Pravoslavlje, katolicizam, protestanti, jevreji, islam... Mogu do sutra da nabrajam i siguran sam da bih neku religiju izostavio. Siguran sam da pola nas ni ne zna osnovnu razliku izmedju npr. protestanata i katolika. Ali, kada si tako daleko od kolevke hriscanstva, to sve deluje kao jedna vera. I pravoslavlje, i katolicizam i protestanti. Sve mi to deluje nekako kao Balkan - nit' manjeg prostora, nit' vise zemalja na istom!
Kada su me ovde pitali koje sam religije, ja sam rekao pravoslavac. Malo bledih pogleda, pa onda dopuna mog odgovora; hriscanin. Aaaa, zadovoljno klimnuse glavama, to im je vec poznato. Neki stariji ljudi znaju sta je pravoslavlje a sta katolicizam, ali njima je sve to isto i nazivaju hriscanstvom. Ok, u jos jednoj stvari su uspeli da me ucine da se osecam malim. Te nisam iz Srbije nego iz Evrope, te nisam pravoslavac nego hriscanin. Sta li je sledece? Mozda da nisam musko nego covek! Ubrzo sam shvatio da nista lose ne misle time sto globalizuju stvari njima nedovoljno poznate. Pa, zar mi nismo prvi koji ce reci za Kineze, Koreance, Japance i Mongolce - ma, svi su oni isti? Isto iz neznanja. A, daleko od toga da su isti. Nisu ni slicni, a to primecujem sto sam duze medju njima. Vec mogu po anatomiji lica da razaznam iz kog kraja Kine je ko, da li je sa severnog, sredisnjeg ili primorskog dela.
Budisticki hram deluje kao da su se neka deca igrala arhitekture. Milion boja, oblika, skulptura, nivoa, prolaza, stepenista, prostorija. Nema cega nema, od statue Bude, preko prodavnice suvenira do vegetarijasnkog restorana. Sa svim tim veselim i sarenim duhom nikako ne mozes da se osetis kao da se tvoj svetac/mucitelj/Bog zrtvovao za tebe da bi ti bolje ziveo. Nema ikona sa kojih ljudi krvare, na kojima su svi tuzni, placu ili ubijaju azdaje. Izvinjavam se ako je nekoga ovo uvredilo, ali meni i dalje ne ide u glavu zasto sivo kad moze sareno? Mozda mi ovde nedeljom ne bi ustajanje tesko palo da sam od malena odlazio u sareni vrtic zvani budisticki hram umesto u sivu i mracnu crkvu sa mrtvim svecem kao simbolom ljudske vere (!?).
Sta je poenta ovoga svega? Ni u jednom momentu se nisam osetio cudno dok sam hodao hramom, jer me niko nije gledao drugacije. Jeste, to je za mene bila turisticka atrakcija, a tek posle par dana mi je do glave doslo sve ovo sto sam sada napisao, to nevino verovanje u sareni hram i nasmejanog i bucmastog Budu. Daleko od toga da covek ne treba da ima veru, ali ne mogu da se otmem utisku da pre nego odluci u koju da veruje - treba prvo da prouci koje sve postoje na svetu, a nije ih malo.