Neprestano priča dok pregleda:
- Ma šta kažeš, došao si da se prekontrolišeš jer si živeo burno i nezdravo, hoćeš da znaš kakva ti je jetra.
E moj sine, ako nisi znao, ženu i zdravlje nikad ne proveravaj - uvek ćeš da se razočaraš. Ali dobro sad, ajde da vidimo... dobro nije loše, nije loše. Sve ti je super osim što imaš neku cistu na slezini.
- Šta imam?!!?!
- Ma nije ti to ništa, verovatno je samo voda, daću ti uput za skener.
- Ali doktore...
- Bez brige sinko, živi normalno kao do sada, igraj fudbal slobodno samo pazi da te neko ne grune u levi deo leđa. Ako slučajno i dobiješ nekad neki udarac tvoji najbliži treba da kažu lekarima da te odmah pregledaju.
I da, nemoj da treniraš boks.
-???, kakav crni boks doktore?
Krene tako decembar, tmuran i depresivan, a u njemu počne svođenje godine na izdisaju.
Za mene je jedan od najvećih podviga ovog leta gospodnjeg bilo osvajanje Mont Everesta kragujevačkog lekara i profesora dr Dragana Čelikovića - Čeleta, gastroenterologa.
O alpinizmu nemam pojma.
Volim da se penjem samo na male visine iznad nivoa kreveta.
Ali prateći preko lokalnih medija
penjanje dr Čeleta i navijajući za njega iz čisto zemljačkih i iz razloga što ga poznajem , ukapirao sam da je to đavolski težek poduhvat koji zahteva godine priprema, odricanja i ljubavi koja se graniči sa fanatizmom. Saznao sam da je ''za penjanje Everesta'' pogodno samo dva - tri dana u godini, da je u igri samo nekoliko sati lepog vremena tog određenog dana i da je to
tad il' nikad. Prošle godine je dr Čeliković
morao da odustane zbog problema sa šerpasom i zbog vetra koji samo što ih nije oduvao sa litice.
Moj prvi utisak , kada sam ga upoznao, bio je da neprestano priča dok pregleda:
- Ma šta kažeš, došao si da se prekontrolišeš jer si živeo burno i nezdravo, hoćeš da znaš kakva ti je jetra.
E moj sine, ako nisi znao, ženu i zdravlje nikad ne proveravaj - uvek ćeš da se razočaraš. Ali dobro sad, ajde da vidimo... dobro nije loše, nije loše. Sve ti je super osim što imaš neku cistu na slezini.
- Šta imam?!!?!
- Ma nije ti to ništa, verovatno je samo voda, daću ti uput za skener.
- Ali doktore...
- Bez brige sinko, živi normalno kao do sada, igraj fudbal slobodno samo pazi da te neko ne grune u levi deo leđa. Ako slučajno i dobiješ nekad neki jak udarac tvoji najbliži treba da kažu lekarima da te odmah pregledaju.
I da, nemoj da treniraš boks.
-???, kakav crni boks doktore?
Kada sam ga video ni sanjao nisam da takav čovek ima snage za pentračenje po Himalajima i ostalim brdašcima ovog sveta koji se sporo kreće čeka kraj. Izgledao je kao neko za koga babe kažu da mu je dušicau nosu. Još uvek mi nije jasno koliko to treba snage da se smogne da bi se iznela onolika oprema i da bi se prebrodile sve prepreke do krova sveta koji je pod ledom, hladan i skoro bez kiseonika.Tek kada sam video slike i
FILM shvatio sam koliki je to uspeh.
No, svako od nas je lud na svoj način, reče svitac i sede na pikavac.
P.S. Nisam bio na kontroli ove godine pa mu na ovaj način čestitam planinarski poduhvat života.
PP.S. Obavezno pogledati linkove
PPP.S. E moj Pajiću!