Porodica| Roditeljstvo| Zdravlje

Pismo podrške „Halo bebi“

udruzenje_roditelj RSS / 18.11.2010. u 14:20

Udruženje RODITELJ želi ovim putem kao nevladina organizacija, ali i u ime svojih članova da podrži program „Halo beba“ i pruži mu podršku.

Kao mladi roditelji, iskusili smo mnogo puta nerazumevanje, neinformisanost i probleme vezane za roditeljstvo.halobeba.jpg

 

 

Za mnoge od nas, ovaj telefonski servis bio je pravi izvor informacija, podrška i pomoć u prvim danima i mesecima posle rođenja naše dece.  Po otpuštanju iz porodilišta, s konfuzijom i premalo podrške,   mnogima od nas je broj „Halo bebe“ na otpusnoj listi značio mnogo, i pomogao nam da rešimo mnoge probleme počev od dojenja, preko zdravlja bebe, opravka majke, nekada čak i „bezazlenih“ pitanja, na koje nam niko drugi ne bi odgovorio.

Za sve godine postojanja, program „Halo beba“ je pokazao svoj značaj, potrebu za postojanjem, čiji  su najbolji pokazatelj  godišnji izveštaji ovog servisa, koji pokazuju koji je broj roditelja i korisnika uopšte kojima su dežurne sestre izašle u susret i pomogle – savetom, informacijom, podrškom. U ovom društvu, koje je tako malo istinski naklonjeno deci, porodici i roditeljima, dugogodišnja podrška „Halo bebe“ roditeljima znači mnogo.

Ipak, to nije dovoljno vršiocima vlasti, koji sve programe gledaju kroz moć novca, zanemarujući da postoje ideje koje moraju da se podrže zato što su dobre a ne zato što su profitabilne. I da je sramota dozvoliti da se za ideju, koja jeste počela kao projekat, ali je dokazala da zaslužuje da postane stalni program podrške ranom razvoju deteta,  svake godine „zateže“ oko finansiranja.

Udruženje RODITELJ, od samog početka ima odličnu saradnju sa „Halo bebom“, od njih smo uvek dobijali podršku i nesebičnu pomoć za naše projekte i akcije, učestvovali su s nama zajedno u promovisanju dojenja,  realizaciji edukativnih projekata, besplatno nas edukovali, borili se zajedno s nama za ciljeve koji su Udruženju RODITELJ veoma važni – da se u ovoj zemlji stvore uslovi za srećno odrastanje dece.

Smatramo da je odbijanje da se ovaj program u potpunosti finansira, i „svaljivanje“ odgovornosti na komercijalne sponzore  veoma neodgovorno , i pokazuje koliko je zalaganje za decu često samo deklarativno. Jer komercijalni sponzori,  ne moraju nužno u svojoj težnji za profitom da shvataju značaj ovakvog projekta ni da budu društveno odgovorni kao oni kojima smo na izborima poverili da zastupaju naše ideje.



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Krugolina Borup Krugolina Borup 16:02 18.11.2010

Nije mi jasno...

...zašto se "Halo Beba" ne nalazi u budžetu kao posebna budžetska stavka?

Pobogu, ima 9 godina kako radi, i za tih 9 godina nema ko nije čuo za njih i nema ko je rodio a da nije zvao bar jednom.

Jedino što sam kao zamerku na rad "Halo Bebe" ikad čula, bila je prečesta zauzetost telefonskih linija. Što samo po sebi govori koliko je ovaj servis roditeljima važan.

Ne mogu se oteti utisku da ljudi iz gradske vlade, u stvari, uopšte i ne znaju šta Halo Beba radi i koliko roditeljima znači. Da znaju - bila bi im prioritet.
dolybell92 dolybell92 02:59 19.11.2010

Re: Nije mi jasno...

Ne mogu se oteti utisku da ljudi iz gradske vlade, u stvari, uopšte i ne znaju šta Halo Beba radi i koliko roditeljima znači. Da znaju - bila bi im prioritet.



E, ja, vidite, mogu da se otmem utisku da se na sam pomen
imena HALOBEBA odmah zna o čemu je reč, toliko glup niko nije.

Međutim, haotična vlast nije u stanju da odredi šta joj je činiti,
a ne da još odredi prioritete...(od ima mleka , gde je mleko...
ko dozvoljava ko ne dozvoljava mleko...ulje, brašno....i ko zna šta još)
u težnji da zadovolji interese pojedinaca heterogenih stranaka
koje sačinjavaju vlast, imamo neverovatan broj ministarstava
sa budubogsnama izdeljenim funkcijama... a skupština nam je
tolika kao da smo još uvek Jugoslavija...
megalomanija ovog naroda je nestvarna, još malo za Riplija....
Lako je zagubiti odgovornost u takvom sistemu...

U svemu tome opstanak HALOBEBA u Beogradu je zanemarljiv
problem, ako je uopšte problem...
Ovde se ionako svaki problem rešava ili na pritisak javnosti,
ili se stvara, pa onda rešava u skladu sa nečijim interesom....

Muka mi je više od "otvaranja očiju" za opšte interese,
vlast se busa u grudi samo tamo gde pojedinci imaju
ugrađen lični interes i ako se ne uklapamo ... ostaje nam
samo da animiramo javnost....

dolybell92 dolybell92 03:14 19.11.2010

aneks...


Nešto se setih,
kako to da se niko ni iz jedne Crkve
nije javio za donatora jedne ovako bitne akcije ?

Nisu znali ili ne znaju ... ha ha ha,
pa da smo pomenuli bilo šta u vezi sinoda,
koji se sada održava u Rakovici...
svi bi znali.... i imali stav i mišljenje....

... ne, nego kada treba nešto dati to u
Pravoslavnoj Crkvi nema, nema ako nije na talambase...
sa povratnim ishodom (čitaj: korist)....i eventualno tablom
sa imenom i nazivom donatora , zlatnim slovima...
dikamama dikamama 00:22 20.11.2010

halobeba

nažalost, moram se složiti sa korisnikom dollybel, da smo u nekoj drugoj državi, gde je reda i rada, odavno bi bilo kako valja, ovako kad se i za bitnije stvari nema reakcije, onda je ovo sasvim ocekivano, ne znam da li bi neka peticija imala efekta....?
mpetra mpetra 18:28 23.11.2010

Odgovor za sve probleme je u nama samima

Drage majke,

Volela bih da vama iznesem svoje misljenje i zaista me interesuju vasi komentari. Citala sam o mnogim prituzbama na razne sluzbe koje se bave decom i sve bih nekako volela da obuhvatim ovim odgovorom.

Dakle zaista, u porodilistima, vrticima, skolama ljudi se ponasaju veoma nehumano a vladi su deca izgleda “zadnja rupa na svirali”. Ja sam majka dve devojcice (6,5 i 3 god) a sama imam 35 god. Medjutim, pitam se otkud uopste takvo ponasanje. Cula sam za razne uzroke kao sto su politicke, ekonomske neprilike, kulturalni uticaji drugih naroda i sve drugo, ali iskustvo me uci da u svojoj nesreci prvo potrazim uzrok u sebi. I zaista sto vise kopam okolo zapadam u vecu dubiozu, a kada sebe preispitam uzrok tamo uvek i nadjem. I ako uspem da se promenim, dozivim da kao carobnim stapicem sve se, a ne samo problematicno pitanje, okrene na bolje. Knjige kao “Cujte Srbi” divno ukazuju na pravi izvor problema i nesreca kod nas kao naroda generalno.

Znate, ti ljudi sa cijim nehumanim ponasanjem se susrecemo tako cesto, su takodje bili i jesu necja deca. Ako uzmemo u obzir informacije koje nam stizu od psihologa, pedagoga, defektologa i istrazivaca na poljima decjeg psiho-emotivnog razvoja, lako mozemo da povezemo da su gore navedeni ljudi upravo ona deca koja su i sama iskusila gomilu nelagodnosti u svojim malim zivotima i to upravo i najupecatljivije iz svojih rodjenih porodica. Ali ne smemo se upustati u to ko nam je sta ucinio jer to nicemu ne vodi. Na nama je da ispravimo ono sto mozemo - sebe. Rusiti je lako zato je i bezvredno. Popravljati se - ne biva preko noci, zato kad se postigne i ima neprocenjivu vrednost, lepotu i zadovoljstvo.

Pomenimo ovde primere ophodjenja prema sopstvenoj deci. Sta vam pada na pamet kada vidite majku blizanaca u porodilistu zbog cijeg pusenja ne mozete da udjete u toalet bez gas maske (bez i malo preterivanja). Sta pomisliti kada vidite majku i to vaspitacicu koja iz sveg glasa vice na svog cetvorogodisnjeg sina na sred parka zato sto je zaplakao jer je nije u datom trenutku video pa se uplasio. Sta reci kada majke ne zele da doje svoje dete zbog estetike grudi ili one koje ubijaju sam njegov zivot pre nego sto je i dobio sansu da se pokaze, ko joj daje to pravo da odredjuje ko ce da zivi a ko ne. Ko i zasto moze da ostavi dete u petodnevnom boravku, da ga dovede u vrtic u ponedeljak ujutru a uzme u petak uvece. Sta reci kada dete povraca svaki dan dok ga majka sprema za vrtic a ona nema volje da se odupre surovom sistemu prilagodjavanja jer ne moze da ostavi posao, a dete moze (zamislite samo koliko negativne energije se siri drustvom od dece svakog septembra koja placu jer polaze u vrtic, sto utice i na majke i na vaspitacice i dalje). I pored divnih saveta i objasnjenja o decjoj psihi koje smo dobili na roditeljskom sastanku predskolske grupe od strane pedagoga, jedna majka je kolko sutradan grdila dete sto stalno zaboravlja da kaze za domaci zadatak. Druga grdi dete zureci na posao i nazivajuci ga raznim imenima jer ono ne zeli da ga ona napusti dok ne vidi da mu je tu drug. A kako rastu deca prebogatih roditelja koje cuvaju dadilje filipinke sa losim izgovorom engleskog jezika?

Ovde da samo napomenem one majke koje zele da budu “samostalne” tj. da imaju svoj novac na raspolaganju da budu “samodovoljne”, da ne daju svoje zadovoljstvo i komotitet te i ne morajuci dovode bebu u jaslice. Ustvari lakse je raditi nego majcinstvovati a ima tu i bunta sujete koji nipodastava zenu kao domacicu. Tu mozemo da sirimo pricu da time skoro potpuno anuliraju ulogu muskarca, od svoje uloge majke se maksimalno distanciraju, a dete..., tu se porodica raspada. I dolazimo do toga da devojke ne zele da daju svoj lep izgled i provode zarad majcinstva. I onda naletite na knjigu neke feministkinje koja se, kako citam u Politici, prevodi na nekoliko evropskih jezika, koja savetuje majkama da “malo opustenije” shvate majcinstvo te da slobodno nahrane dete vestackom hranom i teglicama, daju dete u jasle i razviju karijeru, da popuse, popiju, putuju i drugo, verovatno ostavljajuci dete dadilji, i jos uz to naziva decu “malim muciteljima”.

I mozemo mi da navodimo razne uticaje degradirane kulture i vrednosti, nista nas to ne opravdava jer mi sami biramo (mi i cinimo tu kulturu), jer to i mozemo, sta i kako cemo usvojiti, raditi, govoriti, ponasati se. Mozemo cak i da biramo sta da volimo, sta da nam se svidja, ali mnogi, mnogi ne znaju da to mogu vec misle da su takvi, uzimaju zdravo za gotovo ono sto je u njima i oko njih. Izbor je cak na nama hocemo li se naljutiti ili ne u datom trenutku, zaista mozemo izabrati hocemo li da budemo srecni ili nesrecni, ali to staje truda na sta mnogi nisu spremni vec je lakse sedeti u starom, dobro poznatom blatu i ocajavati i otaljavati zivot, i zaliti se na druge i cekati da nam drugi poboljsa uslove.

Drage majke, zar ne vidite, i same smo losi roditelji (cast onima koji se trude), pa sa kojim pravom trazimo od drugih bolje ponasanje prema nama samima ili nasoj deci. Treba biti dostojan tog naziva MAJKA. Nije lako biti majka jer podizete ljude i sva odgovornost je na vama. Logisticke obaveze majke nisu nista prema ovome, ali ni mi ne znamo kako da budemo ljudi pa kako to onda da prenesemo na decu. Pokrenimo se, podjimo od zelje, pa se onda potrudimo (posavetujmo se, procitajmo, iskomunicirajmo, promenimo). Promenimo se prema bliznjima prvo nezavisno od njihovog ponasanja prema nama, pa prema kolegama ako vec radimo i savesno uradimo nas deo posla, pogotovo onaj kucni, i uzivajmo u tome. Naucimo da volimo ali na pravi nacin (jer emocije bez razuma dovode do patologije a razum bez emocija do gordosti), i procvetacemo i zivot ce nam zamirisati. Ono sto vam ne prija recite, ne bi trebalo da vam odrube glavu zbog toga, a na onome sto vam prija zahvalite se. Tako se i vi trudite da drugima prijate i bice vam zahvalni sto bi trebalo samo po sebi da vam pruza radost.

Ako mi nas posao majki odradimo kako treba, smanjice se potreba za socijalnim radnicima i policijom, a kada bi sve majke sveta dobro radile svoj glavni posao mozda ne bi bilo ni vojske. Mi smo cuvari doma i ljudskosti i iskljucivo na osnovu toga imamo puno pravo da trazimo jos duze bolovanje za negu deteta kao i izdrzavanje od strane muza, i zastitu od grubosti, i sve drugo sto nam pruza podrsku u majcinstvu. A mi muskarce izgurujemo sa radnih mesta, iz njihovih uloga muzeva i onesposobljavamo ih od pocetka njihovih zivota cuvajuci ih od rada. I ne treba vam vise od logike zdravog razuma da biste spoznali da ukoliko se zena povlaci iz bazena radne snage (cak ne mora ni iz svih njegovih delova) potraznja za ionako manjim brojem muskaraca bi porasla a sa time i njihove plate koje bi i za vise nadoknadile izostanak zenine plate. A zensku decu onesposobljavamo za majcinstvo gurajuci ih samo u skole i na poslove a izvan obaveza domacinstva. I eto gde su nestale prelepe rukotvorine i stari zanati koji bi mogli biti i to ne zanemarljivi doprinosi kucnom budzetu. Nase prabake i bake su znale oko 15 razlicitih zanata od sirenja do tkanja a moderna devojka danas ne zna ni jaje da isprzi, i za sta je ona sposobna i za cim moze da ima zelju. Nasim mladima smo ostavili samo mesta za raskalasnost i razvratnost a smisao tj. utehu zivota traze u porocima (droga, alkohol, pusenje). Odgovor na pitanje odakle bela kuga sam se nudi. Ako ista nevladine organizacije i inicijative gradjana mogu da urade to je da edukuju majke i da pripremaju devojcice da budu majke, s tim sto ovde ne smemo dopustiti da se promovise bezstidno seksualno obrazovanje, degradirajuci lepotu i svrhu fizickog spajanja dva pola (mada je ovo vec svedeno na zivotinjski cin koji ima za posledicu ubistvo nezeljenog zivota). Dakle, kontinuirana i konzistentna skola roditeljstva sa svim svojim potporama bi trebalo da pomogne i ucini lepsim i detinjstvo i roditeljstvo, sto ce dovesti izmedju ostalog i do vece moralnosti i produktivnosti drustva. A do tada, ostalo nam je da se obrazujemo sami odabirajuci adekvatne knjige iz haoticne ponude kako bi bolje razumeli decu a mozda i nas same i prilagodili svoje ponasanje.

Ne mogu da kazem da se muz i ja neizmerno volimo, na tome se radi i postize se vremenom (trudom, trpljenjem, dobrovoljnom zrtvom), ali jedno je sigurno, nasa deca nas povezuju i mi imamo zajednicki cilj, gledamo u istom smeru i zbog toga smo i verni jeno drugom i savesni u ispunjavanju nasih zadataka, i zajednicki nosimo taj teret ali i delimo zadovoljstva. A jednoga dana kada nasa deca odrastu, drzeci se za ruke sa osmejcima koji ukazuju na puno srce mozda cemo moci da kazemo - odgajili smo ljude, i bicemo srecni jer mimo toga sto smo doprineli boljem svetu, oni su izmedju ostalog i nase ogledalo. Sta moze dati bolji smisao zivotu nego da na njegovom kraju vidis sebe kao boljeg coveka (generalno), i da su od tebe proizasla jos bolja deca, cijom srecom se i ti kao roditelj ispunjavas. Umreti sa osmehom, vredi, zar ne. I mozda ovo nekome zvuci pateticno ali zelim da verujem da nisam jedina, jer da je tako, cini mi se da ne bi imalo smisla da se ova planeta jos uvek okrece.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana