"Ako dovoljno dugo gledaš u ambis, u jednom trenutku će ambis početi da gleda u tebe."
"Strpljenje je dobra stvar, ali nije dobro ako čekaš petla da snese jaje."
Ništa. Baš ništa. Ništa neću reći ovim tekstom. Mada, u našim glavama i dalje pričam, onaj ko čita ovo neće pročitati ništa što već nije znao. Samo sam hteo da podelim sa vama. Da su zarezi u rečenici uvek bitni. I tačke, ali zarezi takođe. Dok tačke odvajaju celine, zarezi odvajaju umetnute rečenice. Sastavne delove, nikako uljeze. Svaka umetnuta rečenica nije celina za sebe. Ona teško opstane bez svog okruženja. Dok okruženje, kakvo god da je, ima pravi smisao samo uz umetnutu rečenicu. Postaje. Celina za sebe.
Mogao bih da kažem da sam joj bio umetnuta rečenica u život.
Dok druge rečenice imaju prizvuk utkanosti. Utkane rečenice. Utkana rečenica prestaje da bude vidljiva i sažima se sa obrascem. Pridobija formu i čini srž. Upliće se i stvara šaru tepiha u dečijoj sobi naše mladosti. Izgleda kao kad pukne nar. Pa ne znaš baš koje zrno pripada kom delu. Sklizne kao... slatka psovka sa usana. Kao lična uvreda. Kao brzalica. Kao šio mi ga Đura.
Želja svake umetnute rečenice je da postane utkana.
Svaka utkana rečenica ima boju. I zvuk, ali prvenstveno boju. Ok, ok, ima i osećanje. Ali pre svega boju. Jer svaka slika nosi priču, i svaka priča nosi sliku. O svakoj slicu u galeriji želimo da čujemo kako je nastala. Kojim vezom je rađena. Kako je tačno nazvana. Kažu da slika vredi više od hiljadu reči. A ja pitam - a od hiljadu jedne? Od hiljadu dve? Svaka slika želi da bude utkana u predivo jezika i da izađe u obliku bajke.
Želja svake utkane niti je da bude deo veće slike.
Kada gledaš u svoje slike, kada pričaš o njima, želiš da prenose. Šta god to bilo. I što duže gledaš više ćeš detalja da vidiš. A najlepša nit je ona koja kroji. Tamo gde je u tkanju realnosti rez, pa samo ta rečenica spaja delove na pravi način. Filigranskim radom optočena i zašivena tačno tamo gde je bila rupa. A opet jedinstvena. Svaki detalj izgleda kao kič, celina izgleda savršeno. I što duže gledaš, više ćeš detalja da vidiš. Kao, na primer, svaki zarez u njoj.
Treba voleti svaki zarez u njoj.
Zar nije svaki jedinstven?
Samo zbog toga je savršen.