...kaže Cane Trifunović, voćar iz Bukovice. Već dve decenije od svojih šljivika živi, dobio je i brojna priznanja za proizvodnju šljive i rakije. Kroz suze govori da "nema ništa, i ovo malo što je ostalo će za dva tri dana da opadne i satruli".
Trifunović i njegova porodica imaju desetak hektara pod šljivom.
"Čemu? Sve sam uložio, voćnjak me koštao milion i po. Osigurao sam, na svu sreću, ali šta dalje? Ovo je tuga, ranke moje više nema. Ova šljiva je retka, malo ko je gaji. Imao sam najbolji prinos u Srbiji. Imaju rakete da ispaluju na narod, a na nebo nema", kaže on.
Ovih dana vesti iz Srbije izgledaju slično. Grad u nekim delovima Srbije. Uništeni voće, kukuruz. Voćnjaci se neće oporaviti dugo. Seljaci plaču.Srbija gleda fudbal. Seljaci uglavnom ne osiguravaju voćnjake, povrtnjake, njive jer gotovog novca nemaju. Koga briga. Nema para za protivgradne rakete. Nema para za ljude koji treba da ispaljuju te rakete. Smanjuje se broj zaposlenih u Hidrometeorološkom zavodu Srbije.
Ta lepa i strašna metafora koju je seljak kroz suze od srca „ispalio" podsetila me je na mnoge „rakete" u Srbiji na koje se troše pare.
Nastavite nabrajanje prema svom saznanju: Agencija za borbu protiv siromaštva, mercedesi, Uprava za rodnu ravnopravnost, AUDI 8, stanovi od 2 ara, vile za funkcionere (zbog bezbedenosti, naravno), pilon od 200 metara, dotacije za..., subvencije za..., legalni krediti sa povoljnim kamatnim stopama za ..., nepristojno nesposobna i velika administracija, pristojno plaćeni funkcioneri, sekretari, pomoćnici, zamenici pomoćnika, načelnici, laki šinski sistemi, teške laži poslaničke, osrednje parcele pored koridora, tajne, laparoskopske operacije bez krvi na Berzi, legendarne krvave nikonijekriv privatizacije, ...
Opsovati? Što se mene tiče može. Odavno je psovanje prestalo da bude zabranjeno na Blogu. Ovde će dobro doći. Ukoliko moderator zažmuri na jedno oko.