Danas su svi nešto besni. Neko je besan na pedere, neko na nepušače, neko na taksiste...
stefan.hauzer je moj današnji gost. I on je besan.Pogledajte zašto
Smučilo mi se.
Zašto sam počeo navijati za nju?
Jednostavno,cela ulica je navijala za Partizan,a ja nisam hteo da budem kao svi. Plus, prvo sećanje na fudbal je bio,onaj,gol Šestića.
Kasnije bi mi stariji burazer, mog najboljeg druga ,"lomio kičmu" zato što nikad nisam hteo reći,"navijam za Partizan!"?
Jest',bio je on stariji od nas,par godina i tako,stalno bi dolazio do mene i pitao bi me:
-"Je li,mali,za koga navijaš?"
-"Zvezdu!"
-"A i dalje se nisi opametio?"
-"Nisam."
-"Možda bi trebao,da ti pomognem da se opametiš?"
-"Možda."
-"Vidi malog!?"
-"Vidi."
-" Sad cu da ti pokažem.Mali, najebao si...sad ću te polomiti!"
-"Polomi me!"
I stvarno,bile se to bolne batine.Ali ,ipak, sledećeg dana bi se vratio,kod tog istog,mog najboljeg druga...i opet bih naleteo na njegovog starijeg brata i opet bih dobio batine i opet me ne bi "slomio".
Nisam hteo da se "slomim",a moje simpatije prema Zvezdi su postajale sve veće.
Kasnije,valjda mu je dosadilo da me "odbija" od batina...pa je i prestao.
Šteta je bila učinjena,Partizanova "kolonija iz Sonje Marinković" nikad nije dobila mene.
Kasnije,sa upoznavanjem igre,shvatio sam da je fudbal i veći od same igre,ali nikad vazniji.
Crvena zvezda,je bila moj tim i nisam je "zavoleo" jer je "stub srBstva".
A vala ni zbog toga,"jer navijati za Zvezdu ,znači biti pravi Srbin".
Navijati za Zvezdu ,za mene, ima neko sasvim drugačije značenje.
Za mene,ono znači...biti drugačiji,različit,znače i one batine i volja,da ne podlegnem .
Ali,ovo...ovo...