Kultura| Literatura| Roditeljstvo| Život

Dve rdjave majke britanske, čemu?

vladimir petrovic RSS / 13.05.2010. u 16:29

                                                                                              A Freudian slip is when you say one thing but mean your mother (Author Unknown)

                                                                         Kao i u ljubavi, tako i u odnosu roditelja i deteta, slabiji je uvek onaj koji više voli (Žolt Haršanji)

Vesele žene vindsorske! Taj Šekspirov naslov (The Merry Wives of Windsor), uvek mi padne na pamet, sam za sebe, kada sporadično pišem na ovom blogu, sa naklonošću, o nekim - vrlim spisateljicama. Pritom imam u vidu Isidoru Sekulić, Margeritu Jursenar, Simonu de Bovoar i Anicu Savić Rebac, o kojima sam već pisao. A nisam stigao da pišem, mada imam nameru, o još jednoj izvanrednoj spisateljici, koju volim - o Virdžiniji Vulf. (Pritom, moram naglasiti da ja nisam zaljubljenik u tzv. autentičnu žensku literaturu per se, onu koja pruža pretežno "ženski pogled na život, žensko iskustvo", već da volim čitati dobre knjige koje pišu - učene i jake žene).

Pada uoči da su sve ove književnice koje sam gore pomenuo imale jednu zajedničku crtu - nisu radjale decu. Jok. Neke od njih su izbegavale muškarce, ne znam da li s pravom ili ne, dok su druge bile u čvrstim vezama, ovakvim ili onakvim, i to sa dobrim muškarcima, ali su ostajale - bezdetne.

Ovom prilikom govoriću o dvema britanskim književnicama, veoma dobrim i slavnim,  koje jesu  bile i - majke. Ali, bolje da nisu. Jer, obe su imale po jedno dete (sinovi su u pitanju) i ostale su u književnoj povesti zapamćene kao školski primeri rdjavih majki, odnosno samosvojnih žena koje se nisu najbolje snalazile u majčinskoj ulozi.  

Jedna od njih je Rebeka Vest (Rebecca West, 1892-1983), koja mi je izuzetno draga. O njoj sam, mada usputno, već dva puta pisao, onda kada sam govorio o Anici Savić-Rebac, kao i o Stanislavu Vinaveru, jer je Vestova bila prilično vezana za Jugoslaviju, a naročito za Srbiju. Govorili su da je njen zanos za Srbiju bio sličan zanosu Ernesta Hemingveja za - Španiju! Druga je Mjuriel Spark (Muriel Spark, 1918-2006), koja pouzdano slovi za jednu od najvećih škotskih spisateljica.

Poznato mi je da mnogi s pravom kažu kako nije lako biti - majka. Dobra majka. S tim u vezi, svestan sam da čovek mora biti obazriv svaki put kada izriče kvalifikaciju za neku ženu - da nije umela da bude dobra majka. S druge strane, nije lako ni - biti dobro dete, jer deca su, po difoltu, rdjava i problematična. I traže mnogo pažnje, zahtevajući da se majke (roditelji) njima bave po sistemu "kao da su ona jedina na svetu", da su prinčevi/princeze, da ništa drugo, osim njih samih, nije važno na ovome svetu. Tako ima dece, koja  i kada odrastu, olako okrivljuju majke, tvrdeći da se nisu dovoljno bavile s njima. O tome sam govorio pišući nedavno blog o jednom aspektu života izvikanog književnika Henrija Milera, osudjujući ga što je, i čak kao vrlo star čovek, loše pisao o svojoj majci. Nije ga bilo sramota.

Elem, Rebeka Vest je bila svakako vrlo zanimljiva ličnost. I jaka žena.  

Njene prve novinarske i književne korake, veoma ambiciozne, karakterisao je jedan susret koji će umnogome obeležiti njen život. Bio je to njen susret sa H. Dž. Velsom (H. G. Wells), tada već poznatim piscem. Ona je imala samo devetnaest godina, a on - četrdesetsedam. Pritom, on koji bio posebno poznat kao pristalica praktikovanja slobodne ljubavi, po spoljnom izgledu bio je vrlo neugledan, čak šta više ružnjikav - nizak i zdepast. Ali je bio dobar književnik, o tome nema spora, i to je palilo kod žena. A kako je došlo do tog susreta? Tako  što ga je, pišući o jednoj njegovoj knjizi, mlada i nadobudna Rebeka Vest drsko nazvala - «usedelicom medju romanopiscima» (the old maid among novelists). On je reagovao tako što ju je pozvao na ručak, "radi razjašnjenja stvari". I to ne u nekoj kafani, nego kod kuće, na ručak koji je spremila njegova tadašnja supruga! A onda je buknula ljubav medju njima. Ozbiljna, jer će ljubavna veza njihova trajati narednih desetak godina, a i bila je veoma značajna za Rebeku Vest, odnosno za njeno dalje književno stvaralaštvo (kritika, pripovetke, romani, putopisi) i novinarsko angažovanje. Zabeleženo je da je H. Dž. Vels, iz milja, nju zvao pantericom, a ona njega jaguarom. Medjutim, ova veza bila je bez perspektive, jer je H. Dž. Vels tada bio po drugi put - oženjen, te nije bio voljan da stupa u novi brak. Iz te strasne veze rodjen je sin Antoni Panter Vest (koji će nositi njeno prezime, kao vanbračno dete, a kome će ona, kao srednje ime, dodati i ono Panter, kako joj je tepao H. Dž. Vels).

Posle raskida sa Velsom, Rebeka je imala još nekoliko ljubavnih veza sa poznatim ličnostima (Čarli Čaplin, novinski magnat lord Biverbuk i drugi). Padalo je u oči da je ta žena, koju su mnogi smatrali feministkinjom, imala potrebu da stalno bude sa muškarcima, te je išla iz veze u vezu. Zatim se udala za bankara H. M. Endrjuza, sa kojim je živela zajedno preko trideset godina, sve do njegove smrti 1968. godine (sa njim je dva puta posetila Jugoslaviju, radi pisanja već pominjanog putopisa "Crno jagnje i sivi soko", jednog od najboljih ikada napisanih na engleskom jeziku). Inače, pisala je ona mnogo i bila angažovana javna radnica. Putovala je, držala je predavanja po svetu, naročito u SAD. Koliko je bila popularna vidi se po tome što ju je magazin Time, 1947. godine, proglasio «spisateljicom broj jedan u svetu» (Time Magazine called Rebecca West the number one women's writer in the world in 1947). Mnogi se i danas, ocenjujući njeno književno stvaralaštvo, slažu da je dala veliki doprinos engleskoj književnosti (Rebecca West was one of the giants and will have a lasting place in English literature).

Medjutim, gradeći sistematično i znalački svoju karijeru, ona je umnogome zanemarivala sina, te retko bivala s njim. Otac deteta, H. Dž. Vels, još se manje bavio njime, te je dečko vreme do punoletstva provodio po institucijama za «decu iz boljih porodica», uključujući škole internatskog tipa.

Sam Antoni Panter Vels bavio se pisanjem i kažu da je bio dosta dobar pisac. Tako je napisao zapaženu biografiju svog oca (H. G. Wells: Aspects of a Life), a o svojim rdjavim odnosima sa majkom govori u autobiografskoj knjizi "Nasledje" (Heritage), iz tužne vizure - vanbračnog deteta rodjenog u vezi dvoje poznatih književnih stvaralaca koji nikada nisu ni pomišljali da svoju vezu ozvaniče brakom. Pritom, daleko veću krivicu pripisuje majci nego ocu. Tako se on  priseća, na primer, da je ona, do njegove pete-šeste godine, tražila od njega da joj se obraća sa "tetkice" (Auntie), a svom ocu sa "Velsi" (Wellsie), te da ga je bila smestila u razne institucije za zbrinjavanje dece samo zato da bi ona "pravila karijeru u SAD". Pada u oči da je on mnogo pomirljiviji prema svom ocu, mada je H. Dž. Vels daleko, daleko manje bio uopšte prisutan u njegovom uzdizanju, od majke. Naime, Antoni je u ocu uvek gledao svog idola, dok je majku neskriveno mrzeo i okrivljivao je svakom prilikom.

Rebeka Vest nikada nije mogla svom sinu oprostiti zbog načina kako ju je opisao u toj svojoj knjizi; na njegove optužbe odgovarala je da se o njemu brinula kako i koliko je umela i mogla, kao žena koja se profesionalno bavila odredjenim važnim poslovima. Uporno se borila i uspevala da se knjiga "Nasledje" ne izda  u Vel. Britaniji, te je objavljena tek nakon njene smrti.

Svakako se Vestovoj može zameriti odredjena sebičnost u odnosu na sina Antonija, kao deteta rodjenog vanbračno, a u tim "edvardijanskim vremenima" u Vel. Britaniji se na vanbračnu decu gledalo s prezirom. Medjutim, činjenica jeste da je on, kada je postao svoj čovek, preterivao u napadima na svoju majku, nastojeći istovremeno, gradeći svoju karijeru, da nešto ušićari od same činjenice da je baš ona njegova majka. To je Rebeka Vest znala, te je do kraja bila gruba i odbojna prema njemu.

Bilo kako bilo, nikada nije došlo do pomirenja sina i majke. Zabeleženo je da je Rebeka Vest, pred samu smrt, osetila grižnju savesti zbog svog sveukupnog odnosa prema sinu; pa ipak, kada su je pitali, dok je bila na samrti, da li da pošalju po Antonija kako bi ga videla poslednji put u životu, ona je odgovorila da je bolje da to ne čine, "ako me on toliko mrzi". Tako je umrla, u devedesetoj godini. (Njen sin Antoni umro je četiri godina kasnije, 1987. godine).

Mjuriel Spark je imala drukčiju životnu priču, ali ne manje uzbudljivu.

Mjuriel Spark je napisala dvadesetak knjiga, ali najbolja i napopularnija medju njima bila je njena druga knjiga, "Najbolje godine Džin Brodi" (The Prime of Miss Jean Brodie), koja joj je donela slavu i veliko bogatstvo. Knjiga govori o učiteljici u nekoj edinburškoj školi za devojčice, tridesetih godina prošlog veka, omiljenoj učiteljici koja je svojim učenicama prenosila liberalne poglede na seks i politiku. Znala je šta hoće i umela to da sprovodi. To nije nailazilo na odobravanje okoline ali svoje mnogobrojne neprijatelje uspevala je "da eliminiše svojim poganim jezikom". Knjiga je, odmah po objavljjivanju postala veoma popularna, tako da je uskoro dramatizovana i izvodjena u Londonu, Njujorku i drugde, a po njoj je kasnije i sniman vrlo uspešan film, sa Megi Smit (Maggie Smith) u naslovnoj ulozi, za koju je ona dobila Oskara za glavnu žensku ulogu, 1969. godine. Ta knjiga učinila je Mjuriel Spark bogatom, odnosno omogućila joj da živi lagodno do kraja života. 

Mjuriel Spark je ušla u književnu povest i kao jedan od tri poznata slučaja britanskih pisaca-katoličkih konvertita - drugi su bili Graham Grin (Graham Greene) i Ivlin Vo (Evelyn Waugh). Mada je njena književna reputacija manja nego što je slučaj sa Grinom i Voom, ipak se govorilo da su u svoje vreme njih troje bili najbolji britanski pisci!

S druge strane, sama Sparkova nije bila baš  vrla katolikinja. Retko je išla u crkvu, a i nije se slagala sa zvaničnim stavom Katoličke crkve protiv abortusa, jer se zdušno zalagala za pravo žena na prekid trudnoće. Ali je tvrdoglavo bila ponosna na svoje katoličanstvo.  

Biografi Mjuriel Spark navode da se ona «slabo razumevala u muškarce» (She always had disastrous taste in men). U devetnaestoj godini udala se za profesora matematike Sidnija Sparka,  nepraktikujućeg Jevrejina iz Škotske, koji je bio 13 godina stariji od nje i po prirodi osoran i grub. Tada su živeli u britanskoj koloniji Južnoj Rodeziji (današnji Zimbabve). No, kako je muž preterivao u grubostima, ona se razvela  od njega kada je njihovom detetu, sinu Robinu, bilo četiri godine. Dete je najpre ostavila u nekom  samostanu u Africi, da bi se vratila u Vel. Britaniju i počela da radi na tome da postane - spisateljica. Kada je dete imalo šest godina, dovela ga je u Edinburg i predala svojim roditeljima na brigu, a od tada se ponašala kao da mali - i ne postoji. I tako je ostalo do kraja njenog dugog života (umrla je u 88. godini), jer nikada nije marila za sina Robina.

Sparkova je izjavljivala da nikada nije zažalila što je bila odlučila da napusti sina, smatrajući da je njena karijera spisateljice bila mnogo važnija nego njegovo uzdizanje. Uostalom, ona je u to vreme radila kao obična sekretarica i bila je prilično siromašna, tako da joj je briga o sinu bila sporedna, misleći da je učinila dovoljno što je sinčića  smestila kod svojih roditelja. A otac detetov nikada se nije ni javljao.

Ako ostavimo po strani činjenicu da je Sparkova napustila sina dok je bio šestogodišnje dete i da nije brinula o njemu do njegovog punoletstva, postavlja se pitanje zašto nikada nije došlo do njihovog kasnijeg približavanja, pa i pomirenja. Izgleda da je okosnica njihovog razmimoilaženja bio odnos prema religiji. Njen sin, kada je postao punoletan, deklarisao se kao Jevrejin, polazeći od toga da je njegov otac bio jevrejskog porekla, kao i da je uzdizan u jerejskom duhu, jer su baka i deka (roditelji Sparkove) praktikovali judaizam, odnosno živeli kao Jevreji u Edinburgu. Tome se protivila Sparkova. Naime, tvrdeći da je njena majka bila - hrišćanka (mada su postojali čvrsti dokazi da je praktikovala judaizam, zajedno sa mužem), ona je izabrala katolicizam. (Govorila je: Katolicizam je jedina religija koju ja smatram racionalnom. Pomaže da se čovek oslobodi svih problema svog života").

Zaradjujući dobro od svojih knjiga, ona je, pored stana u Njujorku, imala i stan u Rimu, te je tamo često boravila. I kada je u jednom rimskom frizerskom salonu srela mladu slikarku/ilustratorku Penelopu Žardin (Pénélope Jardine), shvatila je to kao "prst sudbine", te je počela da se intenzivno druži s njom. Kasnije su odlučile da žive zajedno. Sparkova je kupila kuću/zamak u zabitom selu u (italijanskoj) Toskani sa lepim imenom - Civitela della Chiana, i tamo su njih dve živele same samcate. Muškarci im uopšte nisu nedostajali. A pred smrt, Sparkova je napisala testament u kome je svu svoju ogromnu imovinu, koja se procenjuje na preko tri miliona britanskih funti, ostavila - Žardinovoj. Iz čistog inata, nijedan novčić nije ostavila svom - sinu Robinu (što britanski zakoni dozvoljavaju, dok zakoni u mnogim drugim zemljama poznaju institut obaveznog dela nasledja, bez obzira šta piše u testamentu). Novine su tada donosile bombaste naslove u stilu: "Muriel Spark leaves millions to woman friend rather than son".

Robin Spark se bavio slikarstvom, ali majka je sumnjala u umetničke sposobnosti sina, pa ga je optuživala da želi da se ovajdi time što je isticao da je ona njegova (slavna) majka. (Njujork Tajms je zabeležio njenu famoznu izjavu: "He can't sell his lousy paintings, and I have had a lot of success. He keeps sending them to me and I don't know what to do with them. I can't put them on my wall. He's never done anything for me, except for being one big bore").

Kao što je u Njujork Tajmsu navedeno u prikazu najnovije biografije Sparkove (M. Stannard: Muriel Spark), slično većini velikih pisaca, Sparkova jeste bila svojevrsno čudovište, ma koliko šarmantno čudovište - bila je spremna da sve žrtvuje kako bi uspela u poslu koji je radila, te nije držala mnogo do ljudi oko sebe. Ne samo da je bila loša majka, kažu da je bila i loša i nepouzdana prijateljica, sa ljudima se ponašala kao da su "papirnate maramice", a bila je teška i sa svojim izdavačima. Kao takva, ona je dragovoljno svoju sudbinu vezala za drugu ženu, s kojom će u poluizgnanstvu, provesti preko trideset godina, do smrti. Sve insinuacije da je u pitanju bila lezbejska veza Sparkova je odbacivala - sa osmehom, govoreći da su one bile samo "bliske prijateljice". Bilo kako bilo, njeni biografi ukazuju da je bilo očigledno da njoj nije bio potreban muškarac, "već lojalna, pokorna supruga", što je nalazila u Žardinovoj, svojoj pomoćnici.  

Zanimljivo je da su Rebeka Vest i Mjuriel Spark, odvojeno, dobile uvaženo britansko zvanje "Dame britanske imperije" (Dame of the British Empire), kao priznanje za njihova dostignuća u književnosti.

Eto dva slučaja odnosa majki sa sinovima. Karakteristični su po tome što se majkama pripisuje da nisu bile dovoljno dobre. Naravno, može se reći da je trebalo da se dve navedene majke malo više potrude oko svog poroda. Hipotetički. Jer, njihov veliki značaj za britansku književnost nije okrnjen time što one nisu bile majke kako se to uobičajeno očekivalo od njih. Bile su velike žene. A njihovi sinovi bili su, više ili manje, slabići. To the glory of strong mothers of  frail sons.

ADDENDA:

Pada mi na pamet da su novine širom sveta danas pune saveta, traženih i netraženih, koji govore mladim devojkama da je veoma bitan odnos muškaraca sa njihovim majkama. Nisu dobri oni muškarci koji su bili preterano privrženi svojim majkama, a ni oni koji su mrzeli svoje majke. Evo jednog saveta:

"There are two types of men that should be avoided in this world, and the common denominator is mothers. Men who are mother's boys, and men who have a distinctly negative relationship with their mothers. If you can't avoid them, then bear in mind that you will have a lot of heartache and headache, with plenty of addressing of issues, and if you are successful, you deserve an Olympic gold medal...".

Nije, dakle, lako naći pravu meru u odnosima majki sa sinovima i sinova sa majkama. Kako je majkama sa kćerkama i kćerkama sa majkama, o tome manje znam.

Atačmenti



Komentari (157)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Novković Milan Novković 08:50 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

bezperspektivne, a narocito ova poslednja sto se brakom i zavrsila

Ni mi ovde nismo dozvolili izvitoperenim i nejasnim prstima perspektive da nam se meša u vezu, sve je u prvom planu, po difoltu, žena je menadžer, a ja izvršni organ
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:25 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Filip2412
...ljudi se bezveze loze na tu perspektivu, naucila ih majka

yugaya yugaya 10:08 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Milan Novković
a ja izvršni organ



docsumann docsumann 15:44 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Ako je bio moralno "nečvrst", neugledne spoljašnosti pride, što bi poprilično zgusnulo priču - kako je to uopće moglo privući jednu tako izuzetnu mladu ženu?


A zašto da ne. Postoji gomila drugih faktora koji su u igri...
docsumann docsumann 15:59 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

u nacelu, po pravilu -default mode je omedjan setom vrednosti koje su odredjene


Difolt, kako smo ga koristili u pomenutoj rečenici (Djeca su po difoltu dobra), označava početni (urođeni) set osobina koji određuju dječje ponašanje.

Tako da - Djeca su u načelu dodbra ili Djeca su po pravilu dobra, ne odslikava vjerodostojno ono što se htjelo reći. Ovako bi moglo da znači da su djeca u većini slučajeva dobra, bez obzira na uzrast.

Ovo samo potkrepljuje moju pretpostavku da difolt omogućuje preciznije i adekvatnije izražavanje.
Filip2412 Filip2412 16:15 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

docsumann
Ako je bio moralno "nečvrst", neugledne spoljašnosti pride, što bi poprilično zgusnulo priču - kako je to uopće moglo privući jednu tako izuzetnu mladu ženu?


A zašto da ne. Postoji gomila drugih faktora koji su u igri...
Kao na primer da je ta zena bila svojevrsna lujka. Naime, ponekad zenu privlacite zato sto se vasi nedostaci i mane poklapaju sa njenom uvrnutom percepcijom o tome kakav muskarac treba da bude

Ako ste budala, to vam moze pomoci da privucete odredjenu zenu a ako ste pametan momak to vam moze pomoci da je izgubite. Zato pametan covek cesto pobudali a ponekad i od budale nastane pametan covek, sve je to zbog zena one su za sve krive ... nasa vecita inspiracija

nema veze sa tim piscem, samo onako primecujem...
sybil sybil 17:40 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

pre nego što zakoračim sa svih svojih nekoliko inča u svet odraslih?

samo pazi sta pricas. donja granica je 8 incha.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:16 13.05.2010

eh

a ja pročitala Dve britanske čađave dvocevke, čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:35 13.05.2010

Re: eh

BoL
...a ja pročitala Dve britanske čađave dvocevke, čemu?



Tako ti o mojim britanskim simpatijama...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:45 13.05.2010

Re: eh

Tako ti o mojim britanskih simpatijama...

i ja imam britanske simpatije

stefan.hauzer stefan.hauzer 21:47 13.05.2010

Re: eh

myredneckself myredneckself 00:40 14.05.2010

Re: eh

Uh,two smoking barrels

Neću više trolovati Vladimire,
ali moram kazati stefanu.hauzeru-
tek je ova groovy
docsumann docsumann 07:46 14.05.2010

Re: eh

Tako ti o mojim britanskih simpatijama...

i ja imam britanske simpatije

a ko nema...

stefan.hauzer stefan.hauzer 09:35 14.05.2010

Re: eh

myredneckself

Neću više trolovati Vladimire,
ali moram kazati stefanu.hauzeru-
tek je ova groovy

aham...kakav soundtrack(a tek kakav film)
ajd' zavrsimo s' poslednjom...

(Dobro,dobro...jos jedna)
stefan.hauzer stefan.hauzer 21:43 13.05.2010

.

Robin Spark se bavio slikarstvom, ali majka je sumnjala u umetničke sposobnosti sina, pa ga je optuživala da želi da se ovajdi time što je isticao da je ona njegova (slavna) majka. (Njujork Tajms je zabeležio njenu famoznu izjavu: "He can't sell his lousy paintings, and I have had a lot of success. He keeps sending them to me and I don't know what to do with them. I can't put them on my wall. He's never done anything for me, except for being one big bore).


I posle kazu:blago deci slavnih!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:16 13.05.2010

Re: .

stefan.hauzer
... I posle kazu:blago deci slavnih!

(Njujork Tajms je zabeležio njenu famoznu izjavu: "He can't sell his lousy paintings, and I have had a lot of success. He keeps sending them to me and I don't know what to do with them. I can't put them on my wall. He's never done anything for me, except for being one big bore).


Da, lepo si primetio. Sparkova ne samo da je bila rdjava majka, nego je bila i čudovišno bezobrazna.

A ekstra da mu (sinu Robinu) od tolikog bogatstva (oko 3 miliona funti) ne ostavi baš ni jedan peni... već sve da pokloni "svojoj bliskoj prijateljici"...
Brinem kako je ta bliska prijateljica mogla da izadje na kraj s tolikim parama... Nije to lako!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:29 13.05.2010

Re: .

Nije dete za svakoga.
aleksanadar aleksanadar 15:16 14.05.2010

Re: .

A ekstra da mu (sinu Robinu) od tolikog bogatstva (oko 3 miliona funti) ne ostavi baš ni jedan peni... već sve da pokloni "svojoj bliskoj prijateljici"...


Hollywood actress Ruth Ford has left her entire £5.6m fortune to her Nepalese butler - cutting her family out of any inheritance.

Actress Leaves £5.6m Fortune To Her Butler



Mrs Ford, who died last year at 98, owned two homes in New York's Dakota Building and they now belong to Indra Tamang, who was raised in a mud house in rural Nepal.

He has spent the past three decades working as a loyal servant for the Ford family.

In her will, the actress, model and wife of film star Zachary Scott left her estate, which included the two flats and her valuable collection of Russian surrealist art, to Mr Tamang.
mlekac mlekac 00:02 14.05.2010

Mogu malo ja?

Evo, ja cu da ih branim, ako moze.
Rebeka Vest je ucinila ono sto je u Britaniji toga doba bilo najnormalnije da se uradi sa decom iz srednjeg/viseg staleza.
Poslala dete u internat.
Da li je zato losa majka?
Nisam sigurna. Jednostavno, to je bilo nesto sto se praktikovalo u to vreme i ona se ponela bas tako.
Ja sam imala baku koja je bila rodjena u pretposlom veku (au, kako to davno zvuci), i ona je, recimo, uvek bila vrlo uzdrzana u odnosu sa svom decom, drzeci se vrlo odredjenih pravila i zahtevajuci da se deca drze 'svog prostora'.
Jednostavno, tako je bila vaspitana i zgrazavala se na pomisao da se u kuci ne zivi 'po satnici', da deci nije svaki trenutak isplaniran i da, ne daj boze, sede za istim stolom sa starijima kada neko dodje u posetu.
A opet je sve troje pamtimo kao divnu baku, ali eto, 'ukocenu'. A njene su joj ispisnice, inace, prebacivale da je 'suvise popustljiva'...

Drugo vreme, drugi obicaji.


Sto se Sparkove tice, postoje, nazalost, zene za koje bi, mozda, bilo daleko bolje da nisu radjale.

Zene, kojima majcinstvo, jednostavno, ne lezi.

Kad im se, ponekad, ipak dogodi da dobiju dete - to, na zalost, nikada ne moze da ispadne dobro.

Poznavala sam jednu takvu zenu.

Bila je izuzetno i brizna i pazljiva prema svom detetu, ali lepo se videlo da tu nesto 'ne stima'.

Onda mi je jednom, u poverenju, kroz suze, objasnila kako je, eto, rodila zato sto je muz zeleo dete, ali kako nije prosao dan a da nije zazalila zbog toga. Ne zato sto ne voli dete, nego, po njenim recima "Nikada nisam uspela to (majcinstvo) da naucim! Da osetim u tome neko zadovoljstvo. To je za mene bila i ostala samo jedna obaveza koju, eto, izvrsavam, a bilo bi mi mnogo lakse da je nemam!"

Mozda zvuci surovo, ali zena je bila iskrena.

Sem toga, bavljenje bilo kojim kreativnim poslom nije moguce 'na dugme'.
Hirovita dama, inspiracija, ume da se javi u najneverovatnijim trenucima.

Nisam sigurna koliko deca mogu da se uklope u takvu pricu.
Pogotovo u proslosti kada su, gotovo bez izuzetka, ona bila ISKLJUCIVO majcina briga.

vladimir petrovic vladimir petrovic 08:44 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

mlekac
Odličan komentar. Hvala.

Pominjanje "divne, ali ukočene bake" nateralo me je da se setim meni drage Margerite Jursenar, kako po pitanju bake tako i po pitanju majke. Naime, ona nije imala majku u svom detinjstvu.

Prenosim pitanja i odgovore iz knjige "Širom otvorenih očiju":

Pitanje: Ipak, u Vašem detinjstvu postoji nešto posebno; ono je bilo bez majke. Da li Vam je to odsustvo teško padalo?
Odgovor: Ni najmanje. Niko mi u detinjstvu nikad nije pokazao sliku moje majke. Nikad je nisam videla sve dok nisam imala možda trideset pet godina. Prvi put sam otišla na njen grob kad mi je bilo pedeset pet godina. Moram da kažem da je moj otac bio veoma okružen ženama, tako da je bilo dosta osoba da mi vežu okovratnike od engleske čipke i da mi donesu bombone.

Pitanje: To je ipak bilo detinjstvo usamljene devojčice.
Odgovor: Do izvesne mere. Kako kad, čas usamljeno, čas okruženo drugom decom ili osobama kod kojih je moj otac boravio. Ali, na momente, ipak usamljeničko, da, i mislim da je rano navikavanje na samoću beskrajno dobro. Ona nas uči, do izvesne mere naravno, da budemo bez drugih bića. Ona nas, takodje, uči da više volimo druga bića.Osim toga, kod dece postoji jedna doza ravnodušnosti koja je veoma retko opisivana. Ne zanm da li je ljudima neprijatno zbog tog osećanja ravnodušnosti, ali kad gledam decu ja sam iznenadjena; ona žive u svom svetu. A imam utisak da sam i ja živela u svom svetu. Mislim da se vićina pisaca, čak "ozbiljnih", uvek prevare kad govore o detinjstvu. Oni posmatraju dete iz svoje pozicije odraslih, ili se silno trude da se stave u poziciju onoga što oni zamišljaju da je dete. Sve je to suviše sistematizovano, suviše blisko našim sopstvenim konvencijama. Mislim da se kroz život dete kreće vrlo nejasno, sa svim iznenadjenjima mlade životinje koja otkriva - ili pronalazi - nešto po prvi put; da su velike osobe koje ga okružuju, a čiji identitet nije uvek sasvim jasan, od kojih mu za jednu kažu da je njegov otac i da se zove "tata" (ali šta za njega znači otac?), za drugu da je njegova majka, za treću da je služavka ili kuvarica, ili poštar, svi ti ljudi su "velike osobe" koje imaju odredjenu važnost a koje, istovremeno, nisu sa njim jako povezane; ono ima svoj život koji ti ljudi ne dotiču. A te odnose niko ne želi da sagleda. Žele da deca mrze roditelje ili da ih obožavaju. Istini za volju, ni u jednom periodu nisam "obožavala" svog oca, a čini mi se da sam ga tek mnogo kasnije stvarno volela.

Pitanje: Izgleda, medjutim, da baku još uvek imate pomalo na zubu?
Odgovor: Pomalo na zubu.. na očnjaku, da! Iz razloga koji sam navela u Arhivu Severa; ona je bila očiti primer posesivnog gradjanstva što je bilo vrlo vidljivo: "Pazi na moju fotelju... ". "Ne idi po mom tepihu..." Nisam zbog toga patila, ali sam je posmatrala, mislila da je čudna, nesimpatična, kao komad nameštaja koji smeta...
Sto se Sparkove tice, postoje, nazalost, zene za koje bi, mozda, bilo daleko bolje da nisu radjale.
Zene, kojima majcinstvo, jednostavno, ne lezi.


Smatram da je važno da ovo shvatimo. I majke su živi ljudi, sa dobrim i lošim stranama.

Sada ću reći nešto što neće, verovatno, naići na šire odobravanje: uloga majke se precenjuje! Značaj majke je važan, ali ga ne treba precenjivati. Naime, ima mnogo ljudi koji su bili normalni (i više od toga, he, he, he), a da roditelji u njihovim životima nisu imali neku posebnu ulogu. Osim što su im dali život, mada su često to činili nekako - usputno!

Ne mogu a da se ne setim i starog, dobrog Šekspira:
We are all bastards,
And that most venerable man which I Did call my father was I know not where When I was stamp'd….

(Svi smo mi kopilad; I onaj vrlo častan čovek koga sam Zvao svojim ocem, ne znam gde je bio Kada sam ja bio stvaran - Cimbelin)
mlekac mlekac 10:47 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

vladimir petrovic

Sada ću reći nešto što neće, verovatno, naići na šire odobravanje: uloga majke se precenjuje! Značaj majke je važan, ali ga ne treba precenjivati. Naime, ima mnogo ljudi koji su bili normalni (i više od toga, he, he, he), a da roditelji u njihovim životima nisu imali neku posebnu ulogu. Osim što su im dali život, mada su često to činili nekako - usputno!

Ne mogu a da se ne setim i starog, dobrog Šekspira:
We are all bastards,
And that most venerable man which I Did call my father was I know not where When I was stamp'd….

(Svi smo mi kopilad; I onaj vrlo častan čovek koga sam Zvao svojim ocem, ne znam gde je bio Kada sam ja bio stvaran - Cimbelin)


Opsta ubedjenja su jedno - a realnost nesto sasvim drugo

U proslosti, zenina glavna uloga bila je da bude dobra domacica svoga doma i uzorna majka.

Feministkinje su se izborile za sto-sta, ali ta, idealizovana, slika i dalje je ukorenjena u svesti mnogih.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:10 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

Mlekac
...Feministkinje su se izborile za sto-sta, ali ta, idealizovana, slika i dalje je ukorenjena u svesti mnogih.

Kad pomenu feministkinje, setio sam se često citirane izjave Rebeke Vest:

"Ja lično nikako nisam mogla da tačno razumem šta je to feminizam. Ono što znam jeste da me ljudi nazivaju feministkinjom svaki put kada iznesem mišljenja (osećanja) koja me razlikuju od običnog otirača za noge pred vratima ili od prostitutke"…
(I myself have never been able to find out precisely what feminism is: I only know that people call me a feminist whenever I express sentiments that differentiate me from a doormat, or a prostitute).

mlekac mlekac 13:31 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

vladimir petrovic
Mlekac
...Feministkinje su se izborile za sto-sta, ali ta, idealizovana, slika i dalje je ukorenjena u svesti mnogih.

Kad pomenu feministkinje, setio sam se često citirane izjave Rebeke Vest:

"Ja lično nikako nisam mogla da tačno razumem šta je to feminizam. Ono što znam jeste da me ljudi nazivaju feministkinjom svaki put kada iznesem mišljenja (osećanja) koja me razlikuju od običnog otirača za noge pred vratima ili od prostitutke"…
(I myself have never been able to find out precisely what feminism is: I only know that people call me a feminist whenever I express sentiments that differentiate me from a doormat, or a prostitute).




Ona gore pomenuta moja baka do kraja zivota ih je zvala Sufrazetkinje, i nikada nije uspela bas da shvati sta one to hoce?

docsumann docsumann 16:03 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

U proslosti, zenina glavna uloga bila je da bude dobra domacica svoga doma i uzorna majka.

Feministkinje su se izborile za sto-sta, ali ta, idealizovana, slika i dalje je ukorenjena u svesti mnogih.


Ti recidivi (pozadinski fon patrijahalnog zračenja) će još neko vrijeme trajati u našem društvu, ali sa svakom novom generacijim biće sve manje prisutni.
topcat topcat 16:35 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

docsumann

Ti recidivi (pozadinski fon patrijahalnog zračenja) će još neko vrijeme trajati u našem društvu, ali sa svakom novom generacijim biće sve manje prisutni.


Bit će prisutni koliko im dozvolimo.

Nije li žena biološki prvo majka, a onda sve ostalo?(Gdje su sad darvinisti da brane "vođu čopora" i brinu o opstanku vrste? Ili čekamo mutacije i preseljenje na Mars?).
Ali da, ima žena koje nemaju djecu. Nekima se okolnosti nisu poklopile tako da tu "biologiju" ostvare, neke ne mogu, a neke jednostavno ne žele imati djecu. To je njihova stvar, nije na nama ni da sudimo niti da određujemo tko mora, a tko ne mora imati djecu i uopće šta mora činiti od svog života.
Ne znamo pozadinu i ne znamo pravu situaciju, kao što nikad, ma koliko istraživali, nećemo znati što se zaista dešavalo u spavaćoj sobi ovo dvoje ljudi. (uostalom, a gdje je u priči zakonita supruga gospodina pisca? 10 godina je gledala u muževu ljubavnicu i ništa joj nije bilo čudno? Ili joj je ipak bilo svejedno?)
Odakle nam pravo da virkamo kroz ključanicu i pravimo studije na osnovu prikupljenih tračeva?

Stereotipi postoje, najčešće označavaju većinu ili prosjek.
Nisu nužno za bacanje, ako nisu primjenjivi na vlastitom primjeru.


p.s.
kad smo već kod vlastitog primjera - ja ne želim da mi militantne feministice nameću svoje idiotske "slobode i prava", "novije i bolje", ali opet - stereotipe. Muškarca želim i trebam. (oh, kako primitivno...)
Hvala na pažnji.
docsumann docsumann 17:05 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

Nije li žena biološki prvo majka, a onda sve ostalo?(


Na ovo si sam odgovorio u narednom pasusu.

Po meni feminizam ima smisla dok se žene ne izbore za sasvim ravnopravan položaj u društvu, što kod nas još nije slučaj. Svako insistiranje na nekim extra zahtjevima (pozitivna diskriminacija mi je prihvatljiva glede majčinstva, porođaja, potrebe dijeteta u najranijoj dobi i sl.).

Povodom militantnih feministkinja (inače nisam imao čast da ih lično upoznam, sa ovim "običnim" se često družim) - interesantno kako nas one poprilično iritiraju , iako su vrlo egzotična pojava, a na gomilu svakodnevnih zaostalih stereotipa o mjestu i ulozi žene u društvu, koje svakodnevno srećemo, smo se sasvim ugodno privikli.
Filip2412 Filip2412 17:12 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

Nije li žena biološki prvo majka, a onda sve ostalo?(


Na ovo si sam odgovorio u narednom pasusu.
la, odgovori-la
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:20 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

Topcat
...Nije li žena biološki prvo majka, a onda sve ostalo? (Gdje su sad darvinisti da brane "vođu čopora" i brinu o opstanku vrste? Ili čekamo mutacije i preseljenje na Mars?).


Ali da, ima žena koje nemaju djecu. Nekima se okolnosti nisu poklopile tako da tu "biologiju" ostvare, neke ne mogu, a neke jednostavno ne žele imati djecu. To je njihova stvar, nije na nama ni da sudimo niti da određujemo tko mora, a tko ne mora imati djecu


Tačno je da nije na nama da sudimo, ali IMAMO OČI, pa možemo - primetiti. A čim primećujemo da ima ovakvih i onakvih, to nas stavlja u poziciju da, hteli ne hteli, stvaramo neki procenu šta nama kao ljudskom biću odgavara. Ne osudjujemo, ne potcenjujemo, ne preziremo, ali ćemo varati sebe da nam je sve isto. A ako smo stvarno toliko indiferentni, onda bolje da nismo ni primećivali. Neka živimo zatvorenih očiju.

Da ne filozofiram: ima i neka ima žena koje nemaju dece. Nekima se, dakle, okolnosti nisu poklopile, neke ne mogu a neke JEDNOSTAVNO NE ŽELE. Prvo i treće jesu opcije, ovo u sredini (neke ne mogu) nije. Nažalost. A uvek je bolje kada čovek ima mogućnost da bira.

Sećam se da sam jednom, bilo je to davno, pisao blog na temu - braka. Svašta sam tamo pričao, pokušavao da tu ozbiljnu stvar sagledavam iz raznih uglova, ali sam na kraju ostajao pri tome da ako se čovek odluči na brak, onda to treba da čini isključivo radi pravljenja i uzdizanja dece. Činilo mi se (a čini mi se i sad) da brak bez dece (osim ako se ne može, dakle ako je u pitanju viša sila) nema smisla.
Ko hoće da se druži, neka se druži mimo braka...

Ali da se vratim na moje "junakinje", britanske književnice. Radile su onako kako su mislile da je dobro, i ja sam ukazao kako su dobro provele svoje živote. Bile su izvrsne spisateljice, to je važno.

Rebeka Vest je imala mnogo avantura sa muškarcima. Znalački. I uglavnom je dobro prolazila, jer je uvek dobijala ono što je želela.

Ova druga, Muriel Spark nije imala sreće s muškarcima. Najpre, loše je prošla sa mužem, koga je napustila, stalno se pitajući zašto je sebi bila dozvolila da se uopšte uda za njega. Kasnije, kada je postala slavna, u Njujorku, pokušala je još bar dva puta da ima ljubavne afere s muškarcima, ali se loše i brzo završavalo. Nije joj išlo.
Bilo je glasina da je, pre nego što se preselila u Italiju (dakle, u Njujorku), imala nekoliko lezbejskih afera. Ali su to samo - glasine.
A onda je u Rimu srela "ženu svog života". Osobu s kojom će provesti sledećih dugih tridesetak godina.
Odbacivala je insinuacije da je u pitanju lezbejstvo, ponavljajući da su ona i Žardinova bila samo "bliske prijateljice". Mislim da njeno objašnjenje treba prihvatiti. Šta se koga tiče šta su one radile u spavaćoj sobi!

I da se vratim još jednom na odnos dveju spisateljica prema deci. Dok imam razumevanja za stav Rebeke Vest, daleko manje ima razumevanja za stav Mjuriel Spark. Mislim da je bila bezobrazna kada je na silu svoje dete tutnula roditeljama, da se oni brinu o njemu, kako bi se ona posvetila literaturi...
Trebalo je da se stara o njemu (uključiv upućivanje u razne institucije za te svrhe) dok postane punoletan. Pogrešila je što nije.
Ali sve to danas nije važno. Ona je ponos Škotske, jer za razliku od Engleske, koja ima više dobrih spisateljica, Škotska ih ima daleko manje.
Tako da je dobro to što je Muriel Spark dala za škotsku i britansku književnost, a njeno ponašanje prema sinu, ma koliko neprimereno, ostaje drugorazredno...

Hvala, Topcat, što si se javila.

A ovo mi se baš svidelo:
Muškarca želim i trebam. (oh, kako primitivno...)

I jeste i nije primitvno. Ali jedno sigurno jeste: LJUDSKO. Zdravo ljudsko.
Želim ti good luck!
topcat topcat 17:23 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

a na gomilu svakodnevnih zaostalih stereotipa o mjestu i ulozi žene u društvu, koje svakodnevno srećemo, smo se sasvim ugodno privikli.


Ja sam žensko, mislila sam da je jasno, tako da se nisam imala puno čemu navikavati, ali ako si mislio na komocije vezane za kućanske poslove, odavno sam - još s cimerima - imala uređen sistem po kom je kuhao onaj tko je prije došao kući i nije mu bilo teško ubaciti malo više, da dočeka onog drugog. Stvar je dogovora i osjetljivosti prema drugom biću, a ne nametnutih zakona i propagande.
Ako si mislio na odgoj, meni je normalno da majka ostaje kući s djetetom, ako može, naravno - umjesto da ga "iskrca" i slijedeći tjedan se vraća na posao.

Sasvim sam ok sa svojim položajem.
Neću da me "ženska društva" zastupaju i uče šta trebam misliti, niti da drugima sugeriraju šta trebaju o meni misliti.
Imali smo čast čitati neki dan i kako bi se trebali ponašat u krevetu, tj. učilo nas što je to "ponižavajuće", a što "poželjno". Hvala, nije potrebno.
Snaći ćemo se.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:49 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

docsumann docsumann 19:41 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

Ja sam žensko

Ma ništa strašno

Šalim se naravno. Izvini za promašaj.
Ok, poštujem tvoj stav po tom pitanju iako sam sam malo radikalniji. U feninzam sam se uputio preko moje bivše djevojke koja mi je neke osnovne stvari cijele te priče sasvim argumentovano prezentovala, da me na kraju bilo sramota da joj otvoreno ne priznam - Pa, jeste , stvarno si u pravu.
A baš sam volio da se sprdam na tu temu.
Ako zaista hoćeš da se boriš za nečija prava, moraš da se boriš za prava svih.
Filip2412 Filip2412 19:56 14.05.2010

Re: Mogu malo ja?

...sasvim argumentovano prezentovala, da me na kraju bilo sramota da joj otvoreno ne priznam - Pa, jeste , stvarno si u pravu.
neeee nikad ne priznaj, ne to!!!

ok , salim se, u osnovi neam pojma sta je to feminizam samo vidim da ima neke danas sto se prave mnogo nezavisne i samostalne a sanjaju da se bogato udaju i preferiraju da racune placa musko.... ne zna se tu nista vise, nema pravila
mlekac mlekac 14:07 15.05.2010

Re: Mogu malo ja?

vladimir petrovic


Ova druga, Muriel Spark nije imala sreće s muškarcima. Najpre, loše je prošla sa mužem, koga je napustila, stalno se pitajući zašto je sebi bila dozvolila da se uopšte uda za njega. Kasnije, kada je postala slavna, u Njujorku, pokušala je još bar dva puta da ima ljubavne afere s muškarcima, ali se loše i brzo završavalo. Nije joj išlo.

*******

I da se vratim još jednom na odnos dveju spisateljica prema deci. Dok imam razumevanja za stav Rebeke Vest, daleko manje ima razumevanja za stav Mjuriel Spark. Mislim da je bila bezobrazna kada je na silu svoje dete tutnula roditeljama, da se oni brinu o njemu, kako bi se ona posvetila literaturi...


Mislim da je u onom boldovanom delu delimican odgovor na to zbog cega je Mjurel Spark izabrala da joj roditelji podizu dete. Pogotovo zato sto je bio sin. Jednostavno, mozda ju je i suvise podsecao na bivseg muza. Sebicno? Mozda, ali razumljivo.
yugaya yugaya 07:44 14.05.2010

zene pisci i muskarci pisci

Kad smo vec kod Britanaca pisaca i veza, prica o Velsu i Rebeki Vest je dobar kontrapunkt za pricu o ljubavi koju su imali C.S.Lewis i Joy Gresham - dok su prvo dvoje i ljubav i dete podredili sebi i svom pisanju, ovaj drugi par je sebe i svoje zivote, menjao zarad ljubavi.

Divan film sa Entoni Hopkinsom i knjiga 'A Grief Observed', o tome zasto i kako se voli i kada perspektive nema.

"Why love if losing hurts so much? I have no answers any more. Only the life I have lived. Twice in that life I've been given the choice: as a boy and as a man. The boy chose safety, the man chooses suffering. The pain now is part of the happiness then. That's the deal."

C.S.Lewis


docsumann docsumann 08:25 14.05.2010

Re: zene pisci i muskarci pisci

zene pisci i muskarci pisci
Kad smo vec kod Britanaca pisaca i veza, prica o Velsu i Rebeki Vest je dobar kontrapunkt za pricu o ljubavi koju su imali C.S.Lewis i Joy Gresham - dok su prvo dvoje i ljubav i dete podredili sebi i svom pisanju, ovaj drugi par je sebe i svoje zivote, menjao zarad ljubavi.

yugaya,

To!
jasnaz jasnaz 08:51 14.05.2010

jedna je: marina






Ima srećnih ljudi i žena

Ima srećnih ljudi i žena
Lišenih pjeva. Suze liti
Njino je. Što zna bol, izlivena
U prolom oblaka, slatka biti.

Čak nešto zadrhti ispod kama.
A meni – ko bič priznanje to je –
Među nadgrobnim tužaljkama
Nalaže dužnost da zapojem.

Nad svojim je drugom i David
Pjevao, mada raskoljen vas.
Ako Orfej ne bi u Ad,
Sišao, već svoj poslao glas,

Tek glas poslao u tamu kletu,
A sam, izlišan, ispred praga
Stao, po njemu, ko po užetu,
Izišla bi njegova draga,

Ko po užetu i ko na svjetlo,
Slijepo, i nema natrag više,
Jer ako ti je glas dat, poeto,
Ostaloga si – lišen.

Marina Cvetajeva


vladimir petrovic vladimir petrovic 09:15 14.05.2010

Re: jedna je: marina

jasnaz, i ja kažem: JEDNA JE MARINA!

A kroz kakve sve muke je ona prolazila, kao majka!
Nije imala sreću da ide lakim putevima.
Ali je bila i ostala. JEDNA. STVARNO VELIKA.
Zbog doprinosa književnosti, a ne zbog svog majčinstva.
jasnaz jasnaz 09:52 14.05.2010

: jedna je: marina

vladimir petrovic
jasnaz, i ja kažem: JEDNA JE MARINA!

A kroz kakve sve muke je ona prolazila, kao majka!
Nije imala sreću da ide lakim putevima.
Ali je bila i ostala. JEDNA. STVARNO VELIKA.
Zbog doprinosa književnosti, a ne zbog svog majčinstva.



ona je dobila takav život i uradila je sa njim šta je mogla........ oktobar u vagonu je zapis o snazi i bolovima koje ta snaga proizvodi. i o ljubavi. i o hladnoći

mi ocenjujemo. ona je radila i volela



mlekac mlekac 10:21 14.05.2010

Re: : jedna je: marina

jasnaz
vladimir petrovic
jasnaz, i ja kažem: JEDNA JE MARINA!

A kroz kakve sve muke je ona prolazila, kao majka!
Nije imala sreću da ide lakim putevima.
Ali je bila i ostala. JEDNA. STVARNO VELIKA.
Zbog doprinosa književnosti, a ne zbog svog majčinstva.



ona je dobila takav život i uradila je sa njim šta je mogla........ oktobar u vagonu je zapis o snazi i bolovima koje ta snaga proizvodi. i o ljubavi. i o hladnoći

mi ocenjujemo. ona je radila i volela


Ako smem, kad smo vec kod poezije, ja bih da citiram jednu drugu pesnikinju koju veoma volim a koja je, nazalost slabo prevodjna kod nas (koliko se secam, samo ju je njena prijateljica Desanka Maksimovic prevodila)

To je Jelisaveta Bagrjana, bugarska pesnikinja savremenica (i, po nekima jedna od ljubavi Rake Drainca)



Iz njene poeme Zov mora

ЗОВЪТ НА МОРЕТО

-----------------

4
АКО НЕ БЯХ ЖЕНА, бих всичко тук оставила
и тръгнала бих в тези тежки дни
към нов живот, под градуса на нови ширини.
Бих служила на някой параход, що плава
сред континентите като подвижен малък свят,
кръстосващ океанските простори
под небосклон, с тропически съзвездия обсят,
и всеки ден меняващи се климати и фауни, и флори...

Бих може би била далече някъде сега,
в незнаен залив котва хвърлила,
на разноземни знамена сред пъстрата дъга,
под слънце, що като жарава европейската ми кожа пърли.

Дорде товарят в тъмните хамбари
кафе, памук, банани или вълна,
които западните столици като лами безследно ще погълнат -
без близки, без познати, без другари,
по улиците на пристанищния град бих скитала,
загубена срез разнокожите му жители,
тело между телата на тълпата,
заляла булеварди, тротоари,
сред чужди - чужда, непозната.

Бих влязла вечерта в моряшки бар на кея,
де въздухът е гъст и син от сънища и дим,
да виещета се от страст хармоника зове и пее
и бляска през стъклото фар неуловим.

Там пила бих наздравица с моряци непознати
и стискала им бих ръцете силни и корави
като на истински приятели и братя
- до новото отплаване!

Izvinjavam se sto je u originalu, nemam trenutno vremena da je prevedem, ali mislim da cete shvatiti.



dragoljub92 dragoljub92 21:46 14.05.2010

abe vladimire

ja uopšte ne kapiram šta je cilj tvog bloga.el ti to morališeš nad ovim piskinjama pa hoćeš da kažeš da iako su bile dobre piskinje ipak su promašile suštinu svog bivstvovanja jer jedna je bila odvratna majka a druga nije bila uopšte.
mislim kake to veze ima sa pisanjem.kolko znam ni kafka se nije nešto proslavio porodom,modiljani .čini mi se isto i ko zna koliko još muško ženskih stvaralaca se ne uklapaju u tu malograđansku doktrinu.
uostalom neženje ineudate nisu nikakva retkost ni među običnim svetom,loših majki i očeva ima na tone i kilometre.
pre par godina je neko na blogu pisao o nekoj bogatašici koja nije htela da plati sahrranu svog sina i svojim naslednicima nije ostavila ni cent od svoog bogatstva,a nije bila ni umetnica ni bilo šta egzotično samo spretna mešetarka kao i tisuće drugih muških i ženskih likova.
aj da se smocitiram " i žene su ljudi ,samo neće da priznaju"
iz kog razloga cepimo dlačku načetvoro
Filip2412 Filip2412 21:55 14.05.2010

Re: abe vladimire

a be dragoljube zato smo smo dokoni

inace ja volim da prorckam po privatnom zivotu pisca, nije nebitno...

na primer citate nekog lika i on vam je omiljeni pisac ljubavnijeh romana ili pesmica i onda posle godina citanja njegovih dela uvatite se za biografiju i otkrijete da je bio gej homoseskšual, kako bi ste se osecali? Ili da nikad nije smuvao zensku?

Naravno, delo zivi za sebe, ali za pravilno razumevanje ponekad nije lose pozabaviti se zivotom autora.
dragoljub92 dragoljub92 22:21 14.05.2010

Re: abe vladimire

a be dragoljube zato smo smo dokoni

ma ockej,treba pretresati posteljinu znamenitih likova,sasvim legitimno kad ono međutim svi mi znamo da treba odvojiti umetnoist od umetnika i čoveka od umetnika.karavađo je imao svoju uličnu bandu i ubio je vođu protivničke bande u obračunu i to već pobeđenog protivnika koji je ležao ranjen overio je mačem,zato je i morao da pobegne iz rima i umro u izbeglištvu a stvorio je onakvo slikarstvo,aj nisam odavno izgovorio nijednu jeres pa da sad kažem da je to meni previše kičasto čak šta više koreni kiča su duboko usađeni i iznikli iz njegovog slikarstva,
ali jedan je karavađo itu se sva njegova zlodela povlače u senku njegovog značaja za slikarstvo.ima on još zasluga za umetnost ali da ne tupim.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:11 15.05.2010

Re: abe vladimire

Dragoljub
...ja uopšte ne kapiram šta je cilj tvog bloga.el ti to morališeš nad ovim piskinjama pa hoćeš da kažeš da iako su bile dobre piskinje ipak su promašile suštinu svog bivstvovanja jer jedna je bila odvratna majka a druga nije bila uopšte.

Filip
... abe dragoljube zato smo smo dokoni


Obojica ste u pravu.

Dragoljubu, koji pita: čemu? - odgovaram da mi je namera bila da pokažem da se oko dve dobre književnice uvek i obavezno pominje i ono "ali... bile su rdjave majke". Stoga sam pobenaveo ističući da je prvo prvorazredno a drugo je drugorazredno.
(Ne znam da li pritom treba da naglasim da mlogo volim decu. Bez zezanja).

Filip je u pravu što pominje dokonost.
Ali, to me podseća da je dokonost najčešće neophodna za - stvaranje umetnosti. Ima čak onih koji veruju da nema umetnosti bez - dokonosti.
Ja pokušavam da to praktično shvatim!!!

topcat topcat 14:00 15.05.2010

Re: abe vladimire

Ali, to me podseća da je dokonost najčešće neophodna za - stvaranje umetnosti. Ima čak onih koji veruju da nema umetnosti bez - dokonosti.


Dokon um ne stvara. Sorry.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:22 15.05.2010

Re: abe vladimire

Topcat
...Dokon um ne stvara. Sorry.


???

Topcat,
Verujem da se ti samo šališ.

Zaboravila si onu priču o Njutnu (Newton) koji je, iz dokonosti, otkrio zakon gravitacije…

Throughout history, writers and other creative types have done some of their best work only after periods of idleness. Newton might not really have been…

A i slovenački filozof Slavoj Žižek se bavio tim problemom (umetnost produktivnog lenčarenja - The Art of Productive Laziness) pa je jednom ispričao ovaj vic o Crnogorcu:

Kako Crnogorac masturbira?
Tako što iskopa rupu u zemlji, stavi penis u rupu, pa čeka da se dogodi zemljotres. (The zero-level standard joke about laziness is how a Montenegro guy masturbates," he said. "He digs a hole in the earth, puts his penis in, and waits for the earthquake."

Šalu po strani, ima mnogo onih koji smatraju da progres ne stvaraju oni koji mnogo rade, a naročito ne svakodnevni ranoranioci ('Progress isn't made by early risers. It's made by lazy men trying to find easier ways to do something.' Robert Heinlein, 1907 - 1988)

Science behind the laziness – being smart
Productive Laziness is not just about being lazy, it requires something more and that is a powerful and magical combination of laziness and intelligence. Smart lazy people have a real edge over others in society and are most suited to leadership roles in organizations.

Mnogo dobra kombinacija za umetnost (pa i nauku) - lenjost i inteligencija, zar ne?

Da dodam da je Oskar Vajld rekao:
“The exquisite art of idleness, one of the most important things that any University can teach.”

A Charles Dudley Warner, u eseju “The Art Of Idleness” je pisao:

Idleness seems to be the last accomplishment of civilization. To be idle gracefully and contentedly and picturesquely is an art. It is one in which the Americans, who do so many things well, do not excel….

Ima mnogo knjiga na tu temu, da pomenem samo jednu
How to Be Idle by Tom Hodgkinson (A little gem of a book, "How To Be Idle" is full of wit and wisdom from the other side of the work-obsessed fence/culture…)

Enough???

topcat topcat 16:43 15.05.2010

Re: abe vladimire

Ne, ja se uopće ne šalim.
Dokon UM ne može ništa stvoriti, svaka čast citatima.

To što netko, pa i Newton, u tom trenu nije bio u kancelariji, trčao oko kuće ili kopao u vrtu nego samo - bio - ne znači da je lijen i dokon.
Za istočne mudrace zapadni čovjek često tvrdi da ništa ne rade, nego samo sjede i bulje u prazno, pa?
Razmišljanje je isto nekakva - radnja. Ponekad i naporna.

Mnogo dobra kombinacija za umetnost (pa i nauku) - lenjost i inteligencija, zar ne?

Da bi se što više toga napravilo potrebno je ne gubiti vrijeme i energiju na nebitne stvari. Ono što ti nazivaš lijenošću ja tumačim kao jednostavnost.

Idling dođe kao energetski međuprostor - "probavljanje" ili samo odmor od dosadašnjeg i priprema za dalje.
nurudin nurudin 22:01 14.05.2010

Ауууу...

...бијете ме по главу, 'оћете да полудим...


Ко је убица?
mlekac mlekac 14:13 15.05.2010

Re: Ауууу...

nurudin
...бијете ме по главу, 'оћете да полудим...


Ко је убица?


Pa sobar!
ivana23 ivana23 14:36 15.05.2010

Re: Ауууу...

mlekac

nurudin
...бијете ме по главу, 'оћете да полудим...Ко је убица?

Pa sobar!


Batler.
mlekac mlekac 14:39 15.05.2010

Re: Ауууу...

ivana23
mlekac

nurudin
...бијете ме по главу, 'оћете да полудим...Ко је убица?

Pa sobar!


Batler.


Govori srpski da te ceo svet razume!
ivana23 ivana23 15:09 15.05.2010

Re: Ауууу...

Mislila sam na onog Batlera (vidis - )

Igra reci
mlekac mlekac 15:50 15.05.2010

Re: Ауууу...

ivana23
Mislila sam na onog Batlera (vidis - )

Igra reci

Aaaaaaaaaa...

Taj mi i nije nesto - suvise mlad za mene
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:34 15.05.2010

Re: Ауууу...

Mlekac
...Taj mi i nije nesto - suvise mlad za mene


Kazu da u ovim modernim vremenima u svim zenama se javlja sindrom Demi Mur, koja se pali na mladog muskarca...

Demi Moore (aka Demetria Gene Guynes, born: November 11, 1962) was 42 and Ashton Kutcher (born: February 7, 1978) was 27 when they married...

mlekac mlekac 18:27 15.05.2010

Re: Ауууу...

vladimir petrovic
Mlekac
...Taj mi i nije nesto - suvise mlad za mene


Kazu da u ovim modernim vremenima u svim zenama se javlja sindrom Demi Mur, koja se pali na mladog muskarca...

Demi Moore (aka Demetria Gene Guynes, born: November 11, 1962) was 42 and Ashton Kutcher (born: February 7, 1978) was 27 when they married...


Ma znam ja to, ali dzaba, uvek sam se palila na starije tipove.
Mada, u mojim godinama to vec postaje nezgodno - oni koji su stariji, uveliko su penzosi.
yugaya yugaya 11:13 17.05.2010

mal' da ne zaboravim :

Hvala za podsecanje na boemsku rapsodiju autora iz uvoda,

Zsolt Harsanyi : Whiskey and Soda





vladimir petrovic vladimir petrovic 14:32 17.05.2010

Re: mal' da ne zaboravim :

yugaya
...Hvala za podsecanje na boemsku rapsodiju autora iz uvoda,
Zsolt Harsanyi : Whiskey and Soda


Baš si me iznenadila!
Hvala tebi, indeed.

Skoro sam bio poverovao da niko na ovome svetu nikada i nije čuo za Žolta Haršanjia, što mi nije smetalo da se ja, u svojoj uvrnutosti (takav sam ponekad, he, he, he...) setim njega.

Zapravo, ja sam čitao Haršanjijevu "Madjarsku rapsodiju", romansiranu biografiju Franca Lista (Zsolt Harsanyi: Magyar rapsodia, Liszt Ferencz), tako da je navedeni citat iz te knjige.


S druge strane, trudim se da saznajem stvarčice o raznim muzičarima, kako bih bio dostojan sagovornik mom prijatelju Aleksanadaru...
yugaya yugaya 20:17 17.05.2010

Re: mal' da ne zaboravim :

prednost 'domaceg' terena :)

Listovu biografiju nisam citala - ali mislim da bi se lepo snasao i u vreme danasnje na skveru sto nosi njegovo ime - veoma popularno mesto visih staleza za - blejanje



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana