Dakle, Džulijan Asanž od WikiLeaks-a, čovek koji je prema nekim izveštajima u begu od Pentagona, se juče pojavio u 3D u Jevropskom parlamentu na panelu Alijanse liberala i demokrata pod naslovom: (Auto) Cenzura Novi Izazovi za Slobodu Izražavanja u Evropi [(Self) Censorship New Challenges for Freedom of Expression in Europe]. Opaska da je malo umoran posle 36 sati putovanja verovatno ukazuje na to da je doleteo iz rodne mu Australije. Svoje kratko predavanje koje se (uobičajeno) završava konstatacijom da smo (kao svet) na raskrsnici što se tiče novinarstva i slobode štampe, te da je želja/potreba za harmonizovanjem zakona koji regulišu tu oblast ujedno i prilika da se napravi nešto dobro*, je počeo opaskom da se panel dešava u prostoriji koja nosi ime Ane Politkovskaje, novinarke, žrtve totalitarizma u Rusiji, "ali nije samo Rusija u pitanju," dodao je i nastavio priču, koju rekonstruišem iz mojih beležaka.
Godine 1954. Velika Sovjetska enciklopedija se morala apdejtovati. Prethodne godine je umro Staljin, a Berija je ispao iz milosti. Svakom registrovanom vlasniku enciklopedije izdavač je poslao odštampane nove odrednice sa uputstvom gde da se "pejstuju" iliti zalepe. Doduše, nova odrednica o Beriji je malo pokrivala odrednicu o Beringovom moreuzu, ali to je ukazivalo svakom ko pogleda tu, na taj način "editovanu", enciklopediju šta se u stvari dešavalo i da je u pitanju redakcija istorije.
Danas je na delu redakcija istorije koja ne ostavlja vidljive tragove poput lepljenja komada papira preko stranica enciklopedije. Elektronske arhive dnevnih novina poput Gardijana se "čiste" mesečno, a proces ne zahteva da ih neki Vilson iz 1984. prelistava. Najočigledniji primer su tekstovi objavljeni 2003. a obrisani iz arhiva Gardijana i Obzervera 2008. Zašto su izbrisani? Da bi se zadovoljili interesi američke predizborne politike. Odnosno, kandidata Obame.
Tokom proleća 2003. te novine su se bavile slučajem Nadhmija Aučija [Nadhmi Auchi], britanskog milijardera iračkog porekla, koji je u Francuskoj odgovarao i bio osuđen zbog prevare. U januaru 2008. Aučijeve veze sa Antoanom "Toni" Rezkom [Antoin "Tony" Rezko], Obaminim fundraiser-om su postale neprijatne za predsedničkog kandidata Obamu. Međutim, Auči je bio taj koji je pretnjama Gardijanu, Obzerveru, Telegrafu i Nju stejtsmenu redigovao istoriju. Toni Rezko je u to vreme već bio optužen za korupciju, a u junu 2008. je proglašen krivim.
Kada se tekstovi brišu iz elektronskih arhiva, brišu se i iz indeksa, tako da ako ste imali link na tu stranicu dobićete 404 Page not found. Nećete dobiti obaveštenje da je tekst ukljonjen zbog odluke suda ili straha od sudskog procesa, jer takvo obaveštenje bi možda nekog ponukalo da se odšeta do biblioteke i nađe tekstove u tako "srednjovekovnoj tehnologiji" - na papiru.
WikiLeaks je objavio sve tekstove koji su izbrisani zbog Aučijeve intervencije i pored pretnji njegovih advokata.
***
Posle ove priče predavanje je ušlo u gorepomenuti uobičajeni tok. Na žalost nisam mogao da ispratim ceo panel, jer mi je nestalo struje, a kad se najzad pojavila livestream je nestao. No, ova priča mi se dopala i verujem da je zaslužila blog. Dobro došli u Orvelovu 1984.
----------------------
* Pre njega je govorila Birgita Jonsdotir, članica islandskog parlamenta, o zakonu koji je netom usvojen na Islandu, a u čijem kreiranju su učestvovali Asanž i WikiLeaks. O tom zakonu sam juče pisao kod gospodina Šabića.
*****************************************
Beleške na margini
Da, umal' da zaboravim, Toni Rezko, Obamin frend, kao i frend "naše gore lista" ex guvernera Roda Blagojeviča jeste proglašen krivim još onomad, ali mu još nije razrezana kazna, a što je još čudnije izgleda da se ne zna gde je.
***
Negde sam negde (davno, pa ne znam kontekst) pročitao da je Ribentrop jednom rekao: "Kažu da falsifikovanje istorije počinje posle 50 godina. Pogrešno - počinje odmah!"
***
Gardijan je juče objavio članak o Asanžu. Kako se čini on ne smatra da mu je život ugrožen, ali da uvek mora biti na oprezu, a u ovom periodu to podrazumeva izbegavanje putovanje u SAD.