Budući da se na ovom i prethodnim svetskim šampionatima u fudbalu pokazalo da veoma dobre ekipe mogu zbog male greške da napuste takmičenje prerano (npr. u osmini finala) modifikacija sistema takmičenja mogla bi da u većoj meri dovede kvalitet do izražaja. Pored toga, čini se da je premalo jakih utakmica, odnosno mečeva posle prve faze. Dajem sledeći predlog:
1. Grupni sistem takmičenja (osam grupa po četiri ekipe) ostaje nepromenjen, ali se umesto dve provoplasirane u drugu fazu tri ekipe. Od većeg značaja postao bi plasman u grupi jer bi se prvo mesto ukrštalo sa trećim mestom.
2. Druga faza takmičenja počinje sa susretima prvog iz Grupe A sa trećim iz Grupe B i obrnuto, dok bi drugi iz grupa A i B igrali međusobno itd. Ovde možda treba razmišljati o još jednoj modifikaciji koja bi se svodila na davanje određene prednosti prvoplasiranim ekipama (npr. u slučaju nerešenog rezultata posle produžetaka ne bi se izvodili penali već bi ona direktno išla dalje). Idigralo bi se 12 mečeva iz kojih bi isto toliki broj ekipa ušao u treću fazu.
3. U trećoj fazi bi se napravile dve grupe od po šest ekipa (sastav grupa bio bi šabloniziran ranije tako da bi se izbeglo da ekipe koje su već bile u istoj grupi budu to opet, mada teoretski nije moguće potpuno izbeći tu mogućnost). Ovde je interesantno da bi se igrao samo po jedan meč (ukupno šest mečeva u ovoj fazi). Prvi iz grupe igrao bi se šestim, drugi sa petim i treći sa četrtim. Inicijalni plasman bio bi određen prema broju osvojenih bodova u prethodne četiri utakmice, gol razlici, eventualnim međusobnim susretima, efikasnosti tj. datim golovima i kockom (ovo pravilo, koje je minimalna korekcija trenutnog, smatram pravednijim rešenjem).
4. U četvrtu fazu prošle bi četiri prvoplasirane ekipe iz obe grupe. Hipotetički posmatrano plasman u sledeću fazu mogao bi se ostvariti čak i sa porazom, pod uslovom da i druga dva susreta u grupi budu nenerešena. Plasman bi se određivao prema broju bodova, gol razlici, međusobnim susretima, efikasnosti, i svim ovim kriterijumima iz prethodne faze. U četrvtu fazu (gde bi dve poslednje plasirane ekipe otpale) ušlo bi se sa ostvarenim rezultatima iz prethodne utakmice. Prvoplasirana ekipa igrala bi sa četvrto plasiranom a druga sa treće plasiranom (samo je teoretska mogućnosti da se opet sastanu isti timovi). U ovoj fazi odigrale bi se po dve utakmice u obe grupe (dosta je moguće da bi za plasman u polufinale bila dovoljna i četiri boda, dakle, izbegla bi se mogućnost da samo jedan nerešen rezultat uz loše izvođenje jedanaesteraca izbaci neku ekipu). Kao i u trećoj fazi, utakmice u jednoj grupi igrale bi se u isto vreme. Konačni plasman bi se određivao prema broju bodova, gol razlici, međusobnim susretima, efikasnosti, i svim ovim kriterijumima iz prethodne faze (i eventualno kockom).
5. Peta i šesta faza bile bi polufinale i finale gde bi u polufinalu igrali prvi iz Prve grupe sa drugim iz Druge grupe i obrnuto.
6. Došlo bi i do promena u redosledu i zgusnutosti utakmica. To bi se već desilo u prvoj fazi koja bi bila zbijena umesto na 15 dana na 12 ili 13 dana. I kasnije bi došlo do određenih pomeranja tako da bi Mundijal trajao verovatno 32 dana (umesto 31 dan sada). Bilo bi ukupno 74 meča, umesto dosadašnjih 64 i tih deset dodatnih utakmica bilo bi posle prve faze takmičenja što bi, po pravilu, bili kvalitetniji mečevi i, prirodno, sa većim ekonomskim benefitima sa organizatore.