Ja sam SMS indolentan tip pa mi je promakla poruka od pre tri dana: "Dpita dlda tera ono???"
Zbun.
Pogledam broj i razbistri mi se. I. i D. se naduvali, da razbiju kreativnu blokadu, al` prsti i dalje pomalo blokirani...Da nisu, poruka bi trebalo da glasi: "D. pita da li da tera ono"?
Sta ono? Sta da tera? I setim se...
Pre nedelju dana, dosli da se pozdrave, pred odlazak na more, I..., rodjak moje zene, slikar(40) i D..., , dramaturg(2x20)...Idu na more da se malo opuste od ovog vratolomnog beogradskog zivota i da napune baterije koje su istrosili kukajuci sto boje smrde po ovoj vrucini (pa ih i ne otvaraju jos od marta) i sto nema pravih tema, sve potrosili oni sto rano ustaju...
I ujede me guja, ne mogu da gledam kako se neko muci a ja ne hajem, a zena mi otperjala negde, znala bi da sevne ocima (oci joj dobiju izgled jarko zutog kruga sa crvenom bordurom, k`o onaj saobracajni znak), samo da je bila tu..i da me zaustavi, cim prepozna pocetak erupcije moje ljubavi prema bliznjima...
Ali, ona nije bila tuuu...i , pocinjem da govorim, sipajuci sebi caj da popunim dramsku pauzu, samopouzdanim tonom coveka koji je kuvan i pecen na daskama( secate se kojim)...:
"Tebi, I... ne mogu da pomognem, osim da Ti prenesem kijavicu, ali, D..., majstore, ako nema tema Ti izmisli jednu..To je najlakse na svetu".
"Najlakse na svetu je reci da je nesto najlakse na svetu.. Kad je tako lako, izmisli Ti nesto, evo ovde i sada".
"Dobro", kazem," ja cu sad da Ti dam sinopsis, a ako od toga nesto napravis, da napises, pod obavezno, da je to plod fikcije, da nema veze sa bilo kim ko bi mogao da se prepozna, i da moj doprinos ne pominjes".
Zadovoljan dobijenim pristankom, opustam se u fotelji i bludim pogledom kroz poluotvorene kapke, kroz poluotvoren prozor, kroz polumracno nebo, preko polumracne zemlje, u mracno doba...kad se raspadala drzava, kad su se raspadali ljudi, kad se raspadao red...
"Glavni lik je crnpurast covek srednjeg rasta, referent za nesto u drzavnom preduzecu koje je prvobitno cedilo grozdje a posle prosirilo program i na hemiju, koji niie bio vinar ali je uvideo da sve moze da se iscedi ako se dovoljno pritisne. Njegove ambicije su prevazilazile okvire provincijske osrednjosti ali ih je tako dobro skrivao, utapajuci se u opste sivilo, da su ga zvali Mika Miš.
E, Mika se, referišući hemijske proizvode, upoznao sa nekim Miletom, direktorom velike drzavne Hemije, finim porodicnim covekom , ocem dve slatke devojcice, covekom koji je, druzeci se sa odredjenim strukturama ( a svako je, da bi bio veliki direktor, morao da se druzi) naucio da procenjuje upotrebljivost ljudi. I tako, jednom kad su razgovarali, Mile ovlazi usne(didaskalija: ove Miletove usne moras da stavis u gro- plan) i dade smernice obostrane koristi: "Otvori privatnu firmu, svi pametni ljudi to sad rade, ostalo je moja briga..Samo, nemoj da se eksponiras, budi pametan kao miš, grickaj svuda po malo, pravi puno malih miseva koji ce da grickaju po malo, uzmi od svakog tog malog misa po malo, million puta po malo je mnogo, kad izgrickas sve, kud koji mili moji, al` pre toga, uvek da Ti je u glavi ko je zavrteo celu stvar".
I, Mika otvori firmu a Mile otvorio slavinu pa sva hemija ide kroz Mikin vodomer, u zajednicko bure. Kad je doslo vreme opste privatizacije, Mile zahvati iz bureta koliko je trebalo pa privatizuje svoj direktorat. A, posto je bio oprezan i dalekovid covek, jednu od pomenutih slatkih devojcica namesti da pazi Miku i ostale miseve a drugoj prepusti brigu o sopstvenoj firmi. (Didaskalija: Dok vodis radnju od otvaranja slavine, preko vodomera koji luduje, preko zahvatanja iz bureta, pretapaj sliku sa slikom malih sivih glodara koji se razmnozavaju i glodju sve zivo, i vrve svuda, sa slikom redova za hleb, izbeglickim kolonama u totalu, ne zaboravi lepe kontraste kao sto su crni blindirani dzipovi i sareno obnazene pevaljke).
Sad pazi, mozes ovde malo da prosiris, nemoj da Ti crtam, kako je Mika postao Kralj miseva, pa kako je malo grickalica davao i nekim macanima da mu ne razjure miseve...pa kako su se macani lepo gojili zahvaljujuci njemu i kako su macani toliko naucili da grickaju da su izgrickali i temelje svega sto je drzalo sistem u pogonu. I, nemoj da zaboravis da malo zacinis i laksim scenama..ono ...licne storije, deca rastu, zene se, udaju, ulaze u sve drustvene tokove, samo ako su iz domena dzet-seta, moras malo da komercijalizujes...ono...Dynasty..to narod voli...to mora neko i da gleda...I, kad tako opustis publiku, predjes na kulminaciju...
Sve se pojelo sto je imalo da se pojede, vreme je za ono...kud koji, mili moji...Mika Miš resio da proda komplet radnju i da u mermernoj misjoj rupi ( Miš Mahal), negde daleko, saceka da se ovdasnji misevi i macani, sad, kad je sve pojedeno, izglockaju medju sobom.
Medjutim...(uvek ima neko "medjutim")...zaboravio je na tal one dve lepe devojcice...
I, jos gore, zaboravio je na macane koji su, iako neodlucni kad treba da se izabere levo ili desno, vrlo odlucni kad treba da se izaberu neke druge strane...uvek biraju miris novca...a miris je jaci ako je novac tu, blizu, nego ako je negde daleko..."
E sad, ovo Ti je za pocetak..Odluci da l` ces da ovo pravis kao seriju, onda ovde stavis " nastavice se..."
Ako ces kao film, odaberi lep naslov, kao..PRVI MILION...pa kako se pokaze, mozda bude i PRVI MILION 2..3...4...
Ali, obavezno:
SVI LIKOVI, DOGADJAJI, ZAPLETI I OKOLNOSTI U OVOM UMETNICKOM DELU SU PLOD (PRLJAVE) MASTE AUTORA.
LICE KOME SE UCINI DA BILO STA OD SVEGA OVOGA PREPOZNAJE KAO REALNOST TREBA DA SE ZAPITA...
PA STA...?
Ili
STA SAD..?