Četrdesetih godina prošlog veka idol mladih je bio Ivo Lola Ribar; pedesetih Bobek i Šekularac; šezdesetih Če Gevara, Đorđe Marijanović i «Bitlsi»; sedamdesetih Zdravko Čolić i «Bijelo dugme»; osamdesetih Lepa Brena, Car Lazar i vožd Karađorđe; devedesetih Knele i Ceca. Ko su idoli mladima u Srbiji u prvoj deceniji 21. veka?
Identifikacija sa uzorima i idolima je značajan agens socijalizacije, ali i emocionalnog i kognitivnog razvoja dece i mladih. Ovom vrstom socijalnog učenja, učenja prema modelima, usvajaju se bitni elementi sistema vrednosti, socijalni stavovi, različiti oblici socijalnog ponašanja i kriterijumi za procenu vlastitog ponašanja u socijalnoj grupi.
U socijalnoj psihologiji uzorima se smatraju odabrane osobe sa kojima postoji emocionalni kontakt, odnosna direktna interakcija, a idoli su slavne ili popularne ličnosti iz javnog života i istorije. Deca i mladi se sa uzorima identifikuju, a idole imitiraju.
Generacijama unazad uzori za decu se ne menjaju. To su njihovi roditelji, starija braća i sestre, rođaci, porodični prijatelji, nastavnici u školi... Međutim, idoli se menjaju iz generacije u generaciju.
Četrdesetih godina prošlog veka idol mladih je bio Ivo Lola Ribar; pedesetih Bobek i Šekularac; šezdesetih Če Gevara; Đorđe Marijanović i «Bitlsi»; sedamdesetih Zdravko Čolić i «Bijelo dugme»; osamdesetih Lepa Brena, car Lazar i vožd Karađorđe; devedesetih Knele i Ceca.
Ko su idoli mladima u Srbiji u prvoj deceniji 21. veka?
Institut za psihologiju*, u okviru naučno-istraživačkih projekata «Svakodnevnica mladih u Srbiji» i «Psihološki problemi u kontekstu društvenih promena», istražio je, između ostalog, ko su uzori i idoli srednjoškolaca u Srbiji. Istraživanje je realizovano 2007. godine na respektabilnom uzorku (2426 učenika iz 26 različitih srednjih škola – Novi Sad, Zrenjanin, Odžaci, Beograd,Kragujevac, Vrnjačka Banja, Niš, Knjaževac i Leskovac), a s obzirom na ugled institucije koja ga je sprovela, rezultatima se može verovati. Naravno, uz sva metodološka i druga ograničenja imanentna ovoj vrsti istraživanja.
Kao uzor na prvom mestu su majke (zbog svoje plemenitosti, ljubavi i podrške koju pružaju), na drugom očevi, (jer su vredni i zarađuju za porodicu), a na trećem i četvrtom mestu sestre i braća. Zatim slede rođaci (bake, deke, ujaci...), vršnjaci i prijatelji, pa tek onda nastavnici, a 1% ispitanih navelo je samog sebe kao uzor.
Ispitanici su naveli 400 ličnosti iz javnog života koje smatraju svojim idolima (od tih 400 ličnosti čak 66% su muškog, a 34% ženskog pola, 51% stranih i 49% domaćih, savremenika čak 91%, a svega 9% ličnosti iz prošlosti).
Prvih pet u rangu su:
1) Anđelina Đoli,
2) Svetlana Ražnatović,
3) Ana Ivanović,
4) Novak Đoković i
5) Vlade Divac.
Zoran Đinđić je dvanaesti, a Bil Gejts osamnaesti u rangu, dok je Isidora Bjelica zauzela visoko sedmo mesto. Među prvih dvadeset u rangu nema ni jednog domaćeg fudbalera, a od svetskih su tu Ronaldinjo, Ronaldo i Bekam. Interesantno je da Viktorija Bekam bolje kotira od muža Dejvida.
Ako se uzme u obzir narušeni sistem vrednosti u porodici, školi i društvu, socijalni i ekonomski milje u kome odrastaju, mladima se, sem jednog, eventualno dva imena sa rang liste, nema mnogo šta zameriti. Kneleta nema, ali Ceca Nacionale, kao veza sa mračnim devedesetim i dalje zauzima visoko mesto.
Na prvom mestu su ličnosti iz estrade (muzičari, glumci, TV lica), na drugom sportisti, slede političari, umetnici i naučnici, a na kraju su nacionalni junaci.
Komparacijom sa sličnim istraživanjima sprovedenim u Srbiji 1994.g. i 2000.g. uočena su značajna pomeranja u preferencijama idola. Znatno više je odabranih idola iz sveta estrade i sporta, manje je političara, što i nije naročita šteta, a znatno manje umetnika i naučnika, što je velika šteta.
Dobro, mladi su takvi kakvi jesu, a njihovi idoli su ti koje su odabrali, pitanje je mogu li roditelji uticati na promenu odabranog idola svoje dece?
Primera radi majka, ophrvana svakodnevnim obavezama na poslu i u kući, jednog dana sa čuđenjem primeti da njena kćerkica – mezimica, ne samo da pevuši pesmice, već i svojim izgledom i ponašanjem neodoljivo podseća na jednu od estradnih grandpink „zvezda“, izvesnu Micu Trofrtaljku. Šta da uradi majka?
Ukoliko svoju ćerkicu-mezimicu vidi kao buduću estradnu zvezdu, ne treba da čini ništa, sem da je eventualno pohvali i podrži.
Međutim, ukoliko za svoju ćerku želi drugačiju budućnost, koja podrazumeva naporno školovanje, usvajanje kulturnih navika i ponašanja, bitno različitih od onih koje nam svakodnevno nameće Grand parada, Veliki brat ili Farma, a čiji je egzemlarni izdanak MT, pred njom stoje bar dve mogućnosti.
Prva mogućnost je znatno teža i podrazumeva vreme, strpljenje, duge razgovore i mnogo takta. Roditelji su uzori za svoju decu i imaju šanse za uspeh.
Druga mogućnost je daleko jednostavnija i ne zahteva mnogo vremena. Dovoljno je da se zabrinuta majka pismom (zatvorenim ili otvorenim) obrati MT i da je zamoli da, pored svojih silnih obaveza na TV Pinku i nastupa po kafanama, nađe vremena da koji put poseti i pozorište i izložbu umetničkih slika, kako bi njena ćerkica-mezimica, kojoj je MT idol, usvojila poželjne kulturne navike.
------------------
*Ispitivanje uzora i idola srednjoškolaca u Srbiji, Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, Beograd, decembar 2009.