Juče su u mojoj školi gosti bili članovi grupe „
Hajde da..." i u saradnji sa Kancelarijom za mlade GO Savski venac započeli projekat
„Okvir tela". Više o samom projektu ćete pronaći na njihovom sajtu, a suština je da organizuju plesne radionice sa srednjoškolcima i pružaju im šansu da se uključe u rad njihove plesne trupe koja u ansamblu ima ljude sa i bez invaliditeta (slepi, slabovidi, gluvi, nagluvi i korisnici kolica). Dakle, ona nesrećna reč inkluzija na delu...ali pravom!
Prvo su moji bibliotečki patuljci (članovi bibliotekarske sekte/sekcije:) napravili plakate i oblepili školu, napravili informativni pano o pojmu inkluzije i samom projektu, obaveštenje prosledili i na školski sajt, profesorke srpskog odradile dodatni PR i u svakom odeljenju promovisale dešavanje i...skupilo nas se stotinjak djaka i desetak profesora (nismo koristili silu, samo prijateljsko odsustvovanje sa 7. časa:) Prvo se učenicima obratio
Marko Pejović, autor i koordinator programa, a onda su se jedan po jedan predstavili ostali gosti -
znakovnim jezikom. U učionici potpuna tišina, vidim da se djaci skroz zbunili, ne znaju kako da reaguju. Nekima je, najverovatnije, prvi put da gestovni jezik vide. Marko ih pita da li su razumeli šta su gosti rekli, oni vrte glavama. Paradoksalno, jedina osoba koju su razumeli je igrač Senad Sopnić ( jedina zaista gluva osoba u učionici) jer on govori naglas u isto vreme kada pokazuje znakovni jezik:) Onda su, polušaljivo, igračica Jelena Stojiljković i Senad odglumili na koji način se stupa u komunikaciju sa gluvim osobama - blagim dodirom po ramenu i direktnim obraćanjem lice u lice, da se pruži gluvoj osobi šansa da čita sa usana. Onda su na sličan način igračica Jovana Rakić Kiselčić i slepa novinarka, predsednica Udruženja slepih i slabovidih Srbije
„Beli štap" - Vesna Nestorović (zovite me Coka:) pokazale kako ne treba i kako treba pružiti pomoć slepim osobama u kretanju. Učenici su, uz smeh, naučili jednu važnu lekciju u životu - komunikacija je uvek moguća, uz minimalan napor i dobru volju. Šta su djaci pitali goste? Koliko gluvih i slepih osoba ima u Srbiji? Da li je znakovni jezik isti u Srbiji i u svetu? Koliko im je vremena trebalo da nauče gestovni jezik? Coka ih je potpuno osvojila svojim slobodnim kretanjem po učionici, smislom za humor i otvorenošću. Pogledali smo još nekoliko klipova sa prethodnih radionica, da zainteresovani učenici mogu da vide šta ih tamo očekuje (meni je najzanimljivije bilo koliko komplikovano, a dobro uvežbano izgledaju koreografije koje se urade za samo 4 sata rada sa potpunim laicima za ples!) i nekoliko snimaka profesionalnih predstava
Kriva za Gausa i
Reset koja je osvojila "Nagradu za specifičnu izražajnost u graničnom području između pozorišta i ostalih umetnosti ili stvaralaštva u najširem smislu", na 37. Internacionalnom festivalu alternativnog i novog teatra (INFANT) u Novom Sadu.
Na kraju je Boris Čakširan, dobri duh svih ovih akcija, pozvao učenike da se uključe u radionice u novembru i u decembru prisustvuju ponovnom izvodjenju Reset-a.
Odavno nije bilo toliko pozitivne energije na jednom mestu u školi. Znate onaj trenutak u kome vas preplavi osećaj bliskosti sa svim ljudima na planeti, bezobzira na okvir tela. Profesorke su bile ponosne na pažnju s kojom su učenici pratili prezentaciju, gosti ohrabreni brojem prisutnih i već prijavljenih za radionice, a ja sam ih posle udavila potpitanjima u kuhinjici. Zaboravih samo da pitam Borisa kakav je Bred Pit, pošto su saradjivali u prošlosti:))))