Ljubav| Nostalgija| Život

Krug

malasneki RSS / 22.10.2010. u 12:40

Da li po nekad imate osecaj da vas proslost ceka iza sledeceg coska? Da zivot nekako ide u krug, i ma koliko mislili da st neke stvari ostavili iza sebe, one se nenadano pojavljuju kad ih najmanje ocekujete.

Ovih dana se meni upravo tako nesto desilo. Iako ce mozda neko reci da je sve slucajnost, ja mislim da u zivotu nista nije slucajno u da sve ima svoj uzrok i posledicu. Posebno kad je u pitanju emotivni zivot. Neke stvari se dese, i one vam obeleze neki period, i ma koliko se trudili ne mozete pobeci, po najvise od samih sebe.

Elem (moja najdraza uzrecica), za vreme studiranja sam opsesivno bila zaljubljena u jednog tada asistenta, a sada je vec profesor sa poprilicnim renomeom u svojoj oblasti. To je bila tolka snaga emocija, da se sada pitam da li je to zapravo bila zaljubljenost, opsesija ili prosta potreba za ljubavlju u tom trenutku da je sve bilo kao ona slamka za koju se hvata davljenik.  To je bilo toliko jako da je mene grizla savest ako pet minuta nisam mislila na njega.

Mislim da je on znao za moja osecanja, ako nista ono uvek ima neka "prijateljica" koja se potrudi da kaze nesto kad je najmanje potrebno, iako sam se ja potrudila da se ponasam "normalno" u njegovom prisustvu. Nas odnos je prvo bio iskljucivo profesionalan, na Vi, da bi pred kraj godine postali drugari. Ja sam se nadala tada da ce to prerasti u nesto vise. Medjutim, malo po malo, mene je sve to proslo, prestala sam da se intenzivno vidjam i cujem sa njim, a u moj zivot su ulazile neke nove ljubavi koje su potisnule tu snagu. Ipak, on je nekako zakinuo delicak mog srca, i ono je ostalo zauvek obelezeno.

U medjuvremenu je on otisao i na neko usavrsavanje u inostranstvo, i tek pred kraj mog studiranja smo se slucajno sreli na fakultetu. Meni su pocele drhtati ruke, ali sam uspela da se iskontrolisem i normalo procaskam par uljudnih recenica sa njim. Tada sam jos uvek osecala nesto prema njemu, iako mnogo manjim intezitetom.

Posle sam ja diplomirala i par godina nismo ni imali neku veliku priliku da se vidimo. Uz to, on se ozenio pa smo imali i manje prilika da se vidjamo po gradu, jer smo se pre setali kad bi izasli svako sa svojim drustvom.

Nakon jedno 3-4 godine, sedela sam sa nekim mojim dustvom u kaficu, smejali smo se uobicajenim glupostima, ali je mene odjednom preseklo. U kafic je usao On, sa nekim prijateljima. Nisam vse bila zaljbljena u jega, cak sta vise, vec je postao deo proslosti, ali me ta proslost lupila po sred cela. Pozdravili smo se, a ja sam se sva ukocila, telo mi je bilo u takvom grcu da su me ledja zabolela. Nije mi bilo jasno zbog cega, da li zato sto se nismo dugo videli, ili zato sto ga nisam ocekivala. U svakom slucaju, moja reakcija me zbunila i iznenadila.

Proslo je od tada jos par godina, i pre dve nedelje, u autobusu na putu za Knin,  isa sam kod roditelja da spremam prijemni za Master studije, otvorim ja moj lap-top da pogledam film, da bi prekratila vreme i dosadu. I devojka koja je sedela iza mene me zamoli da okrenem da gleda i ona. Posto niko nije sedeo do mene, ja joj predlozim da predje i da gledamo film zajedno. I tako rec po rec, dodjemo i do zakljucka da poznajemo obe neke ljudi, i (ja tamo kad ono medjutim) naravno, medju njima je bio i On...

Vratim se za Beograd, polozim prijemni dok si rekao "piksla" ;) i citajuci na sajtu doticnog Fakluteta novitade, koji inace nije moj maticni Fakultet, mislim nisam na njemu zavrsila osnovne studije, saznam da se organizuje neki novi Master studij u kome je jedan od predavaca, niko drugi do On! Prosto nisam mogla da verujem... Tada shvatih da nas proslost stvarno prati kao senka i da iako se promene odnos i emocije prema nekimdesavanjima i ljudima, odsvoje proslosti ne mozemo pobeci.

I gledajte slucajnosti, dok sam pisala ovaj tekst, otvorim link  sa Facebook profila moje koleginice, nekog clanka u Blicu, na kojem tekst pocinje  sa "Poznato je kako prošlost nevidljivo i sudbinski prati čoveka kroz sve njegove poslove i promene. Mene je prošlost naučila da je nemoguće tek tako proći kroz život a da ti ne propadne neki plan, da ne budeš razočaran nekim prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan ili okrnjen, da ne osetiš bol nerazumevanja, da ti niko od bliskih zauvek ne ode i da nikad glupo ne pogrešiš. Ta prošlost, istovremeno prepuna dežavi slika koliko i amnezije, koktel je divnih i tužnih stvari. To je veliki obrazovni proces u kome protokom vremena sve manje znam, a srce je svedok kome sve manje verujem. "



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

malasneki malasneki 12:42 22.10.2010

Obavestenje

sledeci tekst ce biti opet iz serijala "bez taboo-a". Pripremite se za jedno vrlo delikatno pitanje morala, ljubavi, duse...

a sad izvolite citajte i ne libite se komentara
kleinemutter kleinemutter 14:42 22.10.2010

hm

Draga Sneki,
koliko vidim, ovako vidovita , ima da te on za svoju asistentkinju bira!<_<

Kukulele, koliko li je njih zaljubljeno u mog muza asistenta. E, sad vise nemam mira...
malasneki malasneki 16:55 23.10.2010

Re: hm

kleinemutter
Draga Sneki,
koliko vidim, ovako vidovita , ima da te on za svoju asistentkinju bira!

Kukulele, koliko li je njih zaljubljeno u mog muza asistenta. E, sad vise nemam mira...

ma nemas brige, vidis da asistenti i onako cooliraju studentkinje

a ovom "mom" sad sto se mene tice, nek je ziv i zdrav i srecan sa svojom suprugom
sesili sesili 16:34 22.10.2010

Srce

Zaista, ne može uvek da mu se veruje! Imala sam prvu, veliku, dugu ljubav. Puklo je nešto i on se ubrzo oženio. Neku godinu kasnije, udala se i ja, otišla iz našeg grada. Srećna, dvoje dece, dobar muž. Jave mi da je umrla stara komšinica, sa čijom sam decom odrastala. Odem na sahranu, kad tamo ON. Kolega je sa sinom komšinice. Nisam mogla da verujem da mi je srce ubrzalo rad. Porazgovarali mi, korektno, kulturno, ali se baš čudim sebi.
malasneki malasneki 16:57 23.10.2010

Re: Srce

eto, onda znas kako sam se ja osecala kad sam ga srela
Ribozom Ribozom 17:39 22.10.2010

zaljubljen u profesora/cu

malasneki malasneki 16:58 23.10.2010

Re: zaljubljen u profesora/cu

po nekad je samo muzika i dovoljna
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:25 22.10.2010

Ubijte prošlost

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se mješaju utvare i život,
pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.


(M. Selimović: Derviš i smrt)
malasneki malasneki 17:09 23.10.2010

Re: Ubijte prošlost

pametan je Mesa vazda bio
Черевићан Черевићан 21:30 22.10.2010

сад ил некад

приисети су чудо
и вазда те прате
пожелиш понекад
чак време да врате

но ти живиш сада
користи те сласти
јер оне ће сутра
сећању припасти

у том раскораку
и живот ти пичи
(па песмица сличи
већ познатој причи)
mariopan mariopan 13:21 23.10.2010

Re: сад ил некад

Eh, koliko je nas bilo zaljubljeno u nekog profesora

A sačekuše zaista vrebaju iza svakog ćoška.
Sneki, ima ljudi koji ne mogu da vole, nisu to u stanju, zato je veliki dar voleti, ljudi su time blagosloveni (mada im se tada ne čini da je tako jer osećaju i veliku patnju ali i to je blagoslov)...... tek posle toga stavljam i želju da nas neko voli.

Ljude koji nemaju osećanja da se zaljube, nemaju ih ni prema svojim najbližima - njih sažaljevam. Poznajem ih nekoliko i mislim kako su oni okrnjeni, nedovršeni, a da to i ne znaju. Nesrećnici.
Avoleti makar da ljubav nije uzvraćena - to je dar.

malasneki malasneki 17:38 23.10.2010

Re: сад ил некад

Черевићан
приисети су чудо
и вазда те прате
пожелиш понекад
чак време да врате

но ти живиш сада
користи те сласти
јер оне ће сутра
сећању припасти

у том раскораку
и живот ти пичи
(па песмица сличи
већ познатој причи)

odavno mi niko posvetio pesmu nije
a malasneki zna da sadasnjost caroliju krije.

proslost je bila, buducnost se sprema
Mr Ce, od tebe boljeg pesnika nema!
malasneki malasneki 17:40 23.10.2010

Re: сад ил некад

mariopan
Eh, koliko je nas bilo zaljubljeno u nekog profesora

A sačekuše zaista vrebaju iza svakog ćoška.
Sneki, ima ljudi koji ne mogu da vole, nisu to u stanju, zato je veliki dar voleti, ljudi su time blagosloveni (mada im se tada ne čini da je tako jer osećaju i veliku patnju ali i to je blagoslov)...... tek posle toga stavljam i želju da nas neko voli.

Ljude koji nemaju osećanja da se zaljube, nemaju ih ni prema svojim najbližima - njih sažaljevam. Poznajem ih nekoliko i mislim kako su oni okrnjeni, nedovršeni, a da to i ne znaju. Nesrećnici.
Avoleti makar da ljubav nije uzvraćena - to je dar.



slazem se mariopan, ali mene je ta ljubav prosla, samo volela bih da se vise ne srecemo...
mariopan mariopan 21:08 23.10.2010

Re: сад ил некад

Ne može se birati, što znači da ćete se verovatno sretati nekad i negde.

A meni se dešavalo da sretnem nekoga u koga sam bila jako zaljubljena, onako mlada i zelena ...i ustanovim da je to sada ružan kreten ( a onda je bio san snova svake devojke) i kako sam mogla tako da ludujem...to ti je "mladost ludost" sasve posledicama. Verujem da je mnogo nas to sve doživelo i baš ne volimo toga da se sećamo. Tebi se ne dopada da ga srećeš i da se toga sećaš. jer sve je prošlo...ok, ali moraš da se pomiriš u sebi da će toga biti i da će biti bez tvoje volje, iznenada, ako živite u istom gradu. Nije to tako strašno, par minuta panike i sve prođe.

malasneki malasneki 13:43 24.10.2010

Re: сад ил некад

A meni se dešavalo da sretnem nekoga u koga sam bila jako zaljubljena, onako mlada i zelena ...i ustanovim da je to sada ružan kreten
Uh sto je najbolje u celoj prici, on nikad nije ni bio neki lepotan, al eto, ja sam tad videla nesto u njemu
mlekac mlekac 22:35 23.10.2010

To ti je Sneki...

... kako je lepo primetio moj divni drug Nesha


A kad je neka prica nedovrsena, onda uvek ostaje taj treptaj u srcu i podsvesna zelja da se nekad, negde ta prica okonca.

Mislim da svi to imamo u zivotu. Ponekad se iz toga izrode najdivnija i najneznija prijateljstva, a ponekad se sve svede na te slucajne susrete koji te udare pravo u glavu kao iznenadni zrak sunca iz oblacnog neba!

Kratko i slatko.
malasneki malasneki 13:41 24.10.2010

Re: To ti je Sneki...

U pravu si. Mozda podsvesno ipak zelimo da se jos nesto tu desi, raspetlja na neki nacin i zato i primecujemo sve te "slucajne" susrete...

BTW obozavam ovu pesmu :)
miloradkakmar miloradkakmar 23:36 24.10.2010

Sve

što započne negde se i okonča. U nama , pored ili daleko od nas, negde mora da postoji završetak za kojim tragamo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana