvar koju ne bih mogao nazvati šustiklom, sva je prozračna, u prvi mah se učini čoveku da je ne sme dotaći ali je ona čvrsta i pouzdana. Vreme njenog nastanka ne mogu da utvrdim a ne želim ni da se raspitujem, neka i za vas i za mene, to ostane tajna.

Da se časkom vratim na doručak. Na veeeelikom tanjiru se nalazilo: Puter, med, slatko od jagoda, kuvano jaje u ljupkoj keramičkoj posudici, jabuka izrezana na kriške, isto tako pomorandža (sa korom), kriške Kivija i neoljuštena mandarina. Uz sve to bela kafa i hleb po izboru. Rano mi bilo te ne savladah sve a mandarinu strpah u džep.

Sedam-spavaca-3.12199.jpgPosle doručka, za dve lire (jedan evro), odveze me kombi do donjeg ulaza u Efes. Tu mi se navrze jedan taksista koji je odlično govorio engleski i nekako se iscenjkasmo (ništa unapred lova) i dogovorismo da me prvo odveze do pećine Sedam spavača a zatim na vrh planinčine da posetim restauriranu kuću - crkvicu posvećenu Devici Mariji. Pećima Sedam spavača nalazi se visoko na brdu iznad Efesa. Taksista je ostao da me čeka a ja sam se muflonski uzverao uz prilično oštar nagib za moja staračka kolena.U tz živoj steni je izdubljena velika pećina ali se pored nje nalazi još veliki broj manjih, tek toliko da stane sarkofag takođe isklesan u steni. Legenda kaže da su se pred progonom hrišćana tu sklonila, sakrila, sedmorica mladića sa svojim psima. U doba vladavine Imperatora Decijusa pronađeni su i ubijeni. Legenda dalje veli da su za vreme Imperatota Teodosijusa oživljeni, vaskrsli. Posle ovog vaskrsenja, mnogi Hristovi sledbenici su želeli da budu baš tu sahranjeni. Vremenom je to mesto postalo veliko groblje i sveto mesto. To je potrajalo do XII veka a zatim vreme učini svoje. Ova legenda nije zabeležena samo u hrišćanskim spisima, i u Islamskom svetu se zna za nju pod imenom Ashab-ul-Kehv.

Crkvica-Device--Marije.12191.jpgCrkvica, kuća, posvećena Devici Mariji se nalazi visoko u brdima obraslim maslinjacima i crnogoričnom šumom. Praktično je ne vidite dok ne stanete pred nju. Papa Benoa je govorio da je Sveti Jovan dolazeći u Efes sa sobom poveo i Hristovu mamu Mariju. Katrin Emerih za koju se tvrdi (?) da je iako neobrazovana, bila hrišćanski mudrac i mislilac, je istražujući sve moguće spise, iznela pretpostavku o postojanju Marijine kuće baš na tom mestu. Zahvaljujući istraživanju Per Pualen Janga, 1892 godine, kuća je nađena. Krova nije bilo, ostali su samo temelji i poluporušeni zidovi. 1914 godine doneta je odluka da se ova kućica restaurira i da se mesto zvano Panaja-Kapulu proglasi svetim mestom. Brojni su hodočasnici iz celog sveta koji posećuju ovo mesto. Pedesetak metara niže se nalazi čudotvorno lekoviti izvor iz kojeg je i Marija pila vodu.

Celzusova-biblioteka.12190.jpgTaksista me bez i trunke nervoze čekao, ljubazno je odbio da u mom društvu popije čaj ili kafu. Oprostismo se kod gornjeg ulaza u Efes. E sad samo naniže, reče mi opraštajući se. Na blagajni platih 12 lira za ulaz, što se pokazalo kao mizerna cena spram onog što sam video i doživeo! Efes je i sad ogroman a kakav li je tek bio u svoje doba! Svud oko mene nemački i japansk turistii, jedva pronađoh jednu amerikanku i zamolih je da me fotografiše tako da se iza mojih leđa vidi pročelje Celzusove biblioteke. Ona to ljubazno i uradi. Ovu biblioteku je sagradio Juluje Cezar 135-te godine naše ere u čast svog oca Celzus Cezara, vlastodršca Azije. Pročelje biblioteke je fascinantno, donji stubovi na kojima počiva građevina su viši za metar i po do dva, od onih na spratu i razlikuju se u kapitelima. Donji kapiteli su rađeni u Jonskom stilu a gornji u Korintskom. To naizgled nejedinstvo stila ustvari doprinosi lepršavosti, čipkastosti i razigranosti kamene građevine.

Veliko-pozoriste-vidjeno-sa-Mermernog-puta.12202.jpgUdaviću vas ako ovako detaljno nastavim da opisujem veilčanstveni Efesus! Po predanju, Efes su osnovale Amazonke, što i danas privlači pažnju, osobito muškog dela populusa. Jedinu falinku pronalaze u odsecanju sise, zarad boljeg rukovanja lukom i strelom. Takođe po predanju, Efes je po drugi put, posle razaranja skoro do temelja, osnovao Androkle sin Atinskog Kralja. Zatim su Efesom početkom 7. Veka pre n. e. zavladali Persijanci. Mladi junoša Aleksandar Veliki je, pošto mu je bilo usput, na svoj način to regulisao i za vladara postavio svog generala Lizimaha. Efes je više puta rušen, obnavljan, čak i dislociran! Efes je u svoje vreme bio veliki trgovački centar i najveća luka u ovom delu Male Azije, veruje se da je imao oko ili preko 200.000 stanovnika. Mnogo je istorijski značajnih osoba bilo na ovaj, bilo onaj način, povezano s Efesom. Počev od Heraklita Mračnog (rođen i život proveo), raznih grčkih, persijskih, rimskih... vladara, Kraljeva i Careva, preko Matere Božje, Svetog Jovana Evangeliste, Apostola Pavla...

Evo da skratim, navešću samo najvažnije artefakte: Stadium (stadion) dužine 295 i širine 225 metara na kojem su se održavale trke konja i onih iz filmova poznatih kočija (Ben Hur npr). Na istočnoj strani se nalazi gladijatorska arena. Stadion je delo Neronovo. Javno kupatilo Hamami Luke, rezervoar vode, Državna Agora, Ostaci Bazilike posvećebe Devici Mariji, Odeon (malo pozorište), Zgrada Saveta, Hram Domicijana, Heraklova vrata, Trajanova česma, Adrijanusov hram, javna kuća, već pomenuta Celzusova biblioteka, Mermerna ulica, Agora, Veliko pozorište, pozorišna škola, Trg Efesove luke, Crkva Device Marije, ulica Stadiuma...

Milovao sam nežno delove kamenih stubova, sedeo u Velikom pozorištu i od reči do reči čuo one koji su se nalazili na sceni, dan je bio sunčan i lep, pogled skoro da nije mogao da obuhvati svu tu silu mermernih građevina i spomenika i od vekovnog hodanja izlizane ogromne ploče Mermerne ulice... Opušten, radostan, zadivljen, u svakom kamenu sam osluškivao  i trudio se da čujem, u vekovima zagubljene glasove ljudi ovog Megapolisa.

Izvinite ako sam bio preopširan, Efesus ja takav da bih mogao do kraja života da pričam o njemu!

Nisam pomenuo Artemidin hram i kult koji je u Efesu uživala, a to nije baš mala stvar!

Pozdravljam sve one koji su se dopeljali do ovog kakvog-takvog kraja.

Mikele

Atačmenti

Tagovi



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

expolicajac expolicajac 18:10 09.12.2010

Hvala

Hvala dragi moj Mikela. Ovo sumorno popodne pretvorio su u rasplamsano maštom, divno veče. Blago tebi što si tamo.
p.s. Ako ti padne napamet da nešto naslikaš inspirisan ovim pisanjem, imam pravo preče kupovine
mikele9 mikele9 18:47 09.12.2010

Re: Hvala

Hvala dragi moj Mikela. Ovo sumorno popodne pretvorio su u rasplamsano maštom, divno veče. Blago tebi što si tamo.

Hvala tebi EXPO na lepim rečima. I ja se osećam blago meni što sam ovde
p.s. Ako ti padne napamet da nešto naslikaš inspirisan ovim pisanjem, imam pravo preče kupovine

Dogovoreno!
angie01 angie01 18:12 09.12.2010

Mikele,

mogu samo da te mrzim!

mikele9 mikele9 18:52 09.12.2010

Re: Mikele,

mogu samo da te mrzim!


Znam da ne možeš da mrziš a najmanje mene. I cvetić to govori. Iskreno bih voleo da i ti i mnogi drugi, doživite ono što sam ja doživeo za više od mesec dana u Turskoj
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:36 09.12.2010

Blog u blogu

Inspirisan Mikeleovom pričom, tekstom i slikama iskopavam deo mog putopisa iz te tačke planete iz aprila 2005.

Posle sat vremena vožnje po sjajnom autoputu stižem u Selčuk [oko četvorke]. Mestom dominira citadela iz Vizantijskog perioda izvanredno očuvana [dograđivana u vreme Otomana], ali iz nekog, meni nepoznatog, razloga zatvorena za posetioce. Skrećem sa glavne džade prateći putokaz "St. John" i stižem na parking ispred zidina koje opasuju iskopine bazilike Svetog Jovana, za koga se veruje da je svoje poslednje dane proveo u Selčuku i da je sahranjen u toj, po svemu sudeći ogromnoj bazilici.



Elem, iskopina bazilike je dosta impresivna. Na žalost od zidova je vrlo malo nađeno i sačuvano tako da ima svega neka 3 kvadratna metara fresaka [u lošem stanju] koje su izložene iza stakla u nekoj kućici. Posle četrdesetak minuta krećem dalje. Efes je tri kilometra od Selčuka tako da na parking stižem nešto pre pet, da bih od "parking amidže" saznao da sam okasnio i da se mesto zatvara u pet. Makar šta! Ima barem još dva i po sata dobrog svetla, kog đavola zatvaraju tako rano?

Dobro, prenoćiću u Selčuku. Setih se da sam u ulici koja vodi u baziliku Svetog Jovana video reklamu za Homeros pansion. Reklama kaže "family atmosphere". Reših da to proverim. Prateći putokaze stigoh do pansiona. Parkirao sam kola i kako sam izašao iz njih odnekud se pojavi jedna žena sa jednom Japankom koja je kaskala za njom. Poželi mi dobrodošlicu i pita šta želim. Kažem sobu sa kupatilom. Nema problema, pokazaće mi sobe. Ima dvokrevetnu sa kupatilom i jednokrevetnu bez.

Pansion dekorisan sa mnogo tradicionalnih detalja, simpatičan. Uzimam sobu sa kupatilom. Japanka iz nekog razloga ne uzima sobu. Gazdarica kaže da ostavim stvari i da dođem na "čaj dobrodošlice" jedan sprat više. Dobro.

Prostorija na spratu više je tradicionalno dekorisana trpezarija sa minderima na podu i niskim stočićima. Tu je jedna starija žena u šalvarama i maramom na glavi, želi mi dobrodošlicu. Kako sam se zavalio u jastuke, tako se pojavila Oja, žena koja mi je pokazala sobe. Posluži me čajem od jabuke i obavismo formalnosti oko prijave i počesmo da ćaskamo. Ona dosta dobro govori engleski, kad ne može da se seti reči ubaci tursku, no razumemo se. Hvali moj turski, što je više od laskanja. Ona se oseća Grkinjom i pravoslavna hrišćanka je. Otac je Grk, mama [žena u šalvarama] Turkinja. Muž joj je Turčin i kaže jako je srećna s njim. Imaju sina od 6-7 godina koliko mogu da procenim po slici koja je odštampana na kalendaru za ovu godinu. Volela bi da Turska uđe u EU, kako bi mogla češće da posećuje Grčku, mada ne veruje da će se to desiti skoro. "Nismo mi spremni", kaže, "suviše je ovo društvo zatucano."

Pansion pripada njenom bratu Dervišu, koga moram upoznati. Pita me kako sam se sreo sa Fu i sviđa joj se priča. Prekoreva me [s pravom] što ne nosim njenu sliku sa sobom. Jedna sestra joj je se udala u Australiji "love story" sa gostom pansiona.

Pričamo najmanje sat vremena i ono "family atmosphere" nije ni laž ni preterivanje. Derviš je došao umazan nekom bojom. "Je m'apelle Dervich", kaže i pruža ruku. Svičujemo na engleski. Pokupio je neke boce sa pićem sa bara iz ugla trpezarije i kaže da svratim kod kod njega u svako doba da malo "rakijamo" [rakı tursko nacionalno piće, isto što i uzi kod Grka iliti mastika u Makedonaca]. Kažem moram da se tušnem pa ću doći.

Oja me je videla sa prozora kako izlazim i pita me "Idete kod mog brata? " Idem prvo da nešto prezalogajim kažem. "A ne! Idite kod njega sigurno ima neki roštilj. To je sledeća kuća preko puta, ja ću vam reći gde da kucate." Ne mogavši da izbegnem kažem OK. Derviš otvori vrata i sprovede me kroz kuću u lepo zatvoreno dvorište sa kaminom/roštiljem na zidu nasuprot kuće. Za stolom ispred kamina, na kome je bilo roštilja, salata i svakakvih đakonija, sedeo je [e sad me ubiješ ne mogu da se setim imena], Dervišov prijatelj, tapetar.

Derviš je nedavno kupio ovu kuću i renovira je uglavnom radeći sve poslove sam. Kaže prethodni vlasnik je imao dva bajpasa. Tapetar komentariše da bi mu trebao i treći kad bi video kako dobro kuća izgleda sada.

Mezetimo, rakijamo i pričamo o svemu. Derviš kaže da su Mađarice najlepše žene na svetu, ja potvrđujem da je procenat lepih žena u Mađarskoj visok. On se oseća Turčinom za razliku od Oje i nije entuzijasta po pitanju EU. "Izgubićemo naš identitet", kaže. On i njegova sestra su primer podeljenosti turskog društva glede EU.

Tapetar je otišao oko desetke, a došao je Ajhan. Mlad tip, stolar. Razume engleski, ali ga lomi. I tapetar i Ajhan, a o Dervišu da ne govorim su urbani tipovi. šta više Derviš ne samo da dobro govori engleski nego je u stanju da jako brzo prevodi. Kasnije svraća i Osman o kome ništa ne znam, on je ostao kratko. Oko ponoći osećam da sam se dovoljno narakijao i da mi je krevet više nego neophodan. Uz "gorušjorus inšala" [videćemo se, ako Bog da], izljubismo se i oprostismo. Ja se odvukoh do pansiona i kreveta sa krajnjim naporom.

Teško mi je bilo da se pokrenem ujutro. Nije to mamurluk tipa da glava otkida, ali su udovi teški, a volja nepostojeća.

Teram se iz kreveta oko pola devet. Ojina mama mi sprema obilan i za naše prilike neobičan doručak. Iako nikad ne doručkujem ovo je došlo ko melem na ranu. Na tanjiru pored uobičajenih putera, sira i džema su bile kriške grejpfruta, pomorandže, jabuke, pola banane, jedno tvrdo kuvano jaje, paradajz, masline i jagode. Uz sve to korpa svežeg hleba i bela kafa. Jedući sve te vitamine polako sam vraćao u sebe volju za život i snagu za putovanje. Došla je Oja, napravila mi drugu kafu, posle koje sam se osećao dovoljno siguran da krenem. Fotografišem nju i njenu mamu. Obećavam da ću im poslati fotografije. Poklanja mi malo Fatimino oko – amajlija od plavog stakla koja se može videti po celoj Turskoj. Po dobrom starom, našem i turskom, običaju poliva za mnom vodu.

Mileći se vozim po Selčuku. Pogledao sam Isa bej-ovu džamiju iz kola, To je veoma impozantna građevina iz 14. veka. Odlučujem se da je ne gledam peške jer je pod rekonstrukcijom. Sve šire ulice u Selčuku imaju "palmorede", što gradu daje morsku atmosferu [more je 9 km zapadno]. Milim kroz palmored ka Efesu i psihički se pripremam da treba hodati i to dosta.

Efes su stvarno impresivne iskopine [za razliku od one Šlimanove Troje, zbog koje smo jednog avgustovskog dana 2000-te prevalili 1000 km, zahvaljujući lošem čitanju mape].

Mesto je veliko, pa iako dovoze turiste na buljuke čovek može ugrabiti trenutke samoće. Tako sam čitavih desetak minuta imao apsolutni mir ispred fasade Celzusove bibioteke.



Pomalo se ljutim na sebe što sam krenuo na ovaj put nespreman u smislu prethodnog obaveštavanja o spomenicima koji će mi se naći na putu. Tako gledam, manje-više nemajući pojma šta gledam, baš kao tipični paket-turista. Tu i tamo uhvatim koju rečenicu vodiča zblanutim turistima.

Čučnuo sam da fotografišem mačku koja sedi u amfiteatru, a jedan Indijac fotografiše mene kako fotografišem nju. Kažem mu: "Ona je vlasnik ovog mesta." "Apsolutno ste u pravu." odgovara mi.

Video sam Hadrijanov hram, česmu cara Trajana, gomilu Japanaca i ovaj znak koji jedino mogu da protumačim kao "Opasnost! Marsovci padaju s neba".

mikele9 mikele9 18:42 09.12.2010

Re: Blog u blogu

Olimpijski dvojac bez kormilara, nosilac brojnih zlatnih medalja
razmisljam razmisljam 20:30 09.12.2010

Re: Blog u blogu

Olimpijski dvojac bez kormilara, nosilac brojnih zlatnih medalja


И добро вам иде ово писање у четири руке.
Уживала. Баш.
mikele9 mikele9 08:56 10.12.2010

Re: Blog u blogu

И добро вам иде ово писање у четири руке.
Уживала. Баш.

Razmišljalice moja draga, 35 godina iskrenog drugovanja čini svoje.
Drago nam je da si uživala
zoja444 zoja444 20:51 09.12.2010

lepa proslost

iz teksta nekako zakljucujem da Dervis nije pravi dervis , zar ne?
a sta je sa dervisima u Turskoj? da li se i gde mogu sresti? jesu li i oni ukljuceni u turisticku ponudu... grubo receno?
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:29 09.12.2010

Re: lepa proslost

zoja444
iz teksta nekako zakljucujem da Dervis nije pravi dervis :), zar ne?
a sta je sa dervisima u Turskoj? da li se i gde mogu sresti? jesu li i oni ukljuceni u turisticku ponudu... grubo receno?

Ne, Derviš nije derviš, to mu je ime :)

Derviški redovi su stavljeni van zakona 1925. Jedino je Mevlevi redu (plešućim dervišima), a upravo iz razoga turizma, dozvoljeno da nastupaju (kao sufi red su i dalje zabranjeni).



Mogu se videti u Istanbulu i/ili Konji. (Ja sam ih više puta gedao u Istanbuu)
sonja.m sonja.m 21:25 09.12.2010

kolaci

Mikele, divno si poceo ovaj post, ja stigla do kolaca, pojela dva tri
i odoh sad na spavanje, a za mnom odmah i moja macka Fata,
to je sve sto ja ovde imam tursko iiii jednu dzezvi i fildzane,
koje ne upotrebljavam.
Pozzz
mikele9 mikele9 09:09 10.12.2010

Re: kolaci

Mikele, divno si poceo ovaj post, ja stigla do kolaca, pojela dva tri
i odoh sad na spavanje, a za mnom odmah i moja macka Fata,
to je sve sto ja ovde imam tursko iiii jednu dzezvi i fildzane,
koje ne upotrebljavam.
Pozzz

Ne mogu sad da ti poželim laku noć jer je već jutro al' ako si pojela kolače i sa Fatom otišla na spavanje. Ja sobu delim sa dve mace: Miu i Piskoš a u sobi do moje (vrata su uvek otvorena) spava Nataša, velika crna kuca, neverovatna maza i jedno blago i umiljato stvorenje.
Zamisli, pijem kafu po celoj Turskoj i nigde džezvi i fidžana Baš sad kažem Bojanu da im je to velika greška, merak je piti kafu iz fildžana
sonja.m sonja.m 18:52 10.12.2010

Re: kolaci

Mikele, priznaj da si izmislio ovo o fildzanima da bih te pozvala cak ovamo da dodjes na kaficu eeeeeee
Srecan ti nastavak puta.

mikele9 mikele9 19:33 10.12.2010

Re: kolaci

Mikele, priznaj da si izmislio ovo o fildzanima da bih te pozvala cak ovamo da dodjes na kaficu eeeeeee
Srecan ti nastavak puta.

Nisam Alaha mi, al' ako nudiš neću odbiti
Još malo pa se vraćam u Srbistan, dosta je i bilo, mesec i po dana
jasnaz jasnaz 22:01 09.12.2010

namernici(ma







mikele9 mikele9 09:21 10.12.2010

Re: namernici(ma

Za tebe Jasna. Nazvao sam je: Izlaz za glumce (iz velikog pozorišta)

stopalo stopalo 16:51 11.12.2010

Re: namernici(ma




ustade grujo i dopuni engelsa

mikele, nadam se da ne zameras sto (pri)dodajem ponesto?
to je samo zato sto delim tvoje odusevljenje efesom.
mikele9 mikele9 17:26 11.12.2010

Re: namernici(ma

ustade grujo i dopuni engelsa

mikele, nadam se da ne zameras sto (pri)dodajem ponesto?
to je samo zato sto delim tvoje odusevljenje efesom.

Ama isto kao Grujo i ja se bavim mišlju da, ne da dopunim Engelsa ne go da napišem kratak osvrt na njegovo Poreklo porodice
Taman posla da se ljutim, hvala ti što svojim fotkama ulepšavaš post
asparagus asparagus 22:07 09.12.2010

Preporuka k'o vrata

Bio-video-slikao k'o lud prosle godine, Efes je stvarno fantastican. Veliki pozdrav!
myredneckself myredneckself 23:16 09.12.2010

Re: Preporuka k'o vrata

Milovao sam nežno delove kamenih stubova,

Opušten, radostan, zadivljen, u svakom kamenu sam osluškivao i trudio se da čujem, u vekovima zagubljene glasove ljudi ovog Megapolisa.


Kako je lep taj osećaj, mik, je li? Dodirivati nešto što je nastalo tako davno?
Vi se dodirujete kao stari prijatelji, savremenici, a razdvajaju vas milenijumi?
Ta fama o prolaznosti je baš relativna stvar. Blago tebi i Efesu

PS
Kaćeštikućiboktemazo?!
I... jesu li tamo dobro rodili narovi ove godine?

mikele9 mikele9 09:25 10.12.2010

Re: Preporuka k'o vrata

Bio-video-slikao k'o lud prosle godine, Efes je stvarno fantastican. Veliki pozdrav!

Onda odlično razumeš moju fasciniranost ovim svetskim čudom!
Pozdrav,
Mikele
mikele9 mikele9 09:38 10.12.2010

Re: Preporuka k'o vrata


Kako je lep taj osećaj, mik, je li? Dodirivati nešto što je nastalo tako davno?
Vi se dodirujete kao stari prijatelji, savremenici, a razdvajaju vas milenijumi?
Ta fama o prolaznosti je baš relativna stvar. Blago tebi i Efesu

PS
Kaćeštikućiboktemazo?!
I... jesu li tamo dobro rodili narovi ove godine?

Osećaj je neverovatan, spaja me kroz vreme sa Heraklitom, sa grajom i gužvom u Efeskoj luci, sa Trajanom i paliRimom Neronom, sa Grčkom, Persijom, Rimom...
Kući se vraćam za nedelju dana, dosta je bilo mesec i po dana u Turskoj, zaželeo sam se mojih najmilijih
Kad sam pročitao Bojanu ono o narovima, njegove reči su bile: Pa i nisu
miloradkakmar miloradkakmar 23:14 09.12.2010

Kad

ja ovoliko uživam u tvom opisivanju doživljenog, mogu misliti kako se ti osećaš.
NaFATIraj se, ti možeš da poneseš više nego što misliš.
mikele9 mikele9 09:49 10.12.2010

Re: Kad



ja ovoliko uživam u tvom opisivanju doživljenog, mogu misliti kako se ti osećaš.
NaFATIraj se, ti možeš da poneseš više nego što misliš

Dragi moj prijatelju, milo mi je što uživaš u mojim opisima a ja sam pun utisaka k'o šipak koštica. Ovo je samo delić onoga što bih mogao da napišem ali ne želim da udavim poštovane čitaoce.
NaFATirao sam se mentalno ali i mnogo toga zabeležio fotoaparatom. Ovo je za tebe: Malo pozorište.
Pozdrav
mirelarado mirelarado 00:51 10.12.2010

Позориште

mikele9
sedeo u Velikom pozorištu i od reči do reči čuo one koji su se nalazili na sceni


Чудесна акустика античких позоришта! Готово да можеш да замислиш глумце под маскама како изводе грчке комаде.
Твоји путописи су права посластица, Микеле. И ми, читаоци, путујемо с тобом.


mikele9 mikele9 09:55 10.12.2010

Re: Позориште

Чудесна акустика античких позоришта! Готово да можеш да замислиш глумце под маскама како изводе грчке комаде.
Твоји путописи су права посластица, Микеле. И ми, читаоци, путујемо с тобом

Čudesna akustika i to na otvorenom prostoru, zaista su bili Majstori graditeljstva!
Kada od tebe dobijem kompliment, osećam se ponosnim
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:54 10.12.2010

O, Majstore

kako ti zavidim...rastu mi zazubice k'o mladice iz vrbovog pruta...
Blagiš tebi...
Nego oćeš li se ti vratiti do 25.12.?
mikele9 mikele9 10:02 10.12.2010

Re: O, Majstore

kako ti zavidim...rastu mi zazubice k'o mladice iz vrbovog pruta...
Blagiš tebi...
Nego oćeš li se ti vratiti do 25.12.?

Jelice moja, Carice, eh da si sad ovde, alaj bi se izrazgovarali i komentarisali
Vratiću se pre, 25.12 mi je drugi rođendan, tada sam pretekao iz infarkta. A zašto, radoznao sam
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:36 10.12.2010

Re: O, Majstore

ODLIČNO!
E, zato što ćemo onda zajedno da zovemo na blog-žurku 25.12.
Ista je u pripremi, sve če ti biti javljeTo na vreme.

O kako bi bilo lepo zajedno šetati istorijom...
mikele9 mikele9 14:52 10.12.2010

Re: O, Majstore

ODLIČNO!
E, zato što ćemo onda zajedno da zovemo na blog-žurku 25.12.
Ista je u pripremi, sve če ti biti javljeTo na vreme.

Pa to mi kaži, jedva čekam
O kako bi bilo lepo zajedno šetati istorijom...

Veruj mi ili ne veruj, ali sam mislio na tebe i kako bi ti to opisala svojim i samo svojim izrazima i rečima
mlekac mlekac 05:25 10.12.2010

Zazubice

i ovde!
I jos jedna stavka dodata na spisak mesta koje jos treba obici... Neizostavno!

Nego, cemu ti sluzi taj foto aparat kad nam ne uslika gorepomenutu arabesku?

Mislim, Efes ce da opisemo, al' daj, slikaj mural i tu paucinastu sustiklicu - znas da nas ima ovde koje smo lude za takvim drangulijama (pazi samo da sustiklu slikas u najvisoj rezoluciji - mozda onda uspemo da skinemo i mustru)

Uzivaj i za nas!
mikele9 mikele9 11:17 10.12.2010

Re: Zazubice

i ovde!
I jos jedna stavka dodata na spisak mesta koje jos treba obici... Neizostavno!

Gde ovde i šta neizostavno!
Nego, cemu ti sluzi taj foto aparat kad nam ne uslika gorepomenutu arabesku?

Mislim, Efes ce da opisemo, al' daj, slikaj mural i tu paucinastu sustiklicu - znas da nas ima ovde koje smo lude za takvim drangulijama (pazi samo da sustiklu slikas u najvisoj rezoluciji - mozda onda uspemo da skinemo i mustru)

Ej bre Mlekac pa ti od mene očekuješ čak i ono čemu nisam naroćito vičan! Kad se Bojan vrati, sigurno ćeš videti i krevet i arabeske i šustiklu. Strpljenja molim
Uzivaj i za nas!

Najviše što znam i umem

Ej Mlekac izgleda da sam uspeo i to samostalno


mlekac mlekac 01:49 11.12.2010

Re: Zazubice

mikele9


Ej Mlekac izgleda da sam uspeo i to samostalno



Vidis da moze, samo se treba setiti

A sto se onog "i ovde" tice, pogledaj naslov - Zazubice!
mikele9 mikele9 10:08 11.12.2010

Re: Zazubice

Vidis da moze, samo se treba setiti

A sto se onog "i ovde" tice, pogledaj naslov - Zazubice!

Mlekac, kad se vratim, zovem te na kafu, piće, šta god... i pričanje u dvoje
bocvena bocvena 09:57 10.12.2010

E, pa Mićika,

ovo je divno! Toliko je zanimljivo ovo tvoje dopisništvo iz Turske (sa sve Bojanovim dobacivanjem iz zadnje klupe), da imam osećaj da sam i ja tu.
Posebno me dojmila Celzusova biblioteka (baš čudno:)!
Uživaj još malo, pa nam se vrati.
mikele9 mikele9 11:28 10.12.2010

Re: E, pa Mićika,

ovo je divno! Toliko je zanimljivo ovo tvoje dopisništvo iz Turske (sa sve Bojanovim dobacivanjem iz zadnje klupe), da imam osećaj da sam i ja tu.
Posebno me dojmila Celzusova biblioteka (baš čudno:)!
Uživaj još malo, pa nam se vrati.

Hvala ti BO, pišem kako vidim, osećam i znam. A dobacivač iz zadnje klupe je već 10 godina u Turskoj pa bi o njoj mogao da napiše nekoliko tomova. Meni je sve ovo novo, za mnogo toga sam znao iz knjiga ali je lični dodir sasvim druga stvar.
I ovo ti je lepo: pa nam se vrati, hvala ti draga BO.
P.S. I ja sam zapanjen da te se dojmila Celzusova biblioteka
fedor18 fedor18 11:01 10.12.2010

Dobro

je
Kapali charshija nije uzela danak u izgledu...Malo komotnija vijetnamka,oko vrata busola,a ne aparat
mikele9 mikele9 14:38 10.12.2010

Re: Dobro

Kapali charshija nije uzela danak u izgledu...Malo komotnija vijetnamka,oko vrata busola,a ne aparat
.
Vijetnamka i farmerke su mi svakodnevna odeća od šezdesetih pa naovamo. Nema te čaršije koja bi to izmenila pa ni Kapali. U njima se osećam kao svoj
Bez busole zvane i kompas ni u WC
fedor18 fedor18 18:04 10.12.2010

Re: Dobro

mikele9
Kapali charshija nije uzela danak u izgledu...Malo komotnija vijetnamka,oko vrata busola,a ne aparat
.
Vijetnamka i farmerke su mi svakodnevna odeća od šezdesetih pa naovamo. Nema te čaršije koja bi to izmenila pa ni Kapali. U njima se osećam kao svoj
Bez busole zvane i kompas ni u WC

Izgledate kao da ste na tajnom zadatku...Bez safari odela,havajke, bermuda,te na kilometar uochljivih suvenira ne lichite na turistu.A nema veze shto je minus.Za titulu turiste se ponekad vredi i zhrtvovati...

mikele9 mikele9 19:42 10.12.2010

Re: Dobro

Izgledate kao da ste na tajnom zadatku...Bez safari odela,havajke, bermuda,te na kilometar uochljivih suvenira ne lichite na turistu.A nema veze shto je minus.Za titulu turiste se ponekad vredi i zhrtvovati...

Moj Fedore, ja gde god da dođem, svoj sam na svome, te se tako i ponašam i oblačim. Moj zadatak, zadaci nisu tajni, evo prostirem ih na blogu javno
fedor18 fedor18 10:11 11.12.2010

Re: Dobro

mikele9
Izgledate kao da ste na tajnom zadatku...Bez safari odela,havajke, bermuda,te na kilometar uochljivih suvenira ne lichite na turistu.A nema veze shto je minus.Za titulu turiste se ponekad vredi i zhrtvovati...

Moj Fedore, ja gde god da dođem, svoj sam na svome, te se tako i ponašam i oblačim. Moj zadatak, zadaci nisu tajni, evo prostirem ih na blogu javno

U svakom slucaju svojim izgledom odudarate od materijalnih ostataka na mestu ochevida
Da ste ogrnuli kakve tragose,pa da se stopite sa sredinom,bilo bi mi verodostojnije
mikele9 mikele9 10:20 11.12.2010

Re: Dobro

U svakom slucaju svojim izgledom odudarate od materijalnih ostataka na mestu ochevida
Da ste ogrnuli kakve tragose,pa da se stopite sa sredinom,bilo bi mi verodostojnije

E sad Fedore preteruješ. Ono jes' da izgledom obučenosti odudaram od materijalnih ostataka Efesusa ali zamisli kako bi to izgledalo da sam obučen kao neki drevni persijanac, grk ili rimljanin...na šta bi to ličilo...čista travestija
fedor18 fedor18 13:48 11.12.2010

Re: Dobro

mikele9
U svakom slucaju svojim izgledom odudarate od materijalnih ostataka na mestu ochevida
Da ste ogrnuli kakve tragose,pa da se stopite sa sredinom,bilo bi mi verodostojnije

E sad Fedore preteruješ. Ono jes' da izgledom obučenosti odudaram od materijalnih ostataka Efesusa ali zamisli kako bi to izgledalo da sam obučen kao neki drevni persijanac, grk ili rimljanin...na šta bi to ličilo...čista travestija

E da,ali bi onda mogli s punim pravom pisati recimo na pergamentu ili na papirusu ,i tako dati svom boravku tamo,novu istorijsku ,a i estetsku dimenziju
P.S.Jeste li urezali džepnim nožićem,na nekom artefaktu znak da ste bili tamo (m9 ili sl.)?
Kad budem predvodio horde neovarvara na istok da se znam orijentisati
mikele9 mikele9 14:00 11.12.2010

Re: Dobro

E da,ali bi onda mogli s punim pravom pisati recimo na pergamentu ili na papirusu ,i tako dati svom boravku tamo,novu istorijsku ,a i estetsku dimenziju

Moj boravak već poseduje istorijsku i estetsku dimenziju...ne pratiš stranu štampu?
P.S.Jeste li urezali džepnim nožićem,na nekom artefaktu znak da ste bili tamo (m9 ili sl.)?
Kad budem predvodio horde neovarvara na istok da se znam orijentisati

Takvim načinom obeležavanja sam se bavio samo u detinjstvu. Svaki moj korak, stopa, je bio budno praćen i obeležavan, tako da će tebi i neovarvarima biti veoma lako da se orjentišete
fedor18 fedor18 19:11 11.12.2010

Re: Dobro

mikele9
E da,ali bi onda mogli s punim pravom pisati recimo na pergamentu ili na papirusu ,i tako dati svom boravku tamo,novu istorijsku ,a i estetsku dimenziju

Moj boravak već poseduje istorijsku i estetsku dimenziju...ne pratiš stranu štampu?
P.S.Jeste li urezali džepnim nožićem,na nekom artefaktu znak da ste bili tamo (m9 ili sl.)?
Kad budem predvodio horde neovarvara na istok da se znam orijentisati

Takvim načinom obeležavanja sam se bavio samo u detinjstvu. Svaki moj korak, stopa, je bio budno praćen i obeležavan, tako da će tebi i neovarvarima biti veoma lako da se orjentišete

1) Ne pratim ni stranu,ni bilo koju drugu shtampu...U glavi sklapam vesti i putopise,kako kad mi odgovara...
2) Drago mi je cuti da obelzhavate i markirate...jednom dete uvek dete
mikele9 mikele9 19:28 11.12.2010

Re: Dobro

1) Ne pratim ni stranu,ni bilo koju drugu shtampu...U glavi sklapam vesti i putopise,kako kad mi odgovara...

OK što ne pratiš bilo koju štampu, ne pratim ni ja ali su mi kao znamenitoj ličnosti, na ruke doneli po primerak New York Timesa, Guardian-a, El Pais-a...
2) Drago mi je cuti da obelzhavate i markirate...jednom dete uvek dete

Nisi dobro shvatio, ne obeležavam ja, niti markiram, nego od Turskog ministarstva kulture zaduženi poslenici. Prvo su me ljubazno zamolili da se pravim kao da ih nema. Šta da radim kad me poznaju gde god se pojavim
fedor18 fedor18 19:38 11.12.2010

Re: Dobro

fedor18
mikele9
1) Ne pratim ni stranu,ni bilo koju drugu shtampu...U glavi sklapam vesti i putopise,kako kad mi odgovara...

OK što ne pratiš bilo koju štampu, ne pratim ni ja ali su mi kao znamenitoj ličnosti, na ruke doneli po primerak New York Timesa, Guardian-a, El Pais-a...
2) Drago mi je cuti da obelzhavate i markirate...jednom dete uvek dete

Nisi dobro shvatio, ne obeležavam ja, niti markiram, nego od Turskog ministarstva kulture zaduženi poslenici. Prvo su me ljubazno zamolili da se
Pa naravno da ce vas prepoznati,
Pola stoleca u vijatnamci i farmericama,zavidan je to stazh,ne mogu a da vas ne prepoznaju

Pa naravno da ce vas prepoznati,
Pola stoleca u vijetnamci i farmericama,zavidan je to stazh,ne mogu a da vas ne prepoznaju
mikele9 mikele9 20:01 11.12.2010

Re: Dobro

Pa naravno da ce vas prepoznati,
Pola stoleca u vijetnamci i farmericama,zavidan je to stazh,ne mogu a da vas ne prepoznaju

Opet nesporazum! Nisu me prepoznali po odeći nego po mestu koje zauzimam u svetskom slikarrstvu
fedor18 fedor18 10:26 12.12.2010

Re: Dobro

mikele9
Pa naravno da ce vas prepoznati,
Pola stoleca u vijetnamci i farmericama,zavidan je to stazh,ne mogu a da vas ne prepoznaju

Opet nesporazum! Nisu me prepoznali po odeći nego po mestu koje zauzimam u svetskom slikarrstvu

Zar nije bolje biti anoniman ?
Bar bi to vi trebali znati...Koliko ste se samo autograma,udvaranja obozavateljki,rundi pića poštovalaca,lažnih osmeha i tapšanja po ramenima morali istrpeti zarad mesta u hijerahijskom lancu.
mikele9 mikele9 10:45 12.12.2010

Re: Dobro

Zar nije bolje biti anoniman ?
Bar bi to vi trebali znati...Koliko ste se samo autograma,udvaranja obozavateljki,rundi pića poštovalaca,lažnih osmeha i tapšanja po ramenima morali istrpeti zarad mesta u hijerahijskom lancu.

Naravno! Ja se trudim da što manje budem zapažen ali moja slava je globalna te me prepoznaju čak i raznim nedođijama. Priznajem nije lako nositi se s tim ali ja sam po prirodi civilizovan i korektan čovek, pa ono što se mora, podnosim sa svojstvenim mirom i dostojanstveno
fedor18 fedor18 10:50 12.12.2010

Re: Dobro

mikele9
Zar nije bolje biti anoniman ?
Bar bi to vi trebali znati...Koliko ste se samo autograma,udvaranja obozavateljki,rundi pića poštovalaca,lažnih osmeha i tapšanja po ramenima morali istrpeti zarad mesta u hijerahijskom lancu.

Naravno! Ja se trudim da što manje budem zapažen ali moja slava je globalna te me prepoznaju čak i raznim nedođijama. Priznajem nije lako nositi se s tim ali ja sam po prirodi civilizovan i korektan čovek, pa ono što se mora, podnosim sa svojstvenim mirom i dostojanstveno

Ja bih ruku u vatru stavio da ste veteran iz Vijetnamskog rata ili recimo Dragoljub Mihailovic...Mada polozaji kazhiprsta na gornjoj fotografiji sugerishe da se bavite nekim zanatom (ne mislim da ima veze s javnom kucom) ili da vozite motocikl...
mikele9 mikele9 18:42 12.12.2010

Re: Dobro

Ja bih ruku u vatru stavio da ste veteran iz Vijetnamskog rata ili recimo Dragoljub Mihailovic...Mada polozaji kazhiprsta na gornjoj fotografiji sugerishe da se bavite nekim zanatom (ne mislim da ima veze s javnom kucom) ili da vozite motocikl...

Ako nekim slučajem nisi Mucije Scevola, ne turaj ruku u vatru! DM sigurno nisam! Po zapaženom položaju kažiprsta, shvatam da se uz milijardu drugih poslova, baviš i govorom tela. Ako, ako...Pogodio si, zanatlija sam i to javni.
st.jepan st.jepan 06:56 11.12.2010

MOLBA

Već sam pisao o zadivljujućoj čistoći i vođenju računa o higijeni u Turskoj, svuda i na svakom mestu ali ne mogu a da ne nastavim!


Mikele, molim te, nemoj da mi razbijas predrasude, nije lepo.
Bez predrasuda, sve se raspada, nastaje haos.
Turci su prljavi! Punktum!

P.S. Bijedno ti zavidjam.
mikele9 mikele9 10:03 11.12.2010

Re: MOLBA

Mikele, molim te, nemoj da mi razbijas predrasude, nije lepo.
Bez predrasuda, sve se raspada, nastaje haos.
Turci su prljavi! Punktum!

Svestan sam ja da svet počiva na predrasudama i da ih se nije lako odreći ali ti si poslednji, moj druže, koji bi se držao njih Turci su pobegli glavom bez obzira od srpske prljavštine
P.S. Bijedno ti zavidjam.

I to ti ne verujem, čak ni kad se šališ, znam te dobro, nisi ti takav čovek
st.jepan st.jepan 19:20 11.12.2010

Re: MOLBA

Turci su pobegli glavom bez obzira od srpske prljavštine


O Turcima cu da promenim misljenje kad priznaju da su na Kosovu porazeni
mikele9 mikele9 10:48 12.12.2010

Re: MOLBA

O Turcima cu da promenim misljenje kad priznaju da su na Kosovu porazeni

Kako da priznaju pobogu, kad Srbi još od 1389 slave svoj poraz
stopalo stopalo 16:09 11.12.2010

dragi mikele, a putokaz???



sa objasnjenjem
mikele9 mikele9 16:26 11.12.2010

Re: dragi mikele, a putokaz???

sa objasnjenjem

Svaki moj korak, stopa, je bio budno praćen i obeležavan, tako da će tebi i neovarvarima biti veoma lako da se orjentišete

Hvala ti eto to je dokaz Fedoru da je istina ono što mu napisah
stopalo stopalo 16:40 11.12.2010

Re: dragi mikele, a putokaz???

meni su doduse nesto drugacije objasnjavali za koga i za sta je bio putokaz

ali su "male" (pojedinacne) istorije ponekad i lepse i zanimljivije

drago mi je ako sam od pomoci
mikele9 mikele9 17:33 11.12.2010

Re: dragi mikele, a putokaz???

meni su doduse nesto drugacije objasnjavali za koga i za sta je bio putokaz

Samo da Fedor ne čuje, psssst, to je bio putokaz za javnu kuću
fedor18 fedor18 19:28 11.12.2010

Re: dragi mikele, a putokaz???

mikele9
meni su doduse nesto drugacije objasnjavali za koga i za sta je bio putokaz

Samo da Fedor ne čuje, psssst, to je bio putokaz za javnu kuću


Javna kuca,javni poslovi,putokazi sudbine...Mene podseca na znak za toilet i to muski

mikele9 mikele9 10:51 12.12.2010

Re: dragi mikele, a putokaz???

Javna kuca,javni poslovi,putokazi sudbine...Mene podseca na znak za toilet i to muski
Svako asocira pa i ti. Kako bilo, ovo je zaista urezan znak koji upućuje na javnu kuću
mikele9 mikele9 15:16 12.12.2010

I ovo je istorija/tradicija



Bojan me danas odveo da vidim tradicionalnu/vekovnu borbu kamila na Mumdžularskom stadionu. To nije lokalni običaj, ne, na takmičenje-borbu, kamile bogato ukrašene mužjake, dovoze kamionima vlasnici iz svih krajeva Egeja i Mediterana. Kamile su već na sebe navukle zimsku odeću, pa tako rundave iako ogromne izgledaju kao puslice. I deluju pitomo sve dok ne izađu pred protivnika a onda ih nije lako razdvojiti. Ceo događaj je pratila ogromna masa posetilaca i navijača a bili su neizbežni i tapani i zurle. Izvanredan doživljaj, bilo bi mi žao da sam ga propustio.
Naravno da sam zajedno sa Bojanom pojeo svako u pola hleba na roštilju pečene kobasice od kamiljeg mesa. Ja volim sve da probam pa onda odlučujem šta mi prija a šta ne. Ovo mi je odista prijalo!
fedor18 fedor18 17:06 12.12.2010

Re: I ovo je istorija/tradicija

mikele9


Bojan me danas odveo da vidim tradicionalnu/vekovnu borbu kamila na Mumdžularskom stadionu. To nije lokalni običaj, ne, na takmičenje-borbu, kamile bogato ukrašene mužjake, dovoze kamionima vlasnici iz svih krajeva Egeja i Mediterana. Kamile su već na sebe navukle zimsku odeću, pa tako rundave iako ogromne izgledaju kao puslice. I deluju pitomo sve dok ne izađu pred protivnika a onda ih nije lako razdvojiti. Ceo događaj je pratila ogromna masa posetilaca i navijača a bili su neizbežni i tapani i zurle. Izvanredan doživljaj, bilo bi mi žao da sam ga propustio.
Naravno da sam zajedno sa Bojanom pojeo svako u pola hleba na roštilju pečene kobasice od kamiljeg mesa. Ja volim sve da probam pa onda odlučujem šta mi prija a šta ne. Ovo mi je odista prijalo!

Jeste se kladili ?
jel' kobasice prave od porazhenih kamila ?
mikele9 mikele9 17:29 12.12.2010

Re: I ovo je istorija/tradicija

Jeste se kladili ?

Iako je bio sunčan dan, duvao gadan severac, smrzli se, klađenje nam nije palo na pamet
jel' kobasice prave od porazhenih kamila ?

Ne ovo su kamile borci, pobedile ili izgubile imaju šansu da se poprave do marta
fedor18 fedor18 12:23 13.12.2010

Re: I ovo je istorija/tradicija

mikele9
Jeste se kladili ?

Iako je bio sunčan dan, duvao gadan severac, smrzli se, klađenje nam nije palo na pamet
jel' kobasice prave od porazhenih kamila ?

Ne ovo su kamile borci, pobedile ili izgubile imaju šansu da se poprave do marta

Trebali ste preuzeti,barem kao savetnik do marta neku outsider kamilu,a onda po recepturi Angela Dundee-a napraviti šampiona,pravog Razjarenog Bika,oups ovaj Razjarenu Kamilu...Možete i one cake iz Rocky-a,odvedete kamilu u hladnjaču pa nek se svađa s polutkama
P.S.kad je kraj borbe ?
Kad kamila poklekne,kad joj bude ...ne znam odgrizena njuška,uvo...,kad se prostre po patosu,kad uhvati lagani beg,kad joj ponestane vode u "grbama",kad sudija kaže stop ili gazda ubaci peškir ?
mikele9 mikele9 15:53 13.12.2010

Re: I ovo je istorija/tradicija

P.S.kad je kraj borbe ?
Kad kamila poklekne,kad joj bude ...ne znam odgrizena njuška,uvo...,kad se prostre po patosu,kad uhvati lagani beg,kad joj ponestane vode u "grbama",kad sudija kaže stop ili gazda ubaci peškir ?

Boorbe kamila uopšte nisu krvave ni gladijatorske. Pobeđuje ona kamila koja drugoj duđe drži vrat pritisnut uz zemlju ili oražena pobegne, i to sam video.
fedor18 fedor18 18:42 13.12.2010

Re: I ovo je istorija/tradicija

mikele9
P.S.kad je kraj borbe ?
Kad kamila poklekne,kad joj bude ...ne znam odgrizena njuška,uvo...,kad se prostre po patosu,kad uhvati lagani beg,kad joj ponestane vode u "grbama",kad sudija kaže stop ili gazda ubaci peškir ?

Boorbe kamila uopšte nisu krvave ni gladijatorske. Pobeđuje ona kamila koja drugoj duđe drži vrat pritisnut uz zemlju ili oražena pobegne, i to sam video.

Pretpostavio sam...Slicna su pravila kod konfrontacije i drugih krupnijih zvjeradi,a pod pokroviteljstvom dragih nam ljudi...
Mislio sam da ce vas privuci nick (Mikel)angelo Dundee

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana