Život

U susret Oluji

Biljana 77 RSS / 02.08.2010. u 14:39

 

17 godina. Najlepše letovanje u životu. Sve je najlepše u životu kad imaš 17 godina.  Letovanje koje je u moj život na neobičan način upetljalo jednog drugara i nikako da se ispetljamo već 15 godina... može biti, zato što nam je mnogo lepo... Tek, ovo nije ljubavna priča.

 

Ovo je priča o onome što sam saznala malo i mnogo posle.

 

Ovo je priča o jednoj od najvećih svađa između dede (za kojeg razlike između Tita i Miloševića, nepogrešivih vladalaca, nije bilo) i ćaleta koji je tri godine ranije ima sreću da vidi svu veličinu rata. dos-oluja.jpg O svađi koja se praćena spletom narodnih  igara na državnoj televiziji okončala sedanjem u auto i odlaskom na auto-put... da vidi posledice politike nepogrešivog, da vidi kako se rat prelio u traktorske prikolice pune dece, zabrinutih ljudi,  zabrađenih starica i uplakanih žena... da vidi beskrajnu kolonu onih koji su pošli bez igde ičega i onih koji su na juga natovarili sve što su mogli. Da vidi one koji su preostali posle nepogrešive politike i oslobodilačkog rata, posle granatiranja. One koje su sabili na zaustavne trake auto-puta da na avgustovskoj vrućini reše njihovu sudbinu. Zatvorili izlaze da slučajno samo nešto ne reše. Da li će im dati da spavaju na nekim strunjačama u vojvođanskim školskim fiskulturnim salama ili će ih silom naseliti na Kosovo, da ih opet gledaju kao uljeze i uzurpatore? Neka sačekaju još malo..  gde pa i žure... niko ih ne čeka, ništa ih ne čeka... jedna od ćaletovih priča koje priča sa knedlom u grlu i ponekad sa očima punim suza. Ne plače, on je čovek, muško, šofer. Pokojni deda se nije dao omesti tim patetičnim scenama. Umro je verujući da je nepogrešivi bio zaista takav. Nije dočekao ni bombardovanje, ni 5. oktobar.

 

Mi smo 2. avgusta krenuli na more. Kad smo se vratili sve je bilo gotovo.  Republike Srpske Krajine više nije bilo.  To nije bilo važno. Bilo je važno ono što što sam saznala posle.

 

Posle...

 

... sam upoznala Dijanu. Došla je da završi četvrti gimanzije kod nas. Lepuškasta i vedra. Onaj drugar sa početka je nešto očijukao sa njom.  Poetično ime prethodne akcije hrvatske vojske oteralo je iz slavonske zaljuljane udobnosti, kafića koji su držali i od bilijarskog stola za kojim nas je obarala s nogu. Ljubav je odvela još dalje..

 

Još malo posle

 

... sam upoznala Stašu, svoju cimerku dve godine u Studenjaku. Vedro biće za koje niko ne bi rekao da je sedela danima pod granatama u Kninu, držeći strah majci i mlađoj sestri, oglušujući se na sve vrste zabrana i upozorenja. Niko ne bi rekao da je ovde došla u onome što je imala na sebi jer to su im govorili: -Samo malo da se povučemo iz grada, pa se vraćamo. Saputnica u kamionskoj prikolici se porodila usput sve čekajući taj povratak. Naravno da se nisu vratili. Kao i svi koji nisu ovde imali nikog svog, spavali su po strunjačama i počeli da krpe život komad po komad. Uspeli su. Subotica je dom njenih roditelja, njen život je ovde, sestrin u Švajcarskoj. Pored nje sam naučila šta je ćikara i da se pantalone zovu gaće.


 

 

Sanja je takođe o’tamo. Isto cimerka .. Isto dve godine. Pogled na Velebit i Jadransko more zamenila je pogledom na panonsku ravnicu. Nije baš isto...  Ali bar su na svome. Teže od ravnice pala joj je činjenica da je njoj i bratu bilo potrebno skoro deset godina da postanu ravnopravni državljani ove zemlje. I ona se puno smeje. I zna italijanski. Boli je duša za morem.

 

 

I još malo posle, kad je RSK za sve postalo i ime iz prošlosti...

 

Mišinu vikendicu u okolini O. sa najlepšim vrtom koji sam videla srušili su ekspozivom. Srećom praznu. Godinama pokušavaju da to naplate. Ne, tamo nije bilo ratnih dejstava, dakle... Bla.. bla.. Spada u mali broj onih koji su imali sreće da se odsele pre nego što je u njihovom kraju bljesnulo i da ovde počnu/nastave život kao da se ništa nije desilo. Samo kao, jer da bi video ujake, mora da ponese pasoš.

 

Nikola je bio klinac. Ne znam ni koliko pamti svoje rodno mesto. Mada ni devet godina nije tako malo. Oni su ovde.. imaju rodbine. Ne voli našu malu šumadijsku zabit. :) I dalje mu je puno toga čudno... naše psovke npr. Baka se vratila kući. I mlađi brat da joj pomaže. Ona tamo ima puno vršnjaka-povratnika. On skoro pa nema uopšte.

 

 

Branka se skućila u okolini Beograda. Ne voli vrućinu. I danas priča kao da je juče stigla iz Knina. Odudara visinom od žena koje je okružuju. Jednom godišnje u vreme odmora ode u zavičaj, u kuću koja je obnovljena u nekom od programa za povratnike.

 

 

Za nas je to bilo leto  za pamćenje. Za njih,  za zaborav.

 

I uvek kada razmišljam o izbeglim ljudima pitam se kako je moguće živeti jedan život, imati porodicu, prijatelje, planove, zavičaj, komšije, školu i sutradan sve to zameniti nečim drugim?

 

I da... i dalje ima onih koji nisu uspeli da "zamene", ljudi koji žive u kolektivnom smeštaju ispod svake granice dostojanstva ljudskog. 

 

231626340485b5bf0c8802244167820_450x286.jpg

 

Tagovi



Komentari (87)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana 77 Biljana 77 14:42 02.08.2010

Povratnici

Moji su se vratili. Danas žive sasvim normalan život. Kao da se nikada ništa nije dogodilo. A bilo je teško... Deda je morao da zatvori firmu, proveli su mesece kod nas, ujak se dugo sakrivao da ga ne mobilišu, sestra je lagala da je bila kod oca u Italiji, ali je bre odavalo... tetka je sa magistraturom prala stepeništa, bukvalno. Ipak njihov je život bio tamo. A i Zagreb je poveliki grad. I pomalo van ove priče.
NNN NNN 14:48 02.08.2010

Ideš pravo

u moju VIP listu!
tyson tyson 15:14 02.08.2010

Ispravka

I uvek kada razmišljam o izbeglim ljudima pitam se kako je moguće živeti jedan život, imati porodicu, prijatelje, planove, zavičaj, komšije, školu i sutradan sve to zameniti nečim drugim?

Ne da sutradan zamene nečim drugim, već da zamene i bukvalno ničim.

A onda polako, mic po mic, graditi kompletan život iznova.

A vreme ide, nepovratno...



Biljana 77 Biljana 77 15:16 02.08.2010

Re: Ispravka

Ne da sutradan zamene nečim drugim, već da zamene i bukvalno ničim.

U pravu si.
blogovatelj blogovatelj 17:07 02.08.2010

Re: Ispravka

Ne da sutradan zamene nečim drugim, već da zamene i bukvalno ničim.

A onda polako, mic po mic, graditi kompletan život iznova.

A vreme ide, nepovratno



Pojava poznata vise tisuca godina.
Uvek se najezim kad cujem ovo.

Biljana 77 Biljana 77 17:26 02.08.2010

Re: Ispravka

Pojava poznata

Ali samo oni koji je prežive, zaista je i poznaju. Za mene je kao film... i velika zapitanost.
Sepulturero Sepulturero 15:41 02.08.2010

Док једноме не смркне другом не осване

Добар блог и жалосна прича. Међутим, није баш све тако страшно. Србија је имала срећу
да је добила много вредних и способних Срба који су и неки капитал донели. Питам се како би садашња Србија изгледала да није било овог егзодуса.

Нажалост, заувек ће остати срамота њиховог дочека овде и, поготово, оног РТС Дневника који је о свеми известио тек у неком двадесетом минуту. Милановић не седи наравно због тога и затвору али њега је бар стигла нека казна.
Biljana 77 Biljana 77 15:44 02.08.2010

Re: Док једноме не смркне другом не осване

и жалосна прича.

I nije. Oni koje ja poznajem snašli su se i započeli svoj život, uredili ga i nekako nastavili. Danas su to (prilično) mladi porodični, ekonomski samostalni i ostvareni ljudi. Nažalost, ima mnogo onih koji nisu.

заувек ће остати срамота њиховог дочека овде и оног РТС Дневника
kojem su bezrezervno verovali oni kao moj deda.
Sepulturero Sepulturero 19:16 02.08.2010

Re: Док једноме не смркне другом не осване

Biljana 77
и жалосна прича.

I nije. Oni koje ja poznajem snašli su se i započeli svoj život, uredili ga i nekako nastavili. Danas su to (prilično) mladi porodični, ekonomski samostalni i ostvareni ljudi. Nažalost, ima mnogo onih koji nisu.

Да, и ја познајем неколико који су успели а и чуо сам за многе. Наравно да има и оних који нису успели али о томе се ваљда више ћути.



brandname brandname 00:57 03.08.2010

Re: Док једноме не смркне другом не осване

Нажалост, заувек ће остати срамота њиховог дочека овде и, поготово, оног РТС Дневника који је о свеми известио тек у неком двадесетом минуту. Милановић не седи наравно због тога и затвору али њега је бар стигла нека казна.

Prema mojim, sve nepouzdanijim, sećanjima direktor RTS, u to vreme, bio je novinar, publicista, producent i renesansni hedonista Vučelić Milorad.
Njega nije stigla nikakva kazna. Ni zbog toga, ni zbog toliko drugih stvari. (Potpunog odsustva stila i duha, npr.)
To nas ne sprečava da se nadamo.
(Ono što je odležao za vreme "Sablje" mu računam kao banjsko lečenje.)
Izvinjavam se zbog hejterskog tona ali, za mene, prezirati Vučelića je stvar domaćeg vaspitanja i dobrog ukusa.
Biljana 77 Biljana 77 08:39 03.08.2010

Re: Док једноме не смркне другом не осване

prezirati Vučelića je stvar domaćeg vaspitanja i dobrog ukusa.

talicni talicni 15:49 02.08.2010

Zivot je..

Biljana 77
ujak se dugo sakrivao da ga ne mobilišu,

Kad god bi Radovanu&co. zafalilo vojnika krenuo bi lov na izbjeglice u Srbiji.

Moj komsija je uhvacen i zaglavio je u prvim borbenim redovima (valjda za kaznu zbog manjka "patriotizma" ) u okolini Sarajeva. Poslije 6 mjeseci je uspio da pobjegne.

I uvek kada razmišljam o izbeglim ljudima pitam se kako je moguće živeti jedan život, imati porodicu, prijatelje, planove, zavičaj, komšije, školu i sutradan sve to zameniti nečim drugim?

Eh, nije to lako, no jos je veci bio sok kad je Srbija zamijenjena Kanadom. Vremenom se navikne na novu sredinu i pocne ponovo iz pocetka.
Biljana 77 Biljana 77 15:57 02.08.2010

Re: Zivot je..

Kad god bi Radovanu&co. zafalilo vojnika krenuo bi lov na izbjeglice u Srbiji

On se skrivao od obe strane, obzirom da je bio Zagrepčanin. A za taj "lov" najupečatljiviji mi je lik iz Ubistva s predumišljajem...
docsumann docsumann 18:01 02.08.2010

Re: Zivot je..

On se skrivao od obe strane, obzirom da je bio Zagrepčanin. A za taj "lov" najupečatljiviji mi je lik iz Ubistva s predumišljajem


za komentar, a za čitav blog
sandra969 sandra969 15:57 02.08.2010

Zivot.....

Divna prica!
I ja sam stigla ne tim putem i ne tada, ali iz istih razloga...i zamenila sve u jednom danu....mislim grad...jer naravno vise nismo imali ni dom ni prijatelje ni znane ulice, ni klupice na kojima smo se ljubili, niti jedne uspomene osim onih u dusi....i...stvoris nove, moras...Ali more mi uzasno nedostaje i kad letujem, prvih me dana tako muci nostalgija za svakodnevnim zivotom na moru, a ne ovo kad sve moram da odzivim u 10-15 dana, e to mi je jos ostalo kao teret, zivot u unutrasnjosti kontinenta, daleko od mora...
Biljana 77 Biljana 77 16:01 02.08.2010

Re: Zivot.....

..i zamenila sve u jednom danu

Teško i strašno. Kad se čovek izbori sa tim, čini mi se da je spreman da se izbori sa drugim nedaćama sa mnogo manje patnjei gunđanja nego ljudi koji to nisu doživeli.
Dobrodošla (na moj blog)!
shumska shumska 16:16 02.08.2010

lepo

je da se neko na ovom blogu seti najsramnijeg i najvećeg etničkog čišćenja u evropi krajem 2o. veka, kroz ovako toplu priču o ljudima...
trol a sećanje:
kada mi je o. Ilarion (bivši glumac, rastko l.)jednom pričao o tome kako je "prelomio" da ode u monahe, izmedju ostalog je rekao da mu se život smučio kada su neki ljudi ovde u srbiji mučenicima iz Oluja kolone - naplaćivali vodu! (da, najobičniju H2O, česmovaču)
i moja dedovina je minirana, eto, nekome je smetalo dvoje staraca, prezime na - ić i stara kamena kuća....
kukusigameni kukusigameni 16:23 02.08.2010

Re: lepo

neki ljudi ovde u srbiji mučenicima iz Oluja kolone - naplaćivali vodu! (da, najobičniju H2O, česmovaču)


Uzas je naplacivati nekome H2O. Medjutim, ja znam puno lepih i pozrtvovanih primera vezanih za izbeglice iz RSK.
Kao sto znam da su ljudi iz RSK svojima naplacivali dzak brasna, cigarete i benzin, isto koliko i Hrvatima.

Odlican blog. Hvala na secanju.
sandra969 sandra969 16:42 02.08.2010

Re: Zivot.....

Hvala za dobrodoslicu!!!
I zaista se naucite da zivite,bez nepotrebnog merenja teskoca u zivotu, samo ih resavate i hodate dalje....svi moramo dalje, zar ne? I ponekad me uzasavaju ljudi koji se zale i zale jer im deca vriste, jer moraju ovo ili ono ili...,pa vecina dece kad tad samo negoduje, na ovaj ili onaj nacin, a kad moras ovo ili ono, mnogo ti je bolje nego onima sto nista ne moraju...
Moj rodni grad odavno nije moj, i pisem ga samo kad popunjavam rubriku - rodni grad-, sad je najvazniji grad ovaj u kom sam rodila decu i u kom oni rastu i iz kojeg zelim da odu samo ako to zele.
Biljana 77 Biljana 77 17:28 02.08.2010

Re: Zivot.....

kroz ovako toplu priču o ljudima
Topla je jer je o stvarnim ljudima koje poznajem, mojim cimerkama, kolegama s posla. U pozadini svakog velikog događanja, bilo da je tragičan ili lep, stoje neki obični ljudi.

A ljudi i neljudi ima svuda i uvek.
shumska shumska 19:27 02.08.2010

Re: lepo

Uzas je naplacivati nekome H2O. Medjutim, ja znam puno lepih i pozrtvovanih primera vezanih za izbeglice iz RSK.

znam i ja puno lepih primera - ali to mi se nekako podrazumeva prema ljudima koje je onakva strava zadesila
kiselkasta kiselkasta 11:51 03.08.2010

Re: Zivot.....

I ja sam stigla koju godinu ranije, iz istih razloga, ali nisam znala da je tako, mislila sam samo koji dan, i u septembru se vracam u svoju skolu, u svoj razred, i sve ce biti super...
ali nije bilo...
par godina kasnije, su u toj koloni stigli moji roditelji, i deo rodbine, znam kako su oni sve to preziveli, pricali su mi, a ja i dan danas ne znam kako sam prezivela neizvesnost, da li cu ih ikad vise videti...
oni jesu stigli, ali poznavala sam mnoge koji su krenuli i nisu stigli sa njima, nisu stigli uopste.
Biljana 77 Biljana 77 13:31 03.08.2010

Re: Zivot.....

mislila sam samo koji dan, i u septembru se vracam u svoju skolu, u svoj razred, i sve ce biti super...

Moja se sestra vratila pošto je ovde završila treći osnovne. Posle mnogo godina kada su renovirali stan, našli su zaglavljen među parketom papirić na kojem je neveštim rukopisom pisalo: Ja sam se u Srbiji zaljubila u jednog Nena, a to ovdje ne smem nikom reć.
sesili sesili 16:24 02.08.2010

Čitam blog

sa grudvom u želucu. Bliska komšinica, sada već prijateljica, izbegla iz zapadne Slavonije. Ovde rodila dve devojčice, kada je mlađoj bilo 6 meseci, pogine joj muž u saobraćajnoj nesreći. A prošao ratište. Život. Baš se muči, ali je ponosna i ne "kuka" stalno. Roditelji i brat su do skora bili u kolektivnom sad plaćaju neki smeštaj, ako i ona. Ali, kaže da joj je najžalije što nije ponela fotografije, da njene kćeri vide kako je izgledala kao mlada. A priča - zna se: žurite, samo neophodno, za 15 minuta...
Biljana 77 Biljana 77 17:30 02.08.2010

Re: Čitam blog

kaže da joj je najžalije što nije ponela fotografije

Da... neke stvari ne može ništa da zameni, koliko god da se čovek snađe.
Innana Innana 20:21 02.08.2010

Re: Čitam blog

Biljana 77
kaže da joj je najžalije što nije ponela fotografije

Da... neke stvari ne može ništa da zameni, koliko god da se čovek snađe.

Dirljiv blog.
Ja razumem ovo gore iz perspektive Kosova. Cula sam na stotine prica izbeglih i vecina njih zali za fotografijama.
Meni licno najtragicnija je prica onih ljudi koji su izbegli iz RSK pa poslati na Kosovo, a zatim i odatle oterani. Kompletno naselje Velika Reka na primer, izmedju Mitrovice i Pristine je bilo dom takvih ljudi.

Videla sam dovoljno kolektivnih centara da znam u kakvim su uslovima izbegli ziveli i jos uvek zive.

Ima onih koji ne razumeju kada pisu o Kosovu ili Oluji, da me njihovi politicki stavovi i parole pogode jer pred sobom imam konkretna lica, iskustva i price.


Ali takodje pratice me slike prepunih magacina humanitarne pomoci koja nikada nije ni stigla do onih kojima je bila najpotrebnija.


Biljana 77 Biljana 77 20:25 02.08.2010

Re: Čitam blog

Ima onih koji ne razumeju kada pisu o Kosovu ili Oluji, da me njihovi politicki stavovi i parole pogode jer pred sobom imam konkretna lica, iskustva i price.

Zato što stavovi obično nemaju veze sa životom, sa ljudima, sa stvarnošću. Ipak su to samo stavovi koji uglavnom i nažalost ne povlače za sobom nikakvu odgovornost.

najtragicnija je prica onih ljudi koji su izbegli iz RSK pa poslati na Kosovo, a zatim i odatle oterani
Te ljude moj otac terao mog dedu da vidi saterane u kolonu niz auto-put da idu tamo gde im se kaže i gde ih niko nije očekivao, ni dočekivao. Nije video ono što je trebalo. Patnju. Bespomoćnost.
kiselkasta kiselkasta 11:40 03.08.2010

Re: Čitam blog

Biljana 77
kaže da joj je najžalije što nije ponela fotografijeDa... neke stvari ne može ništa da zameni, koliko god da se čovek snađe.


materijalnih stvari mi uopste nije zao, mozes misliti, imao pa nemao, valjda ce doci i to vreme da kazem: imam


da zao mi fotografija,
ne mogu detetu da pokazem kako sam izgledala kao mala devojcica (a pita cesto)
ne mogu da mu pokazem skolu u koju sam isla...
i sva se spetljam kad pokusam da mu objasnim.

a sve ove godine nisam otisla, svake godine planiram, pa ipak ne odem, sve zbog osecaja da bi mi srce prepuklo.

Biljana 77 Biljana 77 13:35 03.08.2010

Re: Čitam blog

pa ipak ne odem, sve zbog osecaja da bi mi srce prepuklo.

Moja S. je otišla pre par godina na odmor tamo. Bilo joj je nakon svega ipak puno srce.
jasnaz jasnaz 16:41 02.08.2010

redo(sled


ne graditi život kao jedan, da se u njega sakriješ
već
graditi sebe da se u življenju otkriješ.

ali. lako je reći.
teško je kada ti to zatraži.

















Biljana 77 Biljana 77 17:30 02.08.2010

Re: redo(sled

ali. lako je reći.
teško je kada ti to zatraži.

omega68 omega68 16:56 02.08.2010

moram ovo da kažem

Jedan od najtežih trenutaka u mom životu je bio sredinom septembra te godine.Ćale otišao na opraciju u BGD i poneo sve pare koje smo imali u kući.Kevina plata treba da ''legne '' sutra i mi naštelovali da tog dana kupimo šta nam treba i do sutra više ni kinte.
Zvoni neko na vrata, ja otvaram i vidim čoveka lepo obučenog, odnegovanog, u najboljim godinama koji mi kaže da je tih dana izbegao iz Knina, da se nalaze u kolektivnom centru blizu nas i da mu , ako imamo , pozajmimo malo para da kupi mleko za dete.
Ja u šoku, zovem majku, ona mu objašnjava da nemamo ni jednog dinara u kući do sutra.
Vidim da nam ne veruje i da misli da nećemo da mu damo jer je izbeglica.
Ne znam da li sam se jadnije osećao zbog njihove nesreće ili zbog toga što ni mi nemamo ili zbog toga što nam ne veruje...
Posle smo dali kuću u selu na korišćenje porodici iz Slavonije koju nismo poznavali
Danas su nam prve komšije i lepo se slažemo.
Uspeli su nekako da se srede mada , po njihovoj priči, nikad neće moći da imaju ono bogatstvo koje su ostavili
loader loader 17:03 02.08.2010

Re: moram ovo da kažem

Vidim da nam ne veruje i da misli da nećemo da mu damo jer je izbeglica.

Užas, užas..
Biljana 77 Biljana 77 17:32 02.08.2010

Re: moram ovo da kažem

Ne znam da li sam se jadnije osećao zbog njihove nesreće ili zbog toga što ni mi nemamo ili zbog toga što nam ne veruje...

Slično sam doživela oko godina dana kasnije na železničkoj stanici u Bg. sa momkom koji je bio jedva stariji od mene i ratni invalid. A ja sam poslednji dinar dala za starke i voznu kartu do kuće. Imala sam da mu ponudim samo cigaretu. I htela da umrem od muke.
ninasimone ninasimone 19:18 02.08.2010

Re: moram ovo da kažem

omega68
Jedan od najtežih trenutaka u mom životu je bio sredinom septembra te godine.

I meni nekako u to vreme.
Scena prva: Kad su kolone pocele da stizu do Beograda, ja pred ambasadom u redu za vize. Gledam i drugu sapucem kako me je sramota i boli me dusa sto cekam za vizu dok ovi ljudi na traktorima, bez igde icega, ne znaju ni kud ce, ni sta ce. On mi na to: cuti i cekaj, ti nemas ni traktor.

Scena druga: deckic od 5-6 godina, komsijsko dete izbeglica iz Slavonije, mi onako decji objasnjava kako su morali da odu odande jer mu je tata Srbin a majka Hrvatica. Na to njegova majka izlece iz kuce, gura ga unutra i uplaseno govori kako mali ne zna sta prica, sve je pobrkao. Kad se kasnije malo opustila i shvatila da nema cega da se plasi, saznala sam da su joj muza bili mobilisali u tada jos "jugoslovensku" vojsku a brata uhapsili a potom i ubili. Muz je izbezumljeno isao na sve strane, kod svih glavesina ne bi li ga spasao ali nije uspeo.
Zarad cega je toliko ljudi propatilo? I jos uvek pati.


blogovatelj blogovatelj 19:20 02.08.2010

Re: moram ovo da kažem

Jedan od najtežih trenutaka u mom životu


Najezi me svog.
Biljana 77 Biljana 77 19:37 02.08.2010

Re: moram ovo da kažem

Zarad cega je toliko ljudi propatilo? I jos uvek pati.

Obzirom koliko mi je ljudi iz najbližeg okruženja bilo poslato u rat, pravo je čudo da nije nije stradao. Bar fizički.
loader loader 16:57 02.08.2010

Kroz uplakane ravnice, u prazno ...

Ovde se na ulicama klicalo krajem 80-tih.
Masovno.
Neobaveštenost, poltronstvo, primitivizam i samouvereno pominjanje rata.

A onda ide posledica. Jedna od mnogih posledica. 6-7 godina kasnije.
Bespregledne kolone traktorskih prikolica u kojima svijene tiho plaču bake, deca izbezumljeno gledaju oko sebe, mlade žene bez glasa drže bebe u naručju.., a uz njih, pod najlonom ili ciradom delovi pokućstva, ćebad, ...

One bebe sada su...
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:11 02.08.2010

Re: Kroz uplakane ravnice, u prazno ...

Tuga.
Biljana 77 Biljana 77 17:34 02.08.2010

Re: Kroz uplakane ravnice, u prazno ...

One bebe sada su

nadam se srećni petnaestogodišnjaci. Valjda će ova država biti dovoljno normalana da ne odu u neko dobrovljno izbeglištvo.
loader loader 18:03 02.08.2010

Re: Kroz uplakane ravnice, u prazno ...

Ne samo država, nego i ljudi, koji bi prema pitanju mladih (naročito mladih sa već narušenim životnim taktom) trebalo da unapređuju svoje stavove. Nama deca odrastu, a da to nismo ni primetili.

Pre 2-3 godine, kad sam se susreo sa rečicom njih koji su krenuli u večernji provod, namirisani, utegnuti :) - sinulo mi je: O, kako je lepa mladost na njima ! :) ... Skoro da ne prođe dan, a da mi se ta rečenica ne vrati.

Neka i za ovu decu iz traktorskih prikolica, kao i za svu drugu decu, tj. mlade, ne važi ništa drugo, osim te rečenice.
miloradkakmar miloradkakmar 17:10 02.08.2010

Moji

su skoro svi došli, neki su se vratili, uglavnom su se snašli i tamo i ovde, nije isto ni tamo ni ovde , navikli su na ono što imaju... ja nisam bio tamo 20 godina.
Biljana 77 Biljana 77 17:37 02.08.2010

Nije...

nije isto ni tamo ni ovde
Možda bude nekad, slično.
chao_li chao_li 23:52 02.08.2010

Re: Moji

. ja nisam bio tamo 20 godina



Ja se upravo vratila iz Like, a bila prvi put nakon 17 godina. O utiscima ne mogu da pričam previše je bolno. Htedoh da u Matičnom uredu izvadim izvod iz knjige umrlih za baku, ali nećeš tako lako. Otvori matičarka knjigu, baka uredno upisana, a matičarka će da mi ne može dati izvod jer je baka umrla za vreme tzv. RSK, te da oni to ne priznaju.Dalje kaže da bi dobila taj dokument treba da sudskim putem dokažem smrt, a postupak se sastoji od dva ročišta na sudu, dva svedoka, starateljstva za baku kod Centra za socijalni rad.
Vratim se u Srbiju i pokušam zvati Helsinški odbor za ljudska prava u Zagrebu, niko se ne javlja. Zovem iste te u Beogradu, javi se žena, kaže nije ona pravnica, ali oni to i onako ne rade.
E pa jasno je meni što Hrvatska radi, ali se pitam što je ova "nova" Srbija uradila samo da nam olakša najprostije formalnosti. Obaška što 90 % rodnih listova koje dobijemo iz Hrvatske nisu ispravni. Gotovo na svkom ima greška u podacima, iako su slate fotokopije starih ispravnih izvoda. Slučajno? Malo sutra.
Biljana 77 Biljana 77 08:42 03.08.2010

Re: Moji

jer je baka umrla za vreme tzv. RSK, te da oni to ne priznaju

Ne priznaju šta, da je žena umrla?

+ M. iz moje priče je bio među onima kojima su po prelasku granice uzeli pasoše ( ) koji su onda izgoreli u bombardovanju neke od zgrada MUP-a u Bgd... veleike je muke imao da dobije hrvatska dokumenta zbog toga.
miloradkakmar miloradkakmar 12:27 04.08.2010

Re: Moji

Vratim se u Srbiju i pokušam zvati Helsinški odbor za ljudska prava u Zagrebu, niko se ne javlja. Zovem iste te u Beogradu, javi se žena, kaže nije ona pravnica, ali oni to i onako ne rade.

Nazovi Humanitarni centar za integraciju i toleranciju u Novom Sadu, možda mogu da pomognu.
chao_li chao_li 17:23 04.08.2010

Re: Moji

možda mogu da pomognu.



Ne mogu, pravnike u HCIT-u lično poznajem
bocvena bocvena 17:13 02.08.2010

Mene samo ovakva

politika zanima - pojedinačni ljudi i njihove sudbine.
Muka mi je od priča za zelenim stolom, gde su svi pametni i život ne vredi ništa ako ne štiti nečije interese (često ih zovu nacionalni, u stvari su uvek novčani).

Biljana 77 Biljana 77 17:38 02.08.2010

Re: Mene samo ovakva

politika zanima - pojedinačni ljudi i njihove sudbine

Zato što je jedino to stvarno. Sve ostalo su magle kojima nam zamazuju oči- projekti, suvereniteti, ideje, rezolucije, sranja...
antioksidant antioksidant 18:09 02.08.2010

Re: Mene samo ovakva

često ih zovu nacionalni, u stvari su uvek novčani
yep...


Jelica Greganović Jelica Greganović 18:36 02.08.2010

Re: Mene samo ovakva

često ih zovu nacionalni, u stvari su uvek novčani

Tačno tako. U politici treba samo treba pratiti trag novca, sve ostalo je populistička demagogija, u kojoj rikošetiraju bombastične reči poput istine, pravde, nacionalnih interesa...
Sepulturero Sepulturero 19:21 02.08.2010

Re: Mene samo ovakva

Кад смо већ код појединачних судбина, да ли се зна шта се даље догађало са оним дечаком од, чини ми се, 8 година који је целу породицу довезао у Србију мотокултиватором?
zilikaka zilikaka 07:20 04.08.2010

Re: Mene samo ovakva

B, preporuka za tekst. Oluja me je zatekla na letovanju, i to vešću čoveka iz susedne sobe: "Komšije, pao Knin!".
Kad smo se vratili, kolone na putu...Još mi se grči želudac!
Nego, ne znam da li da pojačavam već dovoljno gorak ukus, ako vam kažem da su, prodajući parole o patriotizmu, svo vreme postojali jasni poslovni odnosi
Tačno se znalo koliko košta dan npr. tenka ili aviona, pa kome zatreba...
Isplata u kešu na ruke, samo ne znam da li je bilo i avansnog plaćanja
Biljana 77 Biljana 77 08:38 04.08.2010

Re: Mene samo ovakva

kolone na putu...Još mi se grči želudac!

Juče pričam sa N. Seća se svega... i kako se njih 11, tri porodice, vozilo u kecu i kako nisu znali nekoliko dana gde im je ćale...I kako nisu znali gde će... i kako su Arkanovi kupili ljude, brijali im glave i vraćali ih nazad...
dr.wagner dr.wagner 20:01 02.08.2010

Bijela vrana

.....večer

-A ja sam bio sa druge strane ....

-Istina , ne u ofanzivnoj poziciji .... , ali sa druge strane ...
....par dana prije došao u Sisak , a otišao 10-ak dana poslje ...

-Kada je prolazila kolona automobila i traktora , nakon predaje par dana
poslje završetka ... , to je bio trijumf kokošara , jadnika i ostale žgadije ....

-Ako čovjek ne zna što je mržnja , tada je to mogao vidjeti uživo ... u tom
špaliru oko ceste u predgrađu Siska ...
-Face kao iz Felinijevih filmova ,a bar pola od njih se 10-ak godina prije
zaklinjalo u bratstvo & jedinstvo i pjevalo "Mi ti se kunemo..."

-Ali to su ONI ... i vi ih poznajete , iz susjedstva ili komšiluka ...

-Za Tango je potrebno dvoje ..... , i to dvoje se uvjek pronađe .


Wagner

Biljana 77 Biljana 77 20:06 02.08.2010

Re: Bijela vrana

Hvala za lepe reči o ružnim vremenima.

-Ali to su ONI ... i vi ih poznajete , iz susjedstva ili komšiluka ...
I te kako. Jedva su dočekali da lome izloge poslastičarnica. Kokošari.

-Za Tango je potrebno dvoje ..... , i to dvoje se uvjek pronađe .
Valjda će to nekad početi da važi i za normalne.
dr.wagner dr.wagner 21:04 02.08.2010

Re: Bijela vrana

Pozdrav gospođo B

Biljana 77

-Za Tango je potrebno dvoje ..... , i to dvoje se uvjek pronađe .Valjda će to nekad početi da važi i za normalne.


-Važi to i za normalne , samo njihov susret nije tako "spektakularan" ...
.... već je sasvim NORMALAN ...


Wagner
bocvena bocvena 20:14 02.08.2010

Sećaš se mog bloga o maturama...

Za kraj, priča učenika Igora - Došli smo iz Hravatske samo sa onim što imamo na sebi. Roditelji su se zaposlili i počeli da grade kuću, a mi deca školovali. Sada svi živimo u toj kući, svako na svom spratu. Nije mi teško da imam troje dece kada smo svi na gomili, uvek neko uleti da pomogne. Imam svoj restoran i dobro mi ide. Mnogo radim, ali nije mi teško. Nije mi jasno kako ljudi mogu da kažu da ne bi radili za 25 hiljada?! Pa kako im roditelji rade za te pare? Sada će i u Hrvatskoj da nam naprave kuću koju su nam srušili. Stvari uvek dođu na svoje mesto, samo mora da se radi...
Jbt, šta li je ovaj imao iz mog predmeta? Nije ni bitno, evo mu petica iz života.


Biljana 77 Biljana 77 20:16 02.08.2010

Re: Sećaš se mog bloga o maturama...

O da...
maksa83 maksa83 05:00 03.08.2010

akrobate

Sećam se da je RTS dobar deo tog dana in-ten-ziv-no puštao snimak nekog kineskog cirkusa. Od tad svaki put kad vidim na TV-u kineski cirkus pomislim - "kakvo li se sranje sad dešava?".
Biljana 77 Biljana 77 08:44 03.08.2010

Re: akrobate

Sećam se da je RTS dobar deo tog dana in-ten-ziv-no puštao snimak nekog kineskog cirkusa.

Kasnije su izgubili taj smisao za humor pa su veče pred bomardovanje puštali naravno Kosovski boj.
NNN NNN 08:50 03.08.2010

Re: akrobate

cirkuz + splet narodnih igara
uros_vozdovac uros_vozdovac 09:10 03.08.2010

Ja sam

sticajem okolnosti prošao celu kolonu. Zatekla me Oluja tamo daleko, srećom i slučajnošću ima dizela do Beograda. A trajalo je nekoliko dana, ne sećam se tačno više, sve mi je nekako kao da je bilo u groznici nekoj, ali se dobro sećam da je i ta situacija, kao i rat uostalom iz ljudi izvlačio ono najgore (većinom) i ono najboljje. Odabrao sam svesno da se sećam samo onog najboljeg.
Biljana 77 Biljana 77 09:24 03.08.2010

Re: Ja sam

uros_vozdovac
sve mi je nekako kao da je bilo u groznici nekoj, ali se dobro sećam da je i ta situacija, kao i rat uostalom iz ljudi izvlačio ono najgore (većinom) i ono najboljje. Odabrao sam svesno da se sećam samo onog najboljeg.

Pisaću jednom o tome. Moj ćale je otprilke izabrao da se od čitavog tog užasa seća jednog belog psa kojeg je tamo usvojio.
uros_vozdovac uros_vozdovac 11:47 03.08.2010

Re: Ja sam

Pridružiću se, onda.
kiselkasta kiselkasta 17:22 03.08.2010

Re: Ja sam

[quote=Biljana 77
Pisaću jednom o tome. Moj ćale je otprilke izabrao da se od čitavog tog užasa seća jednog belog psa kojeg je tamo usvojio.

moj se do kraja zivota pitao da li su nasa dva psa uspela da prezive, morao je da ih ostavi.
"macke ce se snaci, siguran sam", govorio je, "ali oni..., ehh samo da ih nisu ubili,"

i ponekad smo se secali mirisa... hrane, vina... kamena...
i uvek je mastao da ce da se vrati, da ce ga sahraniti kuci, ali eto nije mu se dalo, ni starost da doceka, a gde su jos ti nedosanjani snovi...
heldin heldin 12:21 03.08.2010

...

Igrom slučaja, bila sam u Beogradu, kad se desilo to ''lepo'' vreme, ali svi moji su došli tad. Posle 15 godina ne prođe dan, da ne pomislim na ono ''dole'', ali istovremeno pomislim i na vas koji ste nas dočekali širom raširenih ruku i otvorenog srca i uz čiju smo podršku uspeli da stvorimo nove živote.


Pozdrav
Biljana 77 Biljana 77 13:37 03.08.2010

Re: ...

uspeli da stvorimo nove živote.
To je na karju krajeva ipak najvažnije, ne gde, nego sa kim i kako.
Biljana 77 Biljana 77 14:14 03.08.2010

+ još jedna tužna godišnjica

Biljana 77 Biljana 77 16:06 03.08.2010

Danas i dalje neki

kiselkasta kiselkasta 17:26 03.08.2010

nostalgicna

vipera vipera 09:34 04.08.2010

tužna kolona

kao i ona koja je tužnog kišnog dana novembra 1991 po tom istom auto-putu išla iz Iloka u drugom smjeru.
Kolona iz Vukovara je bila bez traktora i auta. Strogo na noge i s vrećicam.
Ista tava je bila i ona iz Vrlike i okolnih sela. Iz Lovasa nisu ni išli auto-cestom ili cestom, nego kroz minsko polje.
kolona iz Srebrenice je išla i šumom i kršom.
Sve su te kolene tužne, kad cijeli život stana na prikolicu ili u vrećicu. Bilo mi je žao ljudi 1991, kao i 1995. Tužno je bilo gledati pelene koje se suše u napuštenoj kući u Kninu u augustu 1995.
Samo da ne zaboravimo da su izbjegličke kolone počele ovim cestama 1991, a 1995 i da su bile jednako bolne i tužne.
Biljana 77 Biljana 77 09:45 04.08.2010

Re: tužna kolona

Nema sreće u ratu ni za koga, osim za one koji su iz tog rata profitirali.

Samo da ne zaboravimo da su izbjegličke kolone počele ovim cestama 1991
Da, moji su iz Zagreba izbegli tada, u a u suprotnom pravcu pošli su mnogi drugi. I tako godinama.
buba_truba buba_truba 11:57 04.08.2010

Re: tužna kolona

vipera
kao i ona koja je tužnog kišnog dana novembra 1991 po tom istom auto-putu išla iz Iloka u drugom smjeru. Kolona iz Vukovara je bila bez traktora i auta. Strogo na noge i s vrećicam.Ista tava je bila i ona iz Vrlike i okolnih sela. Iz Lovasa nisu ni išli auto-cestom ili cestom, nego kroz minsko polje.kolona iz Srebrenice je išla i šumom i kršom.Sve su te kolene tužne, kad cijeli život stana na prikolicu ili u vrećicu. Bilo mi je žao ljudi 1991, kao i 1995. Tužno je bilo gledati pelene koje se suše u napuštenoj kući u Kninu u augustu 1995. Samo da ne zaboravimo da su izbjegličke kolone počele ovim cestama 1991, a 1995 i da su bile jednako bolne i tužne.

... i uvek bi sve te tužne kolone trebalo pominjati zajedno. A oni koji su sve zakuvali, kao i oni koji su posle dodavali zapršku, i tako nisu bili u tim kolonama.

Preporuka za komentar.
Biljana 77 Biljana 77 13:05 04.08.2010

Re: tužna kolona

A oni koji su sve zakuvali, kao i oni koji su posle dodavali zapršku, i tako nisu bili u tim kolonama.

Preporuka za komentar
seobe seobe 21:05 04.08.2010

Ubistvo s predumisljajem

U toj tuznoj koloni trebao je da bude i moj brat od strica koji je bio nasilno mobilisan i poslan u RSK, iako je «odradio» vise od godinu dana na ratistu i otisao u Krusevac, gde su mu bili smesteni zena i deca.
Kako rekoh, kolona je isla i ocekivali smo da ga vidimo u njoj. Kolona je prosla, a njega nije bilo. Culi smo da ima dosta zarobljenih vojnika i cekali smo razmenu. Razmena je izvrsena, a od njega ni traga...
Evo vec punih 15 godina cekamo da nam se vrati Lazar Petrovic, a njega jos nema... Cekacemo i dalje i nadati se, jer nada umire poslednja.
Biljana 77 Biljana 77 09:17 05.08.2010

Za nadanje

yugaya yugaya 11:08 05.08.2010

Re: Za nadanje

Biljana 77 Biljana 77 11:26 05.08.2010

Velika je šteta

što nisi stigla da postaviš ove slike ranije da ih vidi što više ljudi. A slike su... smrzla sam se.
NNN NNN 11:40 05.08.2010

Re: Za nadanje

yugaya
The Quiet After the Storm: Croatia's Displaced Serbs - photographs by Ivor Prickett

yugaya yugaya 11:51 05.08.2010

Re: Velika je šteta

Nisam stigla- nekako me oko ovih godisnjica udari tuga pa zacutim cak i kada kucam.

Ja bih samo da dodam jedno veliko hvala svima koji su pohrlili ka koloni suza da pomognu, onima koji su otvorili svoje kuce i primili prognane u trenutku kada su hiljade pod vedrim nebom cekale smestaj, ljudima pravog srca, nasim ljudima iz dijaspore koji su u koloni na granici cekali danima da se pomoc koju su potrpali u gepek i dovezli preda, svima iz Crvenog Krsta i svakome ko je u ovih petnaest godina pruzio, dao, pomogao i podelio tezinu bremena izgnanistva sa zrtvama Oluje.
Biljana 77 Biljana 77 12:00 05.08.2010

Re: Velika je šteta

nekako me oko ovih godisnjica udari tuga pa zacutim cak i kada kucam.

razmisljam razmisljam 14:03 05.08.2010

Re: Velika je šteta

nekako me oko ovih godisnjica udari tuga pa zacutim

Због тога ни мене није било овде. Просто, речи су премале и недовољне да се опише све оно што носим у сећању на то време.
И онда изаберем да ћутим...
Biljana 77 Biljana 77 14:37 05.08.2010

Re: Velika je šteta

речи су премале и недовољне

Ove slike koje je ostavila yugaya su ...
kiselkasta kiselkasta 15:10 05.08.2010

Re: Velika je šteta

razmisljam
nekako me oko ovih godisnjica udari tuga pa zacutim

Због тога ни мене није било овде. Просто, речи су премале и недовољне да се опише све оно што носим у сећању на то време.
И онда изаберем да ћутим...



razmisljam razmisljam 15:21 05.08.2010

Re: Velika je šteta

And...always look on the bright side of life...



Biljana 77 Biljana 77 11:59 06.08.2010

Kako žive danas

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana