SRBI I BELA KUGA 2.
Super je biti samohrana majka u Srbiji. Država vodi računa o vama, nađe vam posao, poslodavci se prosto utrkuju ko će više samohranih majki da zaposli, komšije vas gledaju sa uvažavanjem, kad niste prisutni o vama pričaju sve najlepše, preko reda upisujete decu u vrtiće, država vas pomaže i finansijski i savetodavno, ma milina jedna. Ciničan sam, naravno.Ako izuzmemo udovice, koje eto imaju opravdanje, samohrane majke u Srbiji smatraju se talogom društva i često nazivaju pogrdnim imenima (vidi naslov). Žena koja napusti muža u očima prosečnog Srbina (na žalosti i Srpkinje) je uvek kriva za raspad braka. Njegovo nasilništvo, kockanje i slično nailazi na razumevanje. Zašto se nije žrtvovala zbog dece -najčešće je postavljano pitanje.
Šta tek reći za one žene ili devojke koje odluče da rode dete bez prisustva oca
deteta? U srpskom društvu ona je žigosana do kraja života. Umesto da u njima vidimo prave heroine koje su imale izbor i odlučile da rode, one postaju predmet ogovaranja i sprdnje. Postoje procene da u Srbiji živi preko 50.000 samohranih roditelja. Suočeni su sa otežanim pronalaženjem posla, jer poslodavci izbegavaju da ih angažuju. Ministar rada i socijalne politike je početkom 2009. godine najavio formiranje službe za pomoć samohranim majkama. Od tada je prošlo godinu i po dana. Pre dva meseca najavio je donošenje novog zakona koji će poboljšati život samohranih roditelja, a obećao je da će stupiti na snagu od nove godine. Videćemo šta će od toga na kraju biti.Možda bi prvi korak bila odluka vlasti da umesto stranačkih kadrova, prednost pri zapošljavanju u javnim preduzećima imaju osobe sa invaliditetom i samohrani roditelji. Svoj lični doprinos dajem na taj način što, kad god čujem podsmevanje na račun samohranih majki, glasno i jasno reagujem. I to je nešto, bar mislim.