Kao sto sam vec pisao Malezija je zemlja raznolikosti. Vecinski narod su Malajci,slede ih Kinezi , pa Indijci i Indonezani, ima dosta i Filipinaca i Tajlandjana. S'obzirom da sam ja na severu zemlje, gde su Kinezi vecinsko stanovnistvo, ja i nemam neki osecaj da se nalazim u Maleziji, vec kao da sam u sred Kine! Kinezi na ulici, po prodavnicama, u kaficima, po firmama, gde god da se okrenem - kose oci i crna kosa! Tako da nemam bas neka iskustva do sada sa razlicitim nacijama, osim kada narucujem hranu, koliko sa Kinezima. Gazda mi je Kinez, njegova cela familija kojih ima negde izmedju deset i sto pedeset, svi prijatelji i klijenti (do sada) su Kinezi, stoga i ne cudi moj utisak da sam pod velikim zidom. Cudna nacija, cudnija nego njihove produzene vrste po belom svetu i Belom gradu. Da, svi su slicni, pricaju slicno, slicne su visine, ali ovdasnji Kinezi spadaju u bogat sloj, za razliku od Malajaca i Indijaca. Zato je moje iznenadjenje bilo vece kada sam shvatio da u trosnim zgradama ne zive oni nego "domoroci" dok su za njih rezervisane lepe i velike kuce, dobra i skupa kola (japanska, ne malajska - da i to postoji, i to nekoliko marki), itd. Moje navikavanje, tj. transformacija percepcije da to vise nisu mali crni koji ti uvaljuju sve za sto dinara, kao sto sam navikao po belom svetu i gradu, nego ozbiljni, ugladjeni i uspesni poslovni ljudi. E sad, to sto ja i moj stil ovde ne nalazimo srodnu dusu ne znaci da je njihov stil los. Ako u zemlji od preko 20 miliona ljudi ja strcim, to mora da znaci nesto. Ali, jos ce monsunskih sezona i vrelih suncanih dana proci pre nego sto poprimim njihov stil zivota i oblacenja. Mozda sam ja lud, a mozda samo Evropljanin, ali meni ne idu u glavu ti neki njihovi "normalni" i tradnicionalni obicaji.
Izuvanje pred svakom prostorijom gde se boravi, bilo da je kuca, stan, prodavnica (!?),hram, kancelarija, pa nekoriscenje salveta nego pranje ruku posle jela na improvizovanim lavaboima po restoranima, do nacina tusiranja, i same upotrebe kupatila pa sve do govora i gestikulacija. Na kupatilo sam se vec i navikao, doduse odmah sam kupio tus pa se sada vrlo retko polijem, cisto nekad da se podsetim kako je cudno. Na izuvanje manje vise, vise manje nego vise, ali sta cu kada moram, mislim da bih zavrsio svoju karijeru kada se ne bih izuo pri ulasku u neku kancelariju pa makar tu drzao prezentaciju. Na glasnu pricu i gestikuliranje rukama u toku razgovora sam isto oguglao, jer ko je bio u Dalmaciji - zna o cemu govorim! Za oblacenje cu staviti jedno veliko NO COMMENT, jer ako je njima normalno da svaki dan setaju po gradu obuceni kao prosecan seljak koji u majici na bretele i papucama koje vuce za sobom ide da baci djubrivo na njivu, onda super - ali bez mene, meni je lepo sto me cudno gledaju kada obucem kosulju kratkih rukava koja se slaze uz papuce koje nosim.
Na stranu sve negativne, a mozda nisu negativne nego samo meni cudne njihove osobine, Kinezi kao narod su veoma dragi, prijatni i ljubazni. Od kako sam dosao u ovu zemlju nijednom se nisam osetio da mi nesto fali, jer su se moji domacini za sve pobrinuli. I onda kada mi je torba veselo letela preko pustinja dok sam ja uzdisao za parom cistih bokserki, i jednom kada mi je hitno trebala menjacnica, pa sve do momenta kada su mi doneli televizor iz svoje kuce u moj stan da bih mogao da gledam svetsko prvenstvo u fudbalu, jer znaju da je Srbija ucesnik i da bih voleo da je gledam. Bilo koji problem da imam ja znam da ce ga oni resiti sto pre budu mogli, jer jednostavno tako su naivknuti da razmisljaju.
Bilo kako bilo, ja jesam stranac u tudjoj zemlji, stranac na svom zadatku, stranac koga svi cudno gledaju dok izvrcu vratove kako prolazim pored njih, ali isto tako sam stranac koji je imao tu srecu da ode u tudju zemlju u kojoj se upravo zbog Kineza koji ga okruzuju nikako ne oseti potpunim strancem.