Literatura| Porodica| Život

Pod Ožljem (15)

selica_nena RSS / 13.09.2010. u 22:09

Kad dobiše telegram da je Jelena u bolnici, ni trena Aleksa ne sačeka, no  osedla konja i kod Obrena se, u Goleša, zaputi. S vrata ga, bez „Pomoz’ Bog“, pitanjem presek’o:

-          Kad krećemo?

-          Gde?

-          Šta gde? U Banat. Znaš li  da ti je šćer teško obolela?

Obren taman zaustio da izgovori rečenicu kojom je redovno Grozdi usta zatvarao: „Ja šćer nemam“, pa mu do svesti dopre šta to Aleksa izgovori. Smrko se, a k’o da mu neko ralom preko čela pređe, tol’ko mu se one brazde među obrvama usekle. Jauknu Grozda, krijući usta krajem marame, a Jefa joj podlakticu stiska, očima dajući znak da se utiša. Ali taj jecaj prenu Obrena. Zagleda se u one dve stisnute u ćošku, pa odmahnu glavom i naizgled  ravnodušno prozbori:

-          Ti znaš da sam ja nju odavno sahranio.

-           Sramota je da ti kažem, ali lažeš k’o pas. Ljutov'o si što si ljutov'o, i ako si. Nikad ti jednu ne bih rekao da nije vak'a situacija. Ali sad ti kažem – ako joj ne oprostiš, težak grijeh činiš. Ti druge đece sem nje nemaš, a živo se čeljade ne sa’ranjuje. Može bit’ druge prilike za oproštaj nećeš ni imati.

-          Nije ni ona mislila kad je...

-          Nije. I ispaštala je dosta. A da ti kažem još nešto – ako Jelena bez tvog oproštaja umre, ostaće prokletstvo na tvom i mom unuku.

Obren umorno u Aleksu pogleda, pa okrenu glavu u stranu i jedva čujno promrmlja:

-          Grijeh na moju dušu... Još jedan...

-          E ne more tako, Obrene! Vazda si samo ti u pitanju, vazda se samo tvoja računa, vazda ti se svi sa sjene sklanjaju, a ti u’vatio maju, pa teraš po svome. Upita li se ikad što je s tim djetetom? S našim unukom, Obrene? Jes’,   moj  je unuk, iako kapi moje krvi nema. Na mom pragu je rođen i moja mu je Ljubica pupak podvezala. I tvoj, kol’ko god ti bandoglavio. Ako si ljut na Jelenu, šta ti je dijete skrivilo? Zbog njega ideš, zbog našeg Đorđa.

Teška tišina se među njih, posle ovih Aleksinih reči, spusti. Jefa i Grozda se šćućurile u ćošku, obe se snevoljile onog trenutka kad ga na vratima snuždenog ugledaše, a sad okamenjene čekaju što će Obren reći. A on stis’o usne i pogled u ćošak sobe upro. Ne progovori ni kad se Aleksa lupi po kolenima i ustajući preko ramena dobaci:

-          Ja ću sutra zorom ovuda naići, kad u Rudo na voz krenem. A ti kako hoćeš...

Obren ga ćutke do puta isprati, pa zamišljen, još dugo, na tom mestu ostade. Presabira se, vaga za i protiv, pa odmahnu glavom. Napravi par koraka, pa zastane. Okrene se prema putu i dugo zagledan tako ostade. 

Da je Obren preke naravi svi su znali i sklanjali mu se s puta kadgod su mogli. Osrednjeg rasta, širokih ramena, nabijene građe i mrkog lica, već samom svojom pojavom i hodom, ostavljao je utisak  čoveka koji ni od čega ne zazire. Navikao da mu se svaka aminuje, nekad je namerno svađu započinjao, psovao i galamio, kao da je i time hteo da naglasi ko je gazda. Nije se libio ni da popije, a tad je još veći galamdžija postajao. Zamerio se mnogima, ali su se retki usuđivali da mu to stave do znanja - tek poneki ravan mu po bogatstvu i to tek kad s njim više nije hteo ikakvog posla imati.

Aleksu je uvek uvažavao, na neki način mu se divio i pazio da dobre odnose ne pokvari.  Nije to bilo samo zbog posla kojim su obojica stekli bogatsvo. Naprotiv, svim ostalim gazdama, koji bi mu se na putu našli, sa zadovoljstvom je smicalice smeštao. Često se pitao šta je u tom Aleksi što kod ljudi takvo poštovanje izaziva, pa k’o da nekom objašnjava,  glasno izgovarao: „Ima u njemu gospodštine neke, iako je seljačke krvi. Da mi je znati gde se nauči kako hladnu glavu u svakom trenu da sačuva, ne znam šta bih dao! Il’ se takav rodio, đavo će ga znati? A da je čovek, čovek je. Kad mi je najteže bilo, na njega sam mog’o da se oslonim!“ Zastade malo i uzdahnu, kao da teret težak na plećima nosi. „Bolesna, kaže? Ne bi Aleksa lagao...“ I vrati se u mislima na onaj dan kad mu je Jelena vrata pred nosom zatvorila.

Čim je čuo da je Milanko mobilisan, Obren otpravi Jefu i Grozdu u Bučje, da kako znaju Jelenu i Đorđa dovedu. Nije se on politikom bakt’o, tek kol’ko mu je trebalo da proceni s koje strane vetar duva i kome valja tutnuti paru u džep da malo zažmiri i za poslove mu se ne raspituje. Ali ova mobilizacija svima razbi dilemu da l’ će ih  rat mimoići. I ne bi mu svejedno. Veliki je imetak stek’o, a ako ga sreća i pamet posluže, sad bi mog’o da ga umnoži. Za vešte trgovce rat je dušu dao, a Obren je ’davno naučio kako se i s kim u mutnom posluje. Ali je znao još nešto – da mnogi u potaji  kamu oštre i samo vrebaju zgodan trenutak da je na njegovom vratu isprobaju. „E vala, neću ih na kućevnom pragu sačekati“.

Odluči da se u planinu odmetne, samo da Jefu i Grozdu zbrine. Ali kad pomisli na Jelenu i Đorđa, u grudima ga stisnu. Odavno njega onaj bes prošao, al’ mu mrsko bilo preko svoje zakletve preći, pa se pred sobom pravdao da su ženetine zamrsile, pa nek one i razmršuju. Sad i one zapištale, preklinjući ga da im Jelenu i Đorđa dovede, pa ako je tako suđeno, nek svi izginu. Ali Obren tako ne misli. „Sad joj je sigurnije tamo gde jeste. Mene mrak očas može da iz’ede, a vas dvije tu da ostavljam neću. Ova kuća na vetrometini, s koje gođ strane da naiđeš u nju udariš. Nego da pokupite što vam treba i da vas u Ograde, kod tvojih, Grozdo, vodim.“  One nevoljno poslušaše, a sve se domunđavaju kako će se brzo vratiti.

Natovariše što su mislile da će im ustrebati na kola, pa uz lelek i suze kretoše. Obren opsova i rat i dušmane, pa ošinu konje i u galop ih natera. Kraj Milankove kuće se pridiže sa sica naglo povuče dizgine, a kad se konji umiriše, i sve se utiša, neko vreme ostade zagledan ispred sebe. Jefa i Grozda se zgledaju bez glasa.  Znaju da se sve u njemu lomi i sitnica može na pogrešnu stranu da prevagne.  Obren ih pogleda preko ramena, izvijajući obrve k’o da kaže: „Šta ćeš, ja druge pameti nemam.“ Odlučno skoči s kola i  preko avlije se uputi.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:26 13.09.2010

najzad

selica_nena selica_nena 22:33 13.09.2010

Re: najzad

Za tebe strpljivu i prvu
deandrej deandrej 09:42 14.09.2010

Re: najzad


Sve imam spremno za nastavak.
I vreme i maramice samo nemoj opet dugo da cekamo.
razmisljam razmisljam 23:44 13.09.2010

Расковник

за све твоје муке и недоумице, а и за добар пут јунацима твоје саге под Ожљем.

miloradkakmar miloradkakmar 00:46 14.09.2010

I

najtvrdji orha se krcka.
Obren Markov Obren Markov 08:40 14.09.2010

Re: I

najtvrdji orha se krcka.


tvrd je orah voćka čudnovata
al' je čekić sprava zahebana
iva9 iva9 08:26 14.09.2010

i najtrvđi orah se krcka

Nešto sumnjam da će tako lako biti Milorade, sve mi se čini da ćemo još čekati.
Požuri Selice Neno, izgoresmo
gedza.73 gedza.73 10:51 14.09.2010

Bravo

lucidalina lucidalina 20:18 14.09.2010

auh

zakuvalo se, jedva cekam nastavak
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:51 14.09.2010

Re: auh

golubica.bg golubica.bg 11:06 15.09.2010

:)

Ja slucajno nabasala na ovaj tekst, i naravno,u jednom dahu procitah i sve ostale. Divno pises Neno, lepo i postepeno gradis likove, a mislim da si me najvise omadjijala jezikom i atmosferom. Samo tako nastavi :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana