Putovanja| Religija

SFRJ

robylad RSS / 09.11.2010. u 15:01

KL
KL
Sve Face Raspale Jugoslavije. Ako je neko pomislio da ce u ovom tekstu biti price o bivsoj drzavi pogresio je. Ali ne puno, jer mada stare drzave vise nema, ljudi koji su u njoj rodjeni i dalje koracaju belim svetom. Nakon sto sam se preko mojih blogova upoznao sa nekim ljudima sa nasih prostora sa kojima delim ovo poluostrvo odlucio sam da jedan vikend provedem u centru Malezije - KL (Kuala Lumpur). Imena domacina nisu od velike vaznosti, stoga cu ih nazvati "The Lepi" i "The Cakarumba", a oni ce se prepoznati vec.

 

Da mi je neko ranije rekao da cu cuti svoje ime u centru KL-a mislio bih da je lud, ali i to sam doziveo. Prijehavsi ranom zorom u Veliku Jabuku Vrelog Istoka dogovorim se da The Lepim da me pokupi kolima na odredjenom mestu. Nakon cekanja od par minuta iza sebe zacuh "Dalibore!" i na tren ostadoh ukopan. Nisam cuo da moje ime neko izgovara skoro pola godine. Zaista je cudno sta sve coveku daleko od svega poznatog moze da zafali, pa i vokativ sopstvenog imena. Pohitah ka autu da mi ne pobegne i smestivsi se na zadnje sediste upoznajem se konacno i uzivo sa The Lepim i prijateljem mu. Nisam ni stigao da se lepo predstavim a sledeca recenica me bacila u trans: "Jede li ti se pita mozda?" Ovih nedelja mi nekako neopisivo nedostaje domaca hrana, pocevsi od sarme, hleba, preko musake i svega sto se ovde ne moze naci. Pogotovo na Penangu. Ali kakvi bi nasi ljudi bili kada se ne bi snasli ma gde ih covek poslao. Mislim da se odgovor mogao naslutiti samo po mojoj faci iskezenoj u osmeh od uveta do uveta, ali sam ipak izgovorio "Naravno" uz pokusavanje zaustavljanja vode iz usta. Bio sam malo umoran jer sam celu noc putovao, ali dovoljno da uspem da razaznam zvuke sa CDa iz kola - "Kad hodas, ne zastajkujes..." i odmah se najezih. Pa i na narednu pesmu od Indexovaca, preko Merlina, i tako u krug - sva muzika Balkana mi se uvlacila pod kozu dok je auto vijugao ulicama KL-a.

 

Pite
Pite
Mesto gde cemo jesti pitu je mini grad - najveci islamski univerzitet u Jugoistocnoj Aziji. Posto sam i dalje bio iscrpljen od puta nisam dosta toga zapamtio jer mi je u usima i dalje odzvanjao umor i pospanost. Ono sto jesam uspeo zapamtiti je da se ovde nalazi i jedna od najvecih biblioteka na sest spratova, i znam da sam bio veoma iznenadjen kada sam ugledao Kuran preveden na razne jezike sveta, ukljucujuci Bosanski i Makednoski. Moram da se zahvalim The Lepom na uspesnoj diverziji mojih nogu koje nisu bile prekrivene skroz nego do ispod kolena, inace ne bih mogao uci u taj dzinovski izvor znanja i podataka. Odmah se setih tate i kako bi on ovde uzivao - upravo sam prosao njegov san mojim stopama. Posle mini obilaska iznenadjujuce velikog kompleksa dodjosmo ispred kantine na kojoj pise "Mediterranean flavour", sto je ovde znak da ima nekih jela i iz Turske - najpribliznije nasoj kuhinji. Musaka, pite, jogurt - kao da sanjam! Konacno se jedan od mojih nostalgicnih snova obistinio! Uzimam dve pite, jednu sa zeljem drugu sa sirom i jogurt i u slast ih smazoh! Eh testo, testo, gde si bio do sada? Pre nego sto sam doleteo u ove krajeve nisam nesto preterano tamanio hleb, ali kao sto rekoh na pocetku - nikad se ne zna sta sve coveku daleko od svega poznatog moze da zafali, pa i ne tako omiljeno testo.

 

Nakon dorucka i kratkog upoznavanja sa domacinom mi ovoga jutra krenusmo do KLCC, cuvenih i vec ranije pominjanih kula - simbola KL-a. Tu bi trebalo da se nadjem sa The Cakarumbom kod kojeg cu se smestiti u stan i provesti narednih par dana. Zaista je drugacije kada ti o stranoj zemlji i gradu prica neko tvojim jezikom. Sve one nepotrebne stvari ni ne govori, samo zanimljivosti i ono sto mi moze koristiti, tako da mogu da kazem da sam uz The Lepog upoznao jedan novi, urbaniji, ljudskiji i zivlji KL nego kada sam proslog puta sam lutao ulicama ove metropole. Sada tek vidim da su sva moja pisanja bila zapravo samo prvi utisci i da se dosta toga promenilo. Mozda nije trebalo sve da objavljujem odmah, nego da sacekam da ukoricim u neku knjigu, ali ko zna zasto je i ovo dobro - uostalom, ne bih sada sa nasim ljudima sedeo na dalekom istoku da nije bilo tih blogova. Priznajem da ima toliko toga ovde sto ostavlja neki prvobitni utisak, a posle samo par dana se pormeni, ali ja o tim promenama nekako nisam pisao niti sam ih pominjao. Lepo je The Lepi primetio da je mozda trebalo da sacekam da se adaptiram neko vreme, pa onda predstaviti ovu zemlju mozda na neki drugaciji nacin. Ali, sada je vec kasno. Sto je napisano i objavljeno ne moze se vratiti, samo se moze nadati da niko ne shvata ovo kao alfa i omegu ove divne zemlje nego kao licno iskustvo prvih utisaka sa svacim oko mene.

 

Bazen
Bazen
Nakon jutra sa The Lepim upoznao sam se konacno i uzivo sa The Cakarumbom, i nakon kratke setnje unutar i okolo kula odlucimo da odemo do stana da se ja osvezim i danem malo dusom jer vec nisam mogao da stojim na nogama od pospanosti i umora. Posto je njegov stan malo van centra najlakse je taksijem, ali... Svi mi iz nasih krajeva znamo za nevolje sa taksistima, ali sam ovde upoznao neku novu dimenziju nervoze vezano za njih. Prvo - retko ko zeli da vozi na odredjeno mesto ako mu se ne vozi, drugo - kada prave pauzu stanu na sred ulice, parkiraju i citaju novine, i ako im pridjes samo odmahnu rukom. Jesu ljubazni kada udjes u vozilo, vecina barem, ali generalni utisak je da su malo komplikovani. Ja sam navikao da se taksisti kod nas otimaju za musterije, ovde je obrnuto. Srecom mi smo nabasali na jednog Indijskog vozaca koji nas je sve vreme voznje zasmejavao njegovim pricama o svom ljubavnom zivotu. Na sve se covek navikne! Naselje je novo, jos u izgradnji, luksuznije nego gde ja zivim. Ima i privatni bioskop sa desetak sedista, teretanu, prostor za odmaranje sa internetom, i bazen - kao vec standardni asortiman bilo koje zgrade ovde koja drzi do sebe. Za razliku od bazena u mojoj zgradi koji je dole, u dzungli, ovaj je smesten na petom spratu sto daje neki poseban osecaj dok se pliva i sa visine posmatra KL. Stan je veoma ukusno uredjen, vidi se da je po najnovijim standardima, i ulazak u samu zgradu na karticu koja sluzi i za pokretanje lifta, preko drvenih panela na zidovima stana i ogledalima na sve strane. Veoma prijatno, i za sada mi se vrti u glavi da tako uredim i svoj stan sledece godine.

 

Nakon malog odmora otisli smo na bazen da se jos malo osvezim, kao da mi nije bilo dosta pod tusem. Ali, treba uzivati u svakom dahu i trenu, jer ko zna koliko sve to moze da traje. Zivi kao da sutra ne postoji, svakim uzdahom se dobija nova dimenzija energije na taj nacin. Bar je meni tako. Kao sto sam pomenuo bazen je na petom spratu odakle se pruza divan pogled na okolinu i pravi je dozivljaj plutati po krovovima KL-a. Nakon bazena bioskop, pa vecera u Mediteranskom restoranu i dan se blizio kraju te sam lagano stavio moje baterije da se napune za sutra. A, sutradan za rucak - pecena piletina sa krompirom i lepinjicama u obliznjem restoranu! Sve The Lepi zna sto se tice hrane ili bilo cega sto nama strancima sa brdovitog Balkana moze da zafali, i gde da se nadje. Prosto nisam znao da li da se smejem ili placem od srece, znam da je u meni jedna suza krenula, da li od jednog ili drugog osecanja, najverovatnije od oba pomesana. Nakon toga domacin nas je proveo u nocnu setnju KL-om. Ono sto onomad nisam doziveo, onu zilu kucavicu nocne metropole sam sada i te kako osetio, i to samo setnjom od sat vremena kroz centar zbivanja. Bilo je svega, od jurnjave omladine da se rasprave medjusobno cija je teritorija, ali ne kao kod nas, nego njih 30-ak juri drugih 20-ak, do guzve u uskim ulicama medju kineskim i raznim drugim restoranima, modernih klubova i opustenih barova, pa sve do nedelje mode u jednom od najekskluzivnijih trznih centara u KL-u. Nista od toga ne bismo videli da nas nije neko "domaci" proveo i upoznao sa svim tim.

 

Pecine
Pecine
Nedelju smo rezervisali za obilazak Batu pecina, Indijskog svetilista u kojima je, po legendi, Buda jednom nocio. Na ulazu ogromna pozlacena statua Lorda Murugana visoka oko 100 metara, ponosno gospodari prostorom kao da ona sama odlucuje ko sme da udje a ko ne. Inace se ovo mesto smatra za najvece Hindu svetiliste izvan Indije. Dok smo se mimoilazili sa ogromnim zlatom iznad glava ispred nas su se prostirale stotine stepenica na kojima vrvi od ljudi, majmuna i ptica - flora i fauna kao bratstvo i jednistvo. Povucen mojih predjasnjim iskustvima sa majmunima nisam im se ovoga puta priblizavao. Zamalo da nam The Cakarumba oseti cari napada majmuna ali se brzo udaljio od jednog od gomile pomahnitalih sisara kojima je jedini cilj oteti ti nesto iz ruku i videti da li je to hrana. Ako su naocare, aprat ili kesa sa necim drugim sto nije za jelo, to jednostavno bace i traze dalje, a ti posle juri svoje stvari po stepenicama. Na vrhu stepenica se ulazi u jednu od najvecih pecina koje sam ja obisao. Nepregledni stalaktiti se spustaju sa vrha pecine a u zidovima jedno do drugog su mala svetilista sa statuama svih bozanstava. Sve to deluje i dalje kao decija igra, sa svim bojama sto oko moze da prepozna, ali i ozbiljno kada covek vidi koliko tim ljudima to znaci, ta vera u bolje sutra, ma na koji nacin se manifestovala.

 

Popodne je na zalasku, blizi se odlazak i pada dogovor za uzvracanjem domacinstva na "mom" Penangu obojici cim se pruzi prilika.

Dalibor Kokic

 Snimci

Atačmenti



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana 77 Biljana 77 15:12 09.11.2010

:)

dogovor za uzvracanjem domacinstva na "mom" Penangu obojici cim se pruzi prilika.
Nadam se da umeš da spremiš gibanicu.

I biću dovoljno bezobrazna da računam da će ovaj naslov privući dosta čitalaca iz dijaspore (inače me užasava ova reč, kao neka vrsta primitivnog organizma) pa kačim i ovde:


radekokic radekokic 15:54 09.11.2010

Velika Jabuka Dalekog istoka..

Stvarno, zahvaljujuci tvojim opisima i snimcima, vidim da KL ne bez razloga zovu Velikom Janukom, isto kao i grad na suprotnoj strani planete, Nju Jork.

Samo mi se cini da je ova Velika Jbuka zivopisnija, pitomija i jos blistavija od originala (a koji je original, a koji nije?).

A onaj bazen na krovu - pa to je tek cudo za nas Balkance, za nas Beogradjane, koji ne znamo sta cemo kad malo jaca kisa pada i voda nam prodire kroz zidove u stanovima novogradnje ... Koja je to umetnost, drzati toliku vodu, i cak i park(!!) na krovi zgrade, a tik uz vodu dizu se sledeci spratovi... i mirno ogledaju u glatkoj vodi bazena uz svoje zidove - da ti pamet stane!...

Eto, zivi i dalje ona nasa raspala domovina, zivi u srcima i mladih ljudi.. Ziv si primer toga, tog druzenje u dalekom svetu, govora istog jezika, bratskih zagrljaja...

To sto ti zivis svoj san, neka ti tvoja sretna zvezdsa i dalje bude naklonjena, i zahvali njoj.. i svom nemirmo-istrazivackom duhu, i beskrajnoj energigji...

SAMO NAPRED!... i tata bi sine...
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:47 09.11.2010

Majmuni

Ako su naocare, aprat ili kesa sa necim drugim sto nije za jelo, to jednostavno bace i traze dalje, a ti posle juri svoje stvari po stepenicama.

manituu manituu 20:28 09.11.2010

Sve je drugacije

kad ima neko domaci da te provede, tu si definitivno u pravu....
ali od svega u KL-u, meni je park ptica ipak vrh...
uzivaj, pisi izvestaje i dalje, i planiraj, ako mozes, odmor za februar, dolazim u tvoje krajeve ceo mesec dana heheh...

p.s. ipak je NYC jedan jedini, izvinjavam se rade, ali ziveo sam u njemu, a boravio 3-4 puta u KL kao i dosta drugih gradova po celom svetu....nista ne moze da se uporedi sa BIG APPLE
radekokic radekokic 23:54 09.11.2010

Re: Sve je drugacije

Da, tamo daleko na istoku, sve je drugacije. Pitao sam se sta je original, a ti si mi dao lep i argunentovan odgovor... a ja mislio da je KL mnogo opusteniji i komotniji, manje bucan, da je manje kriminala i terorizma, .. ali kad ti kazes...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana