Film| Ljubav| Život

Sarajevski sindrom

Vojislav Stojković RSS / 19.10.2010. u 13:34

Na brdovitom Balkanu prošlost nikako da prođe. Čim, iz haotične sadašnjosti, krenemo ka lepšoj budućnosti saplete nas prošlost. I tako generacijama. Naša prošlost ne sapliće samo nas, već i sve one  koji sa nama  imaju bilo kakavog posla - u politici, ekonomiji, sportu, pa i u umetnosti. Najsvežiji primer je  film  Untitled Love Story  Anđeline Džoli.

Priča o tom  filmu je poznata. Prilikom jedne od svojih poseta Sarajevu, slavna glumica i UNICEF-ov ambasador dobre volje, čula je istinitu priču  o Admiri i  Bošku.  Dvoje mladih Sarajlija, ona Muslimanka, a on Srbin, spremali su venčanje kada je počeo rat.  Držeći se za ruke, 18. maja 1993. godine, pokušali su da pretrče most Vrbanja i pobegnu iz Sarajeva.  Prvi snajperski metak usmrtio je Boška, a drugi pogodio Admiru. Ranjena Admira je dopuzala do Boška, zagrlila ga i umrla. Njihova tela ležala su na mostu sedam dana. Kada je čula priču, kažu da se Anđelina rasplakala i odlučila da o njima snimi film.

Snimanje je započeto u Budimpešti i uskoro je trebalo da se nastavi u Sarajevu. Međutim, ministar kulture Federacije BiH je, posle intervencije Bakire Hasečić predsednice Udruženja “Žena –žrtava rata” zabranio snimanje filma u BiH. Razlog je scenario, po kome se, kako tvrdi Bakira, silovana  Bošnjakinja, zaljubljuje u svog silovatelja Srbina. “Medju hiljadama svedočenja žena koje su silovane tokom rata nema nijednog u kojem se žrtva zaljubljuje u svog silovatelja, nećemo nikome dozvoliti da falsifikuje naš bol", kaže ona.  Rekla je Bakira još mnogo toga, a i drugi su dodavali mirođije u taj bosanski lonac.

Treba podsetiti da je vlasnik Pink films internešenal  Željko Mitrović još ranije odbio saradnju na istom filmu  i izjavio da  “ne želi da bude deo nečega što po ko zna koji put predstavlja Srbe kao večite loše momke.”  

Anđelina Đoli je iz Budimpešte poručila  da "zaplet ima mnogo obrta,  film se bavi osetljivom prirodom odnosa između glavnih junaka, a o čemu se tačno radi, videće se kad film bude prikazan". 

Scenario je poslat ministru kulture i od tada po novinama kruže različite varijante scenarija. Ipak, prema poslednjim vestima izgleda da je tačno da priča govori o Bošnjakinji koja se zaljubljuje  u svog silovatelja Srbina,  ali da je taj Srbin ujedno i najveći negativac u filmu.  U svakom slučaju ministar kulture je odobrio snimanje u BiH.

Nije na odmet podsetiti da svaka umetnost, pa i filmska, pravi pomak u odnosu na stvarnost, a da crno-belo profilisanje likova postoji samo u lošim vesternima i propagandno-političkim pamfletima, te da Untitled Love Story  Anđeline Džoli nije prvi film koji govori o ljubavi žrtve i mučitelja.

Po mnogo čemu kultni film Lilijane Kavani  Noćni portir, na specifičan način pokazuje svu složenost  odnosa žrtve i mučitelja.  Lucija (Charlotte Rampling), prateći 1957.g. svog supruga, slavnog američkog dirigenta, na gostovanje u Beč, u hotelu u kome su odseli susreće noćnog portira  Maksa (Dirk Bogarde). U njemu prepoznaje SS oficira, svog mučitelja, ali i zaštitnika, iz konc. logora u kome je, kao vrlo mlada, bila zatočena. Umesto da ga prijavi, Lucija obnavlja njihovu zajedničku vezu i oživljava potiskivanu prošlost sve do tragičnog, zajedničkog kraja.

Kada je snimljen 1974.g. Noćni portir je izazvao veliki skandal i bio je oštro  napadan sa više strana, ali su u odbranu njegovih vrednosti stali veliki i ugledni umetnici Moravija, Viskonti i dr.

S druge strane i život piše romane. U Stokholmu, posle neuspele pljačke banke, pljačkaši su od 23. do 28. avgusta 1973.g. kao taoce držali nekoliko službenica i službenika banke, a kada su se na kraju predali, kamere su zabeležile kako jedna službenica ljubi otmičara. Na suđenju bivši taoci nisu hteli da svedoče protiv svojih otmičara, već su opravdavali njihove postupke,  a ona službenica se kasnije i udala za svog otmičara.

Poznat je i slučaj Pati Herst, ćerke i naslednice američkog novinskog magnata, koju je 1974.g. kidnapovala terorisička grupa Simbiotička armija. Ona je prihvatila ideje za koje se grupa borila i zajedno sa njima učestvovala u pljačkaškim i terorističkim akcijama sve dok,  zajedno sa članovima grupe, nije uhapšena.

Psihijatar Nils Bejerot je ovu naizgled paradoksalnu emocionalnu reakciju, rađanja simpatije i naklonosti žrtve prema mučitelju, nazvao stokholmski sindrom.

Naravno, još uvek se sećamo onog drugog Sarajeva, od pre rata, u kome je ljubav između Sarajki i Sarajlija različitih vera i nacija bila uobičajena pojava, a ne sindrom.

Sarajevo_1984_olimpijada.jpg
 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (57)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tritonka tritonka 14:01 19.10.2010

Sarajevski sindrom

Vrlo skakljivo, ali ipak cini mi se samo dokaz da je zivot mnogo vise. Sve sto je iskreno je pravo, kako god da nama prica zvuci. Samo onaj ko je doziveo bi mogao nesto da kaze na ovu temu.
JJ Beba JJ Beba 14:47 19.10.2010

Re: Sarajevski sindrom

nazvao stokholmski sindrom.

iliti frojdovski- identifikacija sa agresorom
ilijane Kavani Noćni portir

fenomenalan film. Volim Lilijanu Kavani
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:43 19.10.2010

Re: Sarajevski sindrom

tritonka
Vrlo skakljivo, ali ipak cini mi se samo dokaz da je zivot mnogo vise. Sve sto je iskreno je pravo, kako god da nama prica zvuci. Samo onaj ko je doziveo bi mogao nesto da kaze na ovu temu.


Jeste škakljivo, ali i veliki izazov za Anđelinu. Bilo bi bolje da je za svoj režiserski debi odabrala malo manje složenu temu.

O emotivnom odnosu žrtve prema zločincu (silovatelju, mučitelju..,) vrlo se malo zna. Žrtve, iz razumljivih razloga, o tome ne pričaju.
Nema dileme da u početku dominiraju strah i mržnja, međutim protokom vremena, žrtva shvata moć koju, nad njenim životom, ima mučitelj... a moć je moć, pa bilo od koga dolazila.....

Eto, ni sam se ne usuđujem da dalje razvijam tu tezu.
Međutim, Kavanijeva je u Noćnom portiru bila prilično uverljiva. Koga taj odnos interesuje, treba da pogleda njen film.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:47 19.10.2010

Re: Sarajevski sindrom

JJ Beba
Noćni portir


Zaista fenomenalan, gledao više puta i uvek se ponovo i ponovo zamislim....
Inner Party Inner Party 14:32 19.10.2010

Osim...

... par izuzetaka* svi filmovi na temu jugoslovenskih ratova devedesetih bili toliko losi da pravi filmofili nece prici ni na pedalj svom tom djubretu...

*Kusturicino Podzemlje je tu alfa, Dragojeviceva Lepa sela su omega. Eventualno Zivi i mrtvi (iz 2007 by Kristijan Milic).
zovitemegrunf zovitemegrunf 14:45 19.10.2010

Re: Osim...

Treba podsetiti da je vlasnik Pink films internešenal Željko Mitrović još ranije odbio saradnju na istom filmu i izjavio da “ne želi da bude deo nečega što po ko zna koji put predstavlja Srbe kao večite loše momke.”

Ja, mator i neukusan, vise verujem Vlaji:

//www.blic.rs/Komentar/Cigla-u-zidu/212420/Balkanska-siba-za-Andzelinu


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:55 19.10.2010

Re: Osim...

Inner Party
... par izuzetaka* svi filmovi na temu jugoslovenskih ratova devedesetih bili toliko losi da pravi filmofili nece prici ni na pedalj svom tom djubretu...


Pa, rane su sveže, treba sačekati da se uhvate kraste, da manje boli, da socijalnu, emotivnu i svaku drugu složenost ratova devedesetih scenartisti i režiseri sagledaju iz više uglova.
Ko zna, možda našima i Anđelina pripomogne...

Eto, hebiga, kad kažem "našima" mislim na sve od Triglava do Đevđelije.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:57 19.10.2010

Re: Osim...

zovitemegrunf
Treba podsetiti da je vlasnik Pink films internešenal Željko Mitrović još ranije odbio saradnju na istom filmu i izjavio da “ne želi da bude deo nečega što po ko zna koji put predstavlja Srbe kao večite loše momke.”

Ja, mator i neukusan, vise verujem Vlaji:

//www.blic.rs/Komentar/Cigla-u-zidu/212420/Balkanska-siba-za-Andzelinu




Dabome, pa ne bi se Mitrović Željko tako lako odrekao svetske promocije i profita.
mikimedic mikimedic 11:37 20.10.2010

Re: Osim...

Kusturicino Podzemlje je tu alfa,


uf, gledanje kusturicinih filmova moze da bude opasno...

... posle filma kusturice, devojke setaju kao mokre kokoske...

gedza.73 gedza.73 15:27 19.10.2010

.

Dvoje mladih Sarajlija, ona Muslimanka, a on Srbin, spremali su venčanje kada je počeo rat. Držeći se za ruke, 18. maja 1993. godine, pokušali su da pretrče most Vrbanja i pobegnu iz Sarajeva. Prvi snajperski metak usmrtio je Boška, a drugi pogodio Admiru. Ranjena Admira je dopuzala do Boška, zagrlila ga i umrla. Njihova tela ležala su na mostu sedam dana.

.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:59 19.10.2010

Re: .

Pretpostavljam da je poenta na: "Dvoje mladih Sarajlija.."
mariopan mariopan 16:05 19.10.2010

Re: .

Sve zavisi kako bi taj film izgledao na kraju?
Do sada sam videla samo par koji su bili dobri sve drugo je samo komercijalizacija naše kolektivne nesreće.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:16 19.10.2010

Re: .

mariopan
Sve zavisi kako bi taj film izgledao na kraju?

Iako je lepa i osetljiva Anđelina, slušajući istinitu priču o Admiri i Bošku, kroz suze rekla da će njen film imati srećan kraj, prema jednoj verziji kraj filma je ovakav:

Uoči snažnog bombardovanja oboje se sklanjaju u jednu crkvu, ali gine dosta srpskih vojnika. Tada on posumnja da je ona izdala lokaciju neprijatelju i na površinu ispliva mržnja. Na kraju, on devojku ubija i predaje se stranim vojnicima - mirovnjacima, te priznaje da je ratni zločinac.

Malo je toga što u ratovima na Balkanu ima srećan kraj, nažalost.
mariopan mariopan 17:17 19.10.2010

Re: .

Taj kraj je baš strašan.
Pa on je voli?
Zašto ne bi bio kraj takav da se oboje spasu?
Da odu negde van tog ludila za mene bi to bio dobar kraj?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:36 19.10.2010

Re: .

A zašto li je tek Bogdan ostavio Jelenu i otišao u ludilo da izgubi glavu?

gedza.73 gedza.73 19:37 19.10.2010

Re: .

Filmovi ko filmovi, ali me ova priča samo podsetila koliko li je na teritoriji jugoslavije ljudi, porodica i dece uništeno zarad novca.
U stvari, svi smo manje više uništeni.
Malo je toga što u ratovima na Balkanu ima srećan kraj, nažalost.

sve drugo je samo komercijalizacija naše kolektivne nesreće.
mariopan mariopan 20:19 19.10.2010

Re: .

Vojislav Stojković
A zašto li je tek Bogdan ostavio Jelenu i otišao u ludilo da izgubi glavu?


Meni je roman bolji od filma, neuporedivo i ne mogu da se nakajem što sam film uopšte i gledala, takav roman upropastiti nije lako...... Ako sam preoštra u kritici , ne izvinjavam se.....
libkonz libkonz 21:36 19.10.2010

Re: .

stvarno me zanima kako će film da izgleda na kraju. Voleo bih da ne bude baš antisrpski, samo zbog Željka Mitrovića
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:53 19.10.2010

Re: .

Ne verujem da će se režiserka spustiti na nivo političkog pamfleta, bez obzira što joj je to prvi film.
Dr M Dr M 21:50 19.10.2010

Umetnicka vs, politicka ravan


Necu o tragicnim ljubavima i umetnickim vidjenjima, razmisljam o politickim aspektima cele ove price..

Smatram da Andjelina nece da odustane od filma, vec je prilicno zagrizla. Da je, kojim slucajem, neki Zeljko pristao da finansira film( ne racunam na tehnicke mogucnosti studija Zeljka Mitrovica) mogao bi da utice na doterivanje jos nevidjenog scenarija i da isposluje neki hepi..ili..tragiend, povoljniji za srpsku stranu; srpski silovatelji hoce da je ubiju sto cinkari za bosansku stranu, on se baca pred rafal...oni je posle ubiju...ali nisu svi Srbi isti..

Ovako, scenario ce da bude kakav bude...ali, svakako los po Srbe.

I, sad se pitam, gde je tu patriotizam onih koji nece da ucestvuju u "vecitom predstavljanju Srba kao losih momaka"?

A obaska jos dodatni poen kod Andjeline, BiH ministar zabranio snimanje a Srbi pristaju.

Politika je cinicna stvar, zar ne?

Zasto, ponekad, ne uzimamo u obzir siru sliku?

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:20 19.10.2010

Re: Umetnicka vs, politicka ravan

Dr M

srpski silovatelji hoce da je ubiju sto cinkari za bosansku stranu, on se baca pred rafal...oni je posle ubiju...ali nisu svi Srbi isti..

Bogami Dr M, ti si stvarno promašio profesiju.
Dr M Dr M 22:34 19.10.2010

Re: Umetnicka vs, politicka ravan

Bogami Dr M, ti si stvarno promašio profesiju


Nobela za medicinu mi nisu dali(zato sto sam Srbin, verovatno) ali za Oskara za scenario..mozda jos ima nade?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:19 19.10.2010

Re: Umetnicka vs, politicka ravan

Naravno da ima, doktore.
loader loader 23:06 19.10.2010

Dve vrste prošlosti

... prošlost nikako da prođe


Odlično primećeno
Ovde postoje dve osnovne grupe koje se pozivaju na prošlost.
Prva kazuje da nas junaštva u prošlosti krepe, pokazuju nam nepokolebljiv put za dalje i poručuju da se bez prošlosti ne može.
Druga poručuje da iz prošlosti skoro ništa nismo naučili i da stoga postoji opasnost da nam se loše stvari, koje smo već preživljavali, ponove.
Taj nesređen odnos prema prošlosti obezbeđuje naše stalno obitavanje u njoj. Mislim na ono obitavanje u kome je prošlost mesto za skrivanje od sopstvene nemoći da se prihvate zahtevi sadašnjosti, a ne onaj zdravi koren koji nam pomaže da se lakše održimo na vetrometini tekućih događanja.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:24 19.10.2010

Re: Dve vrste prošlosti

Kada bi Veliki Kreator uzeo gumicu u ruke i nama, narodima na Balkanu, izbrisao prošlost iz pamćenja, siguran sam da bi se ovde mirno i lepo živelo, bar neko vreme.
loader loader 23:35 19.10.2010

Re: Dve vrste prošlosti

Hm, lepa dosetka .. ali, zaista, ne bi to dugo trajalo. U pitanju je naš odnos prema životu, prema prošlosti... Tu je nešto loše nasađeno. Nije toliko kriva prošlost. Volja je naša kako ćemo je upotrebljavati.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:57 19.10.2010

Re: Dve vrste prošlosti


loader
Hm, lepa dosetka ..


Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se mješaju utvare i život,
pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.


(M. Selimović: Derviš i smrt)
loader loader 00:15 20.10.2010

Re: Dve vrste prošlosti


Selimović je divan. Zbilja divan.

Ovaj citat iz Derviša pripada određenom kontekstu i trenutku, naravno. Iz date perspektive, to što je izrečeno istina je, ako se tako sme reći. Istina je, u knjizi.

Međutim - i sjećanje, i život jesu život. Ljudska slabost, odnosno neumeće da se prošlost primiri i stavi u egzistencijalnu funkciju nešto je sasvim drugo. Tu nije stvar u ukidanju prošlih doživljaja i sećanja, već u sposobnosti da se te slike zdravo prigrle.

Još nešto: ako je nešto problematično, onda je budućnost problematična u najmanju ruku koliko i prošlost.

Sa ta dva problema - jadna je sadašnjost

yugaya yugaya 12:08 20.10.2010

Re: Andjelina sredom izjutra and me.

(last week)

Objavila ja ustajanje jutros ranije jer Bule ide na plivanje sredom, a sreda je dan kada budimpestanski smecari taman izmedju pola osam i osam prolaze niocim izazvani laganim kasom niz Dohány ulicu bas kada je spic, pa se ne-retko desi da za njima zavija kolona iz koje iskacu oblacici misli najsocnijih, a vozaci trolejbusa u nemoci ponekad otvore vrata nasred Erzsébeta i pustaju ljude da dalje (i brze) nastave sami.

Tata je „opet na putu” i opet smo xy dana kao razbijena banda, prepusteni sebi i svemu sto zenska zurka non-stop sa sobom nosi – sudovi se gomilaju do ponoci, beba i ja kuvamo egzotiku koju niko drugi u kuci nece ni da kusa, a kada primetimo uvece da dva minuta pred punjenje bocice u kuci nema mleka desava se kao u onom logickom zadatku sa kozom , kupusom i lisicom ratni raspored ko ce gde i sa kime ostati - obicno u camcu (liftu) zaglavimo navrat-nanos poluobuceni svi.

Planirano ustajanje ranije da ne bismo zakasnili je islo po planu koji pise Marfi ...toooo gooood to be true , ofkors, jer taman sam se dohvatila kvake i zaustila „zatvaram vrata ko nije izasao ostaje kuci jedandvatri” kada se Bule the pogubljeno zaljubiska seti da je juce dobila minus jer nije imala knjigu iz matematike i da ako je danas ne donese nece ga ispraviti, a knjiga netragom nestala jos u ponedeljak , to dete ove godine gubi stvari stravaiuzas.

Dreknem da cu da se ubijem, (nanina taktika, deci pretiti samo stravom po sebe) i krenem sa bebom pod miskom da orem po opranom vesu i fiokama sa carapama...jer Bule poseduje talenat da stvari uvek odlaze na mestima najneocekivanijim, patike za fizicko nadjete ujutro na na natkasni u spavacoj sobi a peronicu u frizideru

Razumevanja imam, ona je kao Ferdinand iz crtaca, taktilna dusa, i tesko joj je da se skoncentrise, decko joj je krenuo u prvi razred i sada su ucionica do ucionice,citav septembar smo proveli razradjujuci taktike kako da je ne-dekoncentralise to sto stalno misli o njemu, i usput pokusavali da udjemo u trag svim stvarima koje je u samo nedelju dana u stanju da pogubi – inventar proslog,veoma uspesnog petka je bio povracaj tri knjige, dve jakne, jedne papuca i na igralistu nadjen novcanik... gde sam ono... aha, razumevanje, da ima kod mene uvek- u teoriji – u praksi- beba se budila na svakih dvadesetak minuta ponarocito izmedju pola dva i cetiri, tako da mi se svo moje ’vrlo’ razumevanje slilo da kunja negde u desnu petu i nece da se promoli pre deset sati.

I tako drekam se ja i razbacujem a beba navija „MAMANELVILAS”... i smeje se.. smejkam se i ja, smesno je grdno kada te provali dvogodisnje dete, i to sopstveno.

No, tek nakon sto sam kucu urnisala kao omanji tornado knjigu smo nasli i trk dole do trolejbuske stanice kasnimooo....sreli mamu iz Izraela iz skole u Alsóerdösor ulici, divna zena, ispricamo se site kada se sretnemo tako u one nase dve stanice, danas smo stigle i da razglabamo o testiranju drzavnom petog razreda i ukinutim casovim i tako to... jer je trola milela, dok su vredni gradski zeleni izvrtali mic po mic kante...i konacno finally obidjemo dumpster truck na semaforu i pomislim okej stizemo... nastaje haos i bezumlje, svuda po trotoaru cigle i sut, kamioni, dizalice, redari... krenemo odmah brzihodsapreskakanjemrupa i izbijemo na cosak kod crkve a tek tamo... suta i dzakova na tone kao kada Tisa poplavi, saobracaj skroz zatvoren, cike u radioaktivno zelenim fluorescentnim prslucima vicu na mene mahnito iza barikade „ ne moze ovuda, Andjeléléina Zoli snima film”

Bacim pogled kad ono stvarno, okacili table latinicne Ulica Ester Horvat (lol ) i Trg Ruza, na prodavnici pise „svez burek”... beba se od guzve u namraku skoro izvrnula naopacke, pitam „kuda okolo” a oni vicu „pa skroz okolo morate” ( vrati se dve ulice pa okolo jos jedne deset minuta najmanje ako udarim u sprint).

Psujem sebi u bradu Zeljka Mitrovica sto joj ne dade da snima lepo po Beogradu kao sav normalan svet i ne maltretira mene neispavanu i zarozanu usred srede sa opremom za plivanje, kosarku i karate i troje dece on foot , najgore to sto jos mi se od sve muke i prijeo onaj namalani burek sa reklame, a u Pesti ga nema osim kada su zurke, cak ni dole niz ulicu fini cika cija pekara nosi ime na –ic sa sve dijakritikom na reklami ne drzi, samo rétese i kroasane.

Optrcimo zadihane oko crkve, prilaz skoli zatvoren, cak i sporednim vratima, krece rerun ja vs. cuvari: „Iskolába lehet?”- kao pitam, a vec gledam kako cu da se probijem ako zauste ono dzabastekrecili „Nem lehet”... mozda Kaju da zarolam na njih da prokrci put ,a bebu da cimnem za repic da ukljuci sirenu i Buleta da uturim da prodire ispod ograde ....

Cika-Cuvar se ubacio u zbunj, vidim gleda nesto u motorolu kao da ce ona da ga spasi od neispavane nedobucene plavuse sa decom in tow koja pocinje da negde duboko u grlu rezi... shvatim da ako budem cekala jos koji tren smesi mi se hopacupa od jos dva coska i tesenje Buleta negde do podne jer na plivanje necemo stici , a vec mi je u dosijewu zavedeno da je jedini put u skolu kasnjeno kada sam ih ja vodila ujutro prosle godine.

...Udahnem duboko i krenem batici tecnosrpski na prepad:
„Ajdebremoramouskolunemojdasitakividisdakasnimoenosuvrata, samocudaudjemiiskrcamovedveiomabezimzabolemezaAnjelinuinjenfilm.

Mora da je zazvucalo straobalno, a i film btw snimaju o divljanju Srba sred Bosne, pa jadan covek sta li je pomislio... sklonio se bez reci i mi protutnjale i brzinom svetlosti up the stairs pitamo „A gde je minibus za bazen”, na porti slezu kolektivno ramenima „pa znate, tu je negde ne moze da pridje skoli, saad ce deca napolje sa uciteljicom da ga traze po okolini”.

Utom silazi drugi razred, Bule s-retna sto smo stigli, ljubi me i juri napolje sa drugarima, a ja jurim za njom jer je torba sa kupacim kostimom, kapom, obe papuce, fenom, cesljem, bademantilom i kapom za „posle” jos uvek nonsalantno okacena na moje rame.


...Kazu mi posle dole na samitu roditelja u kantini da snimaju jos najmanje tri dana a ja sam dezurna cele nedelje... nocas cu kada se otpustim uz zasluzeni spricer da sanjam kako sklepavam katapult za lansiranje dece direktno sa balkona u skolsko dvoriste...i proklinjem Aaaaaaaaanzelinu i muza joj sto su od cele Budim-Peste morali bas medj’ Srbe da mi zivot onemogucavaju...izem ih u film, sa sve titlom

...tbc kada uzmognem – videla ju deca, visili su sa prozora, u dvoristu crkve su jutros pravili sneg.

pSSSS : Price sto kolaju po gradu su vec i ovako u milifragmentima koje ocesem u prolazu prenaporne...svaka druga susa ima nekoga ko joj je cuvar ili PA, ona je naravno ruzna i niska i premrsava i nadrndana a muz lep i na lebac da ga mazes...boze kako su zene prokleta stvorenja, cisto sumnjam da je ona ruznija od bilo koje zgodne zene on a bad day, a da je on bolji od bilo kog primerka svoje vrste on a good one instead.

yugaya yugaya 12:10 20.10.2010

Re: epilog

Part dva

Kaja je htela da ucestvuje, citava gungula joj je onako bas jako bila interesantna, obisli smo popodne oko seta sa sve abazavateljima i paparacima. Inace, strasno je stidljiva i preferira da sa ljudima ako bas ne mora i ne govori. Smart kid.

Slog me strefio kada sam iz njene price skontala da je dobar deo nastave provela popeta na sto posmatrajuci snimanje kroz prozor na spratu.

***

„Znas, taj film sto snima Andjelina Dzoli nije lep o Srbima” kaze ona meni, usput, preko sobe, radeci domaci.

„Kako to mislis?”

„Pa, teta iz kantine se ljutila jako zato sto u tom filmu ne govore lepo o nama Srbima.” (obaska sto su i ona i sestre po difoltu u nedostatku boljeg objasnjenja Bunjevci, Kaja je nas dezurni kucni Srbin, nije dete krivo sto su joj roditelji nacionalno i verski smandrljani )

Precutim da je i meni u prolazu nabaceno od strane nadleznih da je „svakom po volji, ali oni ne zele da imaju nikakve veze sotim”.

Razumem zasto je takav stav, kapiram nijanse vec duze vreme, znam koliko je ovim Srbima ovde trebalo petlje da budu i ostanu Srbi, stvari koje su "tamo, kuci" populisticko paradiranje patriota i vernika ovde imaju smisao. Istinski, pravi. Takodje, podosta ljudi koje znam ovde je bezeci zaglavilo na ovoj prvoj stanici, i vrlo verovatno su na temu rata vise nego osetljivi.

„Pazi, saglasnost ti potpisujem ja a ne teta iz kantine, ako zelis, zaista mislim da ne treba tebe da brine o cemu je film, to mama brine.”

„A jel’ stvarno film o tome da ne valjamo?”

„Nemam pojma, znam da je o ratu u Bosni, a tamo pile ni Srbi nisu tada valjali.”

Odgovaram sve kako treba, a po glavi vrtim kako sam se od muke smejala u biskopu gledajuci onomad kako zli Srbin-terorista kroz Njujork tegli nuklearku u Startas rancu.

Tumbala je trenutak- dva po glavi, i rekla da ne zeli u film. Nastavila da radi domaci.

***

I tako eto propade meni prilika da se medj’ jamimamama falim kako mi dete glumelo kod Andzeline i to Dzoli.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:27 20.10.2010

Re: Andjelina sredom izjutra and me.

yugaya, hvala na iscrpnom izveštaju sa snimanja, a ako vidiš onu ružnjikavu Anđelinu prenesi joj tople pozdrave muškog dela populacije blogab92, Breda što se tiče, kako hoćeš.
loader loader 00:43 21.10.2010

Re: Andjelina sredom izjutra and me.

prenesi joj tople pozdrave muškog dela populacije blogab92

scout033 scout033 04:27 20.10.2010

cejf vs rabota?

ako samo jednoj zeni koja je silovana, film probudi osecaje koje niko od nas ne bi pozeleo sebi, ne vidim zasto bi Angelinin cejf bio preci od osecaja spokojnosti zrtava, pa makar i jedan sekund?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:37 20.10.2010

Re: cejf vs rabota?

Anđelina kaže da nije reč o dokumentarnom filmu, a da u fimu neće ulepšavati zlo koje se u ratu dogodilo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:41 20.10.2010

Ukraden scenario?

Bosanski lonac i dalje krčka, a dodaju se i nove mirođije.

Autor prvog ratnog dokumentarca o Sarajevu Josip Knežević tvrdi da je Anđelina elemente za scenario svog režiserskog prvenca kopirala iz njegove knjige, ratnog ljubavnog romana 'Slamanje duše', napisanog prema istinitoj priči.

'Nakon što se mojom knjigom oduševila Opra Vinfri, poznata glumica ukrala je njen sadržaj za scenario svog filma. Kod nje je ljubavna priča između Bošnjakinje i Srbina, kod mene je između Hrvatice i Crnogorca. Kod mene je otac nacionalista kojeg u njenom filmu glumi Rade Šerbedžija, kod mene je isto tako. To baš nije slučajnost i to će svaki sud da potvrdi'...
bocvena bocvena 08:52 20.10.2010

Jedini način da se od ovakve teme napravi

dobar film je da konkretne istorijske okolnosti budu samo mizanscen, a suština bude unutar samih likova (otuda je film Lilijane Kavani odličan). Možda jedna Amerikanka to i može da sprovede u delo, mi koji smo deo mizanscena sigurno ne možemo. Suviše smo blizu vatre.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:39 20.10.2010

Re: Jedini način da se od ovakve teme napravi

verovatno može, ukoliko ne podlegne uticaju učesnika mizanscena.
mikimedic mikimedic 09:10 20.10.2010

Samo mala ispravka

UNICEF-ov ambasador dobre volje


radi se o unhcr, visokom komesarijatu za izbeglice.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:36 20.10.2010

Re: Samo mala ispravka

hvala, mikimedic. verovatno me zbunilo to što anđelina usvaja i pomaže nezbrinutu decu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:33 20.10.2010

Osetljiva, ali važna tema

Dobra tema.
Vojislav Stojković
...Nije na odmet podsetiti da svaka umetnost, pa i filmska, pravi pomak u odnosu na stvarnost, a da crno-belo profilisanje likova postoji samo u lošim vesternima i propagandno-političkim pamfletima, te da Untitled Love Story Anđeline Džoli nije prvi film koji govori o ljubavi žrtve i mučitelja.
Po mnogo čemu kultni film Lilijane Kavani Noćni portir, na specifičan način pokazuje svu složenost odnosa žrtve i mučitelja. Lucija (Charlotte Rampling), prateći 1957.g. svog supruga, slavnog američkog dirigenta, na gostovanje u Beč, u hotelu u kome su odseli susreće noćnog portira Maksa (Dirk Bogarde). U njemu prepoznaje SS oficira, svog mučitelja, ali i zaštitnika, iz konc. logora u kome je, kao vrlo mlada, bila zatočena. Umesto da ga prijavi, Lucija obnavlja njihovu zajedničku vezu i oživljava potiskivanu prošlost sve do tragičnog, zajedničkog kraja.


U vezi sa ovim pominjanjem dobrog filma Lilijane Kavani, odnosno teme "ljubavi žrtve i mučitelja", ne mogu a da se ne setim Akire Kurosave i njegovog "Rašomona".

O tome je pisao i Miroslav Krleža, sa čijim stavovima se možemo i složiti i nesložiti:

"Silovati se može na različite načine, čak i bez upotrebe sile. Uostalom, najveći broj žena nikada i ne prijavi da su bile silovane. Medjutim, svojim sam ušima slušao iz usta silovanih žena, a nalazio sam to i u literaturi, da u aktu silovanja žene dožive najsnažniji orgazam. Razumljivo, lučim razbojničke akte na cestama i tamnim mjestima od silovanja iz ljubavi. Kad muškarac nije svjestan čina, on više nije on, on je zvijer, njegovi nagoni ovladaju njime i ne zna što čini. U Kurosawinom filmu "Rashomon" genijalno je data scena silovanja. Glavni se junak, zapravo razbojnik, zaljubi u mladu ženu, ubija njenog muža, a nju siluje. Ona se krvavo i bjesomučno hrve i odupire, a onda, u jednom trenutku se samo vide njene ruke koje obgrle silnika i povuku ga na sebe, da bi poslije tog čina silovana ostala zaludjena svojim silovateljem". (S Krležom iz dana u dan, od Enesa Čengića, knjiga br. 2, strana 83)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:52 20.10.2010

Re: Osetljiva, ali važna tema

Prof.dr. Merdit Čivers sa Univerziteta Kvin, Ontario, na osnovu svojih istraživanja tvrdi da su mnoge žene koje su prijavile silovanje osetile gotovo orgazmično uzbuđenje tokom napada (!). Taj fenomen ona pripisuje evoluciji, jer su pra-žene razvile sistem lučenja vaginalne lubrikacije čak i tokom neželjenog seksa, kako bi sprečile eventualnu povredu, bolest ili smrt.

Tema je zaista osetljiva, slažem se.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:51 20.10.2010

Re: Osetljiva, ali važna tema

Vojislav Stojković
... Prof.dr. Merdit Čivers sa Univerziteta Kvin, Ontario, na osnovu svojih istraživanja tvrdi da su mnoge žene koje su prijavile silovanje osetile gotovo orgazmično uzbuđenje tokom napada (!). Taj fenomen ona pripisuje evoluciji, jer su pra-žene razvile sistem lučenja vaginalne lubrikacije čak i tokom neželjenog seksa, kako bi sprečile eventualnu povredu, bolest ili smrt.

Tema je zaista osetljiva, slažem se.


Hm. Sada kada sam ovo saznao od tebe, mogao bih naslov malčice promeniti, zapravo dodati slovo "l" kod reči "važna", ili dodati novu reč pa da naslov komentara u celosti bude:

OSETLJIVA, ALI VAŽNA I VLAŽNA TEMA!
pticarka pticarka 16:36 20.10.2010

Re: Osetljiva, ali važna tema

"Silovati se može na različite načine, čak i bez upotrebe sile. Uostalom, najveći broj žena nikada i ne prijavi da su bile silovane. Medjutim, svojim sam ušima slušao iz usta silovanih žena, a nalazio sam to i u literaturi, da u aktu silovanja žene dožive najsnažniji orgazam. Razumljivo, lučim razbojničke akte na cestama i tamnim mjestima od silovanja iz ljubavi. Kad muškarac nije svjestan čina, on više nije on, on je zvijer, njegovi nagoni ovladaju njime i ne zna što čini. U Kurosawinom filmu "Rashomon" genijalno je data scena silovanja. Glavni se junak, zapravo razbojnik, zaljubi u mladu ženu, ubija njenog muža, a nju siluje. Ona se krvavo i bjesomučno hrve i odupire, a onda, u jednom trenutku se samo vide njene ruke koje obgrle silnika i povuku ga na sebe, da bi poslije tog čina silovana ostala zaludjena svojim silovateljem". (S Krležom iz dana u dan, od Enesa Čengića, knjiga br. 2, strana 83)


edi-va edi-va 13:33 20.10.2010

Istina vs. Sindrom

Kada je čula priču, kažu da se Anđelina rasplakala i odlučila da o njima snimi film.


Ne znam kako misli da snima film o njima sa umetnutim sindromom?
Onda to nije više istinita priča ... inkluzivno njene suze.

Untitled Love Story Anđeline Džoli nije prvi film koji govori o ljubavi žrtve i mučitelja.


Ok, nije sporno, nadam se da taj film onda neće imati nikakve veze sa Admirom i Boškom. Sećam se te priče, gledala sam dokumentarac sa izjavama njenih i njegovih roditelja i svih koji su mogli da svedoče o tome, uključujući i pojedine snajperiste ... nebitno, šta hoću da kažem je da bi za Andžu bilo pametnije da se distancira od njihove priče, šta više da nikako ne dovodi u vezu njihovu tragic love story sa eventualno sindromiziranim filmskim proizvodom, osim ako film zaista prikazuje njihovu priču.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:58 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

Pretpostavljam da joj je ta istinita priča poslužila kao motiv da snimi film, ali Andža je holivudska škola, a Holivud je Holivud.

Nijedna, od javnosti dostupnih, verzija scenarija zaista nema nikakve veze sa tom tragičnom pričom.
mariopan mariopan 14:16 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

I u "Blicu" piše da je scenario takav da mladić ubija devojku i predaje se mirovnjacima - i izjavljuje da je ratni zločinac.

Ne znam koliko je filmova već snimljeno u kojima su Srbi ratni zločinci, silovatelji i uopšte monstrumi svake vrste ...znači Anđa će ipak da ide utabanom stazom koja donosi profit, neće ni praviti film kao umetničko delo već pravi posao koji donosi pare. Kako bi drukčije i bilo? A ja se ponadala da će tu biti ljubavna priča kao glavna tema, kao poruka da je ljubav jača od svega pa i strašnog rata i divljaštva među ljudima? E, nema toga, samo pare, pare, pare.....

edi-va edi-va 14:36 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

Vojislav Stojković
Pretpostavljam da joj je ta istinita priča poslužila kao motiv da snimi film


mariopan
I u "Blicu" piše da je scenario takav da mladić ubija devojku i predaje se mirovnjacima - i izjavljuje da je ratni zločinac.


Ne znam, ali snimiti film o ratnom zločincu inspirisan istinitom ljubavnom pričom ... malo mi to para po senzibilitetu - mom.




mariopan mariopan 19:26 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom


Ne znam, ali snimiti film o ratnom zločincu inspirisan istinitom ljubavnom pričom ... malo mi to para po senzibilitetu - mom.



U istinitoj priči dečko je Srbin koji je voleo devojku Muslimanku i spremali su venčanje, zajedno su ubijeni na mostu kada su pokušali da pobegnu... (nije ratni zločinac)

...u filmu dečko je Srbin - silovatelj, zločinac i kriminalac koji na kraju filma ubija devojku i predaje se mirovanjcima prizanajući da je zločinac.

Nema veze jedno sa drugim ali ima sa velikom željom da se prva priča (koja je Anđu tako uzbudila) nikako ne prikaže. Zato je valjda ministar kulture BIH odobrio snimanje?

Ona obična ljudska priča sa početka, gde je dečko Srbin ali dobar i gine sa devojkom, ne mrzi je, ne siluje, ne ubija....... nikoga ne bi zanimala ?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:46 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

mariopan


Ona obična ljudska priča sa početka, gde je dečko Srbin ali dobar i gine sa devojkom, ne mrzi je, ne siluje, ne ubija....... nikoga ne bi zanimala ?


Zanimala bi, pre svega nas Srbe, ali nije in.

Raspad Jugoslavije i ratna dešavanja na Balkanu svoj holivudski život počinju tek polovinom devete decenije, naravno u punom skladu sa tumačenjima koje su o tome stvorili globalni mediji. Nimalo začuđujuće, Srbi su preko noći postali filmski negativci.

U uvodnoj sceni filma "Stena" (1995), koja doduše nema nikakve veze sa daljom radnjom filma, Nikolas Kejdž kao ekspert FBI za eksplozive demontira bombu, koju su sakrivenu u dečiju lutku Srbi iz Bosne poslali poštom.

U filmu "Mirotvorac" (1997), Džordž Kluni i Nikol Kidman progone bosanskog Srbina koji, dobivši od ruske mafije i radikalnih vojnih frakcija nuklearnu bojevu glavu, smera da je detonira na Menhetnu.

Takva matrica ubrzo počinje da se ponavlja u filmovima b-produkcije. Uprkos činjenici da Srbi ni u jednom događaju iz devedesetih nisu pokazivali sklonosti ka terorizmu, često su bili svrstavani u ovaj koš.

Tako, u filmu "Diplomatska opsada" (1999), izmišljena grupacija Srpski oslobodilački front uzima taoce u američkoj ambasadi u Rumuniji, radi trampe za pukovnika Petra Vojnovića, koji se kao optuženik za ratne zločine nalazi u Hagu. U tom naumu ih, naravno, sprečavaju holivudski filmski heroji.

Ni početkom novog milenijuma nije došlo ni do kakve promene u tretiranju Srba u holivudskim i drugim zapadnim filmovima.

U filmu "Snajper 2" (2002), Tom Berindžer, profesionalni marinac-snajperista, u sceni koja na neki čudan način neodoljivo anticipira atentat od 12. marta naredne godine iz stana naspram zgrade vlade Srbije na stepeništu ubija srpskog generala - političara odgovornog za masovne zločine na Kosovu.

Proslavljeni ruski glumac Oleg Menjšikov u filmu "Glavnooptuženi 6: Poslednji svedok" (2003) glumi srpskog ratnog zločinca koji pod lažnim identitetom živi u Londonu kao lekar, a na tragu mu je detektivka - Helen Miren.

Iste godine snimljen je i film sa Džeremijem Ajronsom, "Četvrti anđeo", u kojem srpski teroristi - članovi pokreta 15. avgust sa vođama Lojvekom Ivanićem i Kardanom Maldićem otimaju avion i za osobađanje talaca traže 50 miliona dolara od Stejt deparmenta.

Još jedan film, "Progonjen" (2003), sa Benisiom del Torom i Tomi Li Džonsom, uzgredno se dotiče rata na Kosovu. Glavni negativac u filmu bio je očevidac masovnih zločina srpskih paramilitaraca u okolini Đakovice, koji su presudno uticali na njegovo duševno zastranjenje i put u zločin.

Iz vizure holivudskog stereotipa, i evropska filmska produkcija od nedavno sagledava situaciju na Kosovu.

Španski film "Zona senki" (2003) prati sudbinu vojnog kontingenta ove zemlje poslatog na Kosovo, tačnije na granični obod Kosova i centralne Srbije, takozvanu Zonu isključenja ili Zonu senki, na kojoj srpski paramilitarci nasilnim upadima remete mir kosovske populacije. Fantazmi u ovom filmu zaista nemaju ograničenja: srpska paravojska uništava električna postrojenja i lišava kosovsku populaciju struje, uzgred ubijajući sve što se kreće - civile, nejač i starce, i to sa revnošću ravnom Terminatoru.

Možda najbizarniji film o Srbima, holivudske b-produkcije, svakako je "Ljubav dolazi od egzekutora" (2006). Glavni lik je Hek Prigušivač, Srbin, student klasičnih jezika, nastanjen u Novoj Prištini (?).

On je nezaposlen, sa majkom porno-glumicom, koja pred njim gleda svoja "ostvarenja". Pokojni otac, kako se u filmu saznaje, bio je pogubljen, a brat mu je masovni ubica, koji je izvršio maskr na koledžu, i to nakon besmislene svađe sa glavnim protagonistom.

Komšinica, gospođa Četnik, je najbolja drugarica Prigušivačeve porno-majke. S obzirom na etnički i porodični milje, mladi Hek Prigušivač napokon nalazi "zanimljivo" zaposlenje u zatvoru - kao izvršilac smrtnih kazni, ali pod uslovom da mu zatvorsko osoblje omogući da osuđenicima drži časove latinskog. Nakon takvog, monstruoznog portretisanja Srba kao psihološki idealnih egzekutora, sve sa problematizovanjem egzistencijalnih dilema i otvaranjem pitanja opravdanosti smrtne kazne, svi negativni stereotipi o Srbima u najnovijim filmovima, kakvi su već prikazivane Eskremne operacije ili sasvim svež film Lovačka družina sa Ričardom Girom (u kome je ovaj na tragu Radovanu Karadžiću), delovaće nam skoro bezazleno, kao prava dečija igra..
(Izvor)

Međutim, sve je to luk i voda spram onoga kako mi sami sebe prikazujemo u Srpskom filmu, recimo.
mariopan mariopan 19:59 20.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

Hvala Vojislave.

Nemam komentara, možda Anđa ne sme da skrene sa zacrtane politike u vezi negativaca?

PS. Pogledala sam link o Srpskom filmu i baš sam šokirana, ( ok čula sam otprilike o čemu je ali nisam mogla da zamislim kakav je stvarno) ... srećom pa ga nisam pogledala, inače sam radoznala ko mačka. To ću preskočiti. Ima scena iz drugih filmova koje još nisam zaboravila i ne mogu, pa ondak bolje da to ne gledam.
A neću gledati ni Anđin, nisam ja mazohista mada volim filmove.
kick68 kick68 03:42 21.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

Nimalo začuđujuće, Srbi su preko noći postali filmski negativci.


A 24 hours season 1? I tu ima ruznih, prljavih i zlih Srba koji govore srpski koji se jedva razume.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:17 21.10.2010

Re: Istina vs. Sindrom

Ima ih verovatno još, ali ko će ih sve pobrojati.
gorran2 gorran2 03:07 21.10.2010

Rane ka kilo

Prilikom jedne od svojih poseta Sarajevu, slavna glumica i UNICEF-ov ambasador dobre volje, čula je istinitu priču o Admiri i Bošku

Cenim da će Radovan i Ratko tražiti autorska prava kao kreatori događaja. A ako stvar sa projektom "Romantični divljaci sa Balkana" dobro krene, kao Roki, pa se bude morao snimati Romantični divljak $ i %, verovatno će producenti pokušati da angažuju R&R tandem da ponovo postavi topove na Trebeviću i snajpere po Lukavici, radi još malo materijala. Ljudi su dokazali da znaju posao...
49 41 49 41 04:11 21.10.2010

Balkanski sindrom



O ČEMU, ZAPRAVO, ANĐELINA SNIMA FILM: Tragična priča o ljubavi Admire i Boška iz vremena opsade Sarajeva

Dok skandal oko sadržaja filma Anđeline Džoli još traje, DEPO PORTAL je napravio malo istaživanje i došao do puno vjerovatnijeg zaključka: tema njenog filma nije priča o ljubavi bošnjačke zatvorenice i srpskog silovatelja, nego tragična ljubavna priča o Admiri i Bošku iz vremena opsade Sarajeva.


Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Bili su mladi par kakvih je u Sarajevu prije rata bilo na hiljade; Voljeli su se i spremali za vjenčanje. Onda je započeo krvavi rat u Bosni. Zajedno su odlučili da idu iz opsjednutog Sarajeva, negdje u svijet gdje će živjeti slobodnim i normalnim životom. Preko zajedničkih prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog grada; 19. maja 1993. godine oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. O tome događaju faktotografija kaže:

“Potrčali su preko mosta…. Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koji minut kasnije otišla u smrt. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su na sredini mosta Vrbanja. Snage Ujedinjenih nacija odbilie su da izvuku njihova tijela dok srpske snage ne proglase primirje.”

Admiru i Boška izvukli su, nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihove ubice nikada nisu otkrivene.

Priča o tragičnoj sudbini dvoje mladih Sarajlija je godinama bila svjetska tema. CNN ih je nazvao “Romeom i Juliom u Sarajevu”, o njima je snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova, te niz pjesama koje su za lajt-motiv imale ovu temu, a po ovoj temi su rađene i pozorišne predstave. Ipak, najzaslužniji što je priča o Admiri i Bošku otišle na stranice svjetskih medija bio je Kurt Šork, čuveni svjetski reporter koji je u to vrijeme izvještavao iz ospjednutog Sarajeva i koji je poginuo 2004. u Siera Leoneu na novinarskom zadatku.

Prilikom nedavne posjete Anđeline Džoli Sarajevu, Željko Komšić ju je podsjetio na ovu priču i, po tvrdnjama svjedoka, popularna glumica se tom prilikom rasplakala. DEPO PORTAL od dijela ekipe Anđelininog filma nezvanično saznaje da njen scenarij, iako se prethodno govorilo o priči vezanoj za srpski konclogor u BiH, ima više veze sa ovom istinitom i tragičnom pričom iz vremena opsade Sarajeva.

Uostalom, zašto bi uopšte film snimali u Sarajevu (stvarnom ili studijskom u Budimpešti), ako se on bavi događajima u konclogorima u bosanskoj provinciji? S druge strane, prema saznanjima iz dosadašnjeg toka snimanja, lokacije na kojima bi Anđelina trebala snimati u Sarajevu veoma su slične onima iz istinite priče o Admiri i Bosku.

Bosko i Admira

P.S.
Prijatelj poslao DANAS mailom - sa drugog kraja kontinenta, svima cirkularno.
Samo, prosledjujem i nemam komentar!
Isuvisan je.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:17 21.10.2010

Re: Balkanski sindrom

Hvala i prijatelju i tebi.
49 41 49 41 15:20 21.10.2010

Re: Balkanski sindrom

Vojislav Stojković
Hvala i prijatelju i tebi.


Vojo, bez zahvale.

Samo mi je ljutska savest "nalozila"!

Takvih sudbina je mnogo i na moju zalost.
escherichije_colic escherichije_colic 20:24 21.10.2010

može i tako

Treba snimiti rimejk "Desanta na Drvar", sa Čak Norisom u ulozi Tita. Još ima vremena da Andželina obustavi snimanje i započne novi projekat.

Ili to ili da ubaci Batu Živojinovića u završni obračun- da spase dvoje mladih. To je win-win situacija pošto su Bosanci emotivni na Valtera.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana