Od početka ove godine dinar je evropska moneta koja je najviše oslabila prema evru i dolaru. Na globalnom nivou dinar ipak nije rekorder jer druge valute, poput venecuelanske, drže primat.
U prvih sedam meseci 2010. srpska moneta oslabila je prema evru za 9,6% i 16% prema dolaru. Od početka globalne ekonomske krize pad dinara prema evru iznosi skoro 28%.
U Evropi Srbija nema premca. Jedina je mađarska forinta ima značajnu depresijaciju u 2010. (oslabila za 4,1%), dok su većina ostalih moneta ojačale prema evru u isto vreme (rublja za skoro 10%). Posmatrano od početka krize samo ukrajinska moneta ima nivo depresijacije sličan dinaru (-32%), ostale valute, poput poljske zlote (-13,8%), rumunskog leja (-15,2%), rublje (-7,4%), albanskog leka (-8,6%) ili turske lire (-7,7%) pale su znatno manje.
Šta su razlozi za pad dinara i da li je to nužno loše za privredu Srbije?
Slabljenje dinara je, pre svega, rezultat slabih kapitalnih priliva u proteklom delu ove godine. S padom dinara povezan je pad repo-stoka NBS (vrednost prodatih blagajničkih zapisa), posebno intenzivan u junu i julu. Slabljenje dinara indirektno je povezano sa krizom državnih dugova perifernih zemalja evrozone i povećanim oprezom investitora prema celoj regiji (investitori na finansijskim tržištima su na mogućnost rasplamsavanja novog talasa krize u Evropi reagovali privremenim napuštanjem ovih valuta, pa i evra do početka juna). Važan razlog slabljenja dinara je očekivanje banaka da bi se srpska moneta mogla stabilizovati tek na oko 3% nižoj vrednosti te su stoga nespemne da imaju prevelike otvorene dinarske pozicije dok kurs ne padne na taj nivo.
Ipak, ono što je ključno je da je slabljenje dinara dobro za ekonomiju (i da je depresijacija prirodna posledica fleksibilnosti deviznog kursa). Realna depresijacija je, zahvaljujući višoj stopi inflacije u Srbiji u odnosu na evrozonu, niža od nominalnog pada dinara prema evru. Naime, dinar je realno oslabio prema evru za oko 20%, sa čim koincidira smanjenje spoljnotrgovinskog deficita u poslednje dve godine. Budući da okolne zemlje (osim Rumunije i Mađarske) imaju praktično fiksirane kurseve očigledno je da je Srbija značajno poboljšala cenovnu konkurentnost sa svojim trgovinskim partnerima (s EU i zemljama CEFTA sporazuma obavlja se preko 90% razmene).
Dakle, pad dinara zaslužan je za značajan oporavak izvoza ove godine i praktičnu stagnaciju uvoza. Pored toga, slabljenje domaće valute omogućilo je da fiskalna politika kao i politika dohodaka ostvare značajne pomake. Naime, javni rashodi u evrima opali su u poslednje dve godine za skoro dve milijarde, dok su neto plate manje u proseku za oko 50 evra.
Kako se devedesetih za Češku u Nemačkoj govorilo kao o ''Koreji pred vratima'' imajući u vidu da opadajući troškovi radne snage u Srbiji postaju sve bliži onima u Kini (u kojima zarade radnika brzo rastu) možda bi Srbija mogla postati za ino-investitore ''Kina pred vratima''.