Pustite me da ga vidim,
Da ga vidim na tren samo,
Jer nas dvoje još imamo,
Jedno drugom šta da damo.
Posle kafenisanja sa Borisom, svi su poludeli. Everybody wants a piece of me. Svakog dana ponude za brak, da pređem u drugu partiju, nude mi kule i gradove, svi hoće intervjue, na ulici mi traže autograme... čak i neke firme žele da im budem zaštitno lice. Jednom rečju, ludnica. Posle intervjua za najnoviji broj magazina „Status" koji je izašao na samo 17 strana, morao sam da uzmem kraći odmor. A posle intervjua u današnjem broju dnevnog lista ALO ni odmor mi neće pomoći.
ALO je došao na ideju da bi bilo divno da za jednim stolom posade mene i Mišu Vacića iz SNP 1389 i da uradimo intervju 1 na 1, dok oni gledaju i snimaju. Zvuči perverzno zar ne. Mesto sastanka - UŠĆE. Stigli mi (dvoje novinara, fotograf i ja), on kasni. Šta ga više čekamo to meni noge više klecaju. Sigurno spremaju veliku vojsku da me utepaju. Kuku majko, ja se iz ovoga živ neću izvući. Najzad se udostojio da dođe i to je poveo telohranitelja. Izašao je iz fancy alfa romeo limuzine i uputio se ka nama. A meni iz glave ne izlaze reči drage mi prijateljice Erike Džong o fašistima: „Njihove ideje su odvratne, ali njihovi penisi su zanosni."
Prilazi on nama, a meni u glavi odzvanja „njihovi penisi su zanosni", „njihovi penisi su zanosni", „njihovi penisi su zanosni"... Aaaaaaa, poludeću. Nekako se ja tu priberem i kao svaka dobro vaspitana dama pružim ruku na celivanje, a on odbije. Samo što mi suze nisu krenule. Tih dana samopouzdanje mi nije bilo na maksimumu, tako da je ovo bio veliki udarac za mene.
Otišli smo do nekog kafića u blizini novog Merkatora da na miru porazgovaramo. Drže ga neki njihovi. A meni ova Erika Džong nikako da izađe iz glave, pizda li joj materina. Seli mi jedan preko puta drugog, Erika u glavi pravi žurku, a ja čoveka ne smem da pogledam u oči. Najzad skupim ja hrabrost, pogledam ga u njegove divne crne oči i to je bio kraj.
Eriku iz moje glave izbacila je Hanka Paldum, koja je za ovu priliku malo promenila svoju pesmu:
Crne oči bile su moje,
Te divne oči ko sunca sjaja
Ni sama ne znam zašto ih volim
Što mojoj sreći došao je kraj
Ali se brzo uplašila ovog srpskog nacionaliste te je nastupio Toma Zdravković:
Crno vino, crne oči,
Sve je crno oko mene.
Tek ponekad njegove oči
U plamenu zatrepere.
Od tog trenutka kao da sam hipnotisan. Kao da je u njegovim očima bilo „ti ideš na Fest, ti ideš na Fest" i ja sam otišao na „Fest".
Kaže on: „Ratko Mladiće heroj".
Jeste, u pravu si, - ja odgovaram.
Kaže on: „Zločin u Srebrenici je izmišljotina".
Jeste, u pravu si, sve je izmišljeno.
Žene u crnom su veštice
Jeste, veštice. Sve to treba proterati.
Gej parada je parada srama srpskog naroda.
Jeste Mišo, svaka ti je ka' u Njegoša.
Ne bijemo mi pedere, mi smo srpski vitezovi.
Kad to reče, ja sam se isključio jer je u mojoj glavi počeo da se prikazuje film. Ja, dama u nevolji. Živim na vrhu kule. Puštam svoje duge pletenice niz kulu, a Miša, u srpskoj viteškoj opremi, penje se uz kulu. I tako smo u kuli živeli do kraja života.
U jednom trenutku smo počeli da pričamo kako su pederi okruženi super cicama i kaže on meni:
Mogao bi da mi nabaciš neku drugaricu.
A meni srce se slomilo u param parčad. Hvala bogu što je bilo vruće, pa su moje suze izgledale kao graške znoja. Ali mi se javila dobra ideja. Imam neudatu sestru koju mogu da mu uvalim. Zamislite kako bi to bilo divno da mi Miša Vacić bude zet.
I dok sam ja tako maštao, snimao filmove, družio se sa Erikom, Hankom i Tomom u svojoj glavi i klimao glavom na sve što Miša kaže, intervjuu je došao kraj. On je ustao, pokupio se i otišao. A ja sam ostao ucveljen i napušten. Eh sudbino, uvek biram pogrešne muškarce koji me iskoriste i odu.
Ah Ceco, sestro, pomagaj:
On je bio moja sreća
Prvi uzdah što se ote
Pustite me da ga vidim
Da ga vidim na tren samo
Jer nas dvoje još imamo
Jedno drugom šta da damo
Otišao je ne znam kuda
Čija li ga ljubav zvala
Al znam samo da sam njemu
Cvet mladosti svoje dala
Predrag M. Azdejković
www.azdejkovic.com
Veče sa Ivanom Ivanovićem: Gosti Goca Tržan & Predrag Azdejković