Dok, gde god da se okreneš na blogu, gosn. Karagaća priča o partizanima i nekakvim događajima od pre 70 godina, a jedino što osim toga možeš da pročitaš jesu kojekakvi tekstovi o Kosovu (ili Draganu Struji Hadži-Antiću, koji je majka svih uspeha), naš parlament je odlučio da apsolutno iskulira septembar kao radni mesec.
Međutim, još možda interesantnije od neradničkog parlamenta jeste to što među predlozima zakona u skupštinskoj proceduri nema nešto previše unutrašnjih zakona (da se tako izrazim), uglavnom se radi o potvrđivanju raznoraznih međunarodnih ugovora. Tome uzrok može biti ili u tome što smo već usvojili sve što je na ovom svetu trebalo usvojiti ili što neko kasni s upućivanjem novih propisa u proceduru.
Pre neki dan naiđem na vest u dnevniku na nekoj od televizija koja je pokazivala da su praktično sva ministarstva usvojila odnosno predložila manji broj propisa od onoga što je bilo predviđeno. Postavlja se pitanje šta rade tamo po tim ministarstvima? Mislim svi znamo šta rade, ispijaju po 15 kafa dnevno čekajući penziju, radeći manje od trudnice na održavaju trudnoće...
Rešenje možda može da bude slovački recept – njihova premijerka kaže da što bude veći deficit i što gore političari upravljaju javnim novcem, toliko će biti manje plate slovačkih zvaničnika. Ja predlažem da se ovaj recept primeni i kod nas, ali da se još usložni tako što na visinu plata ne bi uticao samo deficit, već i to koliko je koje ministarstvo podbacilo u odnosu na planiran broj propisa koja su treba doneti/predložiti.
A poslanici, pošto su odblejali ovaj mesec, da za isti ne prime platu...