U Srbiji mnogo lepe a i ružne reči počinje sa čarobnim slovom «S», sreća, slava, sloboda, sloga, srpstvo, Srbin,sudbina, ali i siromaštvo, sramota,strah, sebičnost , siledžijstvo. Stanje siromaštva u Srbiji podesća me na staru pesmicu koju su nam bake i majke poodavno recitovale “Sveti Sava sišo s neba, sanio svojoj sestri Savi sepet suvih smokava» pa i ona «Samo sloga Srbina spašava», pa kako izgleda ostaje da se sve više stanovnika pita da li nas još “Samo Sveti Sava siromaštava spašava“.
Prema pisanju Politike u Srbiji je broj siromašnih je premašio cifru od 700.000,odnosno 6,9%, "Ali ako bi se broj najsiromašnijih merio prema standardima EU, broj siromašnih građana Srbije dostiže gotovo milion ljudi! Ako je procena da Srbija ima 7.306.677 stanovnika, to znači da je, prema evropskim standardima Svaki Sedmi Stanovnik Srbije Siromašan
Samo ove godine broj ljudi koji gladuje povećan je za 100.000. Broj nezaposlenih je porastao sa 16,7% na 19,2 % u aprilu ove godine, odakle i dolazi porast siromaštva.
Dalji zabrinjavajući podatak je oko 1, 5 milion ljudi preživljava bez plate, 720.000 ne može da na nju računa jer su nezaposleni, oko 350.000 radnika redovno radi, ali zarađenu platu čeka najmanje tri meseca, a nekada i više od godinu dana. Oko 440.000 poljoprivrednih proizvođača i preduzetnika koji žive od onoga što proizvedu, a uSrbiji 700.000 ljudi ostvaruje deo ili celokupne prihode od poljoprivrede.
Nešto manje od 100.000 porodica u Srbiji zarađuje mesečne prihode i od stanarina, a preko 130.000 ljudi rade dva i više poslova - na jednom poslu rade puno vreme, a na drugom - pola.
Dakle, da parafraziram, socijalna situacija u zemlji je nepristojno loša, dok neki nepristojno dobro žive, mnogo je nepristojno siromašni, a jedan mali broj su nepristojno bogati.
Ko zna , možda to rezultira masovnijem učlanjenjem ljudi u političke stranke.
Političke stranke su pod velikim pritiskom da zaposle one koji nemaju posao, pre svega svoje članove i one to i čine. Prema proceni profesora Fakulteta političkih nauka Zorana Stojiljkovića, u srpskom partokratskom sistemu stranke koje vladaju imaju oko 20.000 funkcija na raznim nivoima koje među sobom dele. Oko 1.000 ljudi u Srbiji lepo živi samo od prihoda koje ubiraju “sedeći” u upravnim odborima turističkih organizacija, agencija i javnih preduzeća koje žive na budžetu i posluju sa gubicima.
Članstvo u upravnim odborima najunosniji posao u Srbiji, pa tako neki članovi odbora sat rada naplaćuju 4.200 evra. Broj imenovanih iz godine u godinu raste.
Poput svetskih manekenki ni članovi upravnih odbora javnih preduzeća, državnih agencija i preduzeća ne napuštaju kuću bez 4.200 evra , jer se u proseku, upravni odbori se sastaju jednom-dva puta godišnje, a sastanci traju po - sat!
Neka javna preduzećasupotrošila 16 miliona dinara na plate 12 članova UO! Najveće plate delila su upravo ona preduzeća koja rade sa gubitkom, poput Železnice ili“Jata, apredsednik UO Skijališta Srbije u 2008. godini prosečno je primao oko 160.000 dinara mesečno.
Svojevrsni rekorder sa ubedljivo najvećom platom u javnim preduzećima u Srbiji ostaće to da je mesečna plata na mestu predsednika UO NIS bila 600.000 dinara, dok je 20 članova podelilo 33,3 miliona dinara. A od pominjanja onog Krišta nema ništa.
Država očito nema snage ni adekvatnu politiku kako da stane na puta daljem osiromašenju, skoku cena, skoku evra, i td, a ljudi su prepušteni sami sebi. Ako bi se gledalo po kadrovskim kapacitetima državne administracije, pa još koliko imamo ministarstava, trebalo bi očekivati daleko efikasniju socijalnu i ekonomsku politiku.U državnoj administraciji u Srbiji trenutno radi nešto manje od 28.500, dok je u lokalnim samoupravama zaposleno oko 32.000 ljudi ili ukupno preko 60.000 lica što znači 1 činovnik na 166 građana ako se računa i Kosovo, odnosno 1 činovnik na 125 građana Srbije.Odnosno, računato na lokalu gde građani uglavnom rešavaju sve svoje probleme I obaveze dođe 1 činovnik na 235 građana. Ipak , građani nisu baš zadovoljni ni efikasnošću, ni ljubaznošću,a ni kvalitetom usluga zaštite njihovih prava.
Državni sekretar u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu Duško Radaković ocenio je da je administracija u Srbiji na lokalnom i državnom nivou neprofesionalna i politizovana i da Ministarstvo ima ideju da definiše status državnih i lokalnih službenika, čiji položaj zavisi od izbora.
Vlada Srbije je 2009, zbog ekonomske krize i štednje na svim nivoima, rešila da smanji broj zaposlenih u administraciji. Te godine je u državnoj upravi bilo zaposleno više od 30.000 ljudi, dok je na nivou gradova i opština radilo 37.800 ljudi koji su platu dobijali iz budžeta.
2004 = 27.613; 2005 = 24.500; 2006 = 27.394; 2007 = 27.892; 2008 = više od 28.000;
2009 = 30.624; 2010 = 28.500;
* Bez MUP (nezvanično, oko 43.000 zaposlenih), BIA (oko 2.000), Vojske (oko 40.000)
Jednostavnije, kako dođu novi izbori zapošljavaju se novi činovnici, u odnosu na stranačku pripadnost i rodbinske veze, dok su kriterijumi stručnosti uglavnom nebitni. Ovaj funkcioner Ministarstva za državnu upravu upozorava da bez reforme javne administracije Srbija ne može da postane članica EU.
Neverovatno deluje i informacija da zaposlenima na poslovima u vezi sa zaštitom tajnih podataka u Ministarstvu pravde i u Kancelariji Saveta za nacionalnu bezbednost, valjda se podrazumeva i BIA i vojno-bezbednosnoj i vojno-obaveštajnoj agenciji, plate će biti veće 20 odsto.Pa da li to znači da bez tih 20% ne bi čuvali službenu tajnu?
Realnost je takva kava je, imamo stranke kakve imamo, pa nam ostaje još samo da apelujemo da ipak “Samo stranke siromaštva spašavaju”. Dakle, neophodno je da sve sednu i postignu minimum konsenzusa oko državnih interesa, a poboljšanja ekonomske situacije i borba protiv siromaštva je prioritetan zadatak svih stranaka i države.
Kalkulacije opozicije da što “gore to bolje” da će ih sve teža situacije pre dovesti na vlast je kratkoročno jer će na istom problemu još brže sa vlasti otići.