Štek u špajzu

Vesna Knežević Ćosić RSS / 07.12.2007. u 08:03

(Ovaj tekst sam napisala 1993. za rubriku "Vreme uživanja" u Vremenu, posle 13. god sam ga postirala na "starom" B92 blogu, s željom da nikad više ne bude aktuelan, a sad se nadam da Prljavi Hari nije bio u pravu s "nikad ne reci nikad"...) 

U  fazon  sa  zalihama  utrčala  sam  glatko,  poslušno, nevešto i neuvežbano. Oči mi je otvorila jedna obična  šetnja sa detetom. Shvatila sam da neću sama sebi da priznam  da  me ustvari užasno brine šta ćemo  jesti  i  da  li  je  u  datim okolnostima  uopšte  moguće  dospeti  do   klope,   kada   su uobičajeni urbani načini - udješ, kupiš, spremaš - ukinuti, a alternativa, u vidu rodbine na selu ne postoji.  

Kod crkve Sv.  Marka  ćerkica  je  htela  da  joj  kupim hamburger. Moj odgovor "nemam, dušo, pare" nije je omeo da mi sto metara dalje, kod Madere, traži sladoled. Prazan novčanik nije je obeshrabrio. Kod Pravnog je pitala da li imam bar  za kokice. "Nemam" - rekoh ne krijući žaljenje. "A jel to  znači da smo mi sada sirotinja?" - upita me dete, sasvim na  mestu.  Iz cuga sam se uvalila u zamršeno objašnjavanje na temu  keša (kojeg  nemam)  i  čekova  (koje  imam).  "Znači,  banka   je sirotinja"   -hladnokrvno   zaključi   mala:   "Idemo  u samoposlugu".  

U samoposluzi na ćošku kupile smo dve kante sladoleda  i tri kilograma kukuruza kokičara (ničeg drugog nije ni  bilo).  Kao, kad već pišem ček, a u stvari  da  ukokam  osećaj  bede.  Srećom, blizu stanujemo. Na putu do kuće, noseći kao  majmun, spoznadoh da je glupo ići okolo bez cegera/kese/torbe/kolica.  

Medjutim,  nit  je  djavo  dobar,  nit  mu  majka  lepa.  Sladoled je, uz malu pomoć prijatelja "otišao" za jedan  dan.  (Otkud ti lova, pitali su me oni bez dlake na  jeziku.)  Zato me je kukuruz kokičar, koji još uvek traje (uglavnom zato što sam tanka sa zejtinom) - prosvetlio.  Status "zalihe" može da dobije samo ono što ne slistiš odmah, već ko stipsa čuvaš  za slučaj krajnje nužde, za nedajbože; zaboraviš da imaš.  

Kažu da se to uči. Bojim se da sam još glupa. Čemu kriti, kada sam prošle godine ko pijani  hrčak  dovukla  pun ruksak šunke u limenkama, već sutradan je strateški koncept  rezerve načet, u bukvalnom smislu. Počelo je sa "daj da  probamo,  da vidimo dal valja". Završilo se sa  radosnim  osećajem  da  do daljnjeg ne moram da  mozgam  oko  doručka.  Dva  rodjendana, jedan za drugim, dokusurila su stvar. 

Isto mi se dešava i sa cigaretama. U trafici ih  kupujem na boksove (kad daju), ne toliko da preduhitrim poskupljenje, koliko zbog zavisničke paranoje da "neću imati,  pa  šta  ću" kad zvekne nestašica. I naravno, dok  ih  ne  popušim,  i  ne setim se da bi trebalo da ih uredno dalje kupujem (dok  ima), a kad nema - triput odmerim, pa otvorim tajni štek.  Ne  pre!  Ovako, moje "zalihe" traju taman onoliko koliko i  u  radnji.  Puknemo, otprilike, u isto vreme.  

U mojoj kući nema mesta za magacin. Ostavu nemam, podrum je pun vode, a nije ni bezbedan. Prošle nedelje ukrali su  mi iz njega bicikl. Poni iz osamdesete. Znam, nije neki,  al  mi je ipak žao. Moja deca su pametnija. Kažu, ko je video da  se bicikl drži u  smrdljivom  podrumu?  Svaki  dan  tegle  svoje bajkove na treći sprat i parkiraju ih u dečjoj sobi.  

Frižider mi je osrednji. Gde da denem  zalihe?  Na  sred sobe? Ono, kažu biće bedno grejanje,  pa  se  neće  ukvariti.  Ali, ipak? Kako da živim u ambaru? Nisam navikla i nisam miš.  I, gde da držim knjige? Navikla sam da ih redjam i  ostavljam svuda. Ako ne čitam, ne mogu da mislim.  Ako  ne  mislim,  ne mogu da pišem. Ako ne pišem, nije mi  ni  do  čega.  Sva  sam nikakva. Kad sam nikakva,  mrzi  me  da  se  bavim  i  lepšim stvarima, a kamoli zalihama.  A  bavljenje  robnim  rezervama bogami traži dobre vijuge, čvrste živce, brze odluke (što god ne kupiš čim vidiš, zajebo si  se),  strategiju,  planiranje, metodologiju (može i "šac"), kondiciju i naravno - lovu.  Ako je do juče važilo "kupi jeftino - pojedi kad je skupo", danas bogami vredi "kupi kad ima - jedi kad nema".  

Brašno, ulje, šećer i so. To je hit. Novokomponovani. Po sistemu kako ubiti sebe uz pomoć klope. Što samo znači da oni koji su nas uvalili u brašno, jesu dobro namazani, čim su nam tako dosolili. Ne vidim zašto "strateške" namirnice  ne  mogu biti pasulj i sušeno voće,  kukuruz,  turšija  i  suvo  meso.  Sasvim je "naški", zdravo je i može dugo da izdrži. Uostalom, to su nam jeli i pradedovi, pa je i  etnički  okey,  kako  god obrneš. Vrlo tradicionalno i ukusno. Pravo uživanje.  

Belo  brašno  i  ulje  i  onako  su  izmislili  blentavi zapadnjaci. Džaba im bilo što su posle potrošili tone hartije naklapajući o kulturi ishrane, zdravoj klopi, kad su  postali debeli i nikakvi. Pa moraju samo da se  vozikaju,  umesto  da arče noge ko mi. Stoga me živo zanima ko to hoće da  mi  ovde jedemo samo krofne, rezance, šufnudle i ostala jela od testa, kad belo brašno - koje u vreći preko ramena vuče danas  svaki pošteni pripadnik sindikata  -  ruku  na  srce,  nije  košer.  Nebeski narodi nisu to zaslušili, a vala, gledano istorijski, ni jeli. Ako se vraćamo korenima i tlu, onda nek i klopa bude ortodoksna: vreća pasulja, kanta masti, suve šljive i kruške, venac luka i paprike, džak kukuruza i krompira. Pa  da  vidiš zdrav narod. Da poleti!  

Jedino, nisam  sigurna  da  li  su  kukuruz  i  krompir etnički podobni, obzirom da ih je dovukao Kolumbo iz Amerike?  Mislim, šta ima veze što je bilo davno, tudjin ostaje tudjin, dodjoš ostaje dodjoš, makar bio i krompir. Da ne ulazim sada u to što nam je toliko dugo strana kultura  okupirala  domaće njive.  Situacija  se  i  onako  izmenila.  Ne   pratim   baš poljoprivredu, ali pratim cene na pijaci. Kad  vidim  krompir na tezgi, drmne me zlatna groznica. Toliko je skup.  Ako.  Pa nismo mi ni Amerikanci  ni  Indijanci  da  ga  jedemo.  Valja jednom za svagda rašćistiti sa tim nečistim  navikama.  Tudje nećemo, svoje nemamo. Pa šta? 

Zato neću više da pravim  nikakve  zalihe  klope.  Makar crkla. Ko zna na kom  jeziku  su  kvocale  one  dve  smrznute kokoške, koliko mi dodeliše da kupim  u  kasapnici  pre  neko jutro, dok sam čekala u redu ko nekad  za  FEST.  Ne  mogu  i onako sebi da oprostim  sve  one  danske  paštete,  holandske sireve, američke pite i nemačke kobasice  koje  sam,  grešna, jela kojekuda. Nikad više. Bilo ne povratilo se.  Ionako  sam jedino sigurna u pedigre mog psa  (nemački  ovčar  od  dobrih roditelja);  imam  crno  na  belo  da  je  čista  rasa.  Ono, tolerantan je ko mešanac, dobar ko svako kuče. Ali,  šara  je šara. Sad i ja mogu da kažem da imam čistu rasu. U zalihi, da ne kažem rezervi.

Vidi vuka, reče mi juče neki  komšija,  dok  sam  šetala porodično ljubimče. Da je bar jagnje, al bi bilo mesa! - kao, našali se čovek, dok su mu oči caklile sasvim ozbiljno.



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bauer bauer 08:22 07.12.2007

sta je ovo sa zimnicama i spajzima,

od jutros?
a sad se nadam da Prljavi Hari nije bio u pravu s "nikad ne reci nikad"

cenim da nije bio prljavi hari, koji je ovo reko, nego dzems bond :)
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:26 07.12.2007

tjah

ok, reko bond dosadni, al istvud je zakon BRE!

sta je ovo sa zimnicama i spajzima


valjda doshlo doba da se turshija proba, ja preferiram barene paprike, u sircjetu (plovi krupan biber)
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:27 07.12.2007

Draga, trebalo

je da negde gore okačiš obaveštenje otkad je tekst, lepo sam se precepila, nije valjda opet počelo da nestaje...a možda si to i 'tela...preporuka. Da se ne zaboravi.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:29 07.12.2007

Re: Draga, trebalo

Jelica Greganović
je da negde gore okačiš obaveštenje otkad je tekst, lepo sam se precepila, nije valjda opet počelo da nestaje...a možda si to i 'tela...preporuka. Da se ne zaboravi.


jeco, seko, ja prvo turila gore, pa me karale slike, nisam mogla da ih turim, pa onda turila info dole, al u pravu si, sad cu ga popnem gore (po lojtrici gor po lojtrici dol)

::)
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:21 07.12.2007

Što se mene

tiče i ne moraš...neka se i drugi provedu kao ja, možda je ipak ovako vaspitnije.
jesen jesen 10:26 07.12.2007

Re: Draga, trebalo

....ih Jelice, ovoliki privatni hipermarketi....nisu mutavi njihovi vlasnici, ulozili tolike pare pa da propadnu....bila nestasica ulja pola dana dok nisu digli cenu i to je to...
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:18 07.12.2007

Skroz si u pravu,

nego mene samo štrecne, kad neko krene da opisuje prošla vremena...
saphira saphira 13:06 07.12.2007

Re: Skroz si u pravu,

Jelica Greganović
nego mene samo štrecne, kad neko krene da opisuje prošla vremena...


Ma, kad se samo setim....
Torta bez jaja, pa baklava sa malo oraha i puuuuno prezle :bljak:

A prica je odlicna! Surovo realna...

MightyNora MightyNora 10:36 07.12.2007

Preporuka

Bilo sta da dodam bilo bi preterano. Tekst je stvarno kompletan.

Sem mozda.... jedno dve tegle ajvara, kacu kupusa, veliku teglu od 5 kg tursije (obavezno sargarepa i luk unutra), par tegli dzemova, malo suhomesnatih i tako.... da, eto to dodajem, i sad sam od ovolike hrane postao gladan, sad odo da orobim mi frizider.

Pozdrav
Olga Medenica Olga Medenica 12:49 07.12.2007

odlicna

pricica
Time Bandit Time Bandit 14:47 07.12.2007

"Divno" to bese vreme

najbolje sto sam cuo devedesetih:

Prolazi mladji covek kroz park i vidi svog komsiju penzionera kako trci oko drveca i zbunja pokusavajuci na sve nacine da ulovi bar jednog goluba, i doviknu mu onako iz daljine:
"Komsija zasto ne probate sa hlebom?"
A penzioner ce brzo i nervozno zbog ometanja u "lovu":
[b][/b] Ma ja ih jedem bez leba.
angie angie 16:13 07.12.2007

ma da,

za to skupljanje treba neko predznanje, trening. ja nemam skilse za to, u najgore vreme nisam kupila dve flashe ulja, a kamo li neshto drugo.
nit shpajza, osrednji frizider, a zamrzivach nikada nisam ni imala, jer se svi gadimo zamrznute hrane, a ni neki pristojni agrarni zavichaj nemam- pa sad ti opstani u nestashici.
A za cigarete- kolko god kupila- tolko nashvjsujem.
Chista katastrofa!
mariopan mariopan 18:09 07.12.2007

Re: ma da,

Na cas sam se presekla ... ali ti tu "cistu rasu " bolje ukonzerviraj negde u kuci i kada ga vodis u setnju samo ga dobro drzi da ti ga komsija ne ukonzervira stvarno , kako ga je gledao , pa pitaj ga kolika mu je penzija onda ces stvarno znati i kolika je opasnost za taj knzervativni scenario. Inace , kaze statistika da se ne bojis uopste , inflacija ce nam biti samo neki procenat.

Ja nigde nisam mogla da nadjem ulje ono kada je trebalo da poskupi , ovo drugo poskupljuje svaki dan ali ga bar ima , mleko na primer ,ide polako u onom pravcu sto si nas ispresecala sa pocetka price , ma ipak nece kazu nam STRUCNJACI , ne dajte se panici...ali ja bih vrlo rado da razmenimo za svaki slucaj iskustva iz onih dana moz da nam zatreba?
49 41 49 41 19:57 07.12.2007

A, da ja tebe usvojim sestro?

U spajzu uvek ima krompira; ako je jedna vreca do pola potrosena-mora da stigne druga neotvorena vreca; jerbo se moja zena plasi da se austro-hugarska regimenta da vrsi inspekciju spajza.

Za cigarete; cemo se snalaziti zajedno- najjeftinija ti je varijanta "buy one-one get free" samo Marlboro N27.

Ako ti se ne svidi kod nas; reexportiracemo te ponovo u Beograd kod mog kuma.
Kod njega je spajz ogroman i prazan. Kuhinja ocaravajuca i sve na "pipanje"- posle 1 sata pipanja po sporetu otisao sam u trenerci kod ujaka-probudio ih i sa vrata arlauknuo: "Kuvajte mi kafu"!

Ne brini za kuvanje i nabavku- hrani ces se po restoranima; zna on dobro gde je top hrana.




Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:29 08.12.2007

Re: A, da ja tebe usvojim sestro?

49 41, fala ti ko bratu za adoptiranje, to me otvara u licu, a za kuma nemam rechi, taki mi treba, pa da okachim varjachu o klin, ha!

:)
49 41 49 41 00:47 10.12.2007

Re: A, da ja tebe usvojim sestro?

Vesna Knežević Ćosić
49 41, fala ti ko bratu za adoptiranje, to me otvara u licu, a za kuma nemam rechi, taki mi treba, pa da okachim varjachu o klin, ha!:)

Evo uz Kuma ti dajem pride; Srebrni escajg iz 1858 za 12 osoba, Servis tanjira 8 osam osoba "Fine China"- Hand Painted.
STVARNO NEMAM MESTA ZA SVE TO; vec tri godine cuvam- nece li se mamlaz prevariti.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:13 10.12.2007

Re: A, da ja tebe usvojim sestro?

tz, tz, tz, gde escajg i tanjiri, tu i kuvarica, vezena: "kuvarice manje zbori, da ti rucak ne zagori"

49 41 49 41 14:56 10.12.2007

Re: A, da ja tebe usvojim sestro?

Vesna Knežević Ćosić
tz, tz, tz, gde escajg i tanjiri, tu i kuvarica, vezena: "kuvarice manje zbori, da ti rucak ne zagori"

Ja mislim da je Kum evoluirao; iako su mu mnogi poznati restorani pod nosom-poceo je sa "donesi.com"
Sve sa mobilnog. Menije ionako ima u glavi.
Ne verujem da da volis da jedes iz papirnih-tanjira sa plasticnim escajgom.
Ja bar nisam dostigao tako "visoku fazu"-kao moje komsije.
49 41 49 41 20:21 07.12.2007

Blog nije star; vec iskustvo.

Kada je poceo zalivski rat 90-tih; vecina Italijana i Nemaca je pohrlilo u Banke da podignu pare iz banaka i opeljesili su prodavnice sa makaronima i konzervama.

Kad je ovde nas 55 miliona ostalo bez struje ( mi samo 48 h)-bilo je strava i danju hodati po gradu. Grad je izgledao pust kao da je napusten.
Mogao si kupiti samo za cash; bilo benzin, cigarete ili hleb.
jesen jesen 23:22 07.12.2007

Sladoled kao ratna rezerva..

...e , bas si me podsetila na dan pre bombardovanja..tada je snabdevanje bilo bolje nego 93 , ali kada su najavili bombardovanje narod poceo masovno da pravi zalihe....My family ništa...i ja odem u rodic i nakupujem se...paket mlleka kravica, par kesa testenine, smoki, cips, nekoliko serdina i pasteta, keks ....ma ,zaliha ozbiljna , pocrkali bi da to nisam kupila....
MuadDib MuadDib 23:50 07.12.2007

Re: Sladoled kao ratna rezerva..

Не бих сада о веселој '93-ћој, али ово о бомбардовању, о којој причи jesen, btw, на овом простору као да је завледала колективна амнезија, подсетисте ме баш: јавила нам се (беше 24.март око 8 увече?) свастика из Сомбора како је тамо почело да грува, ми на НБгд знамо да она не пије па се зачудисмо шта јој је, кад груну и овде, те похитих полако у родиће при робној кући у блоку 44...
Никада нећу заборавити, од свега, ту атмосферу: сви декинтирани, спремили чекове, купују (грабе) у касне сате суву храну, хлепчиће, кексиће, гледа се у страну као кривац. Мукла тишина, само се касе чују.
jesen jesen 01:06 08.12.2007

Re: Sladoled kao ratna rezerva..

....a sto amnezija....secanja su slicna....
mariopan mariopan 17:06 08.12.2007

Re: Sladoled kao ratna rezerva..

Ah , bombardovanje...

Dovede mi brat iz BG sina , dete 10 godina , sav istraumiran jer su stalno bombardovali njegov deo grada a oni na devetom spratu , pa trci u podrum trci iz podruma...ko veli neka je dete na selu kod tetke a malom kaze da ga vodi kod mene jer ovde nema rata. Sedimo tako a ono podne pa zaurlaju sirene a mali skoci ko oparen i izdere se na nas sto smo ga slagali....jedva ga zadrzimo da ne pobegne.

Sutradan zakoljemo debelu svinju pa pola mojima u BG da se nadje jer rat je ko zna dokle ce to ...a 'rana je prvo na sta se misli , samo da ne bude gladi. Ode moj brat , mali se primirio , nadjem mu zabavu da ceo travnjak iskopa asovom pa posadimo luka , krompira , boranije , krastavce , paradajza uz onu svinju da se nadje. Pita ga usred posla moj muz " Dal pusis Filipe " " Ne pusim teco" " E, onda za tebe nema pus pauza , ti radi a ja cu da pusim" I radi on , ma samo da ne misli na one sirene. Al onda udarili one bombe sto struju pogadjaju pa nam nestala struja a nebo se svim duginim bojama bojilo puno elektriiciteta , pa dpk su se drugi divili bojama , padne meni na pamet da ce pocrkati zamrzivaci i sta cemo mi onda sa onim silnim pilicima , svinjom , curetinom i td.?

Onda da se ne bi to bacilo pocnemo svaki dan da palimo rostilj , ma milina jedna , zovu nas nasi BG djani svaki dan i pitaju sta radimo , jel dete dobro a mali ko kuvar tamo na dvoristu lozi vatru soli snicle , ko mator. Tako smo mi jedva , jedva savladali to meso , u stetu nije otislo a rat nam bio u tom smislu zaista traumatican i tezak.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana