Ivo Josipović u Republici Srpskoj, ostali stoj

U Hrvatskoj ovih dana kruži anegdota da je HDZ-u bilo mnogo lakše sa Mesićem, nego što im je sada sa Josipovićem.

Predizbornom kampanjom u Hrvatskoj, Ivo Josipović je razbijao mitove i mitologiju, a glasove je dobio na pragmatičnoj politici koja promoviše bezuslovnu regionalnu saradnju, borbu protiv korupcije i povratak pravde i dostojanstva običnim građanima.

Posjetivši juče Republiku Srpsku, Ivo Josipović je prije svega skrenuo pažnju na problem povratka i posjetio Hrvate koji žive u ovom dijelu BiH, i naravno političke faktore koji su u direktnoj vezi sa kvalitetom života ove populacije. To uostalom i konstatuju komentatori u Hrvatskoj.
U svojoj redovnoj kolumni u uticajnom Jutarnjem listu, Jelena Lovrić piše: "Notorno je da Dodik funkcionira kao lider srpskog nacionalizma. Njegove separatističke bajke razbijaju Bosnu i Hercegovinu. Ali on je premijer srpskog dijela BiH. Bez njega nema ni rješenja problema Bosne i Hercegovine, ni povratka Hrvata u banjalučki kraj, što će predsjednik Josipović pokušati pokrenuti"

Tako da ovo nije posjeta kojom se potvrđuje kvalitet politike koju vodi Milorad Dodik, ma kako se entitetski mediji utrkivali tako je predstaviti. Politika Milorada Dodika je, naprotiv, potpuno suprotna Josipovićevoj, jer ona promoviše regionalnu saradnju ali "pod našim uslovima", borbu protiv korupcije dok se to ne tiče njega i njegove partije, a unutrašnji dijalog sa građanima počinje i završava se glasanjem za SNSD.

Upravo zbog toga je nejasno zašto je Milorad Dodik tako euforično primio Ivu Josipovića i učinio nekoliko poteza suprotnih onima na kojima je odnio izbornu pobjedu i koja mu i danas donosi popularnost među velikim brojem građana.

Naime, po prvi put je kao Premijer, zahvaljujući protokolu Ive Josipovića, otišao u mjesta gdje su srpske vojne snage počinile zločin. Otišao je u Kozarac na "Dan oslobođenja Prijedora", koji redovno obilježava njegov koalicioni partner, Marko Pavić iz DNS-a.

Do sada su ga na ovakav način zanimali isključivo zločini prema Srbima. S tim u vezi, nerijetko je dovodio u pitanje broj bošnjačkih žrtava i način na koji su stradali.

Takođe, po prvi put je sagovornik Milorada Dodika iz hrvatskog političkog korpusa neko ko ne zastupa rekompoziciju sadašnje BiH teritorije. Jer, ako je u nečemu Josipović u kampanji bio jasan, to je da nema miješanja u ustavom uređene prilike u BiH, što nikako ne isključuje druge vidove podrške Hrvatima u Bosni i Hercegovini. To mu je i donijelo mizeran izborni rezultat u BiH, gdje ga je hrvatsko biračko tijelo potpuno izignorisalo.

Dragan Čović je tako i jedini značajniji predstavnik Hrvata koji se nije odazvao pozivu Ive Josipovića na sastanak političkih vođa Hrvata u BiH, koji se za vrijeme njegove posjete održao u Derventi. Ovaj potez potvrđuje aroganciju, ali i tupavost, najuspješnijeg hrvatskog političara u BiH, koji ne toleriše da kada se priča o BiH Hrvatima neko drugi sjedi na vrhu stola, pa makar to bio i Predsjednik Hrvatske.

Imajući to u vidu, posjeta možda dovodi u pitanje nedavni sporazum o predizbornoj saradnji Dodik - Čović, jer ako ova posjeta označava preokret u odnosima Republike Srpske i Hrvatske, Milorad Dodik mora da se odrekne Milorada Dodika kakav je bio do sada, a samim tim i Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, njegovog glavnog političkog partnera, pored Harisa Silajdžića, u BiH političkoj trgovini.

S obzirom na veliki apetit kakav Milorad Dodik zasigurno ima pripremajući se za ovaj izborni Oktobar, teško je vjerovati da bi zarad dobrih odnosa s Hrvatskom rizikovao da izgubi svoje parče BiH.

Aleksandar Trifunovic, BUKA