Budućnost| Društvo| Porodica| Sport| Život

"Pravda za Nikolu i Ivana"

Žika Bogdanović RSS / 22.10.2010. u 11:24

sp-miljkovi-grbic.jpgNavukli ste se na pogrešne. Uostalom, po ko zna koji put zaredom. Šta bi bile „nindže iz Đenove“ i „patriote sa Terazija“ da nije vas, nas, javnosti, mnjenjača, novinara, blogera, amatera - hejtera, zavisnika socijalnog networkinga, liberalno zagriženih i ostalih željnika svoga mišljenja, koji već danima samo o njima misle, samo o njima pišu, utrkuju se u tome ko će biti žešći, ko će raskrinkati ono što je odavno poznato i nazvati ono što odavno ima svoje ime? U čitavoj toj gunguli, čak i oni koji važe za najpismenije, pevaljki su priznali da je bila najbolja, potvrdivši tako, nakon desetina istih tekstova, zaključaka i grimasa, svu nemoć da se nekako drugačije objasni da ljudi hodaju, ptice lete, a gmizavci gamižu...

I u čitavoj toj potrošnji mikrofona i tastatura, očiju i energije onih koji to čitaju i slušaju, ništa niste/smo rekli, što bi nam, danas, kada srdžbu zamenjuje zdrav razum, dokolica i umor, pomoglo da budemo bolji ljudi i srećnije društvo. Ko zna koji virtualni rat, koji će za pet dana ostati u sećanju jedino zahvaljujući struji i serverima, polako jenjava. Potrošili ste energiju na nebitne, po stoti put, u želji da menjate nešto u zemlji, gde nikada javnost ništa bitno promenila nije (zar vas svaki početak oktobra ne podseća na taj „uzalud“?). I dok će tako sedamnaesta frka sa okvalifikovanim „zlom“ ostati prašnjava fascikla u nekoj sudskoj fioci, upotrebljena ili zloupotrebljena za nečije interese, pored nas su prošle lepe stvari, ljudi koji motivišu, priče koje inspirišu. Nažalost, opterećeni glupostima, nismo ih uvažili, samim tim nismo našoj deci (jedina krilatica koja može da prekine kolutanje očiju) dali primer.

Baviti se posledicama, uvek je osuđeno na neuspeh. Prevencija je jedina stvar, koja nas može održati na zdravim nogama. Na nju jedino možemo uticati, možemo je kreirati. Dok su nam glavne namere da popravljamo „nepopravljive“ i govorimo o zlu, propuštamo trenutke, da onima koji vrede, odamo priznanje i kažemo „svojoj deci“ - „Evo ga – on je dobar, pametan i uspešan“. Sva filozofija medija za sva vremena je objašnjena u jednoj rečenici dodeljenoj Goranu Bregoviću („Piši šta hoćeš, samo stavi što veću sliku“). Popularnost ide onima, koji pronađu prostor za svoje slike, a konotacija je nebitna. Opšte je poznato da sto puta izgovorena laž postaje istina, a od Gebelsa do danas, sve mi se čini da kada sto puta kažete istinu, sve češće ljudi nakrive glavu, pa kažu „’Alo bre, da ne laže ovaj?“. Sve se relativizovalo samo od sebe. Samo su slike bitne. E tako, dođosmo i mi ni do čega...

trst189.jpgSećam se oktobra 2000. godine, ne u želji da polemišem o njemu, već samo faktografski da kažem da su se tada desile dve neverovatne stvari. Milion ljudi je deset dana bilo na ulicama i naši odbojkaši u zoru prvog oktobra su osvojili zlatnu olimpijsku medalju, koju nije imao ko da slavi. Bio je to Sidnej, koji nismo gledali, jer smo noću spavali, umorni od dana provedenih u zaustavljaju Srbije. Oni su igrali, za sebe, a to ovoj zemlji tada nije bilo bitno. Tako smo propustili najveći sportski trenutak decenije (neka oproste svi koji misle drugačije i neka veći uspeh slobodno navedu), zagriženi za nešto drugo.

Sećam se mlađanog Ivana Miljkovića, kako nekog trećeg oktobra, raji na trgu u rodnom Nišu objašnjava da su postali olimpijski šampioni, upisali se u besmrtne, šta to znači „za sve nas“, a ljudi ga gledaju onako smrznuto i ne razumeju njegovu euforiju, koju, srećan do Olimpa, ne može da sakrije. Tih dana, mislili smo samo na Miloševića.

Tako su se Ivan, Nikola, Vladimir Grbić i ostali majstori sporta, razišli po svojim gradovima, proslavljajući svoje najveće sportske uspehe, privatno, onako, kako su morali, kao kada zaleđeni working class startuje kamera sredinom decembra i pita ga - Kako ćete proslaviti Novu godinu(?), a on odgovori – „Skromno, u krugu porodice“.

ita-srb-genova-foto-alessandro-gori-dsc_9256.jpg?w=448&h=298I evo, prođe deset godina. Opet su osvajali Nikola i Ivan, a opet su neki drugi likovi pokupili slavu! Na naslovnicama, na mreži je bio neki drugi Ivan, a tiho, na sedamnaestoj strani, opraštao se čovek, koji je za ovu zemlju 15 godina osvajao medalje na svim meridijanima. Nije se žalio na umor (košarkaški sindrom), nije čekao da ga kupe drugi (rukometni sindrom). Igrao je, i kada se gubilo, i kada se dobijalo, isprativši svoju generaciju odavno u penziju. Nakon bronze na rukama onih, koji osećaju njegovo delo, ostao je u Italiji. Njih dvojica (Nikola i Ivan) nisu došla u Beograd sa ostatkom ekipe. Simbolično, slučajno ili namerno, iskustveno, kako hoćete (samo se oni sećaju Sidneja), propustili su ove dve nedelje naših „smečera“ i „blokera“...

normal_srbkuba3.jpgPre izvesnog vremena, gledao sam neku emisiju u kojoj Ivan Miljković izjavljuje kako posle karijere planira da živi u inostranstvu. Zašto (?), sleže ramenima i onako očima objašnjava novinarki ono što svi znamo. Nije njegova mreža, ta mreža koju Srbi trebaju. Na druge se oni pecaju. Nije ni čudo. Ima Ivan i sajt na internetu. Poljski sajt! Našeg sportistu, koji je obeležio deceniju u jednom sportu, ovoj zemlji doneo olimpijsko i evropsko zlato, veličinu koja je zbog svoje fenomenalne fizičke konstitucije i mentalne snage mogla da se bavi bilo kojim sportom i u tome bude na vrhu, Poljaci slave sa zakupljenim hostingom i ekstenzijom pl! Poljaci su „svojoj deci“ predstavili jednog uzora, neopterećeni činjenicom da im ne pripada. I da to ne bude izolovan slučaj, pogledajte koliko informacija o našem "Ivanu Groznom", ima na "poljskoj" Wikipediji, a koliko na našoj. Nama je, izgleda, baš grozan. Naše ćirilićne tastature imaju svoje „odbojkaše“. Naša negativna energija se širi kao kuga, iznova i iznova, nema vremena za heroje, samo za negativce.

I tako, trošimo dane, godine, decenije, stavljajući u masmedije, one koje treba skrajnuti. Kao, osvetliš ih, a oni se „zalede“, „pobele“, „pocrvene“, pa „postanu bolji“, šta li? Iz želje da se ološ ne zapati, reagujemo bučno na sve što se desi, malo cinično. To menja nemoćni sarkazam, da bi se sve završilo psovkom, kada shvatimo da „opet“ ništa nismo promenili. Slike naših života su straobalne, ali mi ih kreiramo. Od milion njih, mi po usudu izaberemo one najgore i najcrnje za svakodnevnu upotrebu. Mi nismo dali da Ivan i Nikola budu na prvoj strani. Nas interesuje beda, čemer i jad. Na to se palimo. Palimo se da budemo vatrogasci. Volimo tragedije. Ode nas ne interesuju. Neka gori Rim (neprestano) i sa njim „Olimpionici“...

Razmislite o klincima, koji sada imaju osam, devet godina. Čega će se oni sećati za deset godina iz oktobra 2010. godine? Đenove, „ šarenog Manježa“, „Nindža kornjača“ i nove epizode „patika za Kosovo“. Neće se sećati Ivana i Nikole, jer za njih nisu ni mogli da čuju od svih nas zajedno, opet „pogrešno navučenih“. Posle ovog oktobra znamo da su i današnji „heroji ulice“, tada klinci, iz tog oktobra 2000. godine, pokupili samo „heroje iz hammera“, a ne Nikolu i Ivana.

A, onda kažemo, kriv je neko drugi? Možda ne možemo da utičemo na klimatske promene i menjamo trase gasovoda, ali sami biramo heroje svojih života. Kundera je odavno rekao da je čovek sve manje individua, a sve više element mase. Rekao i pobegao iz mase. Zato, koliko god da smo svesni, moramo biti još svesniji. Dok je medija, biće i „Spin doktora“, ali je najbitnije da bude nas...



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sesili sesili 11:31 22.10.2010

Odbojkaši

Meni je, takođe, pošla suza na kraju utakmice - Nikoline! Uz dvojicu sinova i muža, sport je bio glavni na našim ekranima. Za moju sreću (ne ljutite se ljubitelji fudbala) to su bili košarka, rukomet, odbojka, sada dugo i tenis. Pratila sam i ranije našu malu MO. Zaista imamo sjajne momke, a Boga mi i devojke, u odbojci. I stariji i nova generacija, daju sve i postižu mnogo. Uvek im držim palčeve, a tebi hvala za poučan blog.
sesili sesili 11:32 22.10.2010

Dodatak

Vaterpolisti!!!
Biljana 77 Biljana 77 11:46 22.10.2010

Možda niste ispratili

ali bar se ovde trudimo da ne budu zaboravljeni. Odbojkaši!
Žika Bogdanović Žika Bogdanović 11:54 22.10.2010

Re: Možda niste ispratili

Biljana 77
ali bar se ovde trudimo da ne budu zaboravljeni. Odbojkaši!


Primetio sam, ali i zaboravio da napomenem. Moja greška. Tekst je odličan. Nažalost, kap u moru.
olivia_with_a_gun olivia_with_a_gun 12:11 22.10.2010

Re: Možda niste ispratili

Žika Bogdanović
Biljana 77
ali bar se ovde trudimo da ne budu zaboravljeni. Odbojkaši!


Primetio sam, ali i zaboravio da napomenem. Moja greška. Tekst je odličan. Nažalost, kap u moru.

Sada već ima dve kapi Kap po kap...
(Šta ću, optimista sam, i volim odbojku)
Žika Bogdanović Žika Bogdanović 15:32 22.10.2010

Re: Možda niste ispratili

olivia_with_a_gun
Žika Bogdanović
Biljana 77
ali bar se ovde trudimo da ne budu zaboravljeni. Odbojkaši!


Primetio sam, ali i zaboravio da napomenem. Moja greška. Tekst je odličan. Nažalost, kap u moru.

Sada već ima dve kapi Kap po kap...
(Šta ću, optimista sam, i volim odbojku)


To mi sada više liči na infuziju
libkonz libkonz 18:17 22.10.2010

Re: Možda niste ispratili

ali bar se ovde trudimo da ne budu zaboravljeni. Odbojkaši!

Pohvala za oba sjajna teksta.
predatortz predatortz 12:05 22.10.2010

Znaš kako....

Fudbal je zanimacija za najšire mase. Kao i Grand parada. Ne samo kod nas... A u masi mozga nema.
mikele9 mikele9 13:11 22.10.2010

Heroji

Možda ne možemo da utičemo na klimatske promene i menjamo trase gasovoda, ali sami biramo heroje svojih života. Kundera je odavno rekao da je čovek sve manje individua, a sve više element mase.
Zato, koliko god da smo svesni, moramo biti još svesniji.

Hvala ti od sveg srca! Srpski puk (Pučina je stoka jedna grdna) ih ne zaslužuje.
Žika Bogdanović Žika Bogdanović 15:37 22.10.2010

Re: Heroji

mikele9
Možda ne možemo da utičemo na klimatske promene i menjamo trase gasovoda, ali sami biramo heroje svojih života. Kundera je odavno rekao da je čovek sve manje individua, a sve više element mase.
Zato, koliko god da smo svesni, moramo biti još svesniji.

Hvala ti od sveg srca! Srpski puk (Pučina je stoka jedna grdna) ih ne zaslužuje.


Mi za herojima zaplačemo tek kada odu. Više ne znamo, da li plačemo ili nam stalno suze oči?
jucaibin jucaibin 13:56 22.10.2010

dakako

lepo sroceno, nazalost tacno!

odlican, ali tuzan text koji je nasa stvarnost. antiheroji su jaci od onih pravih, tako je bilo i bice. kriticna masa srpska se prevorila u kashu i nestala netragom.
dolybell92 dolybell92 14:52 22.10.2010

Nikola i Ivan

a i svi ostali sjajni odbojkaši...

Samo želim da ti dam za pravo i
pridružim se ostalim istomišljenicima.

jfk17 jfk17 16:46 22.10.2010

Sjajno i na zalost tacno

Tekst je odlican.

na zalost koliko i blogeri kao potencijalno obrazovaniji deo populacije pridaju znacaj ovome govori i "samo" 11 komentara.

A stvarno kako je ta zlatna pala u cudno vreme a slazem se da je to najveci sportski uspeh prosle decenije (mozda uz kosarkase u Indijanopolisu). Vaterpolisti su ipak manji sport.
vishnja92 vishnja92 19:24 22.10.2010

Re: Sjajno i na zalost tacno

na zalost koliko i blogeri kao potencijalno obrazovaniji deo populacije pridaju znacaj ovome govori i "samo" 11 komentara.




ponekad covek ne ume ili nema sta da kaze posle ovakvog teksta.

Kazezoze Kazezoze 20:39 22.10.2010

Re: Sjajno i na zalost tacno

vishnja92
na zalost koliko i blogeri kao potencijalno obrazovaniji deo populacije pridaju znacaj ovome govori i "samo" 11 komentara.




ponekad covek ne ume ili nema sta da kaze posle ovakvog teksta.


pa i nije neki omjer... onaj blog o mrznji alexlambroze prema crkvi ima preko 4000 fb preporuka, a o citanosti da ne govorim. b92 citaoci su, kao i svi ostali, lovci na senzcije i negativnosti. pres, b92 i kurir, shto se toga tice, spadaju pod istu citalacku kategoriju, dominiraju drageci i mikimedici.
Žika Bogdanović Žika Bogdanović 07:55 23.10.2010

Re: Sjajno i na zalost tacno

vishnja92
na zalost koliko i blogeri kao potencijalno obrazovaniji deo populacije pridaju znacaj ovome govori i "samo" 11 komentara.




ponekad covek ne ume ili nema sta da kaze posle ovakvog teksta.



Ako ovako dajete komplimente i najtvrđeg čoveka možete osvojiti
vishnja92 vishnja92 07:56 23.10.2010

Re: Sjajno i na zalost tacno

onaj blog o mrznji alexlambroze prema crkvi ima preko 4000 fb preporuka

taj blog je bio kad su brljali po softveru.
glat zabagovalo. ne vazi se
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:50 23.10.2010

Re: Sjajno i na zalost tacno

ponekad covek ne ume ili nema sta da kaze posle ovakvog teksta.

pa,
kad je sve čovek rekao...

al eto, da dodam da ovaj fenomen o kom se piše
je sveprisutan i u našim malim životima - van medija, hoću da kažem.

valjda je lakše kukati za __________ (štagod) i usput se: čuditi, sablažnjavati, kao osudjivati, etcetcetc,
umesto da se nešto i uradi (i primeti uradjeno).

zato u masi inertnih, svadjalački nastrojenih (ovo mu ko terapija), moralno prepodobljenih, visoko stručno-inteligentno-vrednih-a-ne da im se: ljudi kao što su nikola i ivan prodju neprimećeno. jednostavno, nisu zanimljivi u datom kontekstu.

btw, meni su svi iz ekipe bili onako, kakodakažem - drugačiji...
aleksandrapetkovic aleksandrapetkovic 17:51 22.10.2010

Sjajni momci

Sjajan tekst, malo otrežnjenje i pročišćenje od vesti koje gutamo ovih dana. Ipak, ostaje gorak ukus zbog rasporeda vesti u novinama, na vestima, zbog okupiranosti stupidarijama. To je, nažalost, praksa, način života i rada u ovoj zemlji - neprestano se bavimo lošim primerima i primercima, svesno ili nesvesno ih promovišemo.
I naravno da Ivan bira mesto za život PO SVOJOJ MERI!
jedan.kub jedan.kub 18:29 22.10.2010

Re: Sjajni momci

Tekst odličan. Sve je već rečeno. Zanima me, kad će u medijima početi pozitivno da razmišljaju i da scene nasilja budu u hronici, bez fotosa.
rade.radumilo rade.radumilo 19:59 22.10.2010

Koga je briga?

Prosečan Srbin se seti da postoji odbojka samo ukoliko se igra neko finale, i samo ukoliko u tom trenutku se ne igra fudbalska utakmica 3-e švedske lige.

U septembru 2002-e sam obukao uniformu, nedugo potom su košarkaši osvojili svetsko prvenstvo, a odbojkaši su igrali neko prvenstvo (ne sećam se koje). U spavaoni naše čete smo imali TV. Neko od večeri pred spavanje, Jugoslavija (tada još uvek) je igrala nešto tipa 1/4, 1/2 ili 1/1 finala, taman je upaljen TV da odgledamo meč, kada je neko ušao i rekao da se igra fudbalska utakmica, dva tima za koja nikada nisam čuo. Istog momenta je 90% spavaone povadilo tikete iz kladionice a kanal je prebačen na dotičnu fudbalsku utakmicu...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:04 22.10.2010

Pravda za Nikolu i Ivana!!!

odličan text - i da, u pravu ste, o jednom narodu, o ljudima uopšte,
puno govori to na koji način i iz kog miljea biraju vlastite heroje

Žika Bogdanović Žika Bogdanović 08:07 23.10.2010

Re: Koga je briga?

rade.radumilo
Prosečan Srbin se seti da postoji odbojka samo ukoliko se igra neko finale, i samo ukoliko u tom trenutku se ne igra fudbalska utakmica 3-e švedske lige.

U septembru 2002-e sam obukao uniformu, nedugo potom su košarkaši osvojili svetsko prvenstvo, a odbojkaši su igrali neko prvenstvo (ne sećam se koje). U spavaoni naše čete smo imali TV. Neko od večeri pred spavanje, Jugoslavija (tada još uvek) je igrala nešto tipa 1/4, 1/2 ili 1/1 finala, taman je upaljen TV da odgledamo meč, kada je neko ušao i rekao da se igra fudbalska utakmica, dva tima za koja nikada nisam čuo. Istog momenta je 90% spavaone povadilo tikete iz kladionice a kanal je prebačen na dotičnu fudbalsku utakmicu...


Sve je to u redu, svestan sam da fudbalu nema konkurencije, ali postoje razne vrste heroja ("heroj ulice", sportski heroj, itd). Suština je da se svaki uspeh/dostignuće vrednuje kao takvo.

Što se tiče fudbala, siguran sam da nikada nikoga nećemo slaviti (ako nastavimo da četvrtfinale SP-a stavljamo kao pandan medaljama u drugim sportovima) Kod nas i najbolji centarhalf sveta brzo postane "rukometaš iz Užica"....
Anka Peruanka Anka Peruanka 19:12 23.10.2010

Odličan tekst

Naša je vrlo istaknuta osobina da ili zavidimo/ ignorišemo uspeh ili sažaljevamo/osuđujemo kada ga nema.

Kao društvo nismo izgradili sposobnost da zajednički stvaramo uspeh. A zajednički stvarati uspeh znači umeti uživati u kvalitetima drugih, podržavati ih u različitim etapama njihovog sopstvenog rasta. Podržavati ih kad im dobro ide, podržavati ih kad posustaju. Imati osećaja za drugog.

OK, sportiste smo znali da slavimo, ali ako i o tome razmislimo - ovde je poštovanje i uvažavanje mogao da dobije samo neko ko je dostigao nivo genija, nivo svetskog šampiona - dakle neko koga nismo mogli (i da smo hteli) da spustimo. Evo vidimo da čak i tu pravimo izuzetke.

Ovaj izuzetak samo pokazuje koliko tek malo pozitivnog od okruženja ovde dobija pošteni i pristojni "mali"(a tako veliki) obični čovek u svojoj svakodnevnoj borbi za život.

Sve je podređeno bahatima i siledžijama.
NNN NNN 22:40 23.10.2010

Tekst sam preporučio

Ali se ne slažem sa generalnom ocenom da su antiheroji novi heroji.
Prave vrednosti su uvek na ceni, a stoka je manjina, samo što normalan svet (previše) ćuti, dok je stoka glasna.
A i "mediji" uvek prate senzacije i nenormalnosti (a da Nikola i Ivan osvajaju medalje, pa to se od njih prosto očekuje).
Današnji hedlajner u nekom dnevnom listu je: Ekrem uvatio Vendi za sise (to što nas neki mediji hrane govnima, ne znači da treba da ih gutamo).

Inače javio sam se da pohvalim Balkan-handball - vrhunski sajt o rukometu u regionu! (uopšte, mislim da svaki popularniji sport treba da ima ovakav sajt)

Taj nekada vrlo trofejni sport je kod nas pao u zapećak, čak ga i ja vrlo malo pratim , praktično se svelo na posetu dotičnom sajtu, a utakmice sve ređe gledam (samo kad su neka velika takmičenja, a domaći skoro i da ne pratim, samo eventualno derbi - i Zvezda ima solidan sajt)
A na blogu o rukometu je bilo reči ovde.

Veliki pozdrav
Žika Bogdanović Žika Bogdanović 23:33 23.10.2010

Re: Tekst sam preporučio


NNN

Inače javio sam se da pohvalim Balkan-handball - vrhunski sajt o rukometu u regionu! (uopšte, mislim da svaki popularniji sport treba da ima ovakav sajt)

Taj nekada vrlo trofejni sport je kod nas pao u zapećak, čak ga i ja vrlo malo pratim , praktično se svelo na posetu dotičnom sajtu, a utakmice sve ređe gledam (samo kad su neka velika takmičenja, a domaći skoro i da ne pratim, samo eventualno derbi - i Zvezda ima solidan sajt)
A na blogu o rukometu je bilo reči ovde.

Veliki pozdrav


Hvala što tako misliš o BH-u (tako mi njemu od milošte). Sve pohvale i kritike na račun sajta primam jako lično, jer evo skoro već četiri godine guramo tu neku našu "ludačku" priču bez krčmara, praktično nas dvoje uz pomoć po kojeg lokalnog zaljubljenika u "najlepši sport na svetu".

A biće vremena da o rukometu i pričamo, i pišemo. Polako kreće "sezona". U decembru je žensko EP, u januaru Švedska i SP za muškarce, na kome počinje jurnjava za London.

Da se nadovežem na ovo gore. Jedina prednost domaće lige (muške) je neizvesnost. I stvarno, ima puno ekipa na istom nivou (daleko od evropskog - vrhunskog), koje mogu jedna drugu da pobede, pa mu to dođe interesantno.

Zašto nisi stavio smajli kada si rekao da Zvezda ima dobar sajt? . U novembru, treću godinu zaredom biramo najbolji klupski sajt na Ex-Yu prostorima, a sa ovim, Zvezda neće biti ni u prvih 50...
NNN NNN 10:03 24.10.2010

Re: Tekst sam preporučio

A biće vremena da o rukometu i pričamo, i pišemo. Polako kreće "sezona". U decembru je žensko EP, u januaru Švedska i SP za muškarce, na kome počinje jurnjava za London.
Znači imaćemo odličnu podršku i na blogu


Zvezdin sajt RK mi je bolji od FK, a dobro je da uopšte postoje
honeydorian honeydorian 22:48 24.10.2010

Re: Tekst sam preporučio

Jao, bojim se da niste u pravu. Ovi manijaci su danas idoli i uzori vecine dece u adolescentskom dobu (kada se uzori i traze). U skoli mog sina se za male pare narucuju majice kakvu je nosio Tetovirani. I svi znate na koga mislim. Bojim se da deca kojoj su veza sa sportom tiketi i u cijoj se kuci gleda samo fudbal na koji je tata stavio pare, ni ne znaju da je moguce imati 20 i vise godina uspesnu sportsku karijeru, i to u vrhunskom sportu i doneti svojoj zemlji desetine medalja, propustajuci godisnje odmore sa porodicama, izlaske, slobodno vreme. Uvek mi je neprijatno kada se ovako veliki sportisti oproste od reprezentacije a nemam utisak da su svesni da ima mnogo i onih koji cene i postuju sve sto su u sportu postigli.
marsupilami_zp marsupilami_zp 21:24 25.10.2010

PREPORUKA K'O VRATA

Zaista, svaka čast na tekstu koji mnogo govori o srži problema našeg društva, i ne samo našeg, iako to nije u prvom planu.
Odbojkaše, vaterpoliste, rukometaše pa i košarkaše ću uvek rado gledati i navijati za njih zato što su svakim svojim nastupom umeli da iznesu ime i grb zemlje koje reprezentuju! Ponajviše igrom, ali i ponašanjem!
Ironija sporta je da što si manje medijski zastupljen, samim tim manje plaćen, nastupaš rasterećenije i iskrenije. Gde je u prvom planu sportski uspeh, a ne komercijalni... Zato Ivan i Nikola daleko manje zarađuju od trećerazrednih igrača naše fudbalske reprezentacije, a vrede bar desetostruko više! Veliki su to ljudi i sigurno je da ću ja jednoga dana kada ostarim imati šta da pričam svojim unucima o odbojkaškoj reprezentaciji i njihovim uspesima, dok je pitanje da li ću se sećati i jednog fudbalera koji danas nastupa za našu zemlju?!
I za kraj potpisujem svaki zarez ovog teksta, i posebno izdvajam sledeće:
Kundera je odavno rekao da je čovek sve manje individua, a sve više element mase.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana