Eto nas opet na Svetskom prvenstvu u fudbalu i opet u društvu sa starim prijateljima, Nemcima. Utakmica sa „pancerima" je što se bodova tiče jednako važna kao i ostale dve, sa Ganom i Australijom, međutim, ona ima i onaj drugi naboj, koji je čini ipak vrednijom od ostala naša dva susreta u grupi na SP u Južnoj Africi. Stoga, svesno narušavajući hronologiju budućih dešavanja, objavljujem ovaj post pre nego što smo odigrali susret sa Ganom, i dodajem da se, bez obzira koji će u toj utakmici rezultat biti, moji dole izneti stavovi neće izmeniti.
Zapravo, osnovni stav je to što mislim da je ova generacija naših fudbalera sasvim zrela da pobedi nemačku selekciju. I da je šteta to ne iskoristiti. Imamo tim koji je, što se izbora fudbalera i njihovih pozicija u timu tiče, formiran na valjda najbolji mogući način. Ne bih da ovde idem u detalje, jer je o tome već puno tekstova i komentara napisano. A i ne želim da pažnju posvećujem tome, već isključivo onome što dalje sledi.
Dakle - da se pobede Nemci. Da bi se taj posao koji se zove „pobeda nad Nemcima" obavio, fudbalerima treba stav suprotan od stava koji na ovaj ili onaj način provlače sportski komentatori (što znači i veći deo fudbalsko-sportske javnosti, jer komentatori su samo tačke na kojima se taj opšti stav najbolje uočava). U pitanju je skrivena malodušnost, sportska, koja se onda reflektuje i na same sportiste, u ovom slučaju fudbalere. Francuze smo u grupi mogli da pobedimo najmanje jednom, ali se ekipa ispraćala komentarima, da mi idemo na noge jednoj fudbalskoj velesili, da je bod uspeh... Isto je bilo i u prethodnim kvalifikacijama, u slučaju Portugalaca. A Irci, koji su izgubili od Francuza kod kuće, na uzvratnu utakmicu su krenuli sa izjavama tipa: „Mi idemo tamo da bismo pobedili Francuze i kvalifikovali se. Ne razmišljamo o predaji". Samo da smo imali drugačiji stav, ali onaj iskreni stav (a ne deklarativni, kako očekujemo dobru utakmicu i dobar rezultat), mi bismo Francuze pobedili najmanje jedanput. Dalje, setimo se primera Hrvata, koji su otputovali na ostrvo, igrali na pobedu i - pobedili, bez obzira što im bodovi ništa nisu značili, a Englezima su bili neophodni za prolaz na evropsko. Ko je tu „veliki", a ko „mali"?
„Samo da izdrže ovih poslednjih 15 minuta"... Tu tipičnu rečenicu naših komentatora znate. A treba li da izdrže oni drugi, jer, osim naše, i ta druga, protivnička ekipa je na terenu i igra pod istim uslovima?! Otkud kod nas 15 minuta manjka?!! „Samo da ne primimo neki rani gol, koji bi nas poremetio..." Pitam se, i ako ga primimo, zašto bi nas poremetio?! Valjda tada treba igrati još jače, da bi se rezultat preokrenuo! Teško je pobrojati sve takve frazetine naših komentatora. One nisu obične rečenice. One su zapravo stavovi, stavovi koji se provlače kroz "sitna srca" ljudi koji oblikuju sportski duh naših takmičara u raznim sportovima.
Konačno, to je jedan od razloga što se dešavalo (ne samo reprezentacija, nego i C.Zvezda svojevremeno) da jedno poluvreme protiv Nemaca odigramo briljantno, povedemo, a u drugom poluvremenu, ili poslednjih 15-tak minuta klonemo, što protivniku pruži priliku da preokrene rezultat.
Nemoguće je da Nemci imaju više snage. Treniramo i mi, i oni. Uostalom, naši igraju po evropskim klubovima i nisam video da neko od njih može da trči samo 70-tak minuta, a da posle baulja po terenu i predaje se na milost i nemilost suparniku. Dakle, naši provereno imaju snage za tih 94 minuta. Šta je onda u pitanju? Ostaje samo voljni momenat. Međutim, kako kad igraju „napolju" imaju i taj voljni momenat, odnosno profesionalci su do kraja, a kad nastupaju u reprezentaciji voljni momenat nije na najvišem nivou? Očigledno, dolazeći iz inostranstva u domovinu na okupljanje, reprezentativci stižu u atmosferu gde je bodrenje deklarativno, a duh nesigurnosti ono što je skriveno, ali suštinsko. Ljudi koji se motaju oko reprezentacije, naročito komentatori, sprovode tu atmosferu u delo. Pred „jake" utakmice to naročito dolazi do izražaja.
Nisam čuo ni jednu izjavu da ćemo pobediti Nemce. Bilo je ovih meseci izjava i prognoza na hiljade. Ni komentatori, ni sportski novinari, ni sportski radnici, ni sav onaj svet koji se muva oko fudbala... Niko ne reče da je zrelo da pobedimo Nemce. Izvinjavam se ako neko možda jeste, a nisam to „uhvatio". No, i ako jeste pala neka izdvojena izjava u tom smislu, ona ne menja pomenuti, generalni psihološki odnos. Dakle, zar to što takve izjave ne postoje nije ilustracija? Tu se ne radi o objektivnom sportskom oprezu. To je - očigledno, neporecivo - stav javnosti o tom našem duelu s Nemcima! Od mogućih 9 bodova unapred smo bacili 2 ili 3?! Ali, ovde, kako rekoh, nisu tema bodovi. Reč je o duelu posebnog karaktera, koji je više od bodova. Elem, ako niko ne reče da ćemo da pobedimo Nemce, kako ćemo da izgradimo samopouzdanje kod naših momaka?
Kad smo već tu, odnosno kad govorimo o uskorašnjem duelu između Srbije i Nemačke, evo malo statistike. Ovde su svi rezultati Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i Srbije u fudbalskim utakmicama sa Nemačkom:
26. februar, 1939, Berlin, prijateljska, 65.000 gledalaca Nemačka - Jugoslavija 3:2 (1:2)
15. oktobar 1939, Zagreb, prijateljska, 18.000 gledalaca Jugoslavija - Nemačka 1:5 (0:1)
14. april 1940, Beč, prijateljska, 60.000 gledalaca Nemačka - Jugoslavija 1:2 (0:2)
3. novembar 1940, Zagreb, prijateljska, 15.000 gledalaca Jugoslavija - Nemačka 2:0 (1:0)
29. jul 1952, Helsinki, Olimpijske igre, 20.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 3:1 (3:1)
21. dec. 1952, Ludvigshafen, prijateljska, 75.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 3:2 (2:2)
27. jun 1954, Ženeva, SP, 17.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 0:2 (0:1)
25. sept. 1955, Beograd, prijateljska, 55.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 3:1 (2:0)
19. jun 1958, Malme, SP, 20.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 0:1 (0:1)
20. dec. 1959, Hanover, prijateljska, 85.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 1:1 (0:1)
16. maj 1962, Beograd, prijateljska, 40.000 gledalaca Jugoslavija - Nemačka DR 3:1 (0:0)
10. jun 1962, Santijago de Čile, SP, 63.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 1:0 (0:0)
16. sept. 1962, Lajipcig, prijateljska, 40.000 gledalaca Nemačka DR - Jugoslavija 2:2 (1:2)
30. sept. 1962, Zagreb, prijateljska, 60.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 2:3 (1:2)
18. oktobar 1964, Tokio, OI, 5.000 gledalaca, Jugoslavija - Nemačka DR 0:1 (0:1)
23. jun 1966, Hanover, prijateljska, 75.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 2:0 (1:0)
3. maj 1967, Beograd, E kvalifikacije, 50.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 1:0 (0:0)
7. oktobar 1967, Hamburg, EP kvalifikacije, 72.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 3:1 (1:0)
13. maj 1970, Hanover, prijateljska, 65.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 1:0 (1:0)
18. nov 1970, Zagreb, prijateljska, 25.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 2:0 (0:0)
9. maja 1971, Lajpcig, EP kvalifikacije, 100.000 gledalaca Nemačka DR - Jugoslavija 1:2 (0:2)
16. okt. 1971, Beograd, EP kvalifikacije, 30.000 gledalaca Jugoslavija - Nemačka DR 0:0
9. maja 1973, Minhen, prijateljska, 55.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 0:1 (0:0)
26. jun 1974, Dizeldorf, SP, 67.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 2:0 (1:0)
17. jun 1976, Beograd, EP, 70.000 gledalaca, Jugoslavija - SR Nemačka 2:4 (2:0, 2:2, 2:3)
30. april 1977, Beograd, prijateljska, 17.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 1:2 (0:1)
7. jun 1983, Luksemburg, prijateljska, 11.000 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 2:4 (0:2)
20. oktobra 1984, Lajpcig, SP kvalifikacije, 63.000 gledalaca Nemačka DR - Jugoslavija 2:3 (1:1)
28. sept. 1985, Beograd, SP kvalifikacije, 35.000 gledalaca Jugoslavija - Nemačka DR 1:2 (0:0)
11. maj 1985, Bohum, prijateljska, 30.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 1:1 (0:1)
4. jun 1987, Bremen, prijateljska, 15.000 gledalaca SR Nemačka - Jugoslavija 1:1 (0:1)
10. jun 1990, Milano, SP, 74.765 gledalaca Jugoslavija - SR Nemačka 1:4 (0:2)
21. jun 1998, Lans, SP, 41.275 gledalaca Jugoslavija - Nemačka 2:2 (1:0)
30. april 2003, Bremen, prijateljska, 26.000 gledalaca Nemačka - Srbija i Crna Gora 1:0 (0:0)
31. maj 2008, Gelzenkirhen, prijateljska, 53.951 gledalaca Nemačka - Srbija 2:1 (0:1)
U 35 utakmica sa Nemačkim selekcijama ubeležili smo 11 pobeda, 6 nerešenih igara i 18 poraza. Gol razlika 46:59. Šta se još vidi? Vidi se to da smo 8 puta na poluvremenu vodili, pa dozvolili protivniku da na kraju izjednači, ili čak sasvim preokrene rezultat.
Ne, pouka nije ono - "Pa, izgubiti od jedne selekcije kakva je Nemačka nije sramota, jer sa njima na kraj ni veći od nas nisu mogli..." Ne. Statistika nikome pred utakmicu Srbije i Nemačke ne donosi prednost. Osim ako kod jedne od ekipa ne postoji dovoljno samopouzdanja. Tada se negativni dosadašnji skor pretvara u breme, koje će pojesti skoro celo jedno poluvreme.
Stvar, realno, stoji drugačije. To je 11 njihovih fudbalera protiv 11 naših. Naših 11 će odneti pobedu ukoliko pruži maksimum zalaganja svih 94 minuta. Znanje je tu, iskustvo takođe.
Uzgred, naši stari fudbalski prijatelji i rivali ponešto nam i duguju :)
Najjednostavnije rečeno - vreme je da pobedimo Nemce.