Literatura| Satira| Život

Don Kihot, Hamlet, i još po nešto, čemu?

vladimir petrovic RSS / 02.12.2010. u 17:00

Nek uljeze i  ta luda k nama

Da nam kuću napuni smijeha (Njegoš)

 

Kažu za tog čoveka da je, prosto rečeno, bio inkarnacija španskog duha.

Naravno, govorim o Don Kihotu  (Don Quijote, por favor), junaku istoimene knjige, čiji je prvi deo obelodanjen daleke 1605. godine, a drugi desetak godina kasnije. 

Pesnički rečeno, plamen njegove velike duše zasvetleo je na zemlji, dakle, pre više od četiri veka, i bio je za neke zaljubljenike u čitanje, iz moje generacije, nepomućena svetlost koja je obasjavala njihovo odrastanje. Jer, u njoj su videli ono što umnogome odlikuje španski duh: idealizam, koji se graniči sa ludošću, kao i realizam u gledanju na život. S tim što i taj realizam često označava šašavu težnju ka - nemogućem.

Zabeleženo je da je Hajne (Heine), dok je u detinjstvu čitao Don Kihota, plakao dirnut njegovim stradanjem. Ja nisam plakao, mada mi je, takodje, bilo žao jadnog Viteza-lutalice (više sam tada voleo izraz Vitez-Tužnog-Lika), kada su ga, u ne retkim situacijama, prebijali na mrtvo, na izgled ni krivog ni dužnog. A sada, dok ovo pišem, primećujem da sam ja, u detinjstvu, umnogome gledao prilično bezazleno na njegova stradanja, na način kako deca doživljavaju surovosti u američkim crtanim filmovima, recimo u Tomu i Džeriju: mnogo surovosti u njima ima, svakako, ali sve je to osenčeno notom simpatičnosti i zabave, a pravi život se naslućuje iza toga. S tim u vezi, nisu mi smetale, niti izgledale neverovatnim, sve one Don Kihotove luckaste dogodovštine, kao famozna bitka sa vetrenjačama ili izazivanje cirkuskog lava na dvoboj, što me je sve do suza zasmejavalo, naročito ono sa - lavom. Podsvesno sam shvatao da su njegovi postupci pre nadrealistični nego suludi; bilo kako bilo, uvek sam se stavljao na njegovu stranu, protiv na izgled zdravih i normalnih ljudi koje je sretao, počev od krčmara, berberina, sveštenika, pa do vojvoda i vojvotkinja. Sve u svemu, to njegovo ludilo činilo mi se kao neka uzvišena šašavost, šašavost čistija od same stvarnosti, pa na neki način stvarnija i od njene svakodnevne grubosti. (On jeste šašav, ali ne i glup, govorio sam sebi, polazeći od toga da Francuzi imaju - tome me je još guvernanta učila - izraz "la folie raisonnable", za razložnu ludost).

Znam ja, svakako, da nije malo onih kojima je do Don Kihota stalo koliko i do lanjskog snega. Šta više, na stereotipno pitanje "koju knjigu niste mogli pročitati do kraja, jer vam nije išla", mnogi navode, kao iz topa, baš - Don Kihota, jer prema toj knjizi osećaju neobrazloživu averziju. Ponavljam: neobrazloživu averziju, jer oni smatraju da je Don Kihot ne samo jedna dosadna knjiga (to kažu za Rat i Mir, kao i za neke Prustove, Foknerove i druge knjige, koje su im dosadne ali ih poštuju) već „da im vredja inteligenciju", jer im je teško da čitaju o dogodovštinama jednog notornog ludaka.  Da li je baš tako? 

O Don Kihotu mnogo se zna. Lično, ja se ne bojim što ću ponoviti mnoge stvari koje su većini čitalaca ovog bloga manje-više poznate (kaže se da od ponavljanja dobroga glava ne boli, zar ne?), već se plašim da bih mogao nešto, makar i dobronamerno, pogrešno tumačiti, ili pak nedovoljno analitički sagledavati. A baš je to razlog više što sam se odlučio na ovo pisanje danas - da iznoseći ono što je meni poznato, uz proveravanje kroz očekivane komentare, još neke pojedinosti saznam u hodu, jer priča o Don Kihotu traje.

Obično se navodi da je u pitanju "klasično delo srednjovekovne književnosti, koje i danas stoji kao kamen-temeljac savremenog romana". Da li je stvarno kamen-temeljac modernog romana (zajedno sa Rableovim romanom Gargantua i Pantagruel, valjda) ja to ne znam tačno, ali da je u pitanju dobra knjiga, to itekako znam. Doduše, popularnost te knjige širom sveta varira, jer ona ima jednu vidno odbijajuću odliku - veoma je obimna (preko 900 stranica sa, kako su neki dokoni izračunali, 569 likova, od čega su 52 lika žene), a Englezi ne kažu džabe: „A big book is a big evil", tako da ima mnogo ljudi koji znaju o Don Kihotu, ali knjigu nisu čitali. Ni sa preskakanjem, he, he, he...  (Da ovde dodam ovo: Nekim modernim čitaocima, kojima je teško da smognu snage i strpljenja pa da ovu knjižurinu pročitaju u celosti,  u mnogim zemljama nude se tzv. „skraćena izdanja"  - Abridged Edition).

Kažu da je Don Kihot satira/parodija na tzv. pikarske romane ((libros de caballerias), koji su u to vreme bili u modi. Protagonista je usamljen, sredovečan čovek, koji je naprosto poludeo od preteranog - čitanja knjiga! A hoteći da pobegne od učmalosti i dosade svakidašnjice, on se, "osušenog mozga i izgubljene pameti" od prevelikog čitanja knjiga, kako to nemilosrdno kaže njegov autor, odao mahnitoj ideji da obnovi lutalačko viteštvo, koje se od vajkada smatralo plemenitom aktivnošću. Pritom se, pun mašte, predaje opštim idealima, velikoj ljubavi (od svakog viteza se očekuje da bude ludo zaljubljen, zar ne?) i osećanjima suodgovornosti za zbivanja ljudi koje sreće. U tom idealističkom zanosu on postaje žrtva halucinacija. Medjutim, ta predanost dobrom čini da smešan čovek postane - junak, a pošto usputno mnogo pati, on postaje i svojevrstan mučenik. A nije bio sam, jer, prateći tradiciju po kojoj su vitezovi imali pored sebe konjušare (štitonoše), kao novopečeni vitez on se odlučio za Sanču Pansu, prostodušnog seljaka iz okoline, obećavši mu bogatstvo i slavu "posle svake osvojene bitke". I tako on, suvonjav i visok, na kljusavom konju sa lepim imenom (Rosinanta), sa berberskim tanjirom na glavi koji on vidi kao dragoceni šlem, luta pokrajinom La Manča čineći neobična i ekscentrična dela da bi njima pokazao svoju plemenitost, ali i dokazao svoju ljubav prema Dulsineji od Tobosa, ženi koju nikada nije sreo, dok za njim kaska flegmatični, dobroćudni i debeljuškasti Pansa, na omanjoj mazgi, kako mu dolikuje. Medjutim, činjenica jeste nepobitna da u neprekidnom dvoboju sa stvarnošću, iz prilike u priliku, Don Kihot neprestano - gubi. Ipak, ti njegovi porazi uvek su propraćeni komičnim situacijama, tako da se u svesti čitaoca upečatljivije zadržavaju, a da pritom, umesto žaljenja i sete, uglavnom izazivaju neizmernu simpatiju, pa čak i osećanje nežnosti prema njemu, čoveku koje je plemenit na jedan lud način. Jer za idealistu Don Kihota, Viteza-Tužnog-Lika, kao da  važi onoOn misli pametno a radi glupo".

Don Kihot i Sančo Pansa, na izgled smešno udruženi i rukovodjeni različitim ciljevima, mahom neostvarljivim ali ne i nezanimljivim, suprotstavljaju se svetu oko njih samih sa neverovatnom upornošću i verom da čine nešto dobro. Sančo Pansa, kao čovek iz naroda, ima skromnije i prizemnije zahteve od života, ali umnogome pomaže svom gospodaru u njegovim plemenitim, ma koliko smešnim, naumima. Ako je Don Kihot, sredovečni neženja, izgubio glavu čitajući avanturističke romane, nije mnogo jasno, na prvi pogled, šta je nagnalo Sanču Pansu, koji nije čitao knjige, da napusti ženu, decu i kuću i da se pridruži pomahnitalom, samozvanom vitezu, s kojim će često gladovati i još dobijati i batine? (Neki smatraju da su Dobri vojnik Švejk i Sančo Pansa telom i duhom bliski, ali da je Švejk ipak bio vispreniji od njega). Sančo Pansa je, mada deluje trezveno i realistično, u stvari naivan i lakoveran čovek, odnosno „mudar na glup način"; iako on odlično razume Don Kihotove zablude i ludosti, ipak uporno ga prati, ostajući s njim do njegovog kraja. Tako je nastalo jedno od najlepših prijateljstava koja se mogu naći u književnoj povesti. (Uzgred, neki ukazuju da su, na osnovu druženja ove dvojice, kasnije pravljeni neki humoristički likovi, poput Stanlija i Olija, Basila i Manuela u britanskoj seriji "Fawlty Towers" i drugih).

Do uverenja da sam ja razumevao Don Kihota u mojim mladićkim godinama ubedjivala me je i ova njegova oštroumna opaska upućena konjušaru Pansi: "Tako mu nekako dodje: što se tebi čini berberski tanjir, meni se ukazuje kao šlem Mambrinov, a drugom bi se možda i drukčije ukazalo". Sve u životu je, dakle, stvar shvatanja.  

Don Kihot je izvanredna knjiga, baš kao što je i ova Pikasova grafika (Eh, ti Španci!). Neki pisci, kao Milan Kundera, Salman Ruždi, Nadin Gordimer, Džon Irving, Džon le Kare, Norman Mailer i drugi,  smatraju da to nije samo el mejor libro escrito en la lengua española/castellana, već knjiga nad knjigama, najbolje prozno delo na svetu svih vremena (Don Quixote is named the world's best work of fiction by writers),  O  Servantesovom junaku pisali su mnogi pisci i filozofi sa dužnim poštovanjem, likovni umetnici stvarali su njegove likove, a na tu temu napravljeno je i više filmova, mjuzikala, baleta, opera i pozorišnih predstava.

O autoru Don Kihota dosta se zna, mada i on, baš kao i Šekspir, u priličnoj meri ostaje misteriozan. Bilo kako bilo, Migel Servantes Savedra (Miguel de Cervantes y Saavedra, 1547-1616), jeste najveći španski pisac, a Don Kihot je njegovo najgrandioznije delo. Smatra se da je posebno uticao i na razvoj svog maternjeg jezika, te se danas za španski (kasteljanski) koristi i izraz - Servantesov jezik (la lengua de Cervantes). On se smatra nacionalnom veličinom Španije, ali, kao Dante, Šekspir, Gete, Balzak i Tolstoj, po svom sveukupnom značaju, prelazi granice nacije i vremena.

Stiče se utisak da Servantes nije imao previše milosti prema svom junaku, već ga je svesno ismejavao. A kao što to često u povesti književnosti biva, postoje mnoge analogije izmedju života autora knjige i njegovog junaka. (Tomas Man je pisao da je Servantes, podsmejavajući se Don Kihotu, u stvari ismejavao i kažnjavao samoga sebe). Uostalom, i sam Servantes, za koga se zna da je teško živeo (nije imao sreću geteovske životne lagodnosti), likom i stasom je podsećao na svog Don Kihota, a taj roman smišljao je dok je sedeo u zatvoru, što se njemu često dogadjalo. Treba još dodati da je on genijalnog Don Kihota objavio prilično kasno, kada se približavao šezdesetoj godini života.

Medju mnogim španskim analitičarima Don Kihota najviše pažnje svakako privlači pisac/filozof Migel de Unamuno. U  knjizi „Život Don Kihota i Sanče" (Vida de Don Quijote y Sancho), on smatra da Don Kihot umnogome ima osobine - Hrista („Gospod naš Don Kihot, španski Hristos"/La figura de Nuestro Señor Don Quijote, el Cristo español), kao sublimacije puste čovekove želje da pobedi svoju sudbinu. Tako Unamuno ukazuje da, sa namerom da stvori nove duhovne vrednosti u materijalističkom svetu u kome je živeo, Don Kihot rešava svoju egzistencijalnu zagonetku time što ponosno izjavljuje: „Ja znam kakav čovek želim da budem" (¡Yo sé quién quiero ser!, što Englezi negde prevode kao "I know who I am, and who I may be, if I choose"). U pitanju je važna stvar, ukoliko je čovek ozbiljno shvati, te može umnogome objasniti jedan život, bilo čiji život. (Takodje, Unamuno analitički izvlači paralelu i izmedju Don Kihota i osnivača jezuitskog reda Ignacija Lojole, koji u istoriji španskog naroda ima značajnu ulogu). S druge strane, Unamuno je dosta kritičan prema autoru knjige, smatrajući da se Servantes pomalo neumesno rugao svom junaku, ismejavajući ga namerno na razne načine. Kao da nije shvatao da će ostaviti za sobom delo koje će prevazići njega samoga. S tim u vezi, sa dozom profesorske ekstravagancije (Unamuno je dugo bio predavač na starom univerzitetu u Salamanki), on kaže „da je Don Kihot stvorio Servantesa, a ne Servantes Don Kihota".

Laza Kostić (1841-1910), jedna od meni dragih ličnosti iz srpske književne povesti, a koji je u svoje vreme važio i za veoma obrazovanog čoveka (uzgredno, medju prvima je prevodio Šekspira na srpski), napisao je pesmu "Don Kihotu",  od pet strofa, s tim što se svaka strofa završava sa ovim refrenom:  „... Tad se navek tebe setim, budaline Savedrine". (Ovde Laza koristi drugo Servantesovo prezime - Savedra).

Da li je Don Kihot bio budala? Naravno, odgovor bi mogao biti: da i ne. A opet, pada mi na pamet da bi Englezi, s pravom, na ovo pitanje odgovorili ovako: It makes little sense to answer either "yes" or "no", so the question must be wrong". Prema tome, priznajem da je pitanje - pogrešno, naročito ako se ima u vidu da je Don Kihot, pre svega, jedno veliko umetničko delo.

Po mom saznanju, Turgenjev je bio medju prvim piscima koji su se na navedeno dubiozno pitanje (da li je Don Kihot bio budala ili ne) konkretno osvrnuli. Analizirajući Don Kihota, on ga je uporedjivao sa Hamletom, uglavnom na štetu - Hamleta. Tako, ističući "velelepnu jasnost pričanja, baš kao suncem obasjanog" Don Kihota, Turgenjev konstatuje "da se pod rečju Don Kihot često podrazumeva prosto jedna budalčina - reč donkihotstvo je kod nas ravnosnažna sa rečju: besmislica - dok bi, medjutim, pod donkihotstvom trebalo da se podrazumeva visoko načelo samopožrtvovanja, koje je u ovom delu samo sa komične strane shvaćeno". A dokazujući da Don Kihot nije bio budala, Turgenjev je ukazivao na činjenicu da on "izražava veru, veru u nešto večno, nepomerno, u istinu koja se nalazi van odelitog čoveka, koju on ne postizava lako, koja traži da joj se služi i žrtvuje; u njemu nema ni trunke sebičnosti, on se ne stara za sebe, on je sav samopožrtvovanje... Don Kihot je entuzijasta, služitelj ideji, i stoga je njenim suncem obasjan".

Kada sam već pomenuo Turgenjeva, da kažem i da su se Don Kihotom bavili, na ovaj ili onaj način, i Puškin, Dostojevski (Don Kihota je nazvao "poštenim vitezom", ali je knjigu smatrao "najtužnijom na svetu"), Gogolj, Leskov, Bulgakov i dr.

Zanimljivo je da pomenuti profesor Unamuno tvrdi da su Don Kihota najbolje razumele Engleska i Rusija. (Unamuno afirmó que los países que mejor habían comprendido Don Quijote fueron Inglaterra y Rusia).

Neizbežno moram sada pomenuti Vladimira Nabokova. On, koji je ostao upamćen po finim  i veoma analitičnim univerzitetskim predavanjima o delima Gogolja, Džojsa, Flobera, Prusta i drugih, bavio se i - Servantesom, naravno. Medjutim, uvek je isticao da je to činio, kako bi to Hrvati rekli - nevoljko. Naime, on prilazi Don Kihotu drugačije od većine analitičara, odbacujući uobičajene interpretacije Don Kihota, kao satire/parodije, ukazujući pritom uporno na "razornu zamisao romana", uz korišćenje, s užitkom, izraza "rude" i "cruel". Naime, on za tu knjigu kaže da predstavlja "udžbenik svireposti kroz koje suvonjavi vitez prolazi". Ukazivao je da u njoj "ima sirove i glupe zabave koja dolazi od djavola, umesto pravog humora koji dolazi od andjela" (The whole thing is very medieval, coarse, and stupid fun, as all fun that comes from the devil; authentic humor comes from the angels). S tim u vezi, zabeleženo je da je uobičajavao da započne svoja predavanja studentima tako što je, sa poznatom profesorskom teatralnošću, cepao u sitne listiće knjigu THE INGENIOUS KNIGHT, DON QUIXOTE DE LA MANCHA, tvrdeći "da je to jedna od najmučnijih i najdivljačkijih knjiga koje su ikada napisane" (one of the most bitter and barbarous books ever penned),  te da se može dopasti samo „primitivnim čitaocima". Mnogi se nisu slagali sa strogim Nabokovljevim stavovima i obrazloženjima, niti prihvatali njegovu tvrdnju da je on lično, generalno govoreći, bio osetljiv na ljudsko stradanje, odnosno da mu je teško shvatiti tolike doze surovosti i ludila (sic), u jednoj knjizi, ali su ga studenti rado slušali. Na kraju krajeva, on je, ipak, zaključivao „da je Don Kihot samo jedna bajka na način kako su bajke, same po sebi, i izvrsne knjige Gospodja Bovari, Mrtve duše, Ana Karenjina; a da nema bajki svet ne bi bio - realan". I na taj način, rekao bih, Nabokov je pokazivao svoju naklonost prema veličini Servantesovog dela.

Don Kihot, posle Biblije, važi za najprevodjeniju knjigu na svetu. Prvi prevod na strani jezik bio je na engleski. Sledili su prevodi na francuski i italijanski, zatim na nemački i druge jezike. Na srpski tu knjigu je, pod nazivom "Veleumni plemić Don Kihot od Manče" preveo Djordje Popović, tek krajem 19. veka, tačnije 1895. godine. Kasnije su se pojavila još dva prevoda. Najpre "Oštroumni plemić Don Kihot od Manče", od Branimira Živojinovića i Duška Vrtunskog (1988), a zatim „Maštoglavi vitez Don Kihote od Manče", od Aleksandre Mančić (2005).

Kažu da je Fokner (Faulkner) uobičajavao da, jednom godišnje, prelistava dve knjige: Don Kihota i Bibliju. Ako ostavimo po strani teoretsku mogućnost da se može poludeti od preteranog čitanja, što se dogodilo jadnom, dobrom Don Kihotu, predložio bih da se vi, dragi čitaoci ovog veselog bloga u veselom četvrtku, ako nemate vremena i volje da ponovno čitate, ponesite foknerovski, te da zavirite bar jednom godišnje u Don Kihota. Vredeće to truda. Jer bitka Don Kihotova nije bila uzaludna, o čemu govore i ove njegove reči: "Mogu reći da sam, otkako sam lutajući vitez, postao hrabar, ljubazan, trpeljiv, lepo vaspitan... da strpljivo podnosim patnju, tamnicu, opčaranosti..."! Uostalom, Don Kihot ostaje knjiga koja se čita i čitaće se, tako da su u pravu oni koji kažu da ne zastareva na način kako već manje-više zastarevaju Guliver, Gilgameš, Ahil, pa i Kraljević Marko, pošto je, izgleda, prošlo vreme „div-junaka". Ma koliko Don Kihot bio smešan sa svojim iluzijama i „sanjanjima nemogućeg sna" (F. Sinatra je imao jednu pesmu: To dream the impossible dream), baš ga te njegove iluzije, sa snovima o nemogućem, čine velikim, jer pokazuju ljudsku potrebu da se nešto obožava, da se nečemu istinski stremi, da se nešto namerava preduzimati  i raditi. Da, da, Don Kihot jeste jedna veoma čovečna knjiga, čak svojevrsna „Biblija humanosti".

Na kraju, da kažem i da je zabeleženo je da je pisac Žan Kasu (Cassou), koji je bio i jedan od prevodilaca Servantesove knjige na francuski, rekao: "Treba voleti Servantesa, treba voleti ‘Don Kihota' i ‘Sanču Pansu', treba pratiti svu trojicu kroz njihove prevrate u životu. Sva trojica su bili, i večito ostaju, najbolja i najčovečnija ljudska stvorenja".  Slažem se - treba ih voleti i uživati u servantesijadi. Jer, servantesijada je, narodski rečeno, proces koji traje i trajaće sve dok je Španaca i Španije. I nas.

P. S.   

Servantes i Šekspir bili su savremenici; umrli su iste, 1616. godine. Kažu da je Šekspir znao za Don Kihota, a da Servantes nije znao za Hamleta.

Atačmenti



Komentari (86)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fixxerus fixxerus 17:48 02.12.2010

kixotom na sranje:.





učila majka stojanka
maaaalenog donvita kixoxoxota
kako se varaju koooke
i kako se osloboditi ljubomornog kokota

vidi baky, mamino zlatto
prvvo i malltene jedino:
nemoj nikako slušati onog svog oca
staaarog kojota
njegove fore su vratolomne
e a našta je meni i mojima uradio?
uuuu:
ja ti tad bila onoštosekaže
baš ribaipol
puštala kosu
pa je o peetku podizalla
xxx ladila vrat i tefore
po okolini pravila držnedaj
i tooo
taaman se zabavljala sa jednim diiiivnim glumcem
skoro čovekom
zvali smo ga: ko se boji virdžinije vulf

i:
tad smo se u pozorištu na krstu proootezali
igrajući u: mački na usijanom limenom krovu
ii baš smo imali jednu nežnu scenu:
zakivanja
namestila se ja ovako
i malo iskrenula glavu viš ovako i kao zažmurilla
aa ko se boji virdžinije vulf
kao:
prikrada mi se postrance
sa gumenim čekicem i lažnim exerima
kao saćeonmene i toomisim: razumeš me
šta ti pričam
kad jebote:
tvoj otac u zakivanju imo neku epizodnu ulogu
kao ulazi u sred krsta
nosi poslužavnik sa plastičnim voćem
i izgovara
madamigospodine:
vreme je za popodnevno zakivanje
i to je bilo sve
ividi pazisad:
prvo je kasnio uvek na zakivanja
drugo večito je periku nakrivo nasađivao
i poštopoto xteo da u triko uvuče nešto od kuće
treće: što je tajjj mrzeo plastičččno vooćeeee
stalno je donosio prave kajsije iz svog dvoriššta
rađale mu majci preko cele godine
jebale me iste
i obrati pažnju sad:
taaaman mi se ko se bojiblabla priblližavao
u pozi plastičnog isusa
aja znaš već ono žmirim i nakrivila kičmu
kad uleti ti ovaj tvoj tatatčina
baci onog virdžiniju u pm
uvati me oko krsta
priiiivuče do poslednjeg daxa
i prozbori
negledajućiukameru
mmmmmmadam:
već duže vreme otkidam na vas
pa nešto tiše da samo ja čujem:
kako bi bilo da te zveknem ovde pred svima
al tako da ti kao glumiš da tij ušo
kao nije ti ušo
a ustvari ti ušo
al ti glumiš da jeste a u stvari nemaš šta da glumiš kad zaista jeste
ti ušo

!paaaa jaaaa!oovaaaajj tralalaaaa
i tu veććć osetim da mij ušo
pogledam levo desno
režiser se popalio
publika u delirijumu
metkovi pravi
nitkovi pizde
sa(n)tana na gitari
a ja njegova evo u 250toj jubilarnoj
njemu se redovno diže
i već oooodavno svi znaju
da je to sve praaaavo

osim glupe publike
naravno

koja se uvek smeje na pogrešnim mestima



(p.s.):
maaaamaaa
i šta si tela ustvari da mi ?kažešš

ee
neeeeka sine
neeeka vetrenjača
uvek će se naći neka
koja će voleti to tvoje ludilo
ljuboten ljuboten 18:01 02.12.2010

Pisac je upravo obrađivao dušu Isusovu.

"U knjizi „Život Don Kihota i Sanče" (Vida de Don Quijote y Sancho), on smatra da Don Kihot umnogome ima osobine - Hrista („Gospod naš Don Kihot, španski Hristos"/La figura de Nuestro Señor Don Quijote, el Cristo español), kao sublimacije puste čovekove želje da pobedi svoju sudbinu."

Isusovo žrtvovanje i požrtvovanost Don Kihota su sublimacija želje za pobedu dobrog nad zlom u čoveku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:52 02.12.2010

Re: Pisac je upravo obrađivao dušu Isusovu.

ljuboten
... požrtvovanost Don Kihota



Španija je izdala novčić od dva evra - sa likom Don Kihota.
ljuboten ljuboten 23:45 02.12.2010

Re: Pisac je upravo obrađivao dušu Isusovu.

"Neizbežno moram sada pomenuti Vladimira Nabokova... Ukazivao je da u njoj "ima sirove i glupe zabave koja dolazi od djavola, umesto pravog humora koji dolazi od andjela" (The whole thing is very medieval, coarse, and stupid fun, as all fun that comes from the devil; authentic humor comes from the angels). S tim u vezi, zabeleženo je da je uobičajavao da započne svoja predavanja studentima tako što je, sa poznatom profesorskom teatralnošću, cepao u sitne listiće knjigu THE INGENIOUS KNIGHT, DON QUIXOTE DE LA MANCHA, tvrdeći "da je to jedna od najmučnijih i najdivljačkijih knjiga koje su ikada napisane" (one of the most bitter and barbarous books ever penned), te da se može dopasti samo „primitivnim čitaocima"."

Sasvim razumljivo kada se zna da su u pitanju u svemu dve različite ličnosti. Vladimir je bio ne samo aristokratskog porekla već je svojom lepotom zaluđivao žene gde god da se pojavi. Za razliku od Servantesa koji je u životu patio, Vladimir je govorio nekoliko jezika, snalazio se na najbolji mogući način u svim sredinama gde god je živeo, kada je već morao da napusti Rusiju. Za nejga je život bio pravo uživanje, pa nikako takvom karakteru ne može se dopasti potpuno uzaludne Don Kihotove, Servantesove borbe sa izmišljenim protivnicima, ta i vetrenjačama. Valdimira su privaliče ženske suknje koje su se lelujale na vetru, a njegove Dulčinee nisu bile fasciancija već stvarne i mnoge.
docsumann docsumann 18:05 02.12.2010

Hamlet sa sirom

vladimir petrovic vladimir petrovic 18:59 02.12.2010

Hamlet bez sira

docsumann,

Rekao bih da si malo preuranio. O Hamletu ću govoriti u nastavku, sledećeg (veselog) četvrtka.


docsumann docsumann 19:12 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

Rekao bih da si malo preuranio. O Hamletu ću govoriti u nastavku, sledećeg (veselog) četvrtka


vidjeh kad sam krenuo da čitam
vishnja92 vishnja92 19:44 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

Stopard

nsarski nsarski 22:53 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

vladimir petrovic
docsumann,

Rekao bih da si malo preuranio. O Hamletu ću govoriti u nastavku, sledećeg (veselog) četvrtka.



Horatio, opet briljiras! Kad je vec o siru rec, iz Don Kihotove postojbine, La Mancha, dolazi nam i sir Manchego



On je za Spaniju isto sto i Parmigiano za Italiju i Parma regiju. Manchego se pravi od kozjeg mleka, parmigiano (parmezan) od kravljeg.
Preporucujem manchego, serviran kao na slici gore, uz casu dobrog crnog vina i citanje Don Kihota.

Uzgred, ja sam bio, kao mali, veoma tuzan kad je Sanco sa svojim magarcem upao u onaj bunar odakle je bespomocno pozivao, a njegov magarac tuzno njakao. To me je pogodilo vise nego bilo kakva stradanja Don Kihota. Mislio sam da je nepravedno da jedna dobra dusa kao sto je Sanco strada zbog budalastih ideja svog gospodara. Prvi put sam citao Don Kihota u skracenoj verziji koju je, ako me secanje ne vara, priredio Albin Vilhar. (Tada sam imao, npr., 11 godina).
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:08 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

Nsarski
... Horatio, opet briljiras! Kad je vec o siru rec, iz Din Kihotove postojbine, La Manca, dolazi nam i sir Manchego

Hvala, hvala.
On je za Spaniju isto sto i Parmigiano za Italiju i Parma regiju. Manchego se pravi od kozjeg mleka, parmigiano (parmezan) od kravljeg.
Preporucujem manchego, serviran kao na slici gore, uz casu dobrog crnog vina i citanje Din Kihota.

Volim sireve. Odlična informacija o ovom Manchego kozjaku, lepo izgleda, a siguran sam i da lepo miriše.

Prvi put sam citao Don Kihota u skracenoj verziji koju je, ako me secanje ne vara, priredio Albin Vilhar

Nisam znao da je i kod nas bilo skraćenih verzija Don Kihota. Albin Vilhar koga pominješ bavio se, čini mi se, skupljanjem latinskih sentenci, zar ne? Ako nisam nešto pobrkao.

Evo jedne zanimljive ilustracije Bernara Bifea (Bernard Buffet):




nsarski nsarski 23:18 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

Nisam znao da je i kod nas bilo skraćenih verzija Don Kihota. Albin Vilhar koga pominješ bavio se, čini mi se, skupljanjem latinskih sentenci, zar ne? Ako nisam nešto pobrkao.

Ja sam sigurno jednu imao u kuci, ali sada vise ne mogu da je nadjem medju ostalim knjigama. Priredio je neko ko se bavio latinskim, i to znam svakako. Vilhar je, mislim, pisao udzbenih latinskog za medicinare - otuda ta asocijacija u koju nisam siguran.

A sto se manchega tice, zanimljivo je da nemaju svi delovi kotura miris istog intenziteta. (Kotur nije izotropan, kako bi rekli fizicari). I, naravno, ima "jak" miris sira, very pleasing I might add.
mirelarado mirelarado 23:25 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira

nsarski
Nisam znao da je i kod nas bilo skraćenih verzija Don Kihota. Albin Vilhar koga pominješ bavio se, čini mi se, skupljanjem latinskih sentenci, zar ne? Ako nisam nešto pobrkao.

Ja sam sigurno jednu imao u kuci, ali sada vise ne mogu da je nadjem medju ostalim knjigama. Priredio je neko ko se bavio latinskim, i to znam svakako. Vilhar je, mislim, pisao udzbenih latinskog za medicinare - otuda ta asocijacija u koju nisam siguran.


Албин Вилхар
nsarski nsarski 23:34 02.12.2010

Re: Hamlet bez sira


Албин Вилхар


Thx, mirela!

Priredio je i preveo

u izdanju „Dečja radost“ 1952. i „Dereta“ 2002/2003.

* Danijel Defo: Robinzon Kruso
* Istočnjačke priče (Izbor)
* Andersen (Bajke izbor)
* Prema Servantesu: Don Kihot
* Grimove bajke (izbor)
* Džonatan Svift: Guliverova putovanja


Da, taj njegov prevod sam ja imao. Mala knjiga - oko 100 stranica, sa ilustracijama.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:47 02.12.2010

Izgubljeno/dobijeno u prevodu

Mirela, hvala na linku za Albina Vilhara. Nisam stigao da ranije pogledam, ali vidim sada da je bio prevodilac sa više jezika. To me uvek obraduje.

A propos prevodjenja, moram da kažem da sam ovo primetio, oko Don Kihota:

U tekstu sam već pomenuo da je Don Kihot, posle Biblije, najprevodjenija knjiga na svetu. Prvi prevod uradjen je na - engleski, samo dve godine posle objavljivanja knjige, dakle 1613. godine. Sledili su prevodi na francuski, talijanski i nemački, kao i na druge jezike. (Primera radi, knjiga je do sada imala preko dvadeset engleskih prevoda).

1. Prevodioci danas obično lupaju glavu kako da pronadju pravi način prevodjenja Don Kihota, klasičnog dela koje je po sensibilitetu i vremenu daleko od nas (rani XVII vek). Taj problem neki rešavaju tako što knjizi prilaze kao bilo kom modernom romanu, prevodeći je uz puno korišćenje savremenog jezika. Tako je Njujork Tajms, govoreći o poslednjem engleskom prevodu prevoditeljice Edite Grosman, istakao da se ima utisak da se čita neki roman Filipa Rota (to je, kao što se zna, onaj američki večni aspirant na Nobelovu nagradu). Nekima to odgovara, ali ima i onih koji jesu za to da prevod klasičnog dela (ipak) zadrži odredjenu arhaičnost, odnosno da zvuči pomalo starinski. (I don't mind if an old book reads a bit like an old book: slightly dated English gives a book a certain flavor). S tim u vezi, neki su se požalili da im smeta što Grosmanova, recimo, stalno stavlja u usta Sanči upitnu rečicu “Wassup” (I was annoyed at her constantly having Sancho say Wassup).

Ovo sam naveo zato što meni ne smeta pomalo arhaičan prevod Djordja Popovića iz daleke 1895. godine, premda bih verovatno podržao i elegantnije prevode.

2. Budući da sam od onih koji pridaju značaja prvoj rečenici u nekom romanu, ukazujem na prvu rečenicu u Don Kihotu. U originalu, ona izgleda ovako:

En un lugar de la Mancha, de cuyo nombre no quiero acordarme, no ha mucho tiempo que vivía un hidalgo de los de lanza en astillero, adarga antigua, rocín flaco y galgo corredor.

Primetno je da se prevodioci sa španskog na strane jezike prilično lome oko ovog, na prvi pogled veoma jednostavnog, “de cuyo nombre no quiero acordarme”, te to rešavaju kako znaju i umeju. Evo nekoliko primera:

Engleski: "In some village in La Mancha, whose name I do not care to recall, there dwelt not so long ago a gentleman of the type wont to keep an unused lance, an old shield, a greyhound for racing, and a skinny old horse." (U drugim prevodima to je: “At a certain village of La Mancha, which I shall not name, there lived not long ago”… ili “At a village of La Mancha, whose name I do not wish to remember, there lived a little while ago…”).

Francuski: Dans une bourgade de la Manche, dont je ne veux pas me rappeler le nom, vivait, il n’y a pas longtemps, un hidalgo, de ceux qui ont lance au râtelier, rondache antique, bidet maigre et lévrier de chasse.

Italijanski: Viveva, non ha molto, in una terra della Mancia, che non voglio ricordare come si chiami, un idalgo di quelli che tengono lance nella rastrelliera, targhe antiche, magro ronzino e cane da caccia.

Nemački: An einem Orte der Mancha, an dessen Namen ich mich nicht erinnern will, lebte vor nicht langer Zeit ein Junker, einer von jenen, die einen Speer im Lanzengestell, eine alte Tartsche, einen hagern Gaul und einen Windhund zum Jagen haben.

A Djordje Popović je to ovako preveo na srpski: U jednom selu u Manči, čijeg imena ne marim da se opominjem, nije mnogo vremena kako življaše jedan plemić od onih koji imaju koplje u prednjem tremu, iskrzan štit, mršava paripa i ogra za lov.

Uostalom, u pravu su oni koji kažu da su prevodi samo nužno (odnosno neizbežno) zlo kada ne možete čitati originale (All of the translations are guesses; but, in the modern world, translation is a necessary, unavoidable task, and, when in the dark, most people are fine with a guess).

P. S. Mmoge naučnike kopkalo je ovo de cuyo nombre no quiero acordarme, te su želeli da saznaju istinsko ime mesta u kome se Don Kihot rodio; tako su vršena istraživanja 2004. godine, kada se zaključilo da se taj Don Kihotov gradić danas zove Villanueva de los Infantes, i nalazi se na 144 milje južno od Madrida.

(Nota bene: pretpostavljam da se ovaj kozji sir, Manchego, koji je gore pomenu Nsarski, proizvodi u tom gradiću Villanueva de los Infantes, što ću imati u vidu kada ga jednog dana posetim, he, he, he... ).
mirelarado mirelarado 00:22 03.12.2010

Re: Izgubljeno/dobijeno u prevodu

vladimir petrovic
(Nota bene: pretpostavljam da se ovaj kozji sir, Manchego, koji je gore pomenu Nsarski, proizvodi u tom gradiću Villanueva de los Infantes, što ću imati u vidu kada ga jednog dana posetim, he, he, he... ).


И ја имам у плану нека литерарна ходочашћа, од Истанбула до Провена и неких делова Париза, недавно сам укључила и Праг. :)

Тачна су ти ова запажања о преводима. Далеко су од савршенства, али, без њих бисмо се у овој Кули Вавилонској још мање разумели.
nsarski nsarski 00:29 03.12.2010

Re: Izgubljeno/dobijeno u prevodu

И ја имам у плану нека литерарна ходочашћа, од Истанбула до Провена и неких делова Париза, недавно сам укључила и Праг. :)

Ako ti situacija dozvoli, probaj i ovo:



Gastronomski omaz jelima iz poznatih knjizevnih dela. (Neke recepte je tesko probati danas - fazani, divokoze, itd...)
mirelarado mirelarado 00:45 03.12.2010

Re: Izgubljeno/dobijeno u prevodu

nsarski
Gastronomski omaz jelima iz poznatih knjizevnih dela. (Neke recepte je tesko probati danas - fazani, divokoze, itd...)


Хвала, НШарски, узвратно препоручујем забавну књигу о италијанским гастрономским навикама, која обилује књижевним цитатима:


(клик на слик)
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:49 03.12.2010

Re: Izgubljeno/dobijeno u prevodu

Gastronomski omaz jelima iz poznatih knjizevnih dela. (Neke recepte je tesko probati danas - fazani, divokoze, itd...)

узвратно препоручујем забавну књигу о италијанским гастрономским навикама, која обилује књижевним цитатима:

И ја имам у плану нека литерарна ходочашћа, од Истанбула до Провена и неких делова Париза, недавно сам укључила и Праг. :)


Preporučio bih da u planove literarnih hodočašća uključite i moj Maroko.

Evo piletine sa limunom i maslinama, na marokanski način (Chicken Tagine with Lemon and Olives)


i, naravno, nezaobilazni (malo presladjen) čaj od mente, čije lišće je "upravo ubrano na obroncima planine Atlasa", jer je uvek sveže i veoma mirišljavo:

Honesty Honesty 19:08 02.12.2010

renesansa

Obično se navodi da je u pitanju "klasično delo srednjovekovne književnosti, koje i danas stoji kao kamen-temeljac savremenog romana".


Servantes nije bio srednjovekovni, nego renesansni pisac (isto kao i Sekspir). Godina njihove smrti se najcesce uzima kao kraj ovog perioda. U vezi toga postoji i tumacenje da je Don Kihot parodija na viteske romane, koji su pored verske literature, bili omiljeno stivo u srednjem veku.

Inace, lepo ste ovo napisali.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:27 02.12.2010

Re: renesansa

Honesty
... Servantes nije bio srednjovekovni, nego renesansni pisac (isto kao i Sekspir).

Yeah.

Pošteno, Honesty!
Bio je renesansni pisac, u vreme Španskog Zlatnog veka.

Uzgred, mnogi su pravili baletske predstave na temu Don Kihota.
Evo jedne sa M. Barišnikovim, kome je partnerka Sintija Harvej.


aleksanadar aleksanadar 20:34 02.12.2010

Re: renesansa

baletske predstave



Балет Дон Кихот, у извођењу Бољшој театра, на музику Лудвика Минкуса, и у кореографији славног Маријуса Петипа, имао је премијеру 26. децембра 1869. године у Москви.

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:24 02.12.2010

Re: renesansa

Aleksanadar
... Балет Дон Кихот, у извођењу Бољшој театра, на музику Лудвика Минкуса, и у кореографији славног Маријуса Петипа, имао је премијеру 26. децембра 1869. године у Москви.



Fjodor Šaljapin je imao zapaženu rolu, kao Don Kihot, u nekim davnim vremenima:

mikele9 mikele9 20:08 02.12.2010

Question

Na srpski tu knjigu je, pod nazivom "Veleumni plemić Don Kihot od Manče" preveo Djordje Popović, tek krajem 19. veka, tačnije 1895. godine. Kasnije su se pojavila još dva prevoda. Najpre "Oštroumni plemić Don Kihot od Manče", od Branimira Živojinovića i Duška Vrtunskog (1988), a zatim
„Maštoglavi vitez Don Kihote od Manče", od Aleksandre Mančić (2005).

Prezimenjače, posedujem knjigu Don Kihot, vitez tužnog lika u četiri toma, sa ilustracijama (nenadmašenog) Gustav-a Dore-a iz ranih 50-tih prošlog veka, štampanu ćirilicom. Nalazim se van Beograda te ne mogu da navedem izdavača. Bilo bi mi drago da me ti ili neko od čitalaca tvog teksta, "obasja" imenom izdavača i godinom izdanja. Ako ne, kad se budem vratio u Beograd, poslaću ti PP.

nsarski nsarski 20:35 02.12.2010

Re: Question

Nalazim se van Beograda te ne mogu da navedem izdavača.

Izdavacko preduzece "Novo Pokoljenje", Beograd, 1952. Ah, da! Prevod: Djordje Popovic.
mikele9 mikele9 20:41 02.12.2010

Re: Question

Izdavacko preduzece "Novo Pokoljenje", Beograd, 1952. Ah, da! Prevod: Djordje Popovic.

E baš ti hvala! Verovatno i ti imaš isto izdanje, dragoceno je.
nsarski nsarski 20:44 02.12.2010

Re: Question

Verovatno i ti imaš isto izdanje, dragoceno je.

Da. Sva cetiri toma se nalaze na polici pored mene.
aleksanadar aleksanadar 20:48 02.12.2010

Re: Question

isto izdanje


У жутом папирном омоту.
aleksanadar aleksanadar 20:53 02.12.2010

Re: Question

sa ilustracijama (nenadmašenog) Gustav-a Dore-a


Ево једне:

mikele9 mikele9 21:00 02.12.2010

Re: Question

Ево једне:

Maestro par excelance!
P.S. Ne ljuti se što te ispravljam, jeste žut ali oker žut papirni omot
mirelarado mirelarado 21:10 02.12.2010

Re: Question

nsarski
Verovatno i ti imaš isto izdanje, dragoceno je.

Da. Sva cetiri toma se nalaze na polici pored mene.


Кад је реч о томе, за оне који нису прочитали, нека то неизоставно учине: изузетан текст Љиљане Лакић Швракић.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:43 02.12.2010

Re: Question

Mikele9
... Prezimenjače, posedujem knjigu Don Kihot, vitez tužnog lika u četiri toma, sa ilustracijama (nenadmašenog) Gustav-a Dore-a iz ranih 50-tih prošlog veka, štampanu ćirilicom.


Fino, prezimenjače, baš ti zavidim.

Primetio sam da se ranije Don Kihot štampao u četiri toma


Ovo je Nolitovo izdanje iz 1964. godine.

Medjutim, u poslednje vreme izdaje se u dva toma.

Ja lično imam Prosvetino izdanje (takodje u prevodu Djordja Popovića), iz 1975. godine, bez ilustracija (valjda je to reprint izdanja Kolarčevog U.).

Pripremajući se za ovaj blog, negde sam video da su uz Popovićev prevod nekom prilikom išle i ilustracije Tonija Žoanoa (Tony Johannot), takodje francuskog slikara-ilustratora, koji je, s pravom, manje poznat od Gistava Dorea.

Dore se pamti i po ovoj
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:55 02.12.2010

Donkey Hotey

Nsarski
...Da. Sva cetiri toma se nalaze na polici pored mene.


Hm. A ja baš mislio, ako se javiš, da ti postavim pitanje:

¿No tienes el Quijote en casa?



Meni je zanimljivo da vidim muke onih sa engleskog govornog područja, kako da izgovaraju ime Servantesovog junaka, pa sam naišao na ovu ispomoć:

English speakers generally attempt something close to the modern Spanish pronunciation when saying Quixote/Quijote, although more Anglicized pronunciations of "Don Quixote" often sound more like "Donkey Hotey".

A na drugom mestu videh ovo: "Dun Key Hote"

Jadni, baš mi ih je žao, he, he, he...


P. S. Sećam se, naravno, da je tvoja gospodja pre nekog vremena (ali ne ove godine) imala odličan tekst oko Servantesijade, pa mi je drago da je Mirela dala link.

Verujem da se o Don Kihotu može češće govoriti, bar jednom godišnje...
mirelarado mirelarado 20:27 02.12.2010

Од Сервантеса до Борхеса

Одлично и исцрпно написан текст о ремек-делу светске литерарне баштине, о значају овог књижевног јунака, чије је, на пример, јуришање на ветрењаче одавно део колективне имагинације и свакодневног говора широм света.
Навео си и велике писце на које је ово дeло снажно утицало, што ме је потакло да овде цитирам шта је о повезаности Сервантеса и Борхеса својевремено написао Умберто Еко:

Између Манче и Вавилона

Постојала је и можда још увек постоји, у једној варошици ове покрајине чије се име хотимице не наводи, једна библиотека. Та библиотека, пуна романа, али само о пустоловинама, била је једна од оних библиотека из којих се излази. И доиста, повест о божанственом Дон Кихоту започиње управо у тренутку када наш јунак одлучи да напусти поприште својих књишких маштарија и смело крочи у живот. Међутим, он тако поступа зато што је у суштини убеђен да је у тим књигама пронашао истину, те је довољно на њих се угледати, опет извршити јуначка дела која се налазе у њима.
Триста педесет година касније, Борхес ће нам испричати причу о једној библиотеци из које се не излази, и у којој је трагање за истинском речју бескрајно и безнадежно.
Постоји једна дубока аналогија између ових двеју библиотека. Дон Кихот је покушавао да у свету пронађе догађаје, пустоловине, госпе које му је његова библиотека обећала; и отуда је, верујући у то, желео да васцели свет буде као његова библиотека. Борхес је, мање идеалистички настројен, одлучио да његова библиотека јесте свет – и ето зашто више није осећао потребу да из ње изађе. Као што се не може рећи "зауставите земљу, хоћу да сиђем", исто тако се не може изаћи из Библиотеке.

Unfuckable Unfuckable 20:47 02.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Одлично и исцрпно написан текст о ремек-делу светске литерарне баштине,

au, znači: neće biti uobičajenog makljanja?
aleksanadar aleksanadar 20:49 02.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

neće biti uobičajenog makljanja?


То би, у овом случају, била борба са ветрењачама.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:18 02.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Mirela
...што ме је потакло да овде цитирам шта је о повезаности Сервантеса и Борхеса својевремено написао Умберто Еко:

повест о божанственом Дон Кихоту

он тако поступа зато што је у суштини убеђен да је у тим књигама пронашао истину, те је довољно на њих се угледати, опет извршити јуначка дела која се налазе у њима.

Борхес ће нам испричати причу о једној библиотеци из које се не излази, и у којој је трагање за истинском речју бескрајно и безнадежно.

Борхес је, мање идеалистички настројен, одлучио да његова библиотека јесте свет – и ето зашто више није осећао потребу да из ње изађе. Као што се не може рећи "зауставите земљу, хоћу да сиђем", исто тако се не може изаћи из Библиотеке.


Hvala. Odlične opaske Umberta Eka, baš me je obradovalo da ih vidim, odnosno saznam.
Kihot-Borhes-Eho, tu trojku povezuje, pored ostalog, veliki i istančan osećaj za knjige, svakog na svoj način. Tako se meni čini u ovom trenutku, dok ovo čitam, a upravo sam se vratio doma i seo da na miru odgovaram. Sa dragošću.


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:22 02.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Unfuckable
... au, znači: neće biti uobičajenog makljanja?


Neće.



Siguran sam da voliš balerine. Evo kako ljupke predstavnice Kirov Baleta pružaju omaž Don Kihotu

Milan Novković Milan Novković 22:54 04.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Siguran sam da voliš balerine. Evo kako ljupke predstavnice Kirov Baleta pružaju omaž Don Kihotu

A vidi Sylvie Guillem Vladimire, moja omiljena.

Tehnika, ok, ima dosta balerina sa besprekornom tehnikom. Ali šta Sylvie ume da ispriča telom ne ume niko drugi. Niko nikad do sad nije uspeo (ok, vremena se menjaju, a ona tvrdoglava, nije dozvolila ni Nurejevu da joj se mnogo meša u priču).

vladimir petrovic vladimir petrovic 00:21 05.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Milan Novkovic
... A vidi Sylvie Guillem Vladimire, moja omiljena.

Ali šta Sylvie ume da ispriča telom ne ume niko drugi. Niko nikad do sad nije uspeo


Dobar izbor, Milane.

Silvija nije losa ni na ovoj fotkici (kada nije u pitanju hommage Don Kihotu)

Milan Novković Milan Novković 13:46 05.12.2010

Re: Од Сервантеса до Борхеса

Silvija nije losa ni na ovoj fotkici (kada nije u pitanju hommage Don Kihotu)

U igranju metaforama mnogo nadvremenski-kvalitetnog ume da bude ili jeste hommage Don Kihotu.

Ne mogu da nađem klip, a i YouTube ima granice, pozornica je nadvremenska iako bi se čovek zaleteo i rekao da kratko traje.

Često nam drugi kažu, ili mi njima, "walk tall". I mi to razumemo i mislimo da nema mnogo veze sa samom telesnom fizikom.

S druge strane pričamo o jedinstvu tela i duha.

I onda ona izađe na pozornicu, priđe publici, stoji uspravno, malo gestikulira i uvodi predstavu narativom.

Ona nije niska, ali izgleda još mnogo viša i kao da stoji samo delićem svoje težine na podu, ako uopšte. Šta god da radi, koliko god malo ili mnogo da se mrda kao da za nju ne postoje zakoni prostora ili vremena.

Neverovatno i fascinantno, nemoguće shvatiti pa tako zastrašujuće - čoveku se čini da je negde u životu pogrešno skrenuo pa zato ne ume da razume.

Kritičari mogu i treba da kritikuju, naravno, ali retko u kritici fale reči tipa "...she immediately made a deep impression with a stage presence the like of which I have not encountered before....".

Naravno, pogađaš, svo vreme pričam o Don Kihotu koji se u ovom vremenu i ovom trenutku ovako otelotvorio, da nas ne zamara istorijskim banalnostima i "objektivnim" patnjama

docsumann docsumann 21:00 02.12.2010

illusion

omega68 omega68 21:28 02.12.2010

Don Kihot

briljantno Petroviću
Inače, imam jednog kolegu...Mnogo liče
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:16 02.12.2010

Re: Don Kihot

Hvala.

Omega68
...Inače, imam jednog kolegu...Mnogo liče

Bolje da tvoj kolega liči na njega, nego na - Sanču Pansu, he, he, he...

Evo kako se izvesni Petar Jokić, na srpski način, zeza na temu Don Kihotove borbe sa vetrenjačama:

arianna arianna 21:29 02.12.2010

:)

vladimir petrovic vladimir petrovic 00:03 03.12.2010

Re: :)

Ariani,

I Rudolf Nurejev je, naravno, igrao Don Kihota



mimi09 mimi09 00:52 03.12.2010

Re: :)

I Rudolf Nurejev je, naravno, igrao Don Kihota

Sorry Vladimire, nije igrao Don Kihota nego Basila, kao i Barisnjikov. Don Kihot je u ovom baletu „samo” karakterna uloga. A evo majstor Balansin u Don Kihotu sa mladom Suzan Farel 1965.

vladimir petrovic vladimir petrovic 07:13 03.12.2010

Re: :)

Mimi
... Sorry Vladimire, nije igrao Don Kihota nego Basila, kao i Barisnjikov

Hvala na korekciji. Malo sam prebrzo saopstio ono sto sam hteo da kazem, a zapravo mi je bilo vazno da pomenem da je bilo predstave Don Kihota sa - velikim Rudolfom.
U ovom trenutku, meni je bitno da vidim kako se (i ko sve) odaje hommage Don Kihotu...

mimi09 mimi09 16:29 03.12.2010

Re: :)

Hvala na katleji

ta Mimi (Odette)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:16 03.12.2010

Re: :)

Hvala na katleji
ta Mimi (Odette)


"Il y a des fleurs partout pour qui veut bien les voir" (Matisse)
Ton Vladimir
mimi09 mimi09 23:58 03.12.2010

Re: :)

Comme la vie est lente. Et comme l'Espérance est violente ...(Apollinaire)
Ovo je kao odgovor
jasnaz jasnaz 23:15 02.12.2010

.... i ako je taj san


moj жivot.....



a toliko ga je ozbiljno voleo,
da mu se morao smejati,
ja mislim.

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:29 02.12.2010

Re: .... i ako je taj san

Jasnaz
... moj жivot.....

a toliko ga je ozbiljno voleo,
da mu se morao smejati,
ja mislim.






tigrks tigrks 23:36 02.12.2010

Pikaso

Savršeno!
Preporuka! Ne kao vrata - kao KAPIJA.
I da ne izgleda kako sam ostao bez teksta, jedna tehnička nedoumica.
Preko nekoliko puta na dan, više od trideset godina, pogled mi se zaustavi na kopiji (lično urađenoj) Pikasovog Don Kihota. Ja bih rekao da je u pitanju tuš ne lavirani, bar sam ga ja tako radio.

Ali tu je Mikele da presudi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:57 02.12.2010

Re: Pikaso

tigrks
...Preporuka! Ne kao vrata - kao KAPIJA.

Hvala.

Kako ti pade na pamet KAPIJA?
Ovo kažem zato što ja veoma volim - lepe kapije.



Preko nekoliko puta na dan, više od trideset godina, pogled mi se zaustavi na kopiji (lično urađenoj) Pikasovog Don Kihota


Ja sam taj Pikasov crtež dugo imao ovde kao svoj avatar (to znaju oni koji su blogeri sa dužim stažem), pa sam tek nedavno promenio avatar.
Pikaso je, naravno, fenomenalan.

No, ako Pikasa ostavimo po strani, šta kažeš za ovog Dalija:



tigrks tigrks 01:37 03.12.2010

Re: Pikaso

Kako ti pade na pamet KAPIJA?

Šta da ti kažem osim da i ja volim lepe kapije, a i veće su od vrata...

Naravno i Dali slika Don Kihota onako kako ga ja vidim, sviđa mi se. Mada mi je Pikasov rad lepši. Rekao bih da ova Pikasova slika u potpunosti definiše onu maksimu - slika govori hiljade reči. Dok gledam ovu Pikasovu sliku (grafiku, crtež...) kao da čitam roman. Genijalno. A kad smo već kod genija uvek mi na pamet padne definicija genija mog profesora Vladimira Ajdačića. Izuzetno žalim što sam skriptu u kojoj je ta definicija (i još mnogo drugih izuzetnih misli), prilikom mojih čestih seljakanja negde zaboravio (namerno kažem zaboravio a ne izgubio). Elem, moraću da parafraziram, prof. Ajdačić piše:

Genije je čovek koji iz minimuma podataka izvlači maksimum korisnih informacija - Radeford je genije.

Naravno - genije se ovde ne odnosi na mene već na Pikasa, jer crtež je minimalistički - gotovo skica, a u sebi nosi ceo roman.

A tvog pređašnjeg avatara se sećam, ja sam ovde od februara 2008.
mikele9 mikele9 08:47 03.12.2010

Re: Pikaso

Pikasovog Don Kihota. Ja bih rekao da je u pitanju tuš ne lavirani, bar sam ga ja tako radio.

Ali tu je Mikele da presudi.

Sa zadovoljstvom tigrks ali ne da presudim, nego da kažem ono što znam. U pravu si, Pikaso je crtež radio četkicom i crnim tušem. Povod je bio 350 godina od prvog objavljivanja knjige.
Pozdrav,
Mikele
jinks jinks 10:18 03.12.2010

Re: Pikaso

Genije je čovek koji iz minimuma podataka izvlači maksimum korisnih informacija

Mozda zbog toga sto nalaze logiku u necemu sto drugi jos ne vide kao logiku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:25 03.12.2010

Re: Pikaso

tigrks
... uvek mi na pamet padne definicija genija mog profesora Vladimira Ajdačića

Hm. Svako od nas ima (imao je) svog profesora Ajdačića.

Moj profesor Trešnjić je, na primer, govorio da ljudi često brkaju glupaka i budalu. S tim u vezi, budalaštine mogu praviti kako glupi ljudi tako i pametni ljudi, ali su budalaštine ovih drugih obično mnogo veće. Naime, glup čovek ne može praviti velike budalaštine (njegovi mentalni kapaciteti su za to nedovoljni), a pametan čovek itekako može praviti velike budalaštine (sve znamo za slučajeve da se za nekog kaže: tako pametan čovek, a napravio TAKVU budalaštinu!).

Sve to sam na neki način imao u vidu kada sam u ovom blogu, nekako usputno rekao za Don Kihota da "misli pametno a radi glupo".

Izuzetno žalim što sam skriptu u kojoj je ta definicija (i još mnogo drugih izuzetnih misli), prilikom mojih čestih seljakanja negde zaboravio (namerno kažem zaboravio a ne izgubio).


Ovo je lepo rečeno, to što kažeš da si zaboravio a ne izgubio.
Nadajmo se da je i dalje tako, da će se skripta kad-tad pojaviti...
aleksanadar aleksanadar 00:36 03.12.2010

Његош и коментари

Da nam kuću napuni smijeha (Njegoš)


Ово ме подсећа на једну парафразу, опет по Његошу:

Благо оном ко рано полуди...
Имао се рашта и родити!


(То је, ваљда, писало на неком зиду.)

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:26 03.12.2010

Re: Његош и коментари

Aleksandre,
Hvala ti što si okačio ovu fotografiju, sa predstave u Madlenijanumu.

Slobodan sam da se nadovežem i dam kratku informaciju o toj predstavi, izvedenoj 2005. godine, povodom četristogodišnjice Don Kihota. Bio je to dobar način da se obeleži, u tom pozorištu, velika godišnjica Don Kihotova. Predstava, u režiji Dragana Jovanovića, radjena je prema komadu M. Bulgakova, sa istim imenom:

ДОН КИХОТ

Некада давно или било кад,
Негде у Шпанији или било где,
Живео витез или било ко
Што победи зло,
Што наду пробуди и
Добрима поручи да нису луди.

Окрећу се ветрењаче,
Окрећу се и принцезе,
Окреће се земља цела,
Окреће се све,
Само сунце не.
Сијај ми,сијај,
Док не дође смирај,
Док не падне ноћ
Што слаби ми моћ
Што не мисли проћ.

(Драган Јовановић, Сонгови из представе Дон Кихот)

Поводом 400 година од првог шпанског издања Дон Кихота, позориште Мадленијанум дало је свој допринос прослављању овог бесмртног дела, уверено да „Дон Кихот и Санчо Панса нису само јунаци 17. века, већ да су након четири столећа несравњиве славе они постали и француски, и немачки и руски, али и наши, српски хероји“.

„Сервантес је обрадио тему која је његовим савремницима била позната: судбина личности која помери памећу од претераног читања, па уобрази да је нешто што није. Алонско Кихано, алијас Дон Кихот, ипак не одбацује у потпуности стварни свет, већ од њега, са сувереном сигурношћу, узима оно што му је неопходно да изгради свој универзум. Потребна му је лепушкаста сељанчица да би направио принцезу Дулсинеју, сеоска крчма као раскошни замак, берберинов жути шешир као Мамбринов шлем, најзад и ветрењаче да би имао дивове на којима ће окушати неустрашивост свог духа.“

Представа траје нешто више од два сата, а свака сцена је једнако занимљива и врло темељно осмишљена и реализована. Онима којима књижевност, као и овакво сагледавање света, нису превише блиски, и који у позориште иду да би се разонодили, у неким тренуцима може изгледати мало развучена радња. Међутим, они који су свесни комплексности овог лика и ситуација у којима се нашао, сматрају да се представи нема шта додати ни одузети.

Све је урађено до перфекционизма. Поред реквизита и изванредних костима, ова представа плени и шпанском музиком која је тако вешто уклопљена у нит радње, а која је сачињена или од већ давно познатих мелодија или сасвим нових сонгова, чије текстове потписује редитељ и главни глумац, Драган Јовановић.

Упечатљиве су сцене у којима се Дон Кихот бори са ветрењачама или људима у којима види непријатеље, сцене страдања Санча Пансе, али и оне у свратишту и у двору на коме Санча Пансу проглашавају гувернером жељеног острва.

Главни глумци, Драган Јовановић и Петар Краљ, суверено владају позорницом, али су и сви остали глумци показали свој раскошни таленат: Бранка Пујић игра чак четири улоге: кључарицу, Алдонсу Лоренсо, Мариторнес и Дуењу Родригез, и њене трансформације су заиста за дивљење, као и трансформације Небојше Љубишића, који игра три улоге (Перо Перес, гонич мазги и војвода).
Остали чланови ове изванредне позоришне трупе су: Раде Марковић млађи, Нада Мацанковић, Петар Бенчина, Игор Бенчина, Вељко Николић и Вук Брадић.
yugaya yugaya 01:08 03.12.2010

Don Kihot

Ne pucajte, Servantesovog nikada nisam uspela ...da docitam do kraja.

Ali zato:


At night in every city I live in I walk down the streets to look for something that will mean something to me.

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:10 03.12.2010

Re: Don Kihot

yugaya
... Ne pucajte,

Nećemo, zna se da nije lepo pucati u pijanistu, odnosno pijanistkinju, he, he, he...

To sa čitanjem knjiga je veoma individualno.
Ponekad, prosto rečeno, nije vreme za čitanje neke knjige. Ili je čovek premlad (premda sam ja to čitao prvi put u kasnom detinjstvu, pre nego što sam se zamomčio) ili nema dovoljno znanja, ili jednostavno nije raspoložen za odredjenu vrstu knjige.

Možda si ti bila premlada za takvu knjigu kada si je prvi put došla u susret s njom, ili čula da se o njoj priča. S druge strane, koliko se sećam to je nekada bio deo obavezne literature u gimnaziji.

Medjutim, čini mi se da, ako se čovek reši da se malo pouzdanije upozna sa španskom kulturom, jedna od prvih stvari će biti da se bolje upozna sa - Don Kihotom, zar ne? Jer, Španija bez Don Kihota ne ide…

Na kraju, za Don Kihota nikada nije kasno...


bocvena bocvena 10:46 05.12.2010

Re: Don Kihot

Kad se već ispovedamo...ja pročitala više puta, u različitim životnim dobima...i uvek mi bilo dosadno.

Moj problem sa ovom knjigom je što su mi kritički osvrti i tumačenja zanimljiviji od integralnog teksta.

I ovaj Vladimirov osvrt mi se dopao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:10 05.12.2010

Don Kihot, Hamlet

Bocvena
... Moj problem sa ovom knjigom je što su mi kritički osvrti i tumačenja zanimljiviji od integralnog teksta.



Sad su rekla pravu stvar. Razemem te.

Naime, ne retko se dogadja baš to - da bivaju zanimljivija tumačenja i kritički ostvrti nego samo delo o kome je reč.

To primećujem upravo ovog nedeljnog podneva, dok lupam glavu razmišljajući šta da "stavim na papir" o - Hamletu, kako sam već najavio i u naslovu ovog bloga, jer Hamleta vidim kao nekakvu protivtežu Don Kihotu.

A uvidjam da su neka tumačenja i kritički osvrti na samoga Hamleta zanimljiviji nego - sam integralni tekst tog komada, koji se smatra izuzetnim.

Hvala ti, Bocvena, na komentaru koji si dala.





Edit:
Ne bih voleo da neko (pogrešno) shvati da ja zagovaram samo čitanje kritičkih osvrta i tumačenja.
Poželjno je, naravno, da se prethodno pročita delo u pitanju.
Ja se sećam kada sam prvi put pročitao integralni tekst Hamleta (na žalost, Don Kihot je prevelika knjiga, sa mnogo umetaka, tako da je teško iz prve ga pročitati u celosti), nisam dosta toga razumeo. Tek su mi kritička objašnjenja i tumačenja pojedinih zagonetnih pasaža Hamleta otvorila oči tako da sam drugi put već mogao opuštenije i sa većim razumevanjem da čitam. Jer često je potrebno čitanju neke dobre knjige prići sa odredjenim predznanjem, zar ne?
jinks jinks 09:51 03.12.2010

...

Da li je Don Kihot bio budala? Naravno, odgovor bi mogao biti: da i ne. A opet, pada mi na pamet da bi Englezi, s pravom, na ovo pitanje odgovorili ovako: „It makes little sense to answer either "yes" or "no", so the question must be wrong".

Budala je socijalna kategorija, koja, bar po mom skromnom misljenju, zbog svojih zabluda, ogranicenja, neznanja ... cini drugima stetu. Mislim da je stetnost osnovna odrednica budalastine.

Da li je Don Kihot ikome ucinio, uprkos svemu sto je radio, bogznakakav nazao. Za razliku od svih onih koje sebe smatraju suprotnoscu Don Kihota, koji se time tesko mogu pohvaliti.

Koliko ima, na prvi pogled hiper racionalnih i stalozenig, abudalastih likova, punih opet na prvi pogled sve mentalne energije ovoga sveta, drajva i usmerenosti ka na opet prvi pogled korisnom i plemenitom cilju, koji nisu Doh Kihot i nisu Sanco Pansa, a opet ostave haos iza sebe. Da li iko postavlja pitanje da li su oni budale.
wukadin wukadin 10:34 03.12.2010

Re: ...

jinks
Koliko ima, na prvi pogled hiper racionalnih i stalozenig, abudalastih likova, punih opet na prvi pogled sve mentalne energije ovoga sveta, drajva i usmerenosti ka na opet prvi pogled korisnom i plemenitom cilju, koji nisu Doh Kihot i nisu Sanco Pansa, a opet ostave haos iza sebe. Da li iko postavlja pitanje da li su oni budale.


wukadin wukadin 10:31 03.12.2010

Лични утисци

Одличан текст!
Лично, нисам срео никога ко не воли Дон Кихота, мада сам се сретао са таквим начином размишљања, и срећем се (посебно овде, морам то рећи, не морамо "да почињемо" ).
Мислим да у тексту мало недостаје историјски контекст. То је период када је из Шпаније "све што је вредело" отишло преко у колоније, где су њихове квалитете искусили становници Перуа и Мексика. Такође, простим расипањем, империјалним авантурама (то ми нешто познато) и плитком идеолошком политиком (мислим на изгон Јевреја) Шпанија је спуцала већи део прекоморског богатства; добар део је остао на дну мора где фамозно "шпанско злато" инспирише и даље пустолове. У таквом ситуацији, ако се није мислило да је "живот негде другде", сасвим сигурно је "просечан" Кастиљанац могао мислити да су негде другде авантуре и животни стил описан у витешким романима.

Када сам био други пут у Шпанији (или први и једини пут, ако не рачунам Каталуњу) написах нешто о Витезу Тужног Лика:
Иако је на први поглед приказан као лудак, поставља се питање колико је у ствари луд Сервантесов лик. Не јури ли свако од нас на неке своје ветрењаче? Нема ли свако неку своју Алдонзу за коју мисли да је Дулсинеја? Потписник ових редова је сигуран да има нешто од Витеза Тужног Лика у себи, а проналази нешто такво и у већини људи које поштује. Јер немати илузија значи предати се.
Сада ми пада напамет оно што су ставили Мадредеуш иза текста песме Пастир, као коментар - To awake is to kill a dream.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:57 03.12.2010

Re: Лични утисци

wukadin
... Јер немати илузија значи предати се.




To awake is to kill a dream.


Не јури ли свако од нас на неке своје ветрењаче?


Da, u pravu su oni koji kažu da u svakome od nas (bar ponekad, manje ili više) ima - Don Kihota.

Evo još jednog vidjenja Don Kihota od strane Salvadora Dalija:
wukadin wukadin 12:29 03.12.2010

Re: Лични утисци

Заборавих рећи...
Слажем се да је права мистерија Санчо Панса, као иначе ликови који пристају да буду сапутници и "број 2" оних чудних хероја - рецимо др. Вотсон.
jinks jinks 13:02 03.12.2010

Re: Лични утисци

Mozda je Don Kihot simbol sveta ideja, a Sanco Pansa simbol covecanstva koje kaska za njime u nadi da ce mu toga biti bolje.

(sto to radi ... i ko je kome vise potrebniji, da li ljudima svet ideja da bi opstali, ili obratno ... ko to zna).

Slicno je i dr. Votson. On kao da simbolise granu obicnog sveta koja je pruzila ruku hermeticnom Holmsu, punom novih, originalnih, i inventivnih ideja potrebnih u borbi protiv neuhvatljivog Morijartija.

Mada na kraju se ispostavi da i dr. Votson ima neke ideje vredne divljena, sto mozda, na kraju, jednako vazi i za S. Pansu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:13 03.12.2010

Re: Лични утисци

wukadin
... Слажем се да је права мистерија Санчо Панса, као иначе ликови који пристају да буду сапутници и "број 2" оних чудних хероја - рецимо др. Вотсон.

I ja se slažem sa ovim sa čim se ti slažeš.
оних чудних хероја - рецимо др. Вотсон

Odlična ideja za jedan blog - o Votsonu!
Who dares?



Who Dares, Wins (Qui audet adipiscitur)
aleksanadar aleksanadar 17:58 03.12.2010

Re: Лични утисци

blog - o Votsonu!


Elementary, my dear...
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:33 04.12.2010

Re: Лични утисци

Jinks
... Mozda je Don Kihot simbol sveta ideja, a Sanco Pansa simbol covecanstva koje kaska za njime u nadi da ce mu toga biti bolje.

(sto to radi ... i ko je kome vise potrebniji, da li ljudima svet ideja da bi opstali, ili obratno ... ko to zna).

Slicno je i dr. Votson. On kao da simbolise granu obicnog sveta koja je pruzila ruku hermeticnom Holmsu, punom novih, originalnih, i inventivnih ideja potrebnih u borbi protiv neuhvatljivog Morijartija.

Mada na kraju se ispostavi da i dr. Votson ima neke ideje vredne divljena, sto mozda, na kraju, jednako vazi i za S. Pansu.




Jesi li video moju reakciju na pominjanje Votsona?
Odlična ideja za jedan blog - o Votsonu!
Who dares?
Who Dares, Wins (Qui audet adipiscitur)


Stoga, predlažem ti da napišeš post na temu Votsona (neki predosećaj mi nagoveštava da bi to moglo biti zanimljivo i izazovno) i budeš moj gost.
jinks jinks 18:02 04.12.2010

Re: Лични утисци

Hvala na pozivu
zoja444 zoja444 18:14 03.12.2010

pitanje

da li ce biti neke (direktne ili indirektne) veze izmedju Don Kihota i Hamleta?
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:40 03.12.2010

Re: pitanje

zoja444
... da li ce biti neke (direktne ili indirektne) veze izmedju Don Kihota i Hamleta?

Dobro pitanje.

Ja, zapravo, nameravam da govorim o Hamletu prvenstveno u kontekstu odnosa Don Kihot - Hamlet, a ne o Hamletu za njega samoga. Pritom, polazim od toga da razmevanje jedne od tih dveju rastrzanih duša čovek bolje razume drugu. Jer Don Kihot i Hamlet su tako različiti, a opet - postoji nešto što ih itekako povezuje.

See you next Thursday!
-------------------------------------

Evo još nekih interpretacija Don Kihota:



Man of la Mancha (1972)
Director: Arthur Hiller
Stars: Peter O'Toole, Sophia Loren and James Coco


zoja444 zoja444 21:45 03.12.2010

Re: pitanje

dobro. onda cemo sacekati i Hamleta.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:40 04.12.2010

Re: pitanje

zoja444
... dobro. onda cemo sacekati i Hamleta


Čekaj. Znam jednu osobu koja je čekala i - dočekala, he, he, he...

Samo da znaš: izmedju Don Kihota i Hamleta, ja preferiram Don Kihota.
To je zato što je, valjda, tačna ona latinska: Similia similibus curantur («I simili si curano con i simili»).
Hamlet mi je prilično stran, ne dotiče me mnogo.


zoja444 zoja444 15:09 04.12.2010

Re: pitanje

vladimir petrovic
Čekaj. Znam jednu osobu koja je čekala i - dočekala, he, he, he...


ko, ko, koja osoba? moze li javno?

vladimir petrovic
ne dotiče me mnogo.


mene trenutno ne doticu ni jedan ni drugi, ali me zanima komparacija, bolje reci poenta. hoce li to biti u sledeci cetvrtak?
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:26 04.12.2010

Re: pitanje

zoja444
... hoce li to biti u sledeci cetvrtak?


Trudiću se da bude, ali mi je upravo jedna gatara (u tarotu) videla da mi baš sledećeg četvrtka predstoji jedno važno putovanje, pa je moguće (važne stvari ne treba izbegavati ni propuštati) da to bude preneto za onaj tamo četvrtak...

Ali će biti, imam sve u glavi, he, he, he...

mene trenutno ne doticu ni jedan ni drugi,

Uh, ovo nije dobro.
Setih se da je jedan novinar pisao produhovljen članak o stvaralaštvu Pedra Almodovara (ja koji u načelu ne volim melodrame, volim njegove melodramske filmove), pa je članak završio rečima: "Ko ne voli Almodovara, treba da ide kod kardiologa, s njegovim srcem nešto nije u redu"...

S tim u vezi, ja mislim da onaj koga ne dotiču ni Don Kihot ni Hamlet treba da poseti kardiologa...

ko, ko, koja osoba? moze li javno?


Ja ne saradjujem sa ovim mangupima iz Vikiliksa, pa nisam pristalica prevelike javnosti
zoja444 zoja444 15:59 04.12.2010

Re: pitanje

vladimir petrovic
jedna gatara (u tarotu)


e, kad je gatara u pitanju, onda tu nema sta da se doda, zar ne ... mada su meni sve karte, ali apsolutno sve, samo igre na srecu... nikad se ne zna sta ce se izvuci... kao i u zivotu.

vladimir petrovic

ja koji u načelu ne volim melodrame, volim njegove melodramske filmove




vladimir petrovic
S tim u vezi, ja mislim da onaj koga ne dotiču ni Don Kihot ni Hamlet treba da poseti kardiologa...


zakazacu pregled odmah u ponedeljak ... mada, ima tu jos dosta zanimljivih subspecijalnosti....
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:42 04.12.2010

Re: pitanje

Zoja444
... mada, ima tu jos dosta zanimljivih subspecijalnosti

Uf, ovo mi je nešto poznato!

Čim čovek počne da pominje supspecijalnosti onda se, recimo, udaljuje od - zena.

Zen ne dozvoljava sekundarne misli, pa čak ni duboka razmišljanja koja samo zbunjuju. Sve treba da bude kao iskra iz kamena.

Ovoga sam se setio kada sam naišao na R. H. Blytha, koji važi za engleskog eksperta za zen, te često čiše o zenu u zapadnoj književnosti. Tako na jednom mestu dotakao se on i veleumnog viteza Don Kihota, pa kaže

"The life of Don Quixote was a life of Zen; indifferent to the opinions of his fellows, without a single thought of self, of self-aggrandisement or self-expression. He lived twenty four hours every day, following his instincts (his ideals) as wholeheartedly, as truly, as naturally, as the blooming flowers in spring, as the falling of leaves in autumn." R. H. Blythe

Eto jedne dimenzije razlika izmedju Don Kihota i Hamleta. Ovaj prvi se ne obazire na mišljenja drugih, ne misli ni na sebe, deluje samopožrtvovano,radi spontano. Spontanost je glavna odlika zena, kažu neki. A Hamlet, jadničak, nije takav.


Poster za film Grigorija Kozinceva, iz 1957. godine

zoja444 zoja444 19:08 04.12.2010

Re: pitanje

spontanost kao jedna od odlika autonomne, zrele licnosti.
da li je kod Don Kihota spontanost ili automatizam u pitanju?
stalno ponavljanje...sve isto... u krug... u krug.
glupost mozda?
jedno su instinkti, a drugo ideali.
jednih se moze osloboditi, a drugih ne.
uz ogradu da se ne razumem nesto u zen, pitam se, gde je zen u neprekidnom ponavljanju istog? da nije to ipak preterivanje i idealizacija Don Kihota?

tuzni su mi likovi i Don Kihot i Hamlet, a jos tuznija cinjenica, da njihove sudbine ponavljaju mnogi.

jesu li oni arhetipovi mozda? cini mi se da jesu.
u tome ja vidim njihovu povezanost.

Milan Novković Milan Novković 23:21 04.12.2010

The Joy of ...

"The life of Don Quixote was a life of Zen; indifferent to the opinions of his fellows, ...R. H. Blythe

...movement, indifferent to inanimate.

Meni R. H. Blythe nije nikakva inspiracija, gde nađe ove njegove rogobatne reči između Don Kohota i Zena.

Evo ti bolji Don Kihot i Zen, mišljenje ne postoji, ono nam je samo potrebno kad iščašimo nogu

zoja444 zoja444 13:02 05.12.2010

Re: pitanje

mogu li ja da izbrisem ovaj svoj komentar?
nesto mi danas ne lici na mene.
i ne svidja mi se uopste.
ako je nemoguce... neka bude...
aleksanadar aleksanadar 00:53 06.12.2010

Re: pitanje

mogu li ja da izbrisem ovaj svoj komentar?


Нажалост, нема начина.

Учињеном нема мане.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana