.
“Dodjite vi opet, ja sam uvek na keju,” veli mi on na rastanku.
i ja pobegao na vodu...
Jedino što komarci grizu.
A ovo je kao iz ruskog romana...
Meni malo više vuče na Čehovljeve pripovetke
Šodroš
mozes li to da zamislis?
Nobelov mamac
cisternu od kreozota
ја мислим да је KREOZAN у питању..
albicillajos da mi je ovakvu tablu gde kod nas videti.... mozes li to da zamislis?
Niko da primeti pogodak u tablu sitnom sačmom
"zabranjeno". a tamo gde nije primetio tablu i obradovao se pa bacio udicu, uvek se našao neki domorodac da ga kucne po ramenu i opomene "sram vas bilo, ovde je zabranjeno!"
priznajem da nisam pratila sve
Zato nisam uspeo ni da osetim radost, ni da shvatim svrhu.
Mislio sam na onaj jedan trenutak kad se, još ko klinac, zapališ i shvatiš da je to nešto što hoćeš, voliš i znaš da radiš. Kad se to desi?
prosle zime (ono kad je bio veliki sneg) cekam ja patke na moravi na vecernji prelet, sunce skoro sasvim zaslo, nebo na horizontu crveno, dole se vec mrak navlaci, voda zaledjena i samo se u sred snega crni matica, i nad svim tim lebdi tanak sloj magle i u maglu uplovljavaju tri labuda (divlja)... ja spustio pusku i gledam...
hm, dobro pitanje štivani gospodine:
Ovo što ste vi blagoizvoleli ispovediti sasvim liči na Vas, tj. predstavu koju ja imam o Vama.
Jel viš?
- i impresioniranost stilom, pomalo (naime, i ja dugo čitam. Možda se ne prepoznaje otprve pa mi se na reč mora verovati)
nije valjda de se brucošima u današnje vreme mora pokazivati krštenica, tz tz tz
"aktivni blogeri", he he he, sjajan izraz.
da, medeno - blogeri citaoci nikad nista nisu rekli ni uradili da bi se osecali obaveznim prema bilo kome. tako cu i ja kad porastem. postacu nova i necu se pitati zasto i kako mi nestaju prijatelji, jer ih necu ni imati, tada (olaksanje je, verujem, ogromno.)
jeblo vas pecanje, sve odreda, i nemoj da bi mi taj stap usao u kucu. never. pa makar magarad i mali princevi sedeli na keju do kraja vremena, i pricali i gledali i bili pametni i kakvigod
Ovo nisam razumeo.