Moja porodica me nije, za razliku od nekih drugih, opterećivala iskustvima teških godina. Tek tu i tamo sam ponešto saznavao o ratnim dogadjanjima, odnosima partizana i četnika, podelama, stradanjima, Ibeovcima, Golom otoku, Brionskom plenumu...Nekako se politika držala podalje od kuće, A I MI OD NJE, tek pamtim da je Deda psovao Broza, jer ga je terao svojevremeno u zadrugu, pa je kasnije i odrobijao, nesto malo? Nekako, ni sam ne znam kako, negde krajem 80-tih godina, u čavrljanju u kafani, sa društvom, rekoh: "Pa nećemo valjda mi biti prva generacija u Srbiji, koja neće omirisati barut, front, mobilizacije, bedu, nemaštinu, redove....?" Pogledali su me sa nevericom, pa nastaviše sa neko drugom temom i trećom turom, jer je to zvučalo sasvim nemoguće, tada!
Ne prodje mnogo vremena, uoči nove 1989.godine, boravio sam u Moskvi, gde sam se, izmedju ostaloga, sreo i sa tada čuvenom bioenergetičarkom Džunom. Išao sam kod nje, ne kao većina da tražim lek za sebe, već sam joj, kada smo se sreli, rekao za nju nešto sasvim neočekivano: "Znate ja sam skeptik, prema Vašim moćima, ali većina kod nas u Jugoslaviji nije, pa mi je palo na pamet, da pošaljete jednu mirovnu poruku narodima (i narodnostima, naravno) Jugoslavije. Slutim biće rata!!!" Ona me je pogledala, sa nevericom, a onda mi nakon par protokolarnih pitanja, reče, da dodjem sutra u isto vreme. Sutradan sam bio, naravno u tačno zakazano vreme, napisala mi je traženo pismo-poruku, koju su neki štampani mediji i objavili. Kasnije se dogadjalo, šta se dogadjalo, kliznuo sam neosetno u politiku, prvo kao nestranačka ličnost, a nešto kasnije sa oformljenom strankom ušao u DOS....U svakom slučaju primetio sam na više načina da sam postao predmet interesovanja "nadležnih službi". Dvojicu od njih sam i lično poznavao, kao komšije, studente....Jedan od njih se čak i ohrabri jednoga dana, pa mi pridje i reče, onako prijateljski i savetodavno: "Šta ćeš ti sa tim ološem...izdajnicima. Iz dobre si kuće i...." sve u tom stilu. Brzo sam razrešio dilemu koju je imao, neprijatnim odgovorom, zbog koga mi se jedno vreme nije javljao...Imao sam i niz neprijatnosti, ali sad to više nije tema. Elem, nakon 05.oktobra, ja postadoh poslanik, član predsedništva DOS-a, pa i predsedavajući na sastanku u Kragujevcu. Dodjoše premijer Djindjić i ostali članovi DOS-a, kad na hodniku sretoh BAŠ NJEGA! Otkud ti, rekoh, skoro zbunjen što ga vidim. "E pa sad te ne pratim, već te čuvam!!!".....Mimoišli smo se, on svojim a ja svojim poslom, ali sam te večeri dugo po glavi dumao od koga me on čuva i zašto baš ON, OPET!
Nekako prodje vreme, više nisam ni poslanik, raspao se i DOS, skoro da sam i zaboravio na njega, kad me pozva jedan prijatelj na svečano otvaranje......Uvek sam maksimalno izbegavao protokol svake vrste, pa i svečana otvaranja, ali prijatelj je prijatelj. Uparadih se, spakovah flašu viskija i još ponešto...kad tamo, na otvaranju naleteh ponovo na NJEGA! Ljubazno mi podje u susret, kao stari znanci...pita me za zdravlje...Ne odoleh da mu ne kažem: " Pa, ti ćeš čuvajući me, da zaradiš i penziju ..." rekoh mu i sam zbunjen tonom koji je bio skoro prijatan.Kao da smo stari znanci. Gromko se nasmeja i reče: " Evo, upravo sam ovog meseca primio prvu penziju, pa da te častim..." Potpuno zbunjen upitah ga: " Pa čekaj...ti si mladji od mene, a ja imam još da guslam???"
"Vidiš- reče, ispijajući čašu pelinkovca, znaš kad si ti ono ludovao, šetao ulicama, mitingašio, lupao u šerpe i lonce... ja sam morao za tobom. Ti si gubio vreme, a meni je to sad sve beneficiran radni staž u otežanim uslovima rada...Mnogo si bre putovao, menjao kola, telefone..hahahah...Ma ajd sad da popijemo ti i ja po jednu....nema veze sve ide u rok službe, važno je da smo živi. I da znaš uvek si mi bio simpatičan, ali si bre brate bio protiv Slobe...dakle ništa lično nisam imao protiv tebe" reče i ode do šanka po piće za nas... Ošinut ovim susretom, nekako pronadjoh domaćina svečanosti i uz par mrljavih rečenica izvinjenja što žurim, napustih svečani skup.Postalo mi je neizdrživo da budemo na istom mestu.
Sreo sam ga od tada još jednom, vraćao se sa pijace, noseći neke sadnice. Verovatno ima plac na kome uzgaja voće, kao i sav drugi pristojan svet.
A ja i dalje lupam u šerpe i lonce, samo sada na Blogu!