Kad god se pomene ŠLAG odmah pomislim na zaboravljeni i davno izopćeni ŠNE/ŠLAG na torti i nekim specijalnim i danas zaboravljenim vrstama kolača, koji se pravio na starinski da ne kažem tradicionalan način. Naime, polupala bi domaćica desetak jaja, korom od jajeta odvojila žumanca za druge potrebe, patišpanj na primer, a belanca bi sipala u duboku ovalnu činiju, dodala odgovarajuću količinu šećera i ručnom žičanom mutilicom, strpljivo, bez žurbe umutila čvrst beo ŠNE/ŠLAG. I danas se dobro sećam zadovoljstva kada bi mi baka ili majka dale da prstom pokupim i oližem ostatke ŠNE/ŠLAG-a, koga je uvek bilo i dovoljno i premalo. Taj ukus se ne zaboravlja! Danas se ŠLAG dobija upakovan u kesice raznih proizvođača ili u limenkama sličnim dezodoransu, potrebno je samo da pritisnete dugmence i šlag počne da navire.
Postoji izreka:...kao ŠLAG na torti. Ona bukvalno govori da torta nije torta ako nema na sebi pomenuti pravi ŠLAG. ŠLAG je završni vrhunac, ukus i ukras.
U našoj zemlji/državi po ugledu na veliki beli svet, postoji društveni ŠLAG, nazivan čas DŽET SET, čas VIP, čas KREM društva. Paradoks par excellence! ŠLAG (DŽET SET, VIP, KREM) u Srbiji predstavlja grupa ljudi (žena i muškaraca) u dijapazonu od novopečenih bogataša, ratnih profitera, neuhićenih lopova, bizmismena teških i po milijardu evra stečenih uz nesebičnu pomoć S.M. i M.M., BIA-e, bivšeg Premijera i njegove lopovske vlade, do estradnih zvezda, tačnije pevaljki/profuknjača, polukurvi/polunovinarki/poluumetnica različite provenijencije, nekoliko TV voditeljki, i inih persona za koje ne znate i nikad nećete saznati čime se bave i šta rade. Potvrdu svoje šlagnosti, dokaz da su baš oni DŽET SET,VIP, KREM, pomenuti dobijaju skoro svakodnevno. Ambasador SAD, Ambasador Velike Britanije, Gradska Skupština, Ministarstvo kulture....da ne nabrajam dalje, redovno ih pozivaju na svečanosti povodom ovoga ili onoga, pružajući im tako legitimitet. Zašto to rade Ambasadori nije potrebito elaborirati, kad nemaš čvrsto govno, dobar je i proliv. Članstvo Vlade, Gradske Skupštine, Ministarstva kulture, i same sebe je svrstavalo i svrstava u to društvo i sasvim se prijatno i opušteno osećalo i oseća u njemu.
Lično sam poznavao čoveka koji je dočekivao i bivao na prijemima sa Ričardom Niksonom, Fransoa Miteranom, Holandskom Kraljicom Julijanom, Princezom Margaretom, sestrom Engleske Kraljice Elizabete... Pričao mi je o njihovom pristojnom, primerenom, uglađenom i civilizovanom ponašanju i komunikaciji sa ljudima. Posebno je isticao Kraljicu Julijanu i Princezu Margaretu koje su, kako je govorio, umele da slušaju, da saslušaju sagovornika, a pitanja koja su postavljale delovala su iskreno, sa istinskim zanimanjem za odgovor. Kako su otužno, jadno i skorojevićki delovale ove naše čavke, njegove su reči o ženama naših rukovodilaca, prisutnih na prijemima. Nije bio grub ni na rečima ni u ponašanju,
ovo su možda najteže reči koje sam čuo od njega kada je govorio o trećim licima.
Videla žaba da konje potkivaju pa i ona digla nogu, je izreka koja je previše blaga kada je u pitanju današnji srpski DŽET SET, VIP, KREM, ŠLAG. Pre bih se družio s prvom krastačom na koju naiđem nego što bih orah uzeo iz ruke pojedinih pripadnika ovdašnjeg DŽET SET-a, VIP-a, KREM-a, ŠLAG-a!