Posle zajedničke rezolucije Beograda i EU potpuno je deplasirano govoriti da izlazak Srba na izbore na Kosovu legitimiše nezavisnost.
Predstojeći vanredni parlamentarni izbori na Kosovu ponovo unose zbrku u inače konfuznu srpsku zajednicu , koja , mada sve manji njen deo, iščekuje da li će Beograd dati zeleno svetlo ili predložiti bojkot. I dalje je u opticaju stav da bi učešća na izborima predstavljalo priznavanje kosovske nezavisnosti. Poruka koja im se upućuje glasi otprilike u stilu: ako nas ne poslušate sami ćete biti krivi, a ako nas poslušate mi nećemo biti krivi.Za sve što bude loše vi ćete biti krivi a za eventualno nešto dobro zasluga će biti naša.
Izbori na Kosvu i do sada su svaki put pokazivali da Srbija još uvek nije načisto šta hoće i kako hoće sa Kosovom , a Srbe na Kosovu dovodi u stanje potpune zbunjenosti. i konfuzije, 2001. godine pozivani su da izađu, 2004. i da izađu i ne izađu, a 2007. godine svi bili protiv toga, ali su Srbi samostalno izašli u velikom broju.
Pre dve godine vlada je usvojila neki akcioni plan za Kosovo pod nazivom “Ništa nas ne sme iznenaditi”, a evo ispade da je nadležno ministarstvo za Kosovo iznenađeno vanrednim izborima, jer nam “ nije ostavljeno dovoljno vremena da zauzme stav”. Nedostaje samo ljutnja na kosovske Albance što izbore nisu pomerili za jesen iduće godine,mada nas oni ne interesuju. Za pretpostaviti je da su neki ljudi bili iznenađeni i uvređeni i zaokretom koji je učinio predsednik Tadić, samo neće da kažu.
I dok se tvrdi da kosovski Srbi nisu sposobni da samostalno donesu odluku državni sekretar Ivanović kaže da izbori dolaze iznenada, s obzirom da su vanredni, da vladi nisu dali priliku da ozbiljnije razmotri situaciju i zauzme stav i ta je nerealno očekivati da vlada pozove Srbe na izbore , a «nagli zaokret u odnosu na poslednji stav države mogao da dovede u pitanje kredibilitet Vlade Srbije.»Bez obzira na sve navedeno , nije jasno kako misli da ne treba zbunjivati Srbe, kad se već to radi. Nije jasno kako vlada čuva kredibiltet tako što ostaje na pogrešnim odlukama i politici kao da nije informisana da se nešto u međuvremenu promenilo.
Pa zar i predsednik Tadić nije napravio nagli zaokret prekinuvši neproduktivno inaćenje sa EU i SAD i dobijanjem njihove podrške za početak dijaloga sa Kosovom koje će predstavljati tamošnje institucije,znači parlament i vlada. Niko ozbiljan ne misli da Srbija time priznaje nezavisnost Kosova pa kako bi onda ulazak kosovskih Srba u te institucije sa kojima Srbija pregovara bilo priznavanje.
Da li ta patriotska razmišljanja mogu da pretpostave koliko bi pregovori i dijalog bili povoljniji po Srba na Kosovu ako bi u kosovskom parlamentu bilo 20 do 25 Srba i ako bi ti Srbi bili u kosovskoj Vladi i u pregovaračkom timu.
Ako Srbija smatra Kosovo svojom pokrajinom i priznaje međunarodne institucije onda je odavno morala imati ulazne i izlazne strategije bez obzira šta se tamo dešavalo. Biće pre da je Ministarstvo za KiM iznenađeno jer nije ni znalo čemu služi šta radi i šta treba da radi. Činjenica je da ni većini građana nije jasno čime se bavi ni zašto nam to ministarstvo treba, pogotovo ako se otpočne dijalog sa Kosovom pa još i dobro krene.
U pravu je dr. Dušan Janjić kad kaže da Srbi , ako ne učestvuju na izborima ne mogu ništa ni da dobiju, a ono na šta se svode svi razlozi protiv učešća- da izlazak na izbore legitimiše nezavisnost Kosova- potpuno je besmislen argument posle zajedničke rezolucije Beograda i EU.
Dalje, «učešće na kosovskim izborima je odnos prema realnosti, a realnost je da kosovski parlament postoji i da je kosovski budžet mogući važan izvor finansiranja opstanka i razvoja srpske zajednice.» Konačno, upravo pred predstojeće pregovore veoma je važno da za Srbiju da Srbe da budu kosovskim institucijama- da zna šta se dešava i šta se sprema , ali još važnije i da ne budu objekat već akter u pregovorima.
Konfuzija oko izlaska Srba na izbore na Kosvu samo potvrđuje dosadašnju konfuziju politike po pitanju Kosova, o čemu sam više puta pisao i na blogu.(ovde, ovde i ovde)
Nadamo se da će preokret koji je učinjen sa onom zajedničkom rezolucijom u UN uticati i na preokret ukupne politike Srbije prema Kosovu od konfuzije ka realnosti.