Putovanja| Život

Putovanje iz snova, ili u snove...?

robylad RSS / 11.06.2010. u 13:55

 

Pista se oduzila, nikako da dodje do tacke poletanja, evo je. Beograd ostaje iza mene, na koliko - ne znam, ali ostaje. Vide se obrisi Zapadne i Istocne kapije, naslucujem vodo-toranj u Kosutnjaku, bar je to blizu stana u kome sam ziveo, Avala u pozadini, sve nestaje, dok avion juri pistom tako brzo, kao da zuri da me odvede odavde, odakle? U stvari, ja vise ni nisam ovde, ja sam sada u vazduhu, ni na nebu ni na zemlji, lepo mesto, pored prozora, kod krila, bas kako volim. Sa desne strane, ali nema veze. Preferiram levu, bar je sediste broj 9, heh, nisam ni sumnjao - moj broj, sedim na mestu sa mojim brojem, kao da me je zvalo, cekalo vec neko vreme, i pitalo se kada cu to ja sesti u njega. Ispod mene je Novi Sad. Vidim ga kao na dlanu, Petrovaradin, mostovi preko Dunava, eno ga i centar, grad u kojem sam, bar neko vreme, ziveo. Sticajem okolnosti prelecem ga u potrazi za novim gradom, mojom sledecom destinacijom. Vreme je lepo, mesta u avionu ima, stjuardese su prilicno prijatne, za divno cudo, jer ko je leteo JATom, zna o cemu pricam. Stigao je rucak - sendvic . Mislim da smo presli granicu jer njive i sume deluju sredjenije...

Frankfurt - kisa lije kao iz kabla. Dok slecem gledam aerodrom, i gledam, i gledam,i ne mogu da se nagledam - 10 puta vise pista,zgrada i aviona nego u Beogradu. Pola sata do sledeceg leta, kao po obicaju otvaraju mi ranac na carini, ovog puta sumnju bude zvucnici za lap top! Cekiram se i prolazim u cekaonicu. Heh, tamnoputi ljudi, srilancani. Cudna boja tena - ni crni, ni zuti, niti beli nego nesto izmedju. Pri ulasku u avion stjuardesa obucena u neku haljino-maramu pozdravlja sa spojenim dlanovima i nasmejanim licem. Kao sto rekoh - ko je leteo sa JATom, zna u cemu je razilka. Avion je jedno cetiri puta veci nego "nas", sa 3 reda sedista, i dva prolaza izmedju. Nekako zelim da sednem pored prozora sa leve strane, ali karta kaze drugacije. Ipak, pitam da li smem da se premestim na zeljeno mesto, jer nije pun avion, i naravno uz osmeh mi dozvoljava simpaticno - cudna stjuardesa. Sad je sve spremno - sedim na svom mestu, zeljenoj strani, pored krila. Krilo koje je duzine kao stari JATov avion. Gle, eno ga pored nas, kao igracka deluje. I to je ta realnost - mi mali, a svet veliki, kao i avioni. Sve mirise na indijsku prodavnicu, i sve tako i izgleda - od platnenih prekrivaca na sedistima, preko jastucica, do ljudi koji sede i jezika koji se siri avionom. Na svakom sedistu monitor, slusalice koje dobijes od stjuardese, desetak kanala (komedija, filmovi, crtani, azijski kanali..), radio, igrice, dzojstik koji se izvlaci iz naslona za ruku (koji je ujedno i navigacioni upravljac za monitor)! Nekako, kao na filmovima! Ali, opet, vidi se da nije avion za recimo Japan ili USA, ipak ima nekog smeka, rekli bi "naseg". Nije sve cakum pakum, nije najnoviji avion, ali opet ne prestajem da se ne odusevljavam.

let
let

Na monitoru pratim ikonicu mog aviona. Polecemo! Stvarno je ogroman avion, krila se gibaju pri poletanju od duzine. Ikonica krece ka istoku, prelecemo redom Minhen, Budimpestu, Dunav, Crno more... (sada smo iznad, pa stajem sa nabrajanjem)..sve mi nekako toplo oko srca kako smo se priblizavali meni najpoznatijem delu Evrope. Ali ne, nismo sleteli, nastavili smo dalje na istok. "Belgrade" se vise ne vidi na mapi, najzapadnija tacka ostaje Istanbul. Eh, bye-bye Europe - hello Asia!! Ovo je najdalje sto sam bio od Srbije, ikada! Nije strasno, samo u momentima koji su kraci i kraci, jer me okruzuje novi svet. Drzim se. Sediste do mene je prazno, taman kako volim, moci cu da legnem prilikom spavanja .

E to se zove jelo! Salata sa krabama i racicima, riba sa lecem i kuvanim krompirom, sve u nekim cudnim zacinima, pa da se navikavam, a? I za desert neka vrsta Tiramisua sa visnjama - mmmnjam! Vino, sokovi, voda, sve na izvol'te, i to ne samo jednom, kao u JATu .

I tek tako, pao mrak! Tacnije, uleteli smo u sumrak, i vec je noc! Nikada ranije nisam video da tako brzo svetlost prelazi u tamu, dan u noc. Samo sa ove visine je to izvodljivo - letim u susret vremenu, u buducnost . Ispod mene Turska, jos uvek, sa leve strane Kaspisjko more, sa desne Irak I Iran. Sve pustinje, ali se kroz prozor ne vidi nista osim zvezdi koje ni odavde ne deluju blize,iako sam deset kilometara blize njima nego na zemlji. Ogromni gradovi prolaze ispod nas - ogromni! Kada sam preletao Novi Sad ucinilo mi se da je mali, ali sada tek vidim i koliko! Ovde, na Bliskom istoku je sve ogromno, i putevi i gradovi, jos smo sada na vecoj visini nego onda, i dalje deluje sve vece i prostranije. A tek planinski masivi i pustinje!? Fascinantno!! Gotovo, vec je mrkli mrak. Sada nema svetla dok ne poletim iz Kolomba. Mozda nadjem mesto uz desnu stranu aviona, pa vidim izlazak sunca . To jos nisam doziveo na mojim dosadasnjim letovima - sumrake da, ali zoru ne. Verujem da je jos vise ocaravajuce nego sumrak - prelazak iz dana u noc, gde zraci sunca odjednom bivaju smenjeni zvezdama, a oblaci podamnom se izgube i svetlost gradova probija atmosferu. Evo nas iznad Irana! Sa leve strane Teheran, a sa desne Bagdad! U centru sam istorijskih desavanja poslednjih decenija. Ceo svet zna za ovaj region, a ja sa nekim oprezom prelecem ljudsku civlizaciju, staru Persiju, Troju, carstvo Aleksandra Makednoskog. A sta me tek ceka tamo dalje, tamo, dokle ni Aleksandar Veliki nije stigao? Videcemo, strpljenja, strpljenja...

Da je Aleksandar presao Golfski zaliv i otkrio Emirate, sigurno bi ovde i ostao! Pogled je velicanstven, ispod mojih nogu je jedinstveni Dubai! Kao ploca racunara svetlucaju linje pod pravim uglom, a maglovita svetlost obasjava celu obalu duz Emirata. Svo bogatstvo sveta prolazi ispod mene. Neverovatna razlika - sa jedne strane zemlja istorije i civlizacije koja kuburi sa problemima (Iran), a sa druge strane mora leze Emirati, koji su ni iz cega napravili imperiju nafte i oazu mira i uzivanja! To se zove hedonizam. Da mi je sada padobran. Ma, sam put do Malezije je neponovljiva avantura. Kako se krecem ka Arabijskom moru sve ocekujem da pored krila proleti Aladin na magicnom cilimu!

Bio sam i do toaleta, dug je put. Metar sa metar, i udaram glavom u zakoseni plafon! Nije sve bas idealno, ali sta da se radi, kada dolazim iz dela sveta gde je visina ili normalna ili precenjena..Preleteh i Emirate. Tu je Oman, a onda Arabijsko more, i plavetnilo Indijskog okeana, sve do Kolomba. Sve cekam tu plavu mrlju ispod sebe pa da onda odspavam, kada nema sta da se gleda vise kroz prozor. Jos tri i po sata. 21h sat je po mom vremenu, a ispod mene je mrkli mrak i tmina. Verovatno je negde oko 01h dole...

Sluze jos jedan obrok, ovog puta piletina sa spagetama i nekim sosom od paradajza, a za desert po parce kivija, ananasa, manga i neka vrsta sljive, ukusno. Blizimo se obalama Indije, to je to, jos nju da preletimo i slecemo. Sat i po do Kolomba. Nisam spavao, mozda sada dremnem, dug je put...



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

myredneckself myredneckself 14:55 11.06.2010

...

Pri ulasku u avion stjuardesa obucena u neku haljino-maramu pozdravlja sa spojenim dlanovima i nasmejanim licem.

Sat i po do Kolomba. Nisam spavao, mozda sada dremnem, dug je put...


I sanjaj...



Ayubowan! Vanakkam! Assalamu Alaikum!
myredneckself myredneckself 15:09 11.06.2010

Re: ...


Lepi su ti i ostali klipovi na YT
robylad robylad 16:31 11.06.2010

Re: ...

e taj pozdrav..bas taj
robylad robylad 16:32 11.06.2010

Re: ...

bice prilike za svaki od njih..patient is a virtue
radekokic radekokic 17:33 11.06.2010

put do snova...

Veeeliki korak! Hrabro je krenuti daleko, put tek naslucenih snova.. Svu srecu ti zelim... I da, izuzetno emotivan clanak i sa puno duha...
robylad robylad 17:36 11.06.2010

Re: put do snova...

Hvala cudni strance bez slike
radekokic radekokic 17:45 11.06.2010

Re: put do snova...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana