Ne znam da li ste znali, ali u internacionalni sistem mera je ušla nova jednica za stručnog, beskompromisnog, voljnog, pristojnog državnog službenika koji radi u interesu društva, tj. njegovih građana, koji se ne da obeshrabriti, koji radi i u okviru svojih nadležnosti i ne pita nikoga za mišljenje. Jedan [Šabić]. Bilo je predloga da se jedinica nazove jedan [Barać] ili jedan [Janković], ali je izbor pao na jedan [Šabić].
Problem kod jedinice jedan [Barać] je u tome što nije proverena u slučaju kada ima ikakvu nadležnost odnosno mogućnost kažnjavanja i nalaganja. Ne svojom krivicom naravno. Što se tiče jedinice jedan [Janković], ime jedinice ne bi bilo jednoznačno. Ima i tenis i pušenje i ... I eto, osta jedan [Šabić].
Jedini problem sa jedinicom je što se u našoj maloj zajednici ostali državni službenici mere u jedinicama mili [Šabić], a često i u mikro, nano, piko itd. [Šabić], tako da je ozbiljno razmatrano pitanje njene praktičnosti.
Ko se meri ovom jedinicom? Svi državni službenici i nameštenici. Ministri, državni sekretari, načelnici zdravstvenih ustanova, predsednici opština, ustanova kulture, poslanici, direktori javnih preduzeća, direktori drušvenih preduzeća, direktori raznih "nezavisnih regulatornih tela" tzv. Agencija, načelnici katastra, sudije, profesori, nastavnici, učitelji ...
Ni raznorazni evropski, atlanski i evroatlanski političari nisu baš bili oduševljeni. Jer ni oni ne vole svoje Šabiće. A i njihova se vrednost za društvo meri u jedinicama mili [Šabić]. Doduše za red veličine većim jedinicama od naših, ali ipak mili [Šabić].
Pored njih, ima jedan državni službenik, slučajno se zove Rodoljub Šabić, i ima, slučajno ili ne, vrednost od jedan [Šabić]. Slično važi i za druga dva službenika, koji se opet sasvim slučano prezivaju Barać i Janković, koji takođe imaju vrednost od jedan [Šabić]. Ima i jedan upravnik beogradske filharmonije, ustavni sud se opasno približava jedinici jedan [Šabić] Ima i jedan ministar spoljnih poslova, ali neću da iritiram čitaoce koji ne mogu da odvoje svoje mišljenje o Kosovu od implementacije zvanične spoljnje politike, borbe za istu i nespornih uspeha u realizaciji iste.
Rad bilo koje državne institucije zavisi pre svega od njenog upravnika/načelnika/direktora. Bahatost u domu zdravlja npr. znači da ne valja načelnik. Negativna selekcija koju su do savršenstva dovele naše političke partije, su nas smestila u opseg mili [Šabić]. Koji moraju po mišljenje.
Izgleda da se našoj maloj skupštinskoj većini ne dopada direktorka Komisije za zaštitu konkurencije.
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Bajalovic-trazila-hitan-sastanak-sa-premijerom.sr.html
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/210108/Milan-Beko-kriv-za-moju-smenu
Međutim, toj istoj skupštinkoj većini se ne dopada ni državni službenik Rodoljub Šabić. Pa pošto im popularnost istog, a i EU koja nadzire naše "reforme", ne dozvoljava da ga uklone na velika vrata, pokušavaju preko komesara Boška, onog istog što je divno sproveo "izbor" sudija pa nam isti predstavlja prepreku na putu ispunjavanja EU standarda, da ga obuzdaju, Šabića mislim, i svedu na jedinicu 0.1 do 0.5 [Šabić] kroz novi poslovnik narodne skupštine.
Ne znam da li treba da pišem o tome koliko je važna antimonopolska komisija. Životno važna za sve nas. I evo izgleda da dosadašnja direktorka nije po volji. Da vas podsetim, ova komisija je utvrdila da Delta Maxi nije mogao da kupi C market zbog monopola i nije dala neophodnu saglasnost, da je Imlek monopolista, da je ... Zašto ništa nije učinjeno po ovim pitanjima? Vrhovni sud nije dao. Onako slično onome kada u prvom stepenu sud upiše grad na zemljištu Luke Beograd, a apelacioni sud to vrati "investitorima". A da ne govorim o svim pretanjama i šikaniranju kroz koje je prošla direktorka da bi odbranila svoje stavove. I nikava reakcija države da je zaštiti. Čak ni mediji nisu o tome preterano pisali, niti su se ljudi mnogo oko toga uzbuđivali. Strašna sramota za sve nas.
Ovo pišem ne zato što mislim da novi predloženi kandidati nisu bolji od sadašnje direktorke. Sve je moguće. Ovo pišem zato što ne znam ništa o ljudima koji se predlažu. Zato što je sve potpuno netransparentno. Zato što ne razumem šta kvalifikuje nove ljude na ove funkcije. Zato što nam za ovu funkciju opet životno treba državni službenik vrednosti jedan [Šabić].
Interesantno je da za predsednicu komisije skupštinska većina koja je i izglasala nove sudije, predlaže sudiju koji nije prošao "izbor" sudija. Ovo je malo šizofreno. Ja mislim da "izbor" sudija nije napravio nikakvu pravu selekciju u smislu jedinice [Šabić], tako da imamo sudije koje imaju vrednost mili [Šabić] koje su izabrane i sudije iste vrednosti koje nisu. Imamo i sudije koje imaju vrednost 0.5 [Šabić] koje su izabrane i one koje nisu. Zato mislim da činjenica da predloženi kandidat nije prošao izbor ne govori ništa loše o kandidatu. Ali za ovu skupštinsku većinu? Šta nam govori to da su odlučili da kandidat za koga su sami rekli da nije dostojan, stručan i osposobljen za sudiju, da nam je taj kandidat super za antimonopolsku komisiju? I ko su ostali predloženi članovi i koje su njihove veze sa politikom? Da vas podsetim, ne traži se političar, traži se državni službenik vrednosti jedan [Šabić] koji ima da se otkine od posla, jer ga toliko ima, i koji mora da izdrži tone pritisaka, jer će ih biti. I da to sve objasni javnosti i dovede je na svoju stranu. Da zaštiti interese društva.
Predsednik i članovi Komisije za zaštitu konkurencije su izuzetno važni državni službenici. Traže se službenici vrednosti jedan [Šabić]. Društvu je potrebno da izbor bude transparentan. Da se dozvoli svima da se kandiduju, da iznesu program rada. Da dozvole sadašnjoj direktorki, da takođe iznese svoj plan. Da uporedimo predložene kandidate sa sadašnjim. Da se predloženi kandidati izjasne o dosadašnjem radu komisije. Javno i transparentno.
Ovo tražimo ja, Kalimero, Don Kihot i francuska sobarica. A vi?