Nije sporno da je ustavno uređenje BiH po Dejtonu više bilo u funkciji trenutnog prekida rata nego koliko ćeto biti funkcionalno rešenje za tako stvorenu državu.Još tada su ljudi vedra duha rekli onu poznatu izreku «..beš rešenje koje ništa ne rešava”
Realnost BiH je što je sada u svakom pogledu u gorem položaju nego pre 20 godina, realnost koja nikome nije potaman . Realnost je i Republika Srpska kao entitet u BiH koja je nastala kao i onaj drugi entitet.
Opravdano se postavlja pitanje ima li BiH budućnost ili je država bez budućnosti, jer da se uredi ne ide, da se rasturi ni to ne ide, a status quo ne daje nikakve rezultate.
Danas je Dodik kao novi predsednik RS formulisao svoju politiku u nekih desetak ključnih stavova:
1.- poručio da je njegov cilj jaka, stabilna, demokratska i prosperitetna RS sa nadležnostima koje su joj date Dejtonskim sporazumom i suverenitetom koji je unela u državnu zajednicu BiH.
2.- "Ja sam za moguću BiH, a ona je moguća samo sa RS i nadležnostima koje su joj potvrđene Dejtonskim sporazumom
3.- .da oni koji sanjaju unitarnu BiH, ili koji se nadaju da će pod plaštom evropskih integracija razvlastiti RS,treba da znaju da nikada i ni pod kojim uslovima nećemo odustati od svoje autonomije, ni po cenu ulaska u Evropsku uniju
4.- da će kao predsednik RS poštovati pravo građana da se o evroatlantskim integracijama izjasne na referendumu.
5.- da je i protiv toga da RS i Federacija BiH plaćaju neefikasnu i nepotrebnu administraciju u institucijama koje su kreirane na nivou BiH, ističući da ne vidi razlog zbog kojeg BiH ne bi mogla pristupiti EU kao decentralizovana složena federalno-konfederalna državna zajednica.
6.- da su u zabludi svi koji veruju da bi širom promenom Ustava, BiH postala funkcionalnija državna zajednica. Nema tog Ustava koji će državu učiniti funkcionalnijom ukoliko ne postoji politička volja da se on sprovede,
7.- da je suština njegovog političkog angažmana RS i njena sigurnost, trajnost, neuništivost i bezbednost.
8.- da RS kao entitet pripada svim njenim stanovnicima bez obzira na nacionalnu, versku i drugu pripadnost, pozivajući institucije Federacije BiH i predstavnike svih konstitutivnih naroda na dijalog kako bi se pronašao bazični kompromis o budućnosti BiH.
9.- da jedino mir nema alternativu.
10.- da odbacuje svako nasilje i promoteri toga ma gde bili i na kojoj se strani nalazili, moraju biti kažnjeni rigorozno,
Vidljivo je prilično ignorisanje BiH kao države i uvažavanje samo u meri u kojoj bi RS bila što samostalnija, uz važnu napomenu da jedino mir nema alternativu.
Dakle može li to i u kojoj meri biti osnova da BiH konačno bude nešto sa čime će ona sama i njheni entiteti biti zadovoljni. Prema objavljenom istraživanju «Šta Hrvati,Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima, a šta o BiH» čak 30% ispitanih Srba, Hrvata i Bošnjaka smatra da je BiH podeljena država bez budućnosti.
Ni 15 godina posle Dejtonskog sporazuma stereotipi nisu mnogo manje nego što su bili u ratnom i posleratnom periodu.Postavlja se pitanje zašto je to tako, a odgovor se sam nameće, zato što u poslednjih 15 godina nije ništa rađeno na istinskom pomirenju, toleranciji, dogovoru i da zapravo elite i ne žele da se bilo šta reši jer svako ima svoju kalkulaciju.
Ako političari i mediji uglavnom govore protiv čega su a ne za šta su, ako se umesto svakog traženja rešenja unapred optuži druga strana za opstrukciju onda rešenja i nema.
Ako se stalno potencira ono što ljude razlikuje a ne što ih spaja, ono zbog čega se trebalo ratovati a ne miriti i ako se u anketi postavljaju sugestivna pitanja ko se kome divi, umesto ko je kriv što su animoziteti još uvek takvi, zašto ne vole druge umesto da li je normalno da se ljudi mrze, ko je kriv za rat, umesto šta treba raditi da se nikada rat ne ponovi ...
Onda, čemu služi isticanje da čak 25% Bošnjaka smatra da nema razloga da se divi Srbima, 50% da ne vole Srbe jer su agresivni i nasilni, pa još mudro zaključi da Bošnjaci Srbima nisu dali ni jednu pozitivnu osobinu.U međusobnom ocenjivanju tri naroda ni jedan od međusobnih odnosa nije dobio ni čistu trojku, sve ispod. Bošnjaci Srbi kao dva najveća naroda najlošije misle jedni o drugima dok i jedni i drugi imaju bolje mišljenje o Hrvatima kao i Hrvati o njima.
Nema uopšte saglasnosti o uzrocima rata, a stalno se potencira ko je krivac.Bošnjaci i, u nešto manjoj meri Hrvati,optužuju Srbe za početak rata, Srbi optužuju Bošnjake i nešto manje Hrvate.Profesor sociologije na banjalukom Ekonomskom fakultetu dr Ivan Šijaković preporučuje više međusobnih kontakata i razgovora o budućnosti, životnom standardu, poverenju i prilagođavanju evropskim principima , a sve manje razgovora o prošlosti, krivici,zločinima i nemogućnosti funkcionisanja države bez njenog potpunog preuređenja ili rušenja.
Može li se to što se zove BiH urediti tako da svima bude prihvatljiva ili će njena neuređenost biti izvor animoziteta među narodima.Ako može kako može, ako ne može kako ne može ali da se barem vidi da se o tome razgovara bez uvlačenja naroda u prepucavanje političara. Ako Hrvatska i Srbija kažu da su za celovitu BiH tj. ono za šta se dogovore sva tri naroda onda se podrazumeva da treba podstrekavati razgovore. Nikome razumnom ne smetaju dobri odnosi Srbije sa Srbima u BiH i RS ili Hrvatske sa Hrvatima ali i jedna i druga trebaju pre svega da imaju dobre odnose sa BiH kao državom jer svaki drugi pristup će se tumačiti kao opstrukcija BiH. Uostalom, pričati jedno a raditi drugo pa još ubeđivati svet da radimo ono što pričamo je dobro poznato na ovim prostorima i stvar koju su i UN i EU davno provalile.Ako se držimo one hrišćanske da se ne čini drugome što ne bi želeo da se tebi učini onda itako treba i tumačiti poruku"Reka Drina za nas nije granica, nego most koji nas sastavlja. Iako smo to, u neku ruku i danas, daće Bog da u skoro vreme budemo zaista jedno"bez obzira da li je uputio patrijarh Irinej Srbima u BiH ili Cerić Bošnjacima u Srbiji tj. Sandžaku..
Ranije kada su se na račun Bosanaca i Hercegovaca zbijale šale, kada su Bosanci sami pričali viceve na svoj račun, kada se niko nije ljutio što su u svim vicevima bili neizbežni Mujo i Haso, kada niko nije pomišljao na sukobe i rat, a BiH bila skraćenica za «bez ikakve hiće», niko nije postavljao pitanje ima li on lično i BiH perspektivu.
Danas niko više nije siguran ni u svoju a još manje da država BiH ima perspektivu.
Biće da su nacionalne političke elite odgovorne za to što im građani ne vide ružičastu perspektivu pa im onda te iste elite kao glavno pitanje nameću perspektivu BiH kao države.Uostalom, građani hoće mir, bezbednost i standard i baš ih mnogo i ne interesuje kako će se političari rasporediti na vlasti, ali ih interesuje da se od njihovog poreza plaća brojnija administracija nego što ima Francuska,koja ničemu ne služi osim zadovoljavanju marifetluka političara koji su nesposobni da se dogovore da naprave funkcionalnu državu, federaciju, konfederaciju, savez, uniju, i nek je zovu kako hoće ali da je funkcionalna i nije skupa.
Izgleda da bi političari u BiH ipak umesto da se ponašaju bez ikakve hiće, trebalo da se uozbilje i pohitaju barem polako a EU će se izgleda morati pobrinuti da bude i brže.