Hobi| Nostalgija| Život

.

Aleksandar Vasović RSS / 14.07.2010. u 17:25

.



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 17:44 14.07.2010

:))

Šodroš, sve skoro isto kao u tvojoj priči...
samo:

"Mit csinálsz ...?"
"Semmi..."

(Šodroš je jedno od savršenih mesta na planeti Zemlji, rukavac koji označava početak i kraj Telepa, zimi se zamrzavao za klizanje, a s visokih i niskih voda - idealan za pecanja, razna, ...)



Nezaboravan pecaroš, lađar, bogbigasvetinjegovznao šta je tačno bio. Učio nas vezivanja i "trikove" i svašta.Posle mi rek`o da mogu da pecam tu di on u Šodrošu `rani, njegovo mesto, kad god `oću, i ja i gari...
Vodaroške fele ljudi, neprocenjivo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:55 14.07.2010

Re: :))

Druže Vaske, od mene imaš preporuku ko avlijska vrata.
Priča ti lepa i za nas što nismo ni pecaroši, ni lovci. U stvari ni ne može da ne bude lepa kad je od srca.
“Dodjite vi opet, ja sam uvek na keju,” veli mi on na rastanku.

A ovo je kao iz ruskog romana...
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 17:56 14.07.2010

Re: :))

odem ja na dunav, ima tome, sedi kum i peca.

dobar dan, javlja li se šta? - pitam ja

baš me briga.

izvin'te?

ma baš me briga javlja li se. ja povedem ženu u kafanu, kaže - tamo sve pijanci. povedem je na utakmicu, kaže - tamo sve budale i samo urlaju. povedem je na pecanje, kaže tamo sve ludaci samo pilje u vodu... i eto ja pobeg'o na vodu...
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:57 14.07.2010

Re: :))

i ja pobegao na vodu...

Pa i to je bolje od utakmice i kafane. Jedino što komarci grizu.
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 17:59 14.07.2010

Re: :))

Jedino što komarci grizu.


što rekao onaj jedan istaknuti javni radnik "da citiram sebe" -- gradska vlasti ubio te Bog.

ne da ujedaju, nego k'o kerovi...
brandname brandname 11:38 15.07.2010

Re: :))

Aleksandar Vasović:
“Dodjite vi opet, ja sam uvek na keju,” veli mi on na rastanku.

Jelica Greganović:
A ovo je kao iz ruskog romana...

Odlična ti je asocijacija. Meni malo više vuče na Čehovljeve pripovetke, ali to je taj rad...
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:27 15.07.2010

Re: :))

Meni malo više vuče na Čehovljeve pripovetke


pa hvala na imponovanju
Jelena Gall Jelena Gall 18:19 15.07.2010

Re: :))

Šodroš

prvi komentar
prva reč
prva identična asocijacija
albicilla albicilla 18:22 14.07.2010

preporuka

jos da mi je ovakvu tablu gde kod nas videti.... mozes li to da zamislis?
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 18:26 14.07.2010

Re: preporuka

mozes li to da zamislis?


mogu. prvo da vidim vodu u kojoj ima ribe... pisao sam onomad o zmajevoj reci (gornji dubac, drgagačevo). ljudi poribili pastrmkom i sve bilo lepo i došli divljaci, doneli generator i sve pobili strujom... i tako svuda... nije problem ribolovac sa štapom... problem su oni sa bubnjevima i zamrsačama i generatorima i dinamitom i karbitom. problem je seljak koji u pastrmskoj vodi opere cisternu od kreozota kojim je kropio voće i pomlati sve deset kilometara nizvodno i fabrika koja fljusne otrov u vodu i niko ne odgovara... i sve tako i u tom pravcu
milisav68 milisav68 22:42 14.07.2010

Re: preporuka

Nobelov mamac


halman halman 12:46 15.07.2010

Re: preporuka

cisternu od kreozota

Васке, ја мислим да је KREOZAN у питању...
Прича је сјајна, наша, чачанска,...
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 13:38 15.07.2010

Re: preporuka

ја мислим да је KREOZAN у питању..


e sad to li je - to nesto, otrovno. ima i LUMALO - za kupus - jos crnje i gore
Jelena Gall Jelena Gall 18:29 15.07.2010

Re: preporuka

albicilla
jos da mi je ovakvu tablu gde kod nas videti.... mozes li to da zamislis?

došao moj prijatelj beograđanin, pasionirani pecaroš, u cirih. preselio se. pa kad se posle par meseci sredio, a on po opremu i na pecanje. jedno jezero, drugo jezero, jezerce, reka, rečica, bara, barica - gde god da se maknuo, ono tabla. ne ovako lepa, nego ona s klasičnim tekstom "zabranjeno". a tamo gde nije primetio tablu i obradovao se pa bacio udicu, uvek se našao neki domorodac da ga kucne po ramenu i opomene "sram vas bilo, ovde je zabranjeno!"
ne smem da napišem kako je psovao i kako psuje već četiri-pet godina koliko je ovde, kad god se pomene pecanje.
digao ruke. sad kad ode u beograd ne vide ga ni majka, ni otac, ni žena, ni drugovi - koliko je tamo, on je na pecanju. :)

vaske, priznajem da nisam pratila sve, al' ruku u vatru da ovako lep tekst dosad nisi napisao.
nikvet pn nikvet pn 19:00 15.07.2010

Re: preporuka

Niko da primeti pogodak u tablu sitnom sačmom
albicilla albicilla 07:09 16.07.2010

Re: preporuka

Niko da primeti pogodak u tablu sitnom sačmom


da, najsitnijom, onom za prepelice... ide im sezona, od avgusta krece novi pokolj
albicilla albicilla 07:12 16.07.2010

Re: preporuka

"zabranjeno". a tamo gde nije primetio tablu i obradovao se pa bacio udicu, uvek se našao neki domorodac da ga kucne po ramenu i opomene "sram vas bilo, ovde je zabranjeno!"


nisam ja toliko iskljuciv, mogu i ljudi, ali bas bih voleo da vidim i ribolovne revire rezervisane samo za ptice
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 10:23 16.07.2010

Re: preporuka

priznajem da nisam pratila sve


ne hvali me mnogo da se ne probrcnem
sesili sesili 18:59 14.07.2010

Preporuka

za tekst pisan sa toliko topline! Kad se nešto voli... to ti je. Setila sam se moje prijateljice. U njenoj zgradi živeo strastven (kod nas se kaže) pecaroš. Porani on ujutru, poranila i ona na posao i šta će nego: Gde ćeš komšija? Čovek joj ne kaže ništa, okrene se i vrati u stan. To se ponavljalo još dva puta, dok joj nije rekao šta mu radi, pa se ona silno izvinjavala.
nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 19:21 14.07.2010

amarkord

sve je bilo lepo, reke, drustvo, dozivljaj, dok se jedared nije pojavila ekipa u 3:30 izjutra kod mene na zvezdari: ajde dizi se idemo na drinu, radi riba.
cokamiki cokamiki 21:54 14.07.2010

Sensei

Godinama ne čuh ovu reč! A tekst me je podsetio na moje dve Daiwe, kraj osamdesetih kad su se u donjem toku Dunava pecale mrene od 4-5kg. Neprocenjivo! Preporuka na kvadrat !!
49 41 49 41 03:49 15.07.2010

Cik zora koje se pamte

- provedene na reci.

Zora, titraj prvog zraka sunca na safirno zelenu vodu, prvu zrik skakavaca; jutarnji mirisi.

Klinacka leta, posle VII i VIII razreda; ponekad posrecena sa punom torbicom o ramenu-skobalja, klenova, mrena, poneka patrmka - ponekad prazna.

Bosonoge zore ovlazene rosom; koje i sada pamtim.

Posrecavanje, sa punom il' praznom torbicom o ramenu - svejedno.

Vaske, baci me u nostalgiju.
todor_vasic todor_vasic 04:02 15.07.2010

Ovako nesto

seobe seobe 05:46 15.07.2010

Bistro

Drava se u u prolece redovno izleva iz svog korita zahvaljujuci topljenju snega u Sloveniji i pod uticajem svog velikog komsije Dunava u koji se uleva nedaleko od Osijeka. Iako to znaci i vrlo skoru najezdu komaraca, jedva sam cekao maj i lov na grabljivu i uvek gladnu stuku.
Pribor je bio spreman i samo se cekao trenutak.
Jednog takvog maja koracao sam vodom koja se izlila i u rit sa sobom dovela gore vec pomenutu stuku. Kako je u maju vec poprilicno toplo vreme, ostavih cizme na putu koji se jos koliko-toliko opirao nadolazecoj vodi i nastavih bos. I taman kad sam vec bio pomalo umoran od bacanja varalice i «setnje» po vodi, osetih udarac i ribu na drugom kraju strune. Navlacili smo se tako neko vreme, ja nju napolje, a ona mene sve dalje od puta, u «ne poznato». I bas u tom ne poznatom naleteh na nesto zbog cega ni danas (tridesetak godina kasnije) u vodu ne ulazim bos. Na dnu se ugodno smestio ORASAK*, a ja sam bio taj koji ga je uznemirio u njegovom prirodnom stanistu i primorao ga da se jednim od svojih preostrih vrhova zabije u moj taban. Pitanje je bilo sta uraditi? Nastaviti borbu sa vec pomalo umornom stukom ili ostaviti sve i vaditi orasak iz noge. Dvojbe nije bilo. Stuka mora napolje! Na moju zalost, stuka se uvukla u korenje neke vrbe i pokidala strunu.
Ja sam se vratio kuci, posle cega me je otac odvezao na hitnu da mi vade ostatke oraska iz stopala.

Miris reke i izlasci sunca nad sumskim krajolikom mi i danas fale... Drava i Dunav su i danas tamo gde su bili i onda... Ja sam poprilicno daleko, ali u mislima vrlo cesto «zabacim» po koji mamac... Bar u mislima!

Izvinjavam se zbog duzine, ali me tema bas «povukla»!

* Orašak, rašak kako smo još zvali, je u stvari vodeni orah, vodeni kesten, Trapa natans i Trapa incisa. Raste u subtropskim krajevima Evrope, Azije i Afrike. Od 1987. je u Evropi pod zaštitom jer toj biljci prijeti odumiranje.

brandname brandname 11:17 15.07.2010

Neverničko mišljenje

E, pa, drugovi ribiči i drugarice ribičice, oprostite neposvećenom laiku što narušava intimu ovog ezoteričnog serkla, ali želim da pružim bezrezervnu podršku vašem uživanju u tom "nastranom hobiju", a da one koji su ga zapostavili - zbog "jebenji žifot" or whatever - podstaknem da se vrate mladalačkoj ljubavi.
Ja, naravno, imam svoje strasti, koje bi vama zvučale jednako nastrano, ali u tome i jeste lepota i bogatstvo neponovljive jedinstvenosti ljudskih bića. (Opširnije o tome v. u senzacionalnom - još uvek! - "Tristramu Šendiju" Lorensa Sterna.)
Meni se, nekako, nije dalo da zavolim ribolov, iako sam se - kao klinac koji je provodio na moru (znači: ipak pored vode) tri meseca godišnje - ložio na celu priču, a posebno na opremu koja je bila neupitno cool - za razliku od najlona namotanog na komad plute koji se, pod sumanutim imenom "udica", prodavao po dalmatinskim trafikama, pre nekih 35 miliona godina. Svetlosnih.
Imao sam, čak, i potencijalnog gurua na raspolaganju pa, opet, ništa. Prob'o 2-3 puta ali nisam izdržao duže od 10 min. u kontinuitetu. Možda da su stalno grizle - mada bi i to, ubrzo, obesmislilo čitavu ideju. (Ne znam kako je Joe Broz mogao da uživa u onim svojim fake lovovima?!)
Tri su, čini mi se, razloga zbog kojih mi se nije posrećilo s pecanjem:
1) Patološki otpor prema ranom ustajanju: od kako sam se vratio iz vojske, pa dok se nisam zaposlio u državnoj službi (stigla me Krkarova kletva) - za nekih 15 godina, dakle - ustao sam, pre podneva, možda, pedesetak puta - ispiti, lekari, karte za FEST... Prvi izlazak sunca - ako ne računam onih nekoliko stotina koje sam dočekao - video sam pre koju godinu. Tužno, jbg, al' šta da radiš - da je trebalo da bude drugačije bilo bi...
2) Potpuno odsustvo strpljenja ma kakve vrste - šah mi je, recimo, bio prihvatljiv samo u cuger varijanti. Popravljam se i tu, ali traljavo to ide... (Ne sa šahom, naravno - tu sam nepopravljiv pacer.)
3) Opsednutost komforom - uvek sam bio turista, nikad avanturista: jbš prirodu, daj šta god, samo da je lepo, fino, udobno, aseptično, od mermera i metala. Tu su me deca, falabogu, preporodila: uz njih sam počeo ponovo da upoznajem prirodu i zaljubljujem se u nju. (A mor'o sam i zbog posla da naučim. Kad sam krenuo da pišem prvi roman znao sam četiri drveta, pet cvetova, tri bube i dve ptice: golub i vrabac.)
E sad, kad sam sve to izanalizirao - ovako, u sitna crevca - shvatam da sam pošao od pogrešnih pretpostavki - te su i svi zaključci pogrešni - budući da sam, zarad svojih hobija, bio i spreman i rad da prevaziđem vlastita ograničenja.
A možda bi to mogla da bude utešna poenta ovog posta: da, između ostalog, u hobijima uživamo zato što se radi o strastima koje su nevine i čine nas boljim ljudima.
Kakogod, želim vam...
Al' bolje da ne malerišem.

P.S. Pregledam ovo što napisah i pitam se jel to neko ludačko vreme danas kad ja pišem ovakve stvari? Kud se dede onaj silini cinizam koji sam tako brižljivo skupljao svih ovih godina? Ili me je to Vasović Aleksandar navukao na najstariju od svih fora i najgrešnije od svih uživanja: valjanje u lepljivoj sluzi nostalgije. Ali tako opojnoj. (Homer bi reko: "Mmhhhm. Memories..."
Bez šale, domaćine: tekst bi - ako se malo uredi - bio odlična pričica. Onako: fino, lepo, retro, čehovljevski.
Unfuckable Unfuckable 12:16 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

gospon' ako smem da primetim - sjajno Vam ide latinica.
Pecanje ne zahteva ni mrvu više strpljenja, da dodam.
brandname brandname 12:37 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Zahvaljujem, dragi gospodine. I ja Vas rado čitam.
Jel viš? Stucko sam 2,5 sata na taj postić, a nisam osetio - umesto da sam napisao stranu-dve za svoju knjigu. (Znači, bitno je samo dal te nešto vozi.) Možda je fora u tome što ja nikada ništa nisam upecao? Zato nisam uspeo ni da osetim radost, ni da shvatim svrhu. Pretpostavljam da čarolija nastaje u onom trenutku kad cimne, ili kad je izvučeš, ili dok je skidaš, ili kad je vraćaš...
Jbg, jedna od mnogih stvari koja ide u folder "Next life".
Unfuckable Unfuckable 12:47 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Čarolija nastaje kada pribor počnemo lagano da pripremamo za nastupajuću sezonu.
A kada kucne čas odluke: gde, s čime, kako i na koga - uzbuđenje je ravno Prvom Sastanku sa nekom zagonetnom lepoticom
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:58 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Zato nisam uspeo ni da osetim radost, ni da shvatim svrhu.


ne moras nista da upecas. ne moras cak ni da pecas. carolija je napolju i svrha je u tome da izadjes da vidis.

sad se ja opet raspadam sa lirikom - ali - prosle zime (ono kad je bio veliki sneg) cekam ja patke na moravi na vecernji prelet, sunce skoro sasvim zaslo, nebo na horizontu crveno, dole se vec mrak navlaci, voda zaledjena i samo se u sred snega crni matica, i nad svim tim lebdi tanak sloj magle i u maglu uplovljavaju tri labuda (divlja)... ja spustio pusku i gledam... e to je carolija i to je svrha.


brandname brandname 13:04 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Kapiram da je kompletan ugođaj čaroban - kao i u svim sličnim aktivnostima. Mislio sam na onaj jedan trenutak kad se, još ko klinac, zapališ i shvatiš da je to nešto što hoćeš, voliš i znaš da radiš. Kad se to desi?
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 13:14 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Mislio sam na onaj jedan trenutak kad se, još ko klinac, zapališ i shvatiš da je to nešto što hoćeš, voliš i znaš da radiš. Kad se to desi?


ajoj. tesko pitanje. ja ne znam kad se to meni desilo. jako davno verovatno. mene je cale na ramenima nosio u loviste jer jos nisam hodao da gledam ptice i zeceve. i njega njegov otac, i tako redom unatraske... a ja nosio moje dete. to ti je ono - "cime se lonac prvo napuni, ono posle na to udara"
Unfuckable Unfuckable 13:19 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

hm, dobro pitanje štivani gospodine:
meni se to desilo kada je plovak po prvi put bućnuo u mirnu vodu jezera, a par sekundi potom se sve smirilo i utišalo kao da odaje nemu poštu mom poduhvatu. Ta spoznaja da pokušavam Nešto, i to na "gostujućem terenu" i sa ama baš nikakvim iskustvom, ali snažnom željom da Saznam - to je ono što me je promenilo od tog momenta.
I naravno, onda kada su ribe po prvi put dozvolile da pomislim da sam ih nadmudrio.
brandname brandname 13:35 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Da, sad mi je jasnije. Zapravo, uvek ista stvar: onaj kratki i varljivi tren kad nam se učini da život liči na umetnost i da bi, možda, mogao imati smisla.
prosle zime (ono kad je bio veliki sneg) cekam ja patke na moravi na vecernji prelet, sunce skoro sasvim zaslo, nebo na horizontu crveno, dole se vec mrak navlaci, voda zaledjena i samo se u sred snega crni matica, i nad svim tim lebdi tanak sloj magle i u maglu uplovljavaju tri labuda (divlja)... ja spustio pusku i gledam...

Ova slika je... Ne mogu da smislim ništa osim wow! Ako postoje večna lovišta, mora da je tamo stalno tako.
Moš se ljutiš kolko oćeš, al izvedba ti je, opet, vrlo dobra. A la Turgenjev: "Lovčevi zapisi". Imaš oko za detalj i svest o njegovoj važnosti. Priceless.
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 13:36 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

hm, dobro pitanje štivani gospodine:


dobar odgovor. ja tu neke stvari uzimam zdravo za gotovo
brandname brandname 13:43 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Pitanje nije bilo dobro - shvatih na osnovu vašeg ljubaznog odgovora - upravo zato što pretpostavlja da su svi adepti u priči zbog iste stvari, a nisu. Svako traži nešto što odgovara njegovoj ličnosti. Ovo što ste vi blagoizvoleli ispovediti sasvim liči na Vas, tj. predstavu koju ja imam o Vama.
brandname brandname 13:53 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Imali smo, i imamo, i mi te porodične rituale i tradicije - samo sam ja, tokom mladićstva zaboravio na njih. Jedino što je u našem lovištu, tj. Banjičkoj šumi, malo skromniji izbor faune, al dobro: ima insekata, tica i veverica - malo li je na ovolki beton?!
Unfuckable Unfuckable 13:54 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Ovo što ste vi blagoizvoleli ispovediti sasvim liči na Vas, tj. predstavu koju ja imam o Vama.

vidim da ste novi ovde, pa samo da spomenem: možemo i na "ti" ne smeta nikom
(da pitam za predstavu, plašim se - mnogo bi mi bilo)
brandname brandname 19:41 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

Pa ja krenuo:
Jel viš?

Al ti nastavio:
hm, dobro pitanje štivani gospodine:

Pa, ko velim, neću dinsistiram...
Rešio sam, oma, da ovde budem sa svima na per tu - kao što sam u real life-u, uglavnom, sa svima na per si.
Bila negde skoro priča o tome, hteo da postujem pa nisam, al mogu i ovde da odtrolujem:
Radim na kaubojskom faksu gde je ta materija potpuno neregulisana dobrim običajima - na mom matičnom je, hvalabogu, formalizam bio opsesivan - pa svake jeseni moram brucošima da držim seminar o tome zašto ne mogu govoriti ti čoveku koji je, ako ništa drugo, dovoljno star da im bude otac. Istina, nemam bore, salo i sede da to dokažem - al' imam krštenicu.
Predstava: čituckam ja ovde već nekih 5 godinica, minimum, pa imam nekakvu predstavu o većini "aktivnih blogera".
Unfuckable Unfuckable 20:31 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

da, ja the nedosledan, biva. godine
- i impresioniranost stilom, pomalo (naime, i ja dugo čitam. Možda se ne prepoznaje otprve pa mi se na reč mora verovati)
ps: nije valjda de se brucošima u današnje vreme mora pokazivati krštenica, tz tz tz
ps2: "aktivni blogeri", he he he, sjajan izraz.
Ja znam neke "radioaktivne"
vishnja92 vishnja92 21:02 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

da, medeno - blogeri citaoci nikad nista nisu rekli ni uradili da bi se osecali obaveznim prema bilo kome. tako cu i ja kad porastem. postacu nova i necu se pitati zasto i kako mi nestaju prijatelji, jer ih necu ni imati, tada (olaksanje je, verujem, ogromno.)

jeblo vas pecanje, sve odreda,
i nemoj da bi mi taj stap usao u kucu. never. pa makar magarad i mali princevi sedeli na keju do kraja vremena, i pricali i gledali i bili pametni i kakvigod
brandname brandname 23:05 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

- i impresioniranost stilom, pomalo (naime, i ja dugo čitam. Možda se ne prepoznaje otprve pa mi se na reč mora verovati)

Ne sekiraj se, imidž the Iskusnog ti je besprekoran. Samo se ne daj impresionirati, Stanislave!
Ze'am se: ček da vidiš some serious stuff, pogotovo ovo na čemu trenutno radim - a što je na tragu one nostalgične priče o osamdesetim koju ste ovde tako inspirativno raspredali ti, pape, Vaske, dr Wu i ostali zaslužni priložnici. Detaljna rekonstrukcija epohe i Beograda - pesmu po pesmu, kamen po kamen, kuću po kuću...
nije valjda de se brucošima u današnje vreme mora pokazivati krštenica, tz tz tz

Mora, bate, veruj. Tim pre što ja nemam autoritet predavača. (Ja sam ubogi šef biblioteke, što je, btw, najboli od svih loših poslova - trust me!) Ali nije to presudno: klinci su na ti sa asistentima i ovima to cool. A studentima persira 10% nastavnika i ja.
"aktivni blogeri", he he he, sjajan izraz.

To je ovaj nepretenciozni Vrli Novi Dečkić lansirao.

Pecanje je, inače, super. Vaske je, isto, super. (Tek da se vidi da ne trolujemo.)
brandname brandname 23:08 15.07.2010

Re: Neverničko mišljenje

da, medeno - blogeri citaoci nikad nista nisu rekli ni uradili da bi se osecali obaveznim prema bilo kome. tako cu i ja kad porastem. postacu nova i necu se pitati zasto i kako mi nestaju prijatelji, jer ih necu ni imati, tada (olaksanje je, verujem, ogromno.)

Ovo nisam razumeo.
jeblo vas pecanje, sve odreda,
i nemoj da bi mi taj stap usao u kucu. never. pa makar magarad i mali princevi sedeli na keju do kraja vremena, i pricali i gledali i bili pametni i kakvigod

Ovo je pravo neverničko mišljenje. Respect.
Unfuckable Unfuckable 21:04 16.07.2010

Re: palamuđenje

Ovo nisam razumeo.

pa to razume samo onaj kome je upućeno.
A voz koji sto puta isklizne iz vrućinom usijanih šina, iskliznuće i sto prvi put, to je valjda otkrio još Stivenson.
trapava trapava 07:37 16.07.2010

Čitam i ježim se

Lepo mi zamirisa Morava. Ona ima specifičan miris, nijedna reka ne miriše tako. A Kamenica... koliko smo puta noćevali na Drkinom viru, zaboravimo da treba da se ide kući.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana