Eksperimenti u blogovanju| Gost autor

Gone for good

marco_de.manccini RSS / 17.10.2010. u 06:07

Zaboravi na sve što znaš, 
opusti se sad, ne traći svoje vrijeme


Pamćenje je ponavljanje. 

Ko ne pamti osuđen je da ponavlja? Ništa nije besmislenije. I ne samo zbog toga što je nemoguće ponoviti neupamćeno. 

Zaborav je klica svežine, trenutak stvaranja. Zaborav je temelj novom. 

A upravo je pamćenje ponavljanje. 

* * *

To je, u kratkm crtama, bio moj esej na temu ``Oni koji ne mogu upamtiti prošlost su osuđeni da je ponove''. 

Ilustrovao sam moje viđenje konkretnim istorijskim primerima. Da su neki neuspesi, pa i poniženja i nepravde, stvarni i umišljeni, brže zaboravljeni ne bi doživeli tolika ponovljena izdanja, ponekad i svega koju godinu kasnije. Ne bi bilo začaranih krugova u kojima narodi i države neumorno okreću ploču sa sve usranijim varijacijama na već dovoljno usranu muziku. 

- Tvoj esej nema veze sa temom, kaže. Ono je citat Džordža Santajane i on je filozof a ne istoričar. 

A? Džordž Santajana? Pokazuje mi svoj esej u kojem objašnjava glavne crte Santajanine moralne filozofije, oslikane u ``Životu razuma''. 

Pamti mnogo. 

Prelećem očima preko teksta i primećujem profesorovu zabelešku na kraju. Kaže da, i pokraj brilijantne prezentacije vredne pohvale i pažnje, nije želeo da ponovo vidi Santajanin ugao gledanja na stvari, već neko novo viđenje, rad inspirisan citatom, ali definitivno rad u koji je utkana autentična misao studenta. 

Pamti mnogo. A pamćenje je ponavljanje. 

- Kako je moguće da svi znate toliko? 

- Primerak ti je skroz pogrešan, smeje se. Mi koji smo došli ovde da studiramo smo izabrali sami sebe. Ima nadarenih, vrednih, ambicioznih, onih koje su roditelji danonoćno gurali ... sve to.  Nije fer porediti nas sa celom populacijom domaćih studenata. Vaši šalabajzeri su sasvim slični našima, jednako neuki, nezainteresovani i lenji, samo ti naše ne uračunavaš jer ih nikada nisi video. Mi koji smo ovde došli nismo ništa bolji od neke slične samoizabrane i posebno motivisane grupe domaćih studenata. 

Eto. Tako kaže. Nisam ja ništa posebno. 

- Bože, koliko si glup! Kako je moguće da su te poslali tako savršeno opremljenog, a tako oštećenog? Ko radi to? Kako je moguće da je neko izgubio toliko vremena i snage da te nauči svemu pod kapom nebeskom, a da se istovremeno potrudio da ti utuvi u glavu da si nesposoban da išta uradiš s tim? Kome se to isplati? Čemu to služi? 

Neprijatno mu je. Uvek mu je pomalo neprijatno kad govorimo o ovome. 

- Nije baš tako. 

- Šta nije tako? Ljudi sa pola tvog talenta, načitanosti i razumevanja već ... ne znam šta već ... sve. Šta ti čekaš? Santajana je, u svojoj knjizi,  ... koga briga šta je Santajana u svojoj knjizi, tebe su pitali šta misliš a ne Santajanu. On je već rekao šta misli. 

Grize usne. 

- Ali ja želim da prvo naučim više. 

- Ali to nema kraja. To nema kraja. Jednog dana ćeš morati prestati da se njišeš sa palcem u ustima i plakati kako još ne znaš sve. Ako ti išta smeta to je višak obzira prema prošlom. Talog. Zaboravi sve to. Samo gubiš vreme. Spreman si odavno. 

* * *

Bebe uče da plaču, bebe uče da poznaju svoj glas

Nismo jednom imali ovaj razgovor. Razumemo se, ali ponekad je potpuno ugušen i sakriven iza samopreziranja i osećanja nesposobnosti i nespremnosti kojim su ga godinama napajali. ``Još mnooogo hleba moraš pojesti da bi stigao na moje mesto'' je refren koji je čuo milion puta od detinjstva dok su mu lupali čvrge i sputavali korake. I sam se ponekad sprdao svemu tome, ali tek je na pola puta. S jedne strane već zna da je prevaren, da je protraćio previše vremena jedući taj hleb, a da njemu njihovo mesto i ne treba. Da želi svoje mesto. Ali niti koje nekoga vezuju za mit nikada nisu spoznajne. 

Imam utisak da smo proveli poslednje dve godine na nekoj vrsti lečenja. Većinu nas domaćih studenata iz dobrih američkih kuća i dobrih škola u predgrađima je trebalo lečiti od arogancije. Sve dok se nismo upisali na magistarske studije mislili smo da smo najpametniji, najproduhovljeniji i da znamo tako mnogo. Ono malo napora koji smo ulagali smo smatrali nadčovečanskim. A onda smo se susreli sa drugačijim. Znali su mnogo, a povrh svega su i radili kao mravi. Ali i većinu njih je trebalo lečiti. Izvaditi ih iz ljuske i naterati ih da puste svoj glas. I kao što su neki od nas, konačno sudareni sa realnošću,  propadali zbog nedostatka prave strasti za znanjem i ozbiljnim učenjem, zbog nemogućnosti dodavanja ikakve strukture svojim vizijama, neki od njih su, takođe sudareni sa realnošću, propadali zbog nedostatka svog glasa, zbog nemogućnosti dodavanja svoje vizije ikakvim strukturama. 

===== beleške ====== 

U međuvremenu je naučio da zaboravlja. Da se otisne u novo. Da plače. I poznaje svoj glas. Ćao.
 
 
 


Komentari (84)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 06:08 17.10.2010

gone for good

Radi se o gostu autoru. Ne očekujte da se isti javi komentarima. On je gone for good.



vishnja92 vishnja92 07:04 17.10.2010

Re: gone for good

Lorde,
preporuka tebi i gostu autoru.

ps - glas boli (dok se ne pusti. posle vise ne)

edit - ejbga, promenio si :(
vidimo se... u nekom parku.
marco_de.manccini marco_de.manccini 07:13 17.10.2010

Re: gone for good

немам појма шта сам то променио. јесам пар ситница. прва реченица је била ”управо је памћење понављање” а сада је само ”памћење је понављање”. гост се сагласио са променом, лепо сам га питао.

едит - и још је пар малих слова промењено у велика. надам се коректно.
vishnja92 vishnja92 07:24 17.10.2010

Re: gone for good

немам појма шта сам то променио

onda nemam ni ja
ucinilo mi se da si promenio, vise ne znam da li vidim to sto vidim ili ne vidim ono sto ne vidim, ako me razumes...

nego, setila sam se kako sam ti jedne noci punila blog peglajuci se za put u Moskvu. kakvo vreme :) (ovo je potpuno van konteksta, cist i besraman trol, ali topao oko srca)
marco_de.manccini marco_de.manccini 07:32 17.10.2010

Re: gone for good

: - ))) умало да настрадам што сам спавао уместо да одговарам.
dali76 dali76 07:46 17.10.2010

Re: gone for good

e fala komsija za latinicu pa da i ja jednom procitam celi blog ne samo uvod :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 07:55 17.10.2010

Re: gone for good

nisi nista propustio.

usput, ovih dana nismo komsije, ja sam u poseti omiljenom gradu onog, potpuno nepotrebno nazvanog kosarkasem, kovacevica.

ali pobeci cu i ja uskoro odavde. a nisam nikog ni stigao da prebijem.
vishnja92 vishnja92 07:58 17.10.2010

Re: gone for good

умало да настрадам што сам спавао уместо да одговарам

eto jos jednog malog dokaza da se zbog necinjenja lakse strada nego zbog cinjenja

osim ponekad
ime_korisnicko ime_korisnicko 08:39 17.10.2010

Re: gone for good

vishnja92
vise ne znam da li vidim to sto vidim ili ne vidim ono sto ne vidim, ako me razumes...


Naravno, sve je kristalno jasno.

Shnjavi, nisi pomesala semenke?
vishnja92 vishnja92 08:52 17.10.2010

Re: gone for good

Shnjavi, nisi pomesala semenke?

vidis, sad kad vec pitas... probacu da se setim

tako to ide u Univerzumu u kojem je najstaticnije mesto - crna rupa: pa ne mozes onda od obicne mene ocekivati visi stepen sasredjenosti, nisam ja bre... web master ili takva neka zivuljka.


udri po patetici kad vec nema boljeg (samo za priredjivace ovog opsteg pitschweiza)
ime_korisnicko ime_korisnicko 09:56 17.10.2010

Re: gone for good

vishnja92

vidis, sad kad vec pitas... probacu da se setim


Umetnost pamcenja (ars memoriae) je masturbacija, umetnost zaboravljanja (ars oblivionis) je sex.
antioksidant antioksidant 09:59 17.10.2010

Re: gone for good

Umetnost pamcenja (ars memoriae) je masturbacija, umetnost zaboravljanja (ars oblivionis) je sex.

pa i masturbacija je sex
marco_de.manccini marco_de.manccini 10:03 17.10.2010

Re: gone for good

pa i masturbacija je sex

неки не пропоручују.

нешто око кичме.
antioksidant antioksidant 10:05 17.10.2010

Re: gone for good

неки не пропоручују.

нешто око кичме.

бескичмењаци
ime_korisnicko ime_korisnicko 10:05 17.10.2010

Re: gone for good

antioksidant
Umetnost pamcenja (ars memoriae) je masturbacija, umetnost zaboravljanja (ars oblivionis) je sex.

pa i masturbacija je sex


Samo se ti, dete, teši.
antioksidant antioksidant 10:07 17.10.2010

Re: gone for good

vishnja92 vishnja92 10:53 17.10.2010

Re: gone for good

stigli do susenja kicme brzinm svetlosti...
prednje vreme doslo.

sve je to od kolaca (kad vec nema leba)... ime moje.
Milan Novković Milan Novković 11:35 17.10.2010

Re: gone for good

..."управо је памћење понављање” .... ”памћење је понављање”...

Ja mislim da je neka "finija" metrika u tom pamćenje-ponavljanje prostoru baš potrebna. Ok, ne vidim ni ja kako je "upravo" deo te metrike

Ja sam uglavnom saglasan sa autorom. Samo, možda bismo, uglavnom trebali da pričamo o ogromnom delu prosto-proširenog pamćenja.

Problem je što nas uglavnom pamćenje definiše.
Zaboravi na sve što znaš,
opusti se sad, ne traći svoje vrijeme

Ako samo tako radimo, u redu, ne gubimo vreme. Ali smo se prepustili struji - ili vidimo samo ono gde nas struja odnese, ili, ako smo pustili korenje, vidimo samo ono što nam donese.

I struja donosi švašta, pa moramo da ulažemo vreme na tehnike ne-pamćenja da nas delovi tog "svašta" ne bi ubili, kao morski ježevi kojima je imuni sistem nekoliko puta kompjeksniji od ljudskog da bi preživeli u strujama nekih otrova koje je nemoguće izbeći.

S druge, strane, ako je inspiracija ovog puta bila u pamćenju poteza blog uredništvu evo pitanja: što je nekoliko sati pamćenja, u nekoliko blog dana, prema strasi i uzbuđenju koje donosi osećaj potencijala u zajedničkom, prijateljskom, inteligentnom i co-kreiranju?

Ti strast i uzbuđenje su malo genetike, pretpostavljam, ali mnogo više pamćenja.

Mi smo osuđeni na kompromis i, po mom mišljenju, teško da je uopšte moguće iz veličanstvenog izbaciti potrebu za trunkama naše ili tuđe gluposti.

E sad, još jednom, par minuta kasnije, ja razumem autora i saglasan sam još malo više nego na počeku komentara.
U međuvremenu je naučio da zaboravlja. Da se otisne u novo

Može da se kaže i da je zapamtio kako se zaboravlja, a pošto je novo na sve strane naučio je koje su nove strane njegove

ime_korisnicko ime_korisnicko 13:20 17.10.2010

Re: gone for good

vishnja92
kolaca


Slihtaro...
vishnja92 vishnja92 13:22 17.10.2010

Re: gone for good

Slihtaro...

marco_de.manccini marco_de.manccini 15:32 17.10.2010

Re: gone for good

Mi smo osuđeni na kompromis i, po mom mišljenju, teško da je uopšte moguće iz veličanstvenog izbaciti potrebu za trunkama naše ili tuđe gluposti.

много лепо, као и увек, причаш. али ресурси су коначни. као и компромиси. а глупост, добро знамо, неограничена.
Milan Novković Milan Novković 16:11 17.10.2010

Re: gone for good

али ресурси су коначни. као и компромиси. а глупост, добро знамо, неограничена

Da, meni još jedno skretanje pažnje na to koliko je teško pobeći od crno-beljih puteva kroz život - pravilno odabrati principe i jačinu principijenosti u življenju.
milisav68 milisav68 21:00 18.10.2010

Re: gone for good

antioksidant
Umetnost pamcenja (ars memoriae) je masturbacija, umetnost zaboravljanja (ars oblivionis) je sex.

pa i masturbacija je sex


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:12 17.10.2010

Ćerka

U romanu "Ćerka" dvojica profesora vode višegodišnji sukob oko toga ko bolje poznaje filozofiju Džordža Santajane. Sukob prerasta u pravi rat kada jedan od sukobljenih profesora provede noć u hotelu sa ćerkom onog drugog.



marco_de.manccini marco_de.manccini 09:17 17.10.2010

Re: Ćerka

мени се допада оно његово ”фанатик је онај који удвостручује своје напоре кад заборави свој циљ”.

дешава се.
babela babela 09:43 17.10.2010

copy-paste

Jako lep blog..
preporuka
marco_de.manccini marco_de.manccini 10:00 17.10.2010

Re: copy-paste

јесте, хвала, баш је лепо саставио. штета што ја тако не умем да пишем. нисам још довољно хлеба појео.
Goran Vučković Goran Vučković 10:47 17.10.2010

Re: copy-paste

нисам још довољно хлеба појео.

jesen92 jesen92 11:28 17.10.2010

Re: copy-paste

marco_de.manccini
јесте, хвала, баш је лепо саставио. штета што ја тако не умем да пишем. нисам још довољно хлеба појео.

..a zasto je gost tako tajanstven?.....evo mu i od mene Preporuka...
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:33 17.10.2010

Re: copy-paste

стидљив човек, верујте ми. воли своју приватност.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:37 17.10.2010

Učenje na greškama

Jedan od postulata teorije o učećim organizacijama (Learning organisations) je da treba učiti na greškama drugih. To, nekako, dodje najjeftinije.

No, kada smo imali radionicu o ovoj temi prošle godine, moj prijatelj i kolega Tadej otvorio nam je oči rekavši da je dobro i učiti na sopstvenim greškama. Učenje na greškama drugih je predostrožnost. Učenje na sopstvenim greškama je učenje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 10:39 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

с времена на време њања цитира ово

”good judgement comes from experience. experience comes from bad judgement."
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:44 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

Lepo rečeno
niccolo niccolo 11:05 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

marco_de.manccini
с времена на време њања цитира ово

”good judgement comes from experience. experience comes from bad judgement."

Ko je to beše rekao, stalno zaboravljam?
marco_de.manccini marco_de.manccini 11:11 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

stalno zaboravljam

немам појма ко је рекао. и ја сам заборављао док није њања рекла. е онда ми је искуство рекло да треба да упамтим.
seceranac seceranac 11:49 17.10.2010

Re: Učenje na greškama



niccolo
marco_de.manccini
с времена на време њања цитира ово

”good judgement comes from experience. experience comes from bad judgement."



ne znam ko je to rekao ali znam ko je rekao:

"Jedina stvar koju smo naucili iz istorije (kolektivnog iskustva baziranog na losim odlukama) je da nikada nista nismo naucili iz istorije"

zato se valjda kao vrsta stalno vrtimo u krug
Unfuckable Unfuckable 12:22 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

Ko je to beše rekao, stalno zaboravljam?

pa Njanja je rekla, lepo čovek kaže.
Meni se dopada i ona "Englez se uči na Oksfordu a Srbin na iskustvu"

edit: i još nešto.
Ne slažem se sa Štulićem. Ako bih zaboravio (na sve što znam), prvo - ne bih nikako mogao da se opustim, naprotiv. A onda bih i protraćio silesiju vremena da se opet setim.
Tu je on nešto malo promašio.
Ili ja promašujem, stalno.

Preporuka Domaćinu na odličnom izboru Gosta
docsumann docsumann 14:08 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

Ne slažem se sa Štulićem


Ono što me stalno plaši zvuči poznato...

Dž.Štulić

marco_de.manccini marco_de.manccini 15:50 17.10.2010

Re: Učenje na greškama

A onda bih i protraćio silesiju vremena da se opet setim.

Прави си Сантајанац. Пусти нека вода носи ...
Preporuka Domaćinu na odličnom izboru Gosta

Ја кад нешто не умем, дам посао коме уме.
Unfuckable Unfuckable 07:55 19.10.2010

Re: Učenje na greškama

Ја кад нешто не умем, дам посао коме уме.

ja se trudim da to izvedem i onda kad umem
margos margos 13:05 17.10.2010

Zaborav

Andrić nešto reče na tu temu. Da je veliki deo mudrosti čoveka u sposobnosti zaboravljanja. Na to se jedan prijatelj oduševi svojom mudrošću. Ne zna ni je l doš'o ili poš'o...

ps preporuka,naravno.
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:52 17.10.2010

Re: Zaborav

Da ja opet pametujem: Za uspeh je važno, što bi rekli u originalu "learn, re-learn and un-learn". Očigledno loš prevod Lenjina , ali bi se moglo protumačiti i kao "učiti, ponovo učiti i zaboravljati". Bilo bi lepo imati dugmence (kao recimo ono za Preporuke ) kojim bi izbrisali iz memorije sve nevažne podatke.
Milan Novković Milan Novković 13:59 17.10.2010

Re: Zaborav

Bilo bi lepo imati dugmence (kao recimo ono za Preporuke ) kojim bi izbrisali iz memorije sve nevažne podatke.

Tu ja vidim smrtnu opasnost u tome da ti žena stekne kontrolu nad dugmićima
margos margos 14:10 17.10.2010

Re: Zaborav

Učenje je zabavno....:)(za Lenjina nisam sigurna)
Problem nastaje kod (ograničavajućih) navika i emocija.
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:53 17.10.2010

Re: Zaborav

Ne zna ni je l doš'o ili poš'o...

пошто знам да разумеш ево ти један с југа.

* * *

”зашто се академици зову академици?”

зато што стално говоре

”а каде ми е?”
docsumann docsumann 13:58 17.10.2010

Death Before Dishonor

jinks jinks 14:52 17.10.2010

Bilo bi

izgleda lako i lepo kada

Pamćenje je ponavljanje.

Ko ne pamti osuđen je da ponavlja? Ništa nije besmislenije. I ne samo zbog toga što je nemoguće ponoviti neupamćeno.


Zaborav je klica svežine, trenutak stvaranja. Zaborav je temelj novom.

kada bi bilo tako.

Kako se otiskuje u novo. Da li samo zaboravom, ili necim sto ukljucuje i staro i novo ... i pamcenje i zaborav starog, odnosno, novo.

A upravo je pamćenje ponavljanje.

* * *

Ilustrovao sam moje viđenje konkretnim istorijskim primerima.


Interesantna je ta moguca veza izmedju dinamike istorijskih i drustvenih procesa, i dinamika fizickih, tehnickih pojava i procesa. Jer, dinamika podrazumeva pamcenje, odnosno zavisnost trenutnog stanja od prethodnih stanja pojave (procesa). Interesantno je i kako do novih stanja doci sa sto manje oscilacija (manjeg gubljenja energije na oscilovanje).

U tehnici to se cini projektovanjem dinamickih regulatora (regulatora sa memorijom), projektovanih na osnovu dinamickih karakteristika pojave (njenog pamcenja) i zeljenog kretanja te pojave u buducnosti (novog).

Znaci taj medijum (regulator) izmedju proslosti i novog ipak treba da bude projektovan na osnovu dinamickih karateristika onoga sto se krece ka novom (njegovog pamcenja i modela kroz koji se prelama njegovo pamcenje).

Jer inace, koliko god mi zeleli da uprostimo taj regulator (zaboravom, odnosno zanemarivanjem realne dinamike) neminovno cemo doci do nekog realnog odziva, odgovarajuceg onome sto smo projektovila (sa oscilacijama, ili sa cak nestabilnoscu).

Jer i sama cinjenica da neka pojava osciluje znaci da se radi o dinamickom sistemu (sistemu sa memorijom) i da svaki put ka novom (regulisani) ipak treba tu dinamiku da uzme u obzir.

U međuvremenu je naučio da zaboravlja. Da se otisne u novo.

Ustvari, mozda je bas ovo sto ste napisali upravo ta regulacija.

Nauciti da zaboravis mozda znaci nauciti sta treba da zaboravis .... nauciti sta da zapamtis kao nepotrebno i nevazno, a sta da sacuvas kao vazno za novo.
myredneckself myredneckself 15:05 17.10.2010

Bilo bi

gost autor
Zaborav je klica svežine, trenutak stvaranja. Zaborav je temelj novom.

jinks
Kako se otiskuje u novo. Da li samo zaboravom, ili necim sto ukljucuje i staro i novo ... i pamcenje i zaborav starog, odnosno, novo.



Edit:
рикомендејшн

marco_de.manccini marco_de.manccini 16:01 17.10.2010

Re: Bilo bi

лађе и људи носе котве са собом. не налазе их на путу. о томе говори гост. кочнице су унутра.
jinks jinks 17:08 17.10.2010

Re: Bilo bi

Da li kotva ili mera. Nekada brodovi nastradaju bas zato sto su bili ukotvljeni ili potpuno prepusteni sudbini i talasima tokom oluje ... gde im je jedini spas verovatno bio neki kapetan sa dobrim osecajem za meru.

Ne znam, sto se tice pamcenja ... mozda je prica slicna onoj u vezi sa razlicitim reagovanjem ljudi. Ne reaguju svi ljudi na sve. Ono sto nekima prodje potpuno neprimeceno, drugi vide u svim detaljima. Mozda je isto i sa pamcenjem.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:09 17.10.2010

Re: Bilo bi

Nekada brodovi nastradaju bas zato sto su bili ukotvljeni

Па то. Треба подићи котву. Заборавити. Наћи нови континент.
jasnaz jasnaz 15:01 17.10.2010

...i svoju senku.



______________________

PREPRUKA
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:56 17.10.2010

Re: ...i svoju senku.

а сенка ће умети да расте увек, и кад бебе престану.
antioksidant antioksidant 21:15 17.10.2010

Re: ...i svoju senku.

senke su spore

jasnaz jasnaz 11:09 18.10.2010

: ...а сенка ће умети да расте увек

marco_de.manccini




и тражи: да научиш да је носиш.


docsumann docsumann 16:50 18.10.2010

Re: : ...а сенка ће умети да расте увек

Da li smo naučili nešto sa ovog bloga - na slici je crni ili bijeli nosorog ?
mirelarado mirelarado 15:09 17.10.2010

Ars oblivionalis

U međuvremenu je naučio da zaboravlja.


Kaжу да се то не може научити, да спада у немогуће вештине. За разлику од памћења, за заборављање не постоје мнемо-технике, нити трикови, попут акронима, или везивања чвора на марамици. Како би постигли (макар и привремени) заборав, људи су некада западали у верски, мистичан, или љубавни занос, заборављајући све остало. То се догађа и кад се чита нека добра књига, или гледа добар филм. Заборави се на све друго. Понекад и писање томе служи. Јер, има толико ствари које нису ни вредне памћења. Мислим да је Гост Аутор с временом научио да изгради филтер, кроз који ће сав непотребан пртљаг отићи у неповрат.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:06 17.10.2010

Re: Ars oblivionalis

Понекад и писање томе служи

: - )))

све си помешала. каже се ”пије да заборави”, а не ”пише да заборави”.
margos margos 22:11 17.10.2010

Re: Ars oblivionalis

а заборављање не постоје мнемо-технике,

Ali postoji odluka, koja, ukoliko se (pazi sad!)svesno ponavlja (obnavlja) - vremenom proradi. Provereno u praksi.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:11 18.10.2010

Re: Ars oblivionalis

чини ми се да маргос хоће да каже

ко не заборави да заборави, заборавиће.
mirelarado mirelarado 16:30 18.10.2010

Re: Ars oblivionalis

marco_de.manccini
чини ми се да маргос хоће да каже

ко не заборави да заборави, заборавиће.


:)))))))

А може и да утажи жеђ у Лети.


Goran Vučković Goran Vučković 15:16 17.10.2010

Remember

Remember me when I am gone away,
Gone far away into the silent land;
When you can no more hold me by the hand,
Nor I half turn to go yet turning stay.
Remember me when no more day by day
You tell me of our future that you plann'd:
Only remember me; you understand
It will be late to counsel then or pray.
Yet if you should forget me for a while
And afterwards remember, do not grieve:
For if the darkness and corruption leave
A vestige of the thoughts that once I had,
Better by far you should forget and smile
Than that you should remember and be sad.

Christina Rossetti

stasava stasava 15:19 17.10.2010

zaborav

Zaboravljanje zapravo ne postoji. Sve sto se desi ostaje tu, ili bar njegov trag. Moze se potisnuti, ali je tu.U tome jeste tezina i odgovornost ali i sloboda za menjanje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:33 17.10.2010

Re: zaborav

много је то терета. увек кад смо се селили (а то је много пута) установили смо колико много глупости имамо које нам нису потребне. понесемо само што је стварно наше.

omnia mea ...
kukusigameni kukusigameni 16:08 17.10.2010

Zaborav

Nesto sam hteo da napisem ali... eto... zaboravio sam sta.
Preporuka!
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:57 17.10.2010

Re: Zaborav

нешто смо хтјели.

docsumann docsumann 16:42 17.10.2010

Borhes

ima onu čudesnu priču Funes Ili Pamćenje o čovjeku koji se sjećao svakog detalja kojeg je vidio ili čuo u svom životu i koji je morao da živi u nekoj vrsti izolacije ne bi li zaštitio svoje pamćenje od gomilanja novih i novih podataka.
Interesantan je opis u kome pisac navodi da zbog njegove apsolutne memorije u kojem je u njegovoj svijesti sve ono što je znao postojalo zajedno i odjednom, on ne da bi imo naziv za svakog psa kojeg je ugledao u životu, već i sam taj pas imao posebno ime u npr. 15:05, odnosno u 15:10.

Takođe, što se tiče "zastrašujućeg" pamćenja interesantan je slučaj Kim Peek-a po čijem je liku građena uloga Dastin Hofmana u filmu Kišni Čovjek. Preko 12 000 knjiga popamćenih do detalja. Nije da ne bih volio takvu sposobnost, naravno ne po cjenu FG sindroma.

za kraj, jedna pjesma ...


MEMORIJA ŠKODI PIĆU

ubi me prebrza informacija
upi me srk

i opet se ne sjećam – kako je ko ?
i šta je starije krava ili mlijeko ?

pamtim u prazno
i nikako da pohvatam smisao svih tih riječi
tako nejednakih

a ono što ja znam
zaboravili su drugi

i sad će da me smaraju o tome ...

ubi me prebrza informacija
upi me srk






marco_de.manccini marco_de.manccini 17:40 17.10.2010

Re: Borhes

ја стварно немам проблем застрашујећег, па чак ни осредњег, памћења.

ако је заборављено, забораву је било склоно.
ivana23 ivana23 20:17 17.10.2010

***

Ne smrt, zaborav rešava sve. Zaborav, i to ne samo pojmova, reči i lica, nego svega što postoji i živi. Zaborav tela i zaborav vremena. Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živeti dalje u telu bez sećanja, sa duhom bez imena. Zaborav, smrt sa pravom na nadu.


Ivo Andric
mirelarado mirelarado 20:30 17.10.2010

Re: Borhes

marco_de.manccini
ако је заборављено, забораву је било склоно.


Има и једна добра мисао непознатог аутора: Don’t worry about people from your past; there’s a reason why they didn’t make it to your future.

Уместо people може да стоји и things.
docsumann docsumann 05:06 18.10.2010

Re: Borhes

ја стварно немам проблем застрашујећег, па чак ни осредњег, памћења.

ако је заборављено, забораву је било склоно.


zar ti se nikad nije desili da ti stane, da ti stane ... ono kako se kaže ...na vrh mi je jezika ... mozak, e da
mirelarado mirelarado 08:36 18.10.2010

Re: Borhes

zar ti se nikad nije desili da ti stane, da ti stane ... ono kako se kaže ...na vrh mi je jezika ... mozak, e da


Нисам могао читав дан да се сетим речи "гиљотина". Глава се бранила.
С.Ј. Лец
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:10 18.10.2010

Re: Borhes

zar ti se nikad nije desili da ti stane, da ti stane .

дешава ми се стално. с именима поготову. али не говори се ту о тој врсти памћења и заборава. више је о свесном отказивању од онога што знаш у потрази за новим. о гледању на ствари новим очима. својим очима. и о ”пуштању гласа из грла”.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:25 18.10.2010

Re: Borhes

ивана 1
бинг 0
docsumann docsumann 17:01 18.10.2010

Re: Borhes

дешава ми се стално. с именима поготову. али не говори се ту о тој врсти памћења и заборава. више је о свесном отказивању од онога што знаш у потрази за новим. о гледању на ствари новим очима. својим очима. и о ”пуштању гласа из грла”.


Ma, jasno (takođe, mnogo bolje pamtim vizuelno)... nego ćisto šale radi.

Inače, mislim da bi neki selektivni filteri u vezi pamćenja bili poželjni.
Podatke (smislene), egzaktno znanje, poeziju, bi vrjedilo "pojačano" pamtiti. Za iskustva, emocionalna, kreativna ili duhovna, nisam siguran. Ono što je zaista bitno se ionako samo od sebe ureže dovoljno duboko u naše pamćenje. Ostalo možemo bačit ...

Eto, zaboravih da čestitam na finom izboru gosta.
mariopan mariopan 14:35 21.10.2010

Re: Borhes

ако је заборављено, забораву је било склоно.

Time se tešim, i ja mislim da ono što sam zaboravila nije bilo ni potrebno da pamtim.
Zaborav je dar, nije prokletstvo.

Meni se dopada ovo:
Ali i većinu njih je trebalo lečiti. Izvaditi ih iz ljuske i naterati ih da puste svoj glas. I kao što su neki od nas, konačno sudareni sa realnošću,  propadali zbog nedostatka prave strasti za znanjem i ozbiljnim učenjem, zbog nemogućnosti dodavanja ikakve strukture svojim vizijama, neki od njih su, takođe sudareni sa realnošću, propadali zbog nedostatka svog glasa, zbog nemogućnosti dodavanja svoje vizije ikakvim strukturama. 

Biljana 77 Biljana 77 10:15 18.10.2010

Naslov

me štrecnuo.

I ja polako učim da zaboravljam. Nije lako. Nešto mi ne da. Ali moram, jer imam utisak da prosto više nema mesta.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:16 18.10.2010

Re: Naslov

ја ћу да почнем од падежи.
Filip2412 Filip2412 17:39 18.10.2010

...

Zaborav je klica svežine, trenutak stvaranja. Zaborav je temelj novom.

A upravo je pamćenje ponavljanje.
(All in all it's just another brick in the wall)

a sta mislis o onome: Oprosticemo ali nikada necemo zaboraviti.
Meni je to obicno licemerje...
cim ti nisi zaboravio, znaci da zlopamtis: pravi oprost je zaborav.
docsumann docsumann 20:54 18.10.2010

Re: ...

a sta mislis o onome: Oprosticemo ali nikada necemo zaboraviti.
Meni je to obicno licemerje...
cim ti nisi zaboravio, znaci da zlopamtis: pravi oprost je zaborav.


Pa i ne mora da bude.
Mislim da je moguće da pročistimo svoja sjećanja i da istinski, iskreno u dubini duše, oprostimo. Pretpostavljam da je taj trenutak katarzičan i ekstatičan istovremeno. Psihološke posljedice tog čina su mnoogo "zajebane", pozitivno govoreći, naravno.

Moguće je i da čovjek ostane trajno zarobljen između svojih podvojenih osjećaja o nečem prošlom. Pamćenje tu dominira, i vodi ka vječitim prelistavanijma jednih te istih stranica lične istorije.

Takođe je moguće i da posebnim duhovnim zahvatom, čovjek učini sve te, nakad tako ozbilje i povrjeđujuće slike, nebitnim toliko da one sasvim iščile iz njegovog pogleda na svijet. To je vjerovatno taj (budističkozoidni ) način koji je zasigurno tebi veoma blizak.
docsumann docsumann 20:56 18.10.2010

bježi sebi

Filip2412 Filip2412 21:01 18.10.2010

Re: ...

Takođe je moguće i da posebnim duhovnim zahvatom, čovjek učini sve te, nakad tako ozbilje i povrjeđujuće slike, nebitnim toliko da one sasvim iščile iz njegovog pogleda na svijet.
Da, polse nekog vremena posto se cevek i sam promeni te prirodno ima i sasvim drugaciji pogled na stvari utisak je da su stari dogadjai "zaboravljeni". Zapravo, pamcenje postoji, ali je stara srdzba zaboravljena. U memoriji, sada je nesto drugo.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:37 18.10.2010

Re: ...

филипе, ту су негде и моје мисли, памћење се мења током времена, а део праштања је управо у тој промени.
gordanac gordanac 03:36 23.10.2010

sve o zaboravljanju...

...sadržano ju u uputstvima o tome "kako zaboraviti Euridiku", tako ja mislim, uputstva o tome kako donosimo odluke o zaboravljanju, o tome šta je važno, a šta nevažno za zaboraviti i o tome kako se ustvari - ništa ne zaboravlja, samo nam se čini da može.

"Jer pirne samo april s’ Čeneja...
---------
Obično noću, kad je vetrovito...
Samoća napusti svoje korito...
I mutna voda poplavi poljane sećanja u glavi...
---------
Obično s’ jeseni... Kad je oblačno...
Odbegla senka mi se vrati konačno...
Sad, da sam sretan...
I nisam, jer tek po senki vidim di sam.."





Šta zaboravljamo?

Postoje li različite vrste zaboravljanja? Postoje li "važna" i "nevažna" zaboravljanja? Da li je isto kad zaboravimo neku rutinsku obavezu, pa kasnimo, kad zaboravimo gde ostavljamo predmete, pa smo "u nevolji", kad zaboravimo neki citat, nešto nekad naučeno pa se nađemo "u nebranom grožđu" jer nam je "nešto na vr` jezika, ali, eto.." ili je potpuno drugačije kad zaboravljamo neke ljude, događaje, emocije, doživljaje koji su trajali, nešto nam nekako značili, bili važni?

Može li se "namerno zaboravljati", može li se "navežbati" da se zaboravi nešto, neko, zato jer je to - zaborav, "brisanje" sećanja - dobro po nas?

Kako se zaboravljaju tragedije, veliki, lični gubici, nenadoknadivi ljudi, posebni događaji?

Ume li to iko, ustvari?

Ne verujem da iko ume ikoga i išta stvarno i sasvim "dobro da zaboravi".

Može da se potisne, da se "skloni iz misli" kad se pojave slike, zvuci i boje, ali da se zaboravi kao da se nikada nije dogodilo - ne verujem.

Neki ljudi jednostavno budu sve ono što misle da su zaboravili da su, a neki drugi - sve ono što ne umeju da zaborave da jesu.

A i jedni i drugi sve to negde zapišu ili kažu. Tako da neko drugi može da - zapamti i ne zaboravi.




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana