Rock the Casbah

jedno lice islama

drugo lice islama

poruka

Na radiju pustaju Clash. Uzivam. Mladji sam nego sto rodni list kaze. Sin u skoli, zena na poslu. Nosi me ritam. Skakucem po kuci. Rock the Casbah. Rock the Casbah. I onda stop. Sjetim se kako je Strummer poludio kada je 1991. godine gledajuci skoro direktan prijenos rata u Zaljevu vidio jedan od americkih projektila na kojem su vojnici napisali ‘Rock the Casbah'. Uzeli su mu stih i potpuno okrenuli znacenje. Meni su prekinuli mladalackih tri minute i tridesetpet sekundi. Umjesto da me misli nose kuda hoce, da se sjetim Clasha, ja pomislim na grupu idiota u uniformama kako pripremaju rakete za Bagdad.

A mozda nisu to bili idioti. Nisu duhoviti, to je sigurno ali mozda su mislili da je to dobro sto rade. Mozda su im se muslimani zamjerili necim pa sada pokusavaju osigurati sopstvene zivote vojnom akcijom. Nesto ima u svemu tome. Zaboravimo na visoko-humanisticke pristupe i pokusajmo biti surovo iskreni o danasnjici. Gillian Gibbons, uciteljica iz Liverpoola zavrsila je u sudanskom zatvoru jer je ucenicima dozvolila slobodu da medvjedicu daju ime Muhamed. Slusam njenu izjavu po povratku u domovinu. Sudan je divna zemlja i fino su se ophodili prema meni u zatvoru, otprilike kaze. U istoj toj divnoj zemlji u kojoj su je ‘pazili' u zatvoru, mase su demonstrirale trazeci njenu smrt i vitlajuci sabljama uzvikivali da je Alah veliki. Zene cesto stradaju u islamskim drustvima. Hirsi Ali je pobjegla iz Somalije u Holandiju. Mogu li dva drustva biti razlicitija? U prvoj su sve za nju odlucivali, a u drugoj ne da nisu odlucivali vec je ona za druge to cinila usavsi u holandski parlament i potom promijenivsi politicku partiju. Knjige su joj objavljene u kojima opisuje prisilu, nametanje stavova zeni i nacina zivota u islamskom svijetu. Dobro, postoji i uobicajeni ‘pay-off' kao stipendija u Americi, turneja predavanja, dobar ugovor s izdavacem, ali zena se napatila i pokazala izuzetnu hrabrost.

Muslimani polako dolaze do uticajnijih pozicija na Zapadu. Lord i baronesa, oboje muslimani, otisli su iz britanskog prlamenta u Kartum da dogovore pustanje nesretne uciteljice. U Danskoj je Naser Khader, vodja Novog saveza, u prilici da odluci ko ce vladati zemljom jer upravo njegova partija moze donijeti prevagu. Ovaj univerzitetski predavac postao je popularan protivljenjem generalnom odnosu muslimana prema karikaturama Muhameda. Tada je nekoliko ljudi poginulo u organizovanim demonstracijama. Tolika strast mi se cini iracionalnom. Sta je bilo iza ucjene Salmana Rushdija? Da je ‘strijela odapeta' potvrdjeno je tada u Beogradu prilikom posjete iranskog predsjednika. Sredinom devedesetih stajao sam pored Rushdija u Londonu i razmisljao o toj strijeli. Odapeta je davno, prije dvadesetak godina, ali su je mnoge slijedile. Ewout Jansen, holandski komicar, izlozen je prijetnjama zbog viceva na racun muslimana. Theo Van Gogh je ubijen jer je svojim umjetnickim djelom dotakao nedodirljivo - tretman zene u islamskom drustvu. Nije to jedina tema koja se cini nedodirljivom.

Kada nevjernik kaze bilo sta kriticki o takvom drustvu cesto postaje izlozen problemima. Postoji i druga strana koja je razvila bolesni strah od islama. U Ljubljani je bilo bitno predizborno pitanje hoce li se graditi dzamija. U Svajcarskoj je isto pitanje jos znacajnije a rezultat je izuzetno islamofobicna stranka na vlasti. Po Srbiji su ne tako davno bande pohodile lokalne dzamije, lupale ih i palile. Zbog navodne odbrane krscanskog svijeta. Uticajni predstavnici tog svijeta, i krscanskog i muslimanskog, poceli su se dopisivati placenim oglasima u New York Timesu gdje su objavili otvorena pisma jedni drugima i pozive na dijalog, toleranciju, bratsku ljubav. To me podsjeca na ratove kada vodje sjede i pregovaraju a narod se ubija. Sada u Evropi zivi oko dvadesetpet miliona muslimana. Cesto su obespravljeni i osjecaju se neprihvacenima ali isto tako jedan broj muslimana otezava moj zivot bez obzira na moje saosjecanje, simpatije i podrsku u njihovoj borbi za ravnopravnost. Njihovi radikali vide u meni pripadnika druge kulture, zajednice koju oni ne vole i protiv koje su se poceli boriti. Da li covjek u toj situaciji odbaci sopstvene stavove i kaze dobro, eto vam vas svijet, bicujte i rezite ruke lopovima, kamenujte preljubnike i preljubnice, obrezujte zene ali ovaj dio svijeta ostavite nama koji to ne radimo? Ili postoji nacin da se ova dva vidjenja ipak pomire nekako? Postao sam skeptican u posljednje vrijeme.