Porodica

Ljubica

mikele9 RSS / 12.06.2010. u 12:00

508px-Crnogorka_v.jpg

 

Ljubica je bila majka mog oca i po sili bioloških zakona, moja baba. Bila je to umna ali hladna, proračunata i sebična  žena. Ne sećam se da me je ikad poljubila ili pomazila. Pre je moglo zasjati sunce u ponoć nego osmeh na njenom licu. Lice joj je bilo maska mrzovolje i nezadovoljstva. Sve što je radila a morala je i to ponekad, radila je kao od bede, preko volje, otaljavala ga.

 

Takva je odkako je pamtim, govorila je moja tetka Marica, sebi je bila najvažnija, samo je o sebi brinula a mi, mi smo za nju bili mravi, dosadni ali neizbežni. Tvoj otac i nas četiri sestre smo rmbačili po vas cijeli dan, na selu ima posla u svako doba a ona bi sjeđela u stolovači ispod oraha držeći se za srce i uzdisala. Tata...tvoj đed Lazo je obigravao oko nje: Ljubica kako ti je, oli da ti donesem šećera i vode...da pođe Vidak u grad po ljekara...? Nije mu odgovarala, prevrtala je očima kao da tog trenutka ispušta dušu i slabašno odmahivala rukom kao da veli: Nema meni pomoći. Iskreno da ti kažem, mrzela sam je u tim i takvim situacijama koje su se ponavljale iz dana u dan, mislila sam, grešna mi duša: Crkni već jednom! Ali moglo joj se, tata je volio i pazio ka malo vode na dlanu. Oženio je kad je imala sedamnaest godina, njemu je bilo preko trideset. E to je zanimljiva priča. Tata je pregovarao sa njenim ocem da za ženu uzme njenu stariju sestru. Otišao Lazo u prosidbu, sjeli da se zamezi i popije kao što red i utvrđeni protokol nalaže i da padne krajnji dogovor. Posluživala ih je niko drugi do Ljubica. Doćerala se, na njoj skupocena crnogorska nošnja, svijetlo plava svilena bluza, izvezen jelek, kosa upletena u kiku i savijena pozadi glave u kolut, na vrh glave kapica. Ljubica lijepa, vitka, struk joj ka u ose, uspijuša. Zagleda se tata u nju, oka ne skida, pa će budućem tastu: Nemoj se vrijeđat ali ja bih da ženim Ljubicu! Nasmija se Pavlović: Lazo jadan, Ljubica je još dijete a onda šaleći se upita mamu: Ljubica, bi li ti pošla za prijatelja Laza? Nije još završio rečenicu a tvoja baba kao da je samo to čekala, odgovori ka iz topa: Bih bogomi, ovoga časa! I bi što bi! Izrodi petoro, nas četiri i tvog oca. Zavrćela mu je mozak, on, Lazo, čovjek ratnik, preo je ka mačak kad god bi mu se obratila ili, a to se rijetko dešavalo, kad bi mu se osmjehnula. Zato smo nas petoro, što bi rekla tvoja lajava tetka Milica, najebali pored nje! Sahranismo je u stotoj  a ona je Laza ubijedila da ima ne jednu nego stotinu i jednu srčanu manu! Povazdan je sjeđela, huktala i uzdisala, prevrtala očima kao da če svisnut a prstom nije mrdala u kući i oko kuće, nije znala ni đe nam se nalaze njive i vinograd. Ljeposava kao najstarija bila nam je majka umjesto nje.

 

Dobro pamtim, te 1953 godine sam trebao da pođem u I razred osnovne škole, stanovali smo u Francuskoj ulici, malo niže od Kluba književnika, kad je moja mlada i blesava majka Radmila nagovorila mog dobrog oca da baba Ljubicu dovede da živi s nama. Od samog dolaska, baba Ljubica je postala noćna mora, najpre za moju majku ali bogami i za oca. Brat i ja smo po ceo dan bili na ulici sa dečurlijom, stizali do Nebojšine kule, Kalemegdan nije imao tajni za nas, pa nam baba i nije previše smetala. Tome je doprinosilo i njeno potpuno nezanimanje za nas. Baba Ljubica se striktno držala svojih ko zna kad utvrđenih i zacementiranih rituala i pravila. Legala je oko osam sati uveče a ustajala u cik zore. Za doručak je pila jogurt i uzimala zericu sira, ručak se uvek sastojao od kuvanog povrća i s vremena na vreme malo piletine, za večeru šolja toplog mleka. Ta nikad u životu ustima nije prinijela pečeno meso, govorila je tetka Marica. Zamisli molim te jagnje sa ražnja, jagnje ili jare sa krtolom ispod sača, mrtav da jede a ona ni da proba!

 

Čim bi ustala odlazila je u kupatilo i tamo se dugo zadržavala, detaljno se prala i umivala, raščešljavala svoju dugu kosu i upletala je u kiku. Onda je oblačila tradicionalno crnu odoru posutu jedva vidljivim belo-sivim tačkicama, povezivala glavu crnom maramom, vraćala se u sobu i sedala na namešten krevet sa isprepletenim prstima položenim u krilo. Vrata od sobe je ostavljala otvorena. Kad bi moj otac, obučen i spreman za posao prolazio pored njenih vrata, baba Ljubica bi prvo duboko uzdahnula a onda nastavila da hukće, sitno i bespomoćno, želeći da ostavi utisak da se bori za vazduh. Oguglao godinama ali ipak brižni sin bi je pitao: Mama što ti je, jesi li dobro, mogu li ti pomoć kako? Nastavljajući da hukće i uzdiše, baba je skoro bezglasnim šapatom odgovarala: Nema mene pomoći, neću ja još dugo...Neophodna digresija: Od tog trenutka baba Ljubica je poživela još dobranih četrdeset godina! Vodao je moj siroti otac kod poznatih kardiologa, neurohirurga, nefrologa...ali bi uvek dobijao odgovor: Da je nama takvo zdravlje, srce, bubrezi, pluća, pritisak...poživeli bismo sto godina! I još. Moja žena, mnogo godina kasnije, začuđena i zadivljena pitala je baba Ljubicu šta koristi i šta je upotrebljavala te joj je koža tako čista, sveža, zategnuta skoro mladalačka? Ništa moja J. osim sapuna i vode a i to mi je nasljedno, takva nam je sorta.

 

Kad smo se odselili iz Beograda, baba se vratila u selo. Gajila je desetak kokošaka, imala kravu i krmaču sa prasićima, u placu šljive, jabuke, kruške, dunje, murve a ispred kuće lozu „na krov“ ispod koje je bio veliki sto sa klupama sa obe strane. Odlazili smo u selo najmanje jednom godišnje, uglavnom za raspust i ostajali po mesec dana, ponekad i dva. Brat i ja smo izabrali da spavamo kod strica koga smo voleli a i on nas, kuća mu je bila pored babine. Ni tada se nije ubijala od posla, stric i strina su, da se baba ne bi mučila, preuzeli na sebe da nas hrane i poje i to sa zadovoljstvom. Strina je bila ekstra domaćica, svaki dan nam je spremala nešto posebno, čini mi se da nikad nije ponovila dva puta isto jelo.

 

Baba je poslednjih deset godina života provela u gradu živeći s tetka Maricom a u devedesetdevetoj godini je legla u postelju, od starosti, nije bilo govora o bolesti, jednostavno su popustili mišići, oslabile kosti... Umrla je dva, tri meseca pre napunjene stote godine. Iako je telo izdavalo, glava joj je radila sto na sat. Pola godine pred njenu smrt žena i ja smo je obišli. Dođi, sjedi ođe pored mene, pokazivala mi je na krevet. Seo sam a ona mi je slabašnom rukom prešla preko butine i rekla mojoj ženi: Molim te kao pametnu ženu da mu kad se vratite u Beograd, kupiš odijelo da me ne saranjuje u ove kaubojske gaće. Moja žena je obećala. Nasmejao sam se a žena je dodala: Poživećete vi još dugo...Baba je ponovila: Samo ti njemu kupi. Vratili smo se u Beograd i prve subote posle doručka i popijene kafe, J. mi je rekla: Spremaj se, idemo! Gde, šta, zašto...

Odvela ma drito u „Muru“, odabrala je odelo i pitala prodavačicu da li imaju broj za...pokazala je na mene, samo što nije rekla: Za ovolikog medveda! Slovenci kao Slovenci, imali su! Odelo i ja! Dve najudaljenije galaksije! Srastao s farmerkama, vijetnamkom, starkama, zimi čizmama a sad odelo!

 

I umre uskoro Ljubica. Mlađi brat, brat nam od strica i ja u voz, majka i otac su otišli ranije. Pošto ne volim da teglim prtljag, volim da su mi ruke slobodne, ufuram se u odelo. Odelo super kvalitet, ne gužva se...stoji ti kao saliveno, rekla mi žena. Dan sahrane se potrefio topao, ni daška vetra, sunce prži a ja u odelu! Ko u ekspres loncu! Jebi ga, kod moje žene obećanje nije ludom radovanje, nego čvrsto i tvrdo kao granit.

 

Na izložbi u Domu omladine 1981 godine izložio sam dvanaest portreta i četiri tz mrtve prirode. Jedan od portreta je bila glava baba Ljubice u krupnom planu, zauzimala je celo platno. Znao sam i onda, znam i danas da je to bila odlična slika. Privukla je pažnju i gledalaca, kritike i novinara. Pokojni Steva Stanić je praveći za televiziju prikaz izložbe, baš nju apostrofirao. Završi se izložba, neke mi slike kupljene, neke otkupljene, ponudim baba Ljubicin portret majci i ocu, neće, tetkama, braći, sestrama...niko je neće! Portret sam radio po fotografiji koju je snimio moj otac i na platnu je, još predimenzionirano, pored njenog umnog i duboko prodirućeg pogleda, na njenom licu bio vidljiv kiselo mrzovoljan izraz.

Kako bilo, baba je još kod mene, ne znam tačno gde, verovatno zaturena negde ispod naslaganih slika. Mnogo puta sam poželeo da je preslikam, da preko nje naslikam novu sliku ali kad god bih je uzeo u ruke i video njen pogled, odustajao sam!

 

P.S. Bila je čudna i vanserijska žena, u pedeset i osmoj godini je sama bez ičije pomoći naučila da piše i čita. Doduše štampanim slovima ali je i to bilo za ne verovati. Dosadilo joj je bilo da joj drugi pišu i čitaju pisma. A dopisivala se sa mojim stricem Vidakom koji je 1945 godine i ako nije morao, otišao u Ameriku.

U Kraljevini Jugoslaviji poznat advokat, u Americi se do smrti bavio bravarskim zanatom.

 

P.S. 2 Babin najstariji brat Božidar, ujak Božo kako ga je zvao moj otac, bio je obrazovan, doktorirao je Prava u Nemačkoj i Istoriju u Francuskoj, govorio je tečno nekoliko jezika ali je bio takođe hladan, na distanci, čovek. Bio je uvaženi član Masonske lože a koliko me sećanje služi, jedno vreme je bio i Lord Mayor

Beograda. Ženio se pet ili šest puta. Sa prvom ženom, ujna Cacom, moj otac je mnogo voleo i s toplinom u glasu izgovarao njeno ime, dobio je tri sina. Žene su mu po pravilu bile ugledne i istaknute evropske naučnice. Sećam se da je poslednja bila u užem izboru za Nobelovu nagradu. E ali ne to, takav kakav je bio, svetski čovek kako se to kaže, nije se stideo svog porekla niti svoje porodice.

Znao je da dovede baba Ljubicu u Beograd, sedne je u najlepši i najraskošniji fijaker i provoza je sve do Košutnjaka, odvede je na ručak u Moskvu... Božidar picnut kao engleski Lord a baba Ljubica u svojoj crnoj odori, glave povezane zift crnom maramom. Ludilo!



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sesili sesili 12:48 12.06.2010

Crnogorka

E bogomi, đe je to vala bilo pa Crnogorka lijena? Čuš ti njega. Eh Mikele, divna priča. Roditelji mog muža (tako kažem jer ih nisam zatekla žive, umrli mladi) bili su baš iz Crne Gore. Majka iz Bera, ota Zećanin. Odlazili smo dok smo mogli, pa je jedna od strina mog muža baš, baš, kao tvoja baba. Ali, čuvala se i sačuvala. A đed ti hteo mladu! Samo. takve generacije se više ne rađaju. Pozdravljam te.
razmisljam razmisljam 14:19 12.06.2010

Re: Crnogorka

Код мене у улици, некад, док је још била прашњава, блатњава и изрована вагашима, само између два ћошка, могао си наћи бар три такве баба Љубице. Све су стигле у влаковима без возног реда у напуштене швапске куће. Мумифициране од старости, удовиштвом дошле до неприкосновеног првог места у породици, седеле су годинама не радећи ништа и захтевајући потпуну пажњу и посвећеност наследника. И биле поштоване и пажене мимо сваког разума, захтевне, незадовољне, ,,крхке'' и ,,смерне''. Свака је добацила до близу стотке. Сећам се да су се једино са уживањем нагињале над смедеревцима вртећи ручке поцрнелих пржуна, да би кафа била онако, мало препечена, баш по црногорски.
Знаш да сам их се пре пар дана сетила, па му ова твоја прича делује као да си ми читао мисли.
mikele9 mikele9 21:42 12.06.2010

Re: Crnogorka

E bogomi, đe je to vala bilo pa Crnogorka lijena? Čuš ti njega.

Nije baba bila lijena no pametna mimo ljude. Uredila je život po svojim pravilima, gospodska je to sorta bila, donesi, prinesi, uradi ovo, ili ono a ja, ja bogomi ne mogu ruku podić... Bolani Dojčin je za nju bio mala maca
mikele9 mikele9 21:51 12.06.2010

Re: Crnogorka

седеле су годинама не радећи ништа и захтевајући потпуну пажњу и посвећеност наследника.
И биле поштоване и пажене мимо сваког разума, захтевне, незадовољне, ,,крхке'' и ,,смерне''. Свака је добацила до близу стотке. Сећам се да су се једино са уживањем нагињале над смедеревцима вртећи ручке поцрнелих пржуна, да би кафа била онако, мало препечена, баш по црногорски.
Знаш да сам их се пре пар дана сетила, па му ова твоја прича делује као да си ми читао мисли.

Prošlo je skoro 30 godina od njene smrti a ja sam tek sad smogao snage da ovo napišem. Istina je verovatno još surovija ali mislim da sam uspeo da je izbacim iz sebe
A misli, da, naravno da ih čitam, tvoje s posebnom pažnjom
Ništa na ovom svetu i beskrajnom Kosmosu nije slučajno, pa i to da skoro istovremeno pomislimo na nešto, bile to i babe.
razmisljam razmisljam 22:10 12.06.2010

Re: Crnogorka

Знаш, написала сам нешто јако слично теми коју си начео. Прогоњена сам месецима и мислила сам да ће ми бити лакше када све избацим на папир. Прво сам куцкала некакве дневничке записе, после по нешто уобличила у причу... Нисам се ослободила, не дишем лакше, али ми је драго да са неким могу да попричам о томе и да видим да нисам усамљена у таквом једном искуству.
Хвала што си пажљив читач мисли. Прија ми.
mikele9 mikele9 13:05 13.06.2010

Re: Crnogorka

Знаш, написала сам нешто јако слично теми коју си начео. Прогоњена сам месецима и мислила сам да ће ми бити лакше када све избацим на папир. Прво сам куцкала некакве дневничке записе, после по нешто уобличила у причу... Нисам се ослободила, не дишем лакше, али ми је драго да са неким могу да попричам о томе и да видим да нисам усамљена у таквом једном искуству.

Draga razmisljam, na žalost nismo usamljeni a dobro je po naše mentalno zdravlje da popričamo međusobno, da podelimo razmišljanja...
Хвала што си пажљив читач мисли. Прија ми.

Ma ja sam ti jedan Druid iz Singidunuma a posedujem i iskustva Slovenskih Šamana
miloradkakmar miloradkakmar 14:52 12.06.2010

Sećam se

da je i moja baba , očeva majka, bila hladna i namrgođena, ne sećam se da me je pomazila, od nje sam bežao kod druge babe. Nije poživela kao tvoja baba. Plakao sam kada je umrla.
Tek kasnije shvatio sam otkud takav njen izgled i stav. Posle rata ostala je sama sa petoro nejači, jer su dedu ubili.
murve

mikele9 mikele9 21:55 12.06.2010

Re: Sećam se

Tek kasnije shvatio sam otkud takav njen izgled i stav. Posle rata ostala je sama sa petoro nejači, jer su dedu ubili.

Druga je to priča moj dobri Milorade, tužna i potresna. Moja baba je sahranila i unuke i jednog praunuka i nije se mnogo potresala oko toga. Zvuči jezivo ali je živa istina.
Hvala ti za Murve
skener92 skener92 23:04 12.06.2010

Re: Sećam se

imali smo jednu takvu u porodici. jedna od benignijih izjava je ova kada su (strasno pazljivo) saopstili da joj umro mladji brat:

'moglo je i gore biti.'

'???'

'mogla sam ja umreti.'

zvuci kao vic, znam, ali je stvarno bila uzasna.
mikele9 mikele9 23:22 12.06.2010

Re: Sećam se

'moglo je i gore biti.'
'???'
'mogla sam ja umreti.'

Da napraviš film ili pozorišnu predstavu, svi bi rekli: Neuverljivo do zla boga
skener92 skener92 23:37 12.06.2010

Re: Sećam se

ma strava! sta da ti pricam, kada joj se sin ozenio, tu noc je trazila da vrata njihove i njene sobe ostanu otvorena, da bi on mogao da je cuje, jer je njeno srce bilo slabacko. nepotrebno je reci da je mlada provela tu placuci, da su sedeli na krevetu, obuceni i ocajni. ujutro su se zauvek odselili od nje.

naravno, umrla je pedeset godina posle toga.
mikele9 mikele9 11:39 13.06.2010

Re: Sećam se

da bi on mogao da je cuje, jer je njeno srce bilo slabacko.
naravno, umrla je pedeset godina posle toga.

Dragi moj prijatelju, vidiš da ovo nisu sporadične pojave, nego prava pošast!
A pitam se i sada kako se zbog tolike sebičnost ne pojedu iznutra, izgleda da znaju da je kontrolišu i drže dalje od svog mentalnog i fizičkog zdravlja
margos margos 13:36 13.06.2010

Re: Sećam se

'moglo je i gore biti.'

'???'

'mogla sam ja umreti.'

Uvek pomislim da takvi likovi znaju nešto što mi ne znamo... da su preuzeli specijalnu životnu ulogu da stoje kao nekakav reper drugima i da bez njih, takvih, u ovoj božijoj bašti ne bi bilo ravnoteže.

Iz mojih cipela: teška, bre, ta uloga, ja je ne bih prihvatila.

Kaže moja drugarica da niko nije tako loš da ne bi mogao biti makar dobar loš primer.
Hvala Ljubici za ovu priču - i đe čula i đe ne čula.

I tebi, i tebi, naravno - nisam na tebe zaboravila, ne brigaj.
mikele9 mikele9 14:22 13.06.2010

Re: Sećam se

Iz mojih cipela: teška, bre, ta uloga, ja je ne bih prihvatila.

I moj mentalni sustav je dijametralno suprotan, ni po koju cenu!
Kaže moja drugarica da niko nije tako loš da ne bi mogao biti makar dobar loš primer.
Hvala Ljubici za ovu priču - i đe čula i đe ne čula.

Drugarica je u pravu i dobar loš primer može da pouči
I tebi, i tebi, naravno - nisam na tebe zaboravila, ne brigaj.

Ne brini ni ti, ti si meni nezaboravna
skener92 skener92 19:55 13.06.2010

Re: Sećam se

margos





Uvek pomislim da takvi likovi znaju nešto što mi ne znamo...


i ja mislim. moto doticne je bio: 'nemoj se ti uzrujavati, cini druge da se uzrujavaju'.
bocvena bocvena 16:38 12.06.2010

Divno napisano!

A bravo i Razmišljam za komentar, kao neki rezime!
Uživala sam.

Moja baba je bila opozit ovoj Mikeleovoj - ceo život rintala u kući i na njivi, podizala decu- deda bio gospodin neradnik, a i rano preminuo. Ali suština karaktera potpuno ista - tiranin početnik.
razmisljam razmisljam 16:45 12.06.2010

Re: Divno napisano!

Благодарим, bocvena.
mikele9 mikele9 21:58 12.06.2010

Re: Divno napisano!

razmisljam ti je već zablagodarila, ja se pridružujem
bocvena bocvena 00:07 13.06.2010

Re: Divno napisano!

Nema na šta, k'o što bi rekla ona moja baba:)

A ova bakica Ljubica je u datim istorijskim okolnostima pronašla savršen način da se provuče kroz iglene uši namenjene joj ženske sudbine. Uspela je da ne radi, a da bude voljena od muškog dela populacije. Da sačuva zdravlje i lepotu, a posao razdeli drugim ženama. I 100 godina joj je to prolazilo! Svaka čast!
mikele9 mikele9 12:28 13.06.2010

Re: Divno napisano!

Da sačuva zdravlje i lepotu, a posao razdeli drugim ženama. I 100 godina joj je to prolazilo! Svaka čast!

Za Ginisovu knjigu je bila! Ne ume to svako
7ispala7 7ispala7 17:56 12.06.2010

eh..

divno napisano....srecom,baba ti je dugo zivela a i bila je neobicno, zanimljiva zena(meni bar ali ne verujem onima sto su ziveli sa njom)treba se prosto roditi takav...
mikele9 mikele9 22:02 12.06.2010

Re: eh..

eh..
divno napisano....srecom,baba ti je dugo zivela a i bila je neobicno, zanimljiva zena(meni bar ali ne verujem onima sto su ziveli sa njom)
treba se prosto roditi takav...

Hvala.
Zaista se takva rodila, njena sestra Mileva, koju je moj deda prvo hteo da ženi, bila je melem žena, na ranu da je staviš
Voja Radovanović Voja Radovanović 19:38 12.06.2010

blog

I tako je baba Ljubica i posle svojih sto godina života...nastavila da živi kroz slike i pisanu reč...lep blog i dobro napisan...pozz mikele...
mariopan mariopan 20:55 12.06.2010

Re: blog

Divno napisano Mikele,

Ne volim samožive ljude ali sam ih poznavala, i muškarce i žene.
Obično dožive duboku starost, ne troše se previše, troše sve druge oko sebe.
"U se, na se, i podase" , to im je moto.
mikele9 mikele9 22:05 12.06.2010

Re: blog

blog
I tako je baba Ljubica i posle svojih sto godina života...nastavila da živi kroz slike i pisanu reč...lep blog i dobro napisan...pozz mikele..

Moj Vojo, godinama mi rovari po glavi, na kraju sam odlučio da je se na ovaj način oslobodim. Da li sam uspeo, videćemo?
Hvala za komplimente, pozdravljam te
mikele9 mikele9 22:12 12.06.2010

Re: blog

Divno napisano Mikele,

Hvala ti draga moja
Ne volim samožive ljude ali sam ih poznavala, i muškarce i žene.
Obično dožive duboku starost, ne troše se previše, troše sve druge oko sebe.
"U se, na se, i podase" , to im je moto.

Jako davno pišući o nacionalizmu (niko iz Srbije i Beograda nije hteo da objavi, objavio Jure Apih u Medija Marketingu, Ljubljana), rekao sam, citiram po sećanju: Ne treba meni da izmišljam neprijatelje Hrvate, Bosance, Slovence, Kineze i Eskime, kad ih imam u najbližem okruženju. Zvuči ružno ali je istinito!
Pozdrav dragoj Mariopan
mirelarado mirelarado 11:48 13.06.2010

Re: blog

mariopan
Divno napisano Mikele,
Ne volim samožive ljude ali sam ih poznavala, i muškarce i žene.
Obično dožive duboku starost, ne troše se previše, troše sve druge oko sebe


Али ми се чини да ипак цео тај дуги живот проживе незадовољни. Никад нећу разумети такве људе.

Заиста упечатљиво написано.


mikele9 mikele9 12:33 13.06.2010

Re: blog

Али ми се чини да ипак цео тај дуги живот проживе незадовољни. Никад нећу разумети такве људе.

Zato sam pisao o njenom izrazu lica. Na njemu se videlo pored mrzovolje i konstantno nezadovoljstvo. I ja ne verujem da bila srećna iako je sve podredila sebi.
Заиста упечатљиво написано.

Prija mi
stefan.hauzer stefan.hauzer 22:47 12.06.2010

.

ehhh...nije sve u lovi,ima nesto i u ovomee
mlekac mlekac 02:03 13.06.2010

Koliko juce

bila sam u kurtuaznoj poseti mojoj strini...

E, to je preslikana ta tvoja Baba Ljubica! Jedino sto se ova odeva nesto modernije.
Vecito od neceg bolesna, vecito joj nesto fali.

Vrh je bio kada je posle sahrane moga tate svim okupljenima mrtva hladna objasnila kako nikome od nas, koji smo mu bili najblizi, nije njegova smrt pala ni upola tesko kao njoj! "On je jedini uvek hteo da saslusa sta me boli i sta su mi doktori rekli!"

A moj pokojni tata bio, Bog da mu dusu prosti, gluv na jedno uvo. Pa kad ova pozove telefonom i pocne neki od svojih monologa, on lepo prebaci slusalicu na ono uvo sto ne radi i samo povremeno oslusne zdravim da bi ispustio neki uzdah saosecanja!
mikele9 mikele9 12:40 13.06.2010

Re: Koliko juce

Koliko juce
bila sam u kurtuaznoj poseti mojoj strini...
E, to je preslikana ta tvoja Baba Ljubica! Jedino sto se ova odeva nesto modernije.
Vecito od neceg bolesna, vecito joj nesto fali.

Nijedna porodica nije pošteđena sličnih baba, strina, tetaka
ddsonik ddsonik 03:54 13.06.2010

a ja mislio...

da je moja baba imala nezgodan karakter (a jeste), ali tvoja...ono sto mi nije jasno kod takvih ljudi, u cemu onda nalaze radost zivota... Mislim, da izvines, jebes zivot bez osmeha

A propos odela - meni to nekako kao uniforma. Jeste, ume lepo da 'cuci', ali ipak je uniforma. Nevoljno priznajem da ga poslednje 2 godine redovno nosim na posao, kravatu samo kad moram. Ako nista drugo, merak kada skines (dobro, i gospodja se uvek raduje kad me vidi 'upicanjenog')

Nasmejao si me pricom o njenom portretu - verovatno si uspeo svoja osecanja prema njoj da utkas toliko dobro, da zraci. Ko sa tim da izadje na kraj

Uzivam u viseslojnosti tvoje price - svaki 'layer' ima neku svoju poruku, boju, miris, zvuk...hvala puno (znam da se ponavljam, ali svaki put je od , a i zafale mi reci, ne umem kao Jelica)

Srdacan pozdrav iz toplog i sparnog Shanghai-ja



shumska shumska 06:05 13.06.2010

Re: a ja mislio...

baba vegetarijanac :) koja je doživela stotu!
impresivan lik
mikele9 mikele9 12:51 13.06.2010

Re: a ja mislio...

a ja mislio...
da je moja baba imala nezgodan karakter (a jeste), ali tvoja...ono sto mi nije jasno kod takvih ljudi, u cemu onda nalaze radost zivota... Mislim, da izvines, jebes zivot bez osmeha

Dragi moj, ja mislim da oni nikad u životu ne osete radost, stalno nešto preračunavaju kako da im bude bolje, da ne urade ovo ili ono, da nekog zakinu za nešto, život im je sve samo ne život. A zaista si u pravu: jebeš život bez osmeha!
Nasmejao si me pricom o njenom portretu - verovatno si uspeo svoja osecanja prema njoj da utkas toliko dobro, da zraci. Ko sa tim da izadje na kraj

Preslikaću ga kad ga pronađem, odlučio sam. A priča oko njega je zaista smešna, niko bre nije hteo da je ima u stanu, ni rođeni sin, ćerke...
Uzivam u viseslojnosti tvoje price - svaki 'layer' ima neku svoju poruku, boju, miris, zvuk...hvala puno (znam da se ponavljam, ali svaki put je od , a i zafale mi reci, ne umem kao Jelica)

Samo da znaš koliko mi podižu mentalni tonus ove tvoje reči, hvala ti prijatelju, a Jelice što se tiče 'ajde da je zajedno pozdravimo
Srdacan pozdrav iz toplog i sparnog Shanghai-ja

Otpozdrav iz najtoplijeg grada u Evropi a za Princezicu
mikele9 mikele9 12:56 13.06.2010

Re: a ja mislio...

baba vegetarijanac :) koja je doživela stotu!
impresivan lik

Bila je čudo neviđeno, impresivna do zla boga! Neverovatno kako je umela, kada joj se učini da su ljudi njenog nivoa , da se očas pretvori u sasvim drugu osobu, prijatnu, razgovornu, druželjubivu...
cassiopeia cassiopeia 13:05 13.06.2010

Re: a ja mislio...

Bila je čudo neviđeno, impresivna do zla boga! Neverovatno kako je umela, kada joj se učini da su ljudi njenog nivoa , da se očas pretvori u sasvim drugu osobu, prijatnu, razgovornu, druželjubivu...


Ljubica je igrala svoju igru vrlo uspešno decenijama.
Pročitala sam priču o Ljubici još juče i setila se očeve maćehe, Ljubice, i kako je živela život za sebe i organizovala se tako da njoj bude dobro. Pitanje je u stvari koliko je takvim osobama dobro sa samima sobom. A da bi igrale tu igru bilo je potrebno da imaju saučesnike. A to su ipak svi oni oko njih koji u tome učestvuju. Možda surovo zvuči ali tako je. Ona je radila sve što joj se moglo a to pravo je istina ona sebi dala a kasnije joj drugi to pravo nisu osporavali.

Dopada mi se kako je napisana priča o njoj.
stasava stasava 13:58 13.06.2010

Re: a ja mislio...

A da bi igrale tu igru bilo je potrebno da imaju saučesnike. A to su ipak svi oni oko njih koji u tome učestvuju. Možda surovo zvuči ali tako je. Ona je radila sve što joj se moglo a to pravo je istina ona sebi dala a kasnije joj drugi to pravo nisu osporavali.

Odlicno si ovo uocila. Ali, tesko je odupreti se i tesko je kada nas neko u porodici ovako opterecuje. Imamo neku vrstu odgovornosti, proganja nas krivica, jer je to "nasa krv" , i verovatno se pitamo koliko toga ima u nama ili koliko ce imati u naslednicima. Krv je veza, ljubav, ali i opterecenje, okovi. Izbacivanje kroz pricu sigurno oslobadja, delimicno.
mikele9 mikele9 14:01 13.06.2010

Re: a ja mislio...

Ljubica je igrala svoju igru vrlo uspešno decenijama.
Pročitala sam priču o Ljubici još juče i setila se očeve maćehe, Ljubice, i kako je živela život za sebe i organizovala se tako da njoj bude dobro. Pitanje je u stvari koliko je takvim osobama dobro sa samima sobom. A da bi igrale tu igru bilo je potrebno da imaju saučesnike. A to su ipak svi oni oko njih koji u tome učestvuju. Možda surovo zvuči ali tako je.
Ona je radila sve što joj se moglo a to pravo je istina ona sebi dala a kasnije joj drugi to pravo nisu osporavali.

Živa istina, hajduk bez jataka...ne bi moglo!
Dopada mi se kako je napisana priča o njoj.

Drago mi je i hvala ti, napisano je u dahu a dugooooo se kuvalo
mikele9 mikele9 14:15 13.06.2010

Re: a ja mislio...

Izbacivanje kroz pricu sigurno oslobadja, delimicno.

To ću tek da vidim. Pustio ja da prođu godine i ovo izbacio poštujući dedijerovsku vremensku distancu, ne zbog objektivnosti, to je za mene lažnjak, subjektivno bre i nikako drugačije. Ali mi je dugo trebalo da se odlučim
cassiopeia cassiopeia 14:23 13.06.2010

Re: a ja mislio...

Živa istina, hajduk bez jataka...ne bi moglo!
Drago mi je i hvala ti, napisano je u dahu a dugooooo se kuvalo


Hvala tebi što si podelio priču o Ljubici sa nama

Dramski scenariji u porodičnom izvođenju su lepi kad se čitaju ovako sa vremenske distance a živeti dramu nije nimalo lako. Treba snage izreći sve i staviti na papir.
A tvoja priča nije došla ni prerano i prekasno - taman kad joj je bilo vreme. Kuvalo se to u tebi i sazrelo.

cassiopeia cassiopeia 14:29 13.06.2010

Re: a ja mislio...

Odlicno si ovo uocila. Ali, tesko je odupreti se i tesko je kada nas neko u porodici ovako opterecuje. Imamo neku vrstu odgovornosti, proganja nas krivica, jer je to "nasa krv" , i verovatno se pitamo koliko toga ima u nama ili koliko ce imati u naslednicima. Krv je veza, ljubav, ali i opterecenje, okovi. Izbacivanje kroz pricu sigurno oslobadja, delimicno.


Hvala!

Teško je odupreti se jer često ni ne primetimo da smo u ulozi žrtve a ne spasioca. Uvučemo se u kolo i nemamo potrebnu distancu da vidimo šta je pravo a šta krivo. A što se tiče odgovornosti za to kako se neko oseća lako upadamo u zamku i izgubimo pravu meru gde počinje naša a dokle seže odgovornost drugoga.

A priča sigurno oslobađa.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:48 13.06.2010

An astonishingly beautiful story

Zaista lepa priča.
Ma koliko je tvoja baka delovala kao samoživa osoba, ne bih je zbog toga osudjivao. Nije dobro ni da žena bude suviše požrtvovana prema sinovima i mužu, odnosno prema porodici uopšte, bez dostojanstva.

Čitajući tvoju povest pomislio sam koliko je tačna jedna kineska izreka: Samo bolesni dočekuju starost. Tvoja baka je bila dobar egzemplar toga.

Ipak, malo je predugo živela. To me podseti da kod Ljermontova, u Junaku našeg doba ima ove rečenice: "Kaži babi da joj je vreme da umire, naživela se, treba znati meru". Ne znam da li je ljudima u tvom okruženju ikada pala na pamet takva misao. Jer ne valja izbubiti meri za vreme, premda je sve u Božjim rukama.

U svakom slučaju, bila je baka za pamćenje.
margos margos 22:59 13.06.2010

Re: An astonishingly beautiful story

bila je baka za pamćenje

Nekako mi uz Ljubicu bolje ide izraz bakuta.

Subjektivno, dakako. :)
mikele9 mikele9 12:16 14.06.2010

Re: An astonishingly beautiful story

An astonishingly beautiful story
Zaista lepa priča.
Ma koliko je tvoja baka delovala kao samoživa osoba, ne bih je zbog toga osudjivao

Dragi prezimenjače, niti je osuđujem, niti joj išta prebacujem, samo sam morao da je izbacim iz sebe ređajući ćinjenice i priče o njoj od njene rođene dece. Veliki je to bio teret, osećam se malčice lakše mada nisam siguran da mi neće doći makar u san
Ipak, malo je predugo živela. To me podseti da kod Ljermontova, u Junaku našeg doba ima ove rečenice: "Kaži babi da joj je vreme da umire, naživela se, treba znati meru". Ne znam da li je ljudima u tvom okruženju ikada pala na pamet takva misao. Jer ne valja izbubiti meri za vreme, premda je sve u Božjim rukama.

Sam si odgovorio.
U svakom slučaju, bila je baka za pamćenje.

Margita odgovara ispod (ili iznad, ne znam gde će ovo da odleti?
mikele9 mikele9 12:18 14.06.2010

Re: An astonishingly beautiful story

Eto te u odgovoru Vladimiru
E baš mi je bilo lepo, da znaš
margos margos 13:53 14.06.2010

Re: An astonishingly beautiful story

Imam na šestom spratu jednu bakicu - koju kad vidim, pretrčavam ulicu da je pozdravim i ako procenim da joj nije neprijatno - da je nežno poljubim u obraščić i kažem joj kako je lepa i, naravno, priupitam je l joj treba neka pomoć... Za takve ne mogu da kažem baka, moram u deminutivu. A ova tvoja aspida je za neki augmentativ, kakav n'umem da smislim dovoljno dobro.


I meni, bre. Što volim te kolače bez kalorija! Od prekosutra sam na na nekom režimu ishrane, pa ću morati večeras ili sutra da ponovim.:)))
mikele9 mikele9 14:36 14.06.2010

Re: An astonishingly beautiful story

Imam na šestom spratu jednu bakicu Za takve ne mogu da kažem baka, moram u deminutivu. A ova tvoja aspida je za neki augmentativ, kakav n'umem da smislim dovoljno dobro.

Nemoj ni da lupaš glavu, dovoljno sam ja napisao
I meni, bre. Što volim te kolače bez kalorija! Od prekosutra sam na na nekom režimu ishrane, pa ću morati večeras ili sutra da ponovim.:)))
Ma samo navali, zbog zdravlja se treba koječega odreći, recimo kalorija. Zato: kolači bez kalorija, makrobiotična slanina, dijetalni čvarci, vegeterijanska jagnjetina ispod sača etc., etc.
dirtyharry dirtyharry 13:38 14.06.2010

Nikako da stignem

da svrnem do tebe prijatelju. Ja sam imao prababu koja je bila baš takva, kao tvoja. Ja sam bio baš mali kada je umrla pa se ne sećam, ali sve priče koje imam od moje babe i majke i tetke uopšte se ne razlikuju od tvojih. Detalji su toliko slični da malte ne može paralela da se povuče. Ko da su bile sestre .

Ista tako kao i za paradedu, njenog muža. Taj je prošao sve ratove, solunac, gomila odlikovanja, jednom rečju predak na koga sam ponosan, ali eto prema njoj da li je bio slab ili šta god, nikad je nije terao da radi. Ona je po ceo dan sedela na jednoj stolici ispred kuće u hladovini jedne ogromne lipe i isto kao tvoja Ljubica kukala kako neće ona još dugo. Naravno da je nadživela sve.

Lepa priča moj iskusni prijatelju.
mikele9 mikele9 14:40 14.06.2010

Re: Nikako da stignem

Nikako da stignem
da svrnem do tebe prijatelju. Ja sam imao prababu koja je bila baš takva, kao tvoja.

Kad god stigao, dobro došao moj prijatelju Harry!
Nema porodice pod kapom nebeskom koja nije imala ili ima neku takvu osobu i nisu samo babe u pitanju ima i nesnosnih deda, da budem pravedan.
Pozdrav mom mladom i veoma iskusnom prijatelju
margos margos 15:46 14.06.2010

Re: Nikako da stignem

Jes vala... sad se setih da je moja mama imala ludu strinu koja ništa nit' je znala nit' je radila, ali je bila do imbecilnosti zaljubljena u Kralja Aleksandra i mal' nije pandrknula kad ga ubiše. A kad mu je još moja majka docrtala nešto na nekom portretu iz novina (ne sećam se šta) - znam da ju je jurila s makazama da je ubije. Nije je stigla inače se ni ja ne bih rodila i ovog sećala...:)
mikele9 mikele9 15:54 14.06.2010

Re: Nikako da stignem

Jes vala... sad se setih da je moja mama imala ludu strinu koja ništa nit' je znala nit' je radila, ali je bila do imbecilnosti zaljubljena u Kralja Aleksandra i mal' nije pandrknula kad ga ubiše. A kad mu je još moja majka docrtala nešto na nekom portretu iz novina (ne sećam se šta) - znam da ju je jurila s makazama da je ubije.
Nije je stigla inače se ni ja ne bih rodila i ovog sećala...:)

Puj, puj, puj! Daleko bilo! Iz kuće treba izbaciti sve oštre i tupe predmete, zlu ne trebalo.
mecabg mecabg 14:17 15.06.2010

Re: Nikako da stignem

Ako gledamo na genetiku,
ti ćeš još sto godina pisati ovako lepe sage
mikele9 mikele9 16:05 15.06.2010

Re: Nikako da stignem

Ako gledamo na genetiku,
ti ćeš još sto godina pisati ovako lepe sage

Hvala na lepim željama meco ali ja sam doneo odluku da poživim do 96-te godine a to mu dođe još svega 32 godine. I to pod uslovom da me služe glava i telo
Ali i to je dovoljno vremena za pisanje i ostale rabote kojima se bavim.
Pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana